REPUBLIKA HRVATSKA
Županijski sud u Puli – Pola
Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola
Poslovni broj: Gž-1665/2024-9
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Igora Rakića kao predsjednika vijeća, Marije Sošić kao suca izvjestitelja i člana vijeća te Helene Poropat kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja TV (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], zastupanoga po punomoćniku Klaudiju Čurinu odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Hrvatske osiguravajuće kuće d. d. (OIB: 00432869176) sa sjedištem u [adresa], zastupanoga po punomoćnicima – odvjetnicima Odvjetničkog društva Olujić, Pezić & Partneri d. o. o. sa sjedištem u [adresa], radi naknade štete, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude poslovni broj: P-2644/2019-17 od 14. veljače 2020. Općinskog građanskog suda u Zagrebu, u sjednici održanoj 3. veljače 2025.,
r i j e š i o j e
Ukida se presuda poslovni broj: P-2644/2019-17 od 14. veljače 2020. Općinskog građanskog suda u Zagrebu i predmet vraća istome sudu prvoga stupnja na ponovno suđenje, a u konačnoj će se odluci odlučiti i o troškovima nastalima u povodu žalbe.
Obrazloženje
1. Presudom je suda prvoga stupnja odbijen tužiteljev tužbeni zahtjev u cijelosti (radi isplate iznosa od 8.908,96 kuna sa zateznim kamatama na pojedinačne iznose dospjele u razdoblju od 21. veljače do 21. travnja 2005., iznosa od 2.000,00 kuna sa zateznim kamatama od 7. svibnja 2014. te iznosa od 26.157,59 kuna sa zateznim kamatama na pojedinačne iznose dospjele u razdoblju od 14. studenog 2016. do 11. ožujka 2019.) a odbijen je i tužiteljev zahtjev za naknadu troškova postupka i njemu naloženo naknaditi tuženiku troškove postupka u iznosu od 5.000,00 kuna sa zateznim kamatama od donošenja prvostupanjske presude 14. veljače 2020. do isplate u roku od 15 dana.
2. Pravovremenom i dopuštenom žalbom tu presudu u cijelosti pobija tužitelj zbog svih zakonom propisanih žalbenih razloga smatrajući da je prvostupanjski sud počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. u vezi sa člankom 7. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 70/19 – dalje u tekstu: ZPP) te da je u svakom slučaju pogrešno primijenio materijalno pravo prilikom odlučivanja o prigovoru zastare pa je tako pogrešno ocijenio da je u konkretnom slučaju nastupila zastara. Ističe i kako odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Rev-905/2014- 3 od 4. lipnja 2019. nije došlo do promjene pravnog shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske u pogledu početka tijeka zastare kod povrede ugovorne obveze tako da i dalje vrijedi sudska praksa prema kojoj zastara počinje teći od trenutka kada su nastupile pravne posljedice povrede ugovorne obveze a to bi u konkretnom slučaju bilo od pravomoćnosti odluke kojom je odbačena tužiteljeva tužba u radnom sporu zato što tuženikov osiguranik a tužiteljev punomoćnik – odvjetnik sada pokojni Jure Borovac nije podnio zahtjev za zaštitu prava poslodavcu. Ističe i kako je prvostupanjska odluka protivna pravu na pošteno suđenje iz članka 6. stavka 1. Konvencije u aspektu prava na pristup sudu jer tumačenje prema kojem bi zastara nastupila prije nego što je šteta uopće nastala a stranka nije mogla znati hoće li šteta nastati ni u kojem opsegu predstavlja povredu tog prava. Također smatra pogrešnom i ocjenu prvostupanjskog suda da je zastara svakako nastupila u roku od pet godina od dana raskida ugovora o nalogu a to je bilo 17. lipnja 2008.
2.2. Predlaže preinačenje prvostupanjske presude prihvaćanjem tužbenog zahtjeva a podredno ukidanje presude i vraćanje predmeta na ponovno suđenje te postavlja i zahtjev za naknadu troškova žalbe u iznosu od 9.380,00 kuna.
3. Tuženik nije podnio odgovor na žalbu.
4. Žalba je osnovana.
5. Predmet je spora zahtjev tužitelja TV za naknadu štete protiv tuženika Hrvatske osiguravajuće kuće d. d. Zagreb koja mu je nastala u ukupnom iznosu od 37.066,58 kuna zbog nepravilnog zastupanja odvjetnika Jure Borovca koji je u radnom sporu kod Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj: Pr-505/2005(kasnije Pr- 783/2015)propustio priložiti zahtjev za zaštitu prava i dokaz o pravodobnom podnošenju uz tužbu a potom nije uspio dokazati da je taj zahtjev predan poslodavcu – tuženiku u toj parnici, zbog čega smatra da je tužitelj pravomoćno izgubio spor u kojemu bi uspio u pogledu utvrđenja nedopuštenosti odluke o otkazu i isplate iznosa od 8.908,96 kuna sa zateznim kamatama te ne bi bio dužan snositi troškove postupka tuženiku u iznosu od 26.157,59 kuna a tuženik bi mu bio dužan naknaditi troškove vještačenja u iznosu od 2.000,00 kuna.
6. Prvostupanjskom je presudom odbijen tužbeni zahtjev samo zbog toga što je prvostupanjski sud ocijenio osnovanim prigovor zastare, iako smatra da je tužitelj izgubio radni spor samo iz razloga što u spisu nije bilo dokaza da je pravodobno podnesen zahtjev za zaštitu prava poslodavcu, što smatra propustom tuženikova osiguranika odvjetnika Jure Borovca koji je zastupao tužitelja u toj parnici.
6.1. Prigovor je zastare prihvaćen s obrazloženjem da se petogodišnji rok zastare računa i od prije 23. veljače 2005. kada je podnesena tužba u radnom sporu a najkasnije od raskida ugovora o nalogu od 17. lipnja 2008., pa da je prije podnošenja tužbe (10. svibnja 2019.) svakako nastupila zastara u smislu odredbe članka 376. stavka 3. Zakona o obveznim odnosima – "Narodne novine" broj: 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 – dalje u tekstu: ZOO/91).
6.2. U pogledu početka tijeka zastarnog roka prvostupanjski se sud poziva na sudsku praksu Vrhovnog suda Republike Hrvatske nakon donošenja odluke poslovni broj: Rev-485/2009 a iz koje prakse proizlazi izmijenjeno pravno shvaćanje da se početak tijeka zastare u ovakvim slučajevima (naknada štete u slučaju povrede ugovorne obveze u odnosu stranka – odvjetnik) ne veže uz pravomoćnost odluke na temelju koje je stranka ostala bez prava uslijed greške u radu odvjetnika, već uz vrijeme kada je došlo do propusta u ispunjavanju ugovorne obveze a najkasnije uz vrijeme raskida ugovora o nalogu.
7. Ispitavši prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP i na pravilnu primjenu materijalnoga prava (članak 365. stavak 2. ZPP), ovaj je drugostupanjski sud ocijenio da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo prilikom odlučivanja o prigovoru zastare pa je zbog toga propustio potpuno utvrditi činjenice koje se odnose na osnovanost osnove i visinu tužiteljeva zahtjeva.
8. Nije utvrđeno postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje se pazi po službenoj dužnosti a ni onih posebno navedenih u žalbi pa tako ni one iz članka 354. stavka 1. u vezi sa člankom 7. ZPP u pogledu utvrđivanja činjenice da je šteta nastala i prije podnošenja tužbe od 23. veljače 2005. zato što tuženikov osiguranik odvjetnik Borovac nije podnio poslodavcu zahtjev za zaštitu prava odnosno da je sud utvrđivao tu činjenicu koju tužitelj nije ni iznio, ponajprije iz razloga što ovaj drugostupanjski sud ne smatra da je zastara tada počela teći pa takva eventualna povreda nije bila niti je mogla biti od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne odluke.
9. Zastara je u konkretnom slučaju, kako proizlazi iz ukidnog rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Rev-879/2021-3 od 24. rujna 2024., počela teći tek od pravomoćnosti odluke donesene u radnom sporu koji je tužitelj izgubio.
10. Tužitelj je stoga izgubio parnicu u radnom sporu primarno zato što mu je tužba odbačena kao nedopuštena jer nije dokazao da je podnošenju tužbe prethodilo podnošenje zahtjeva poslodavcu za ostvarenje prava (članak 133. stavci 1. i 2. Zakona o radu iz 2004. – "Narodne novine" broj: 137/2004. – pročišćeni tekst), ali se prvostupanjski sud u aktualnom postupku nije upuštao u ocjenu razloga zbog kojih smatra da bi tužitelj uspio u radnom sporu, i to u cijelosti i s kondemnatornim zahtjevom za isplatu, pa time i sa zahtjevom za naknadu parničnih troškova u cijelosti, što znači da je činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno u pogledu osnovanosti osnove i visine štete koju tužitelj potražuje od Hrvatske osiguravajuće kuće .
11. Prvostupanjskom je presudom stoga valjalo ukinuti zbog nepotpunog utvrđenog činjeničnog stanja i predmet vratiti istome sudu prvoga stupnja na ponovno suđenje.
12. U ponovnom će suđenju prvostupanjski sud izvesti dokaz čitanjem predmeta istoga suda poslovni broj: Pr-783/2015 (ranije Pr-505/05) pa utvrditi bi li tužitelj uspio u tom sporu a u pogledu kondemnatornog zahtjeva i u kojoj visini te kakva bi bila odluka o troškovima parničnog postupka s obzirom na uspjeh stranaka u sporu, nakon čega će donijeti novu odluku o tužiteljevu zahtjevu za naknadu štete u kojoj će odlučiti i o troškovima nastalima u povodu žalbe.
13. Iz navedenih je razloga, a na temelju članaka 370. i 166. stavka 3. ZPP, odlučeno kao u izreci.
U Puli 3. veljače 2025.
Predsjednik vijeća
Igor Rakić
