REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj Gž R-139/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca: Marije Sošić kao predsjednice vijeća, Igora Rakića kao suca izvjestitelja i člana vijeća te Helene Poropat kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja FB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Predragu Kraliku, odvjetniku u Bjelovaru, protiv tuženika REPUBLIKE HRVATSKE, Ministarstva obrane, Zagreb, Trg kralja Petra Krešimira IV broj 1, OIB: 66486182714, zastupanog po Općinskom građanskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženika izjavljenima protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-919/2020-25 od 21. svibnja 2024. ispravljenoj rješenjem istoga suda poslovni broj Pr-919/2020-29 od 10. lipnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 3. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbijaju se žalbe tužitelja i tuženika kao neosnovane – i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-919/2020-25 od 21. svibnja 2024., ispravljena rješenjem istoga suda poslovni broj Pr-919/2020-29 od 10. lipnja 2024.

II. Odbijaju se zahtjevi tužitelja i tuženika za naknadu troškova žalbi, kao neosnovani, a zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na žalbu, kao nepotreban.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom presuđeno je:

"I Nalaže se tuženiku Republika Hrvatska Ministarstvo obrane OIB: 66486182714, da tužitelju FB OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], na ime razlike plaće isplati iznos od 2.580,37 eur / 19.441,82 kn sa zakonskom zateznom kamatom obračunatom od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa, osim na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanom u navedenom iznosu do 31. srpnja 2015. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, tekućom:

- na iznos od 155,66 eura / 1.172,81 kuna od 15.11.2014.

- na iznos od 89,50 eura / 674,37 kuna od 15.12.2014.

- na iznos od 201,11 eura / 1.515,24 kuna od 15.02.2015.

- na iznos od 243,34 eura / 1.833,44 kuna od 15.03.2015.

- na iznos od 105,02 eura / 791,29 kuna od 15.04.2015.

- na iznos od 256,97 eura / 1.936,14 kuna od 15.05.2015.

- na iznos od 146,31 eura / 1.102,36 kuna od 15.06.2015.

- na iznos od 221,22 eura / 1.666,76 kuna od 15.07.2015.

- na iznos od 223,36 eura / 1.682,87 kuna od 15.08.2015.

- na iznos od 125,24 eura / 943,62 kuna od 15.09.2015.

- na iznos od 216,75 eura / 1.633,09 kuna od 15.11.2015.

- na iznos od 57,35 eura / 432,13 kuna od 15.12.2015.

- na iznos od 132,26 eura / 996,53 kuna od 15.02.2016.

- na iznos od 47,99 eura / 361,58 kuna od 15.03.2016.

- na iznos od 129,31 eura / 974,29 kuna od 15.04.2016.

- na iznos od 47,99 eura / 361,58 kuna od 15.05.2016.

- na iznos od 179,88 eura / 1.355,30 kuna od 15.06.2016.

- na iznos od 1,12 eura / 8,42 kuna od 15.07.2016., u roku od 15 dana.

II Odbija se zahtjev tužitelja za isplatu zakonske zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, sadržanom u dosuđenom bruto iznosu od 2.580,37 eur / 19.441,82 kn.

III Nalaže se tuženiku da tužitelju na ime parničnog troška isplati iznos od 1.890,45 eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 21. svibnja 2024. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.".

1.1. Rješenjem istoga suda od 10. lipnja 2024. ispravljena je navedena presuda u toč. I. izreke na način da umjesto: "… na ime razlike plaće isplati iznos od 2.580,37 €/19.441,82 kn.. ima stajati "…na ime razlike plaće isplati bruto iznos od 2.580,37 € /19.441,82 kn…", dok u preostalom dijelu presuda ostaje neizmijenjena.

2. Pravovremenim i dopuštenim žalbama navedenu presudu pobijaju obje parnične strane.

2.1. Tužitelj pobija odluku o troškovima postupka navodeći da je podnosi zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka (članak 354. stavak 1. i 2. točka.11. Zakona o parničnom postupku) i pogrešne primjene materijalnog prava. Smatra da prvostupanjski sud neosnovano nije tužitelju priznao troškove sastava svih podnesaka jer da su bili potrebni za vođenje postupka. Predlaže pobijanu odluku o troškovima postupka preinačiti na način da se povrh dosuđenog iznosa troškova postupka, tužitelju prizna daljnji trošak, ili, podredno da se odluku o troškovima postupka ukine u pobijanom dijelu i u tom dijelu vrati predmet na ponovno suđenje, a traži i trošak žalbe.

2.2. Tuženik pobija točku I. i III. izreke prvostupanjske presude zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava te odluke o troškovima postupka. Žalbeni je prijedlog tužitelja da se presuda u pobijanom dijelu preinači na način da se odbije tužbeni zahtjev, ili da se ista u tom dijelu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, a traži i trošak žalbe.

3. Sa žalbama stranaka postupljeno je po članku 359. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. -pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023. - dalje: ZPP).

3.1. Tužitelj u svom odgovoru na žalbu tuženika ističe da je žalba tuženika neosnovana. Predlaže da se ista odbije te potražuje naknadu troška odgovora na žalbu.

4. Te žalbe nisu osnovane.

5. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužitelja za isplatu dodataka na plaću za posebne uvjete vojne službe a osnovom radnog angažmana tužitelja prekovremeno, noću, subotama, nedjeljama, blagdanom, u smjenama, u turnusima, na terenu, i službi dežurstva, i to u razdoblju od mjeseca listopada 2014. do lipnja 2016., a koji zahtjev tužitelja je prvostupanjski sud utvrdio osnovanim, osim u dijelu kojim je tražio isplatu zakonske zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, sadržanom u dosuđenom bruto iznosu.

6. Suprotno žalbenim navodima stranaka prvostupanjski sud u donošenju presude nije počinio niti jednu bitnu povredu odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti u smislu članka 365. stavka 2. ZPP-a, pa tako nije počinjena niti bitna povreda na koju žalitelji sadržajno ukazuju, ona iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, jer presuda ima sve razloge o odlučnim činjenicama te se može ispitati.

7. Između stranaka nije sporno da je tužitelj u predmetnom razdoblju bio zaposlenik tuženika – Zapovjedništva za potporu, Središnjice za upravljanje osobljem sa sjedištem zapovjedništva u Zagrebu (Pristožerne postrojbe Glavnog stožera Oružanih snaga RH) na poslovima djelatne vojne osobe, do odlaska u mirovinu 30. lipnja 2016., kao niti da je obavljanje službenih zadaća i poslova bilo organizirano na način da je tužitelj bio radno angažiran prekovremeno, noću, subotama, nedjeljama, blagdanima, u smjenama, turnusima, na terenu i službi dežurstva - slijedom čega ostvaruje dodatke na plaću u skladu s propisima tuženika kojima se uređuje pravo na dodatke na plaću djelatnih vojnih osoba.

8. U postupku nije bilo sporno da je tuženik tužitelju u utuženom periodu isplaćivao dodatak za posebne uvjete vojne službe odnosno dodatak za vojnu službu, ali u mjesečnom fiksnom iznosu u postotku od osnovice plaće, dok tužitelj tvrdi da mu je taj dodatak trebao biti isplaćen za ukupno odrađene sate rada.

9. Provedenim financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Vještak Tkalec d.o.o. utvrđeno je da bi u slučaju da se dodatak na vojnu službu obračunava na ukupno odrađene sate rada za utuženo razdoblje tužitelju pripadala razlika naknade plaće u iznosu od 19.441,82 kuna, odnosno 2.580,37 €.

10. Činjenično stanje među strankama nije sporno, ali je sporna primjena materijalnog prava, odnosno da li se dodatak na vojnu službu obračunava u postotku od osnovice plaće ili na ukupno odrađene sate rada.

11. Prvostupanjski sud je zauzeo stav da tužitelj ima pravo na dodatak za vojnu službu s obzirom na ukupno odrađene sate, a ne u postotku od osnovice, čime je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo. Prvostupanjska presuda temelji se na Zakonu o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 73/2013., 75/2015. i 50/2016. - dalje: ZSOS/13) i Pravilniku o dodacima na plaću djelatnih vojnih osoba („Narodne novine“ broj 33/2014., 41/2014. , 53/2014., 114/2014., 72/2015.), kojim su propisima regulirani dodaci za posebne uvjete vojne službe u utuženom razdoblju.

12. Prema odredbi članka 135., 136., 137. i 139. ZSOS/13 plaća djelatnih vojnih osoba sastoji od osnovne plaće i dodatka na plaću, plaća se određuje Odlukom o rasporedu, osnovnu plaću čini umnožak koeficijenta osobnog čina i osnovice za obračun plaće uvećan za 0,5% za svaku godinu navršenog radnog staža, osnovica za obračun plaće djelatne vojne osobe jednaka je osnovici za obračun za državne službenike i namještenike, djelatne vojne osobe imaju pravo na dodatak za vojnu službu koji se utvrđuju u postotku od osnovice za obračun plaće. Prema odredbi čl. 155. ZSOS/13 djelatnim vojnim osobama ne pripada pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad, rad noću, u smjena, turnusima za dežurstvo, stražarsku službu, stanje pripravnosti i sl., nego ostvaruju posebno dodatke na plaću u skladu sa čl. 139. tog Zakona.

13. U članku 1. Pravilnika o dodacima na plaću djelatnih vojnih osoba („Narodne novine“ broj 33/2014., 41/2014., 53/2014., 114/2014., 72/2015. - dalje: Pravilnik) određen je način utvrđivanja prava na dodatak, iznos dodatka, kao i deficitarna zvanja i struke za koje se utvrđuje pravo na dodatak. Odredbom čl.4. Pravilnika propisano je da se dodatak na plaću djelatne vojne osobe utvrđuje u postotku od osnovice za obračun plaće, te je ostalim odredbama propisana visina dodatka u odnosu na pojedine službe.

14. U odnosu na zatraženu isplatu, kao i dospijeće navedenih iznosa primjenjuje se Odluka o rasporedu radnog vremena („Narodne novine“ broj 66/2014., 23/2015., 84/2015.) prema utvrđenom radnom vremenu koje se odnosi na radno vrijeme prema posebnom rasporedu. Isto je i propisano točkom XIII. predmetne Odluke, pa radno vrijeme prema posebnom rasporedu obuhvaća rad u vrijeme vojnih vježbi, uvježbavanja i ostalih oblika obuke u vojnim lokacijama i građevinama, dežurstva, stražarske službe, unutarnje službe, sudjelovanja u operacijama potpore miru, operacijama odgovora na krize, humanitarnim operacijama i drugim aktivnostima u inozemstvu, rada na terenu, na taborovanju i obveznog smještaja u vojnim operacijama ili na drugom mjestu rada odnosno obavljanja zadaće zbog potrebe službe, dok točkom V. iste Odluke rad iz stavka 1. uključuje rad subotom, nedjeljom, blagdanom, noću, u smjenama i turnusima. Prema točki XVIII. te Odluke dežurstvo djelatnih vojnih osoba, uređeno u skladu sa propisom kojim uređuje služba u oružanim snagama, odvija se neprekidno u trajanju od 24 sata, a djelatna vojna osoba koja je obnašala službu dežurstva oslobađa se svih obveza u pravilu prvi slijedeći radni dan, dok prema stavku 3. za vrijeme dežurstva iz stavka 1. djelatnim vojnim osobama ne pripada pravo na uvećanje plaće nego za to ostvaruju pravo na dodatak za vojnu službu u skladu sa propisima kojima se uređuje pravo na dodatke na plaću djelatnih vojnih osoba.

15. Stoga, iz navedene Odluke o rasporedu radnog vremena, kao i člankom 139. Zakona o službi u oružanim snagama, kojim je propisano da su dodaci na plaću dodaci koje ostvaruju djelatne vojne osobe za posebne uvjete vojne službe te deficitarna zvanja kao i da dodatak za vojnu službu ostvaruju sve osobe raspoređene na dužnostima djelatne vojne osobe i da se dodaci na plaću utvrđuju u postotku od osnovice za obračun plaće, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da tužitelj ima pravo na dodatak na plaću djelatnih vojnih osoba koji mu pripada u odnosu na ono za što je i bio angažiran, dakle i na dežurstvo. Prvostupanjski sud je utvrdio da usprkos efektivno ostvarenom radnom angažmanu tužitelja i ukupno isplaćenoj plaći, tuženik nije vršio obračun dodatka za posebne uvjete vojne službe na ukupno odrađene sate rada nego je isplatu predmetne naknade vršio u umanjenom iznosu. Tužitelj ima pravo na utuženu razliku plaće prema nalazu i mišljenju financijsko-knjigovodstvenog vještaka na temelju stvarnog rada provedenog u dežurstvu, u odnosu na isplaćeni iznos dodatka za vojnu službu, kojem matematičkom obračunu tuženik nije prigovarao (tako i Županijski sud u Splitu poslovni broj Gž R-598/2022 od 17. listopada 2022., Županijski sud u Puli- Pola poslovni broj Gž R-22/2022 od 1. rujna 2022., Županijski sud u Zagrebu poslovni broj Gž R-997/2021 od 27. srpnja 2021., Županijski sud u Varaždinu poslovni broj Gž R-9/2022 od 14. ožujka 2024.).

16. I odluka o parničnom trošku, koju osporavaju obje parnične stranke, a posebno tužitelj je osnovana, jer je prvostupanjski sud tužitelju priznao sveukupni trošak po članku 154. stavku 1. ZPP-a , i to onaj koji je utvrdio potrebnim za vođenje postupka po članku 155. stavku 1. ZPP-a te uz pravilnu primjenu važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 91/04, 37/05, 59/07, 148/09, 142/12 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 i 128/23). Pritom, to što je prvostupanjski sud rješenjem od 28. ožujka 2023. pozvao tužitelja da uplati predujam za vještačenje, pa je posljedično tužitelj podneskom od 21. travnja 2023. izvijestio sud o izvršenoj uplati ne znači da se radi o podnesku potrebnom za vođenje postupka u smislu čl. 155. st. 1. ZPP-a, obzirom da i po ocjeni ovoga suda isti nije bio potreban za suđenje.

17. Slijedom iznijetog, valjalo je odbiti žalbe stranaka i odlučiti kao u izreci (po čl. 368. st. 1. ZPP-a).

18. Zahtjeve tužitelja i tuženika za naknadu troškova žalbi valjalo je odbiti iz razloga što sa svojim žalbama nisu uspjeli (po čl. 154. st. 1. ZPP-a u vezi sa čl. 166. st. 1. ZPP- a), a zahtjev tužitelja za naknadu troškova odgovora na žalbu iz razloga što isti nije bio potreban (po čl. 155. st. 1. ZPP-a).

U Puli-Pola 3. veljače 2025.

Predsjednica vijeća:

Marija Sošić