Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž-1774/2023-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Sabini Dugonjić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja mldb. HR, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanoj po majci i zakonskoj zastupnici HRP, OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa], oboje zastupani po punomoćniku Marijanu Belčiću, odvjetniku iz Osijeka, protiv tuženika HOK - OSIGURANJE d.d. Zagreb, Capraška ulica 6, [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Olujić, Pezić & partneri d.o.o., odvjetnicima iz Zagreba, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Općinskog suda u Virovitici, Stalna služba u Slatini, poslovni broj Pn-58/2022-8 od 15. veljače 2023., dana 3. veljače 2025.,
r i j e š i o j e
I. Uvažava se žalba tužitelja te se preinačuje rješenje Općinskog suda u Virovitici, Stalna služba u Slatini, poslovni broj Pn-58/2022-8 od 15. veljače 2023. u točki I. i II. izreke i rješava:
Odbija se tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Virovitici, Stalna služba u Slatini, kao neosnovan.
II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove žalbenog postupka u iznosu od 312,50 €, u roku 15 dana.
III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova sastava odgovora na žalbu.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem prvostupanjskog suda pod točkom I. izreke Općinski sud u Virovitici - Stalna služba u Slatini oglasio se mjesno nenadležnim u predmetnoj pravnoj stvari dok je pod točkom II. izreke riješeno da će se nakon pravomoćnosti ovog rješenja predmet ustupiti mjesno nadležnom sudu - Općinskom građanskom sudu u Zagrebu, na daljnje postupanje.
2. Protiv navedenog rješenja žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. toč. 1.-3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka USRH, 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14. - Odluka USRH, 70/19., 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP), s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači sukladno žalbenim navodima odnosno podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak uz naknadu troškova žalbenog postupka.
3. Tuženik u odgovoru na žalbu tužitelja osporava navode žalbe u cijelosti te predlaže žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsko rješenje uz naknadu troškova sastava odgovora na žalbu.
4. Žalba je osnovana.
5. Ispitujući prvostupanjsko rješenje kao i postupak koji mu je prethodio nije utvrđeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP sve u svezi odredbe čl. 381. ZPP.
6. Tužitelj u ovom predmetu traži naknadu štete nastalu propustom odvjetnice Aleksandre Ojkić Bucić koja ga je zastupala u predmetu Pn-36/2016 koji se vodio kod Općinskog suda u Virovitici - Stalna služba u Slatini, kao njegove punomoćnice, dakle, zbog povrede obveze iz ovlaštenja za zastupanje.
7. Prvostupanjski sud po prigovoru tuženika donosi pobijano rješenje navodeći da odredba čl. 48. st. 1. ZPP propisuje da je za suđenje u sporovima protiv pravnih osoba opće mjesno nadležan sud na čijem se području nalazi njihovo registrirano sjedište, a da je čl. 28. Uvjeta o osiguranju od odgovornosti odvjetnika HOK osiguranja, koji su sastavni dio ugovora o osiguranju od odgovornosti što je odvjetnik koji je zastupao tužitelja u spornom predmetu ovog suda Pn-36/2016 sklopio s tuženikom, ugovorena nadležnost suda sjedišta osiguranja, odnosno Općinskog građanskog suda u Zagrebu. Stoga, prvostupanjski sud zaključuje da iz tužbenog zahtjeva proizlazi da je sporno je li došlo do povrede obveze iz ovlaštenja za zastupanje te se u takvoj situaciji radi o sporu postoji li odgovornost za štetu iz ugovornog odnosa, tako da za postupanje mjesno nadležan sud na čijem području tuženik ima sjedište odnosno tuženik ima sjedište u [adresa], pa je za rješavanje predmetnog spora nadležan sud na čijem se području nalazi registrirano sjedište tuženika, a ne sud u mjestu na čijem području tužitelj ima prebivalište, odnosno gdje je šteta nastala, slijedom čega odlučuje kao u izreci pobijane odluke.
8. Međutim, takav zaključak prvostupanjskog suda se ne može prihvatiti.
9. Naime, u konkretnom slučaju, suprotno zaključku prvostupanjskog suda, radi o sporu o izvanugovornoj odgovornosti za štetu.
10. Tužitelj i tuženik nesporno nisu ni u kakvom ugovornom odnosu, već je tuženik pasivno legitimiran kao osiguravatelj odvjetnice Aleksandre Ojkić Bucić, s kojim tuženik ima sklopljen Ugovor o osiguranju, a temeljem čijeg navodnog nesavjesnog zastupanja je došlo do štete za tužitelja, na čemu tužitelj i temelji svoju tužbu. Dakle, odnos tužitelja i tuženika nije ugovorni, nego je temelj tužbe odgovornost za štetu nastalu osiguranim slučajem koju zahtijeva treća osoba, tj. tužitelj. Stoga, po stavu ovog suda za pravni odnos stranaka u ovom postupku nisu odlučne odredbe ugovora o osiguranju, odnosno Uvjeti za osiguranje odgovornosti odvjetnika koje se odnose na mjesnu nadležnost, a koji ugovor su sklopili tuženik i odvjetnica Aleksandra Ojkić Bucić, kao niti ugovor o zastupanju (nalogu) u kojem su ugovorne strane bile tužitelj i odvjetnica Aleksandra Ojkić Bucić, i to jer navedeni ugovori reguliraju odnose između ugovornih strana, a ne mogu obvezivati treće osobe, koje nisu sudjelovale u sklapanju ugovora.
11. Pri tome, valja još napomenuti da tužitelj kao fizička osoba u odnosu spram izabranog odvjetnika kao njegovog punomoćnika ima svojstvo potrošača. Takav stav je izražen i u presuda Suda Europske unije C-537/13, od 15. siječnja 2015. Stoga, budući da tužitelj prilikom sklapanja ugovora o pružanju odvjetničkih usluga sa izabranim odvjetnikom nije pristao na nadležnost sjedišta osiguratelja (ovdje tuženika) iz ugovora zaključenog između tuženika i izabranog odvjetnika kao njegovog osiguranika, a niti su mu prilikom sklapanja ugovora o zastupanju sa tuženikovim osiguranikom bile prezentirane odredbe takovoga ugovora o osiguranju niti mu je pojašnjeno da će u slučaju spora sa osigurateljem izabranoga pružatelja odvjetničkih usluga tužitelja obvezivati bilo kakova odredba o prorogacijskoj klauzuli iz police osiguranja o čijem postojanju i odredbama nije bio upoznat, primjena takve ugovorne odredbe i na tužitelja bila bi protivna načelu savjesnosti i poštenja jer uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama između strane koja je formulirala ugovor i strane na koju bi se primjenjivale takve odredbe jer ista uzrokuje štetu tužitelju kao potrošaču koji bi u slučaju primjene nepoštene prorogacijske klauzule imao znatne troškove putovanja do suda u Zagrebu.
12. Međutim, kao što je navedeno, u konkretnom slučaju radi se o izvanugovornoj odgovornosti pa u konkretnom slučaju dolazi do primjene odredba čl. 52. st. 1. ZPP-a, prema kojem je za suđenje u sporovima o izvanugovornoj odgovornosti za štetu, osim suda općemjesne nadležnosti, nadležan i sud na čijem je području štetna radnja počinjena ili sud na čijem je štetna posljedica nastupila u skladu s čime je tužitelj i podnio tužbu nadležnom sudu. Navedena se odredba, prema stavku 3. toga članka, primjenjuje i u sporovima protiv društava osiguranja radi naknade štete trećim osobama na temelju propisa o neposrednoj odgovornosti društava osiguranja, a kao što je predmetni spor te je u ovom slučaju nadležan upravo prvostupanjski sud u Virovitici.
13. Tužitelj je kao treća osoba (koji nije sklopio s tuženikom ugovor o osiguranju) pokrenuo postupak protiv tuženika, kao društva osiguranja na temelju propisa o njegovoj neposrednoj odgovornosti, te je pogrešna odluka prvostupanjskog suda o osnovanosti prigovora mjesne nenadležnosti istog suda.
14. Slijedom svega navedenog prigovor mjesne nenadležnosti nije osnovan pa je na temelju odredbe čl. 380. t. 3. ZPP valjalo uvažiti žalbu tužitelja i preinačiti pobijano rješenje prvostupanjskog suda u točki I. i II. izreke te odlučiti kao u izreci ovog rješenja.
15. Obzirom da je tužitelj uspio sa žalbom, njemu su, temeljem čl. 166. st. 2. u svezi s čl. 154. st. 1. ZPP, dosuđeni i troškovi žalbenog postupka s osnove troška sastava žalbe u iznosu od 250,00 € (Tbr. 10.4.) što uvećano za porez na dodanu vrijednost u iznosu od 25,00 €, sveukupno iznosi 312,50 € te je odlučeno kao pod točkom II. izreke.
16. Zahtjev tuženika za naknadu troškova sastava odgovora na žalbu je neosnovan jer ta parnična radnja nije bila potrebna radi vođenja ovog postupka. (čl. 155. st. 1. ZPP –točka III. izreke).
U Zagrebu 3. veljače 2025.
Sutkinja:
Sabina Dugonjić
