REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI KAZNENI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Ilica-Selska, Ilica 207

Poslovni broj: K-1303/2023-34

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Općinski kazneni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Dubravki Čošić, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Mirele Štefanović kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženika ŠD zbog kaznenog djela iz članka 256. stavka 1. i 3. u svezi članka 52. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22 i 114/23, dalje u tekstu: KZ/11), a povodom optužnice Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu broj KO- DO-244/2023 od 16. veljače 2023. uz izmjene sa zapisnika od 31. siječnja 2025. (u daljnjem tekstu: OKDO u Zagrebu), nakon održane javne rasprave dana 31. siječnja 2025. u prisutnosti zamjenice u OKDO u Zagrebu MD, te optuženika osobno uz branitelje Antu Župića, odvjetnika, i Igora Cišpera, odvjetnika, donoseći presudu koja je objavljena dana 3. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

Na temelju članka 453 točka 3 Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/11 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24; u daljnjem tekstu: ZKP/08)

optuženi ŠD - bez nadimka, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin ŠDZ i ZD rođ. Š, rođen **.**.1963. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], završen pravni fakultet, odvjetnik, zaposlen u svojem odvj. uredu, bez prihoda, oženjen, supruga PD, zaposlena, ne zna prihode supruge, otac jednog punoljetnog djeteta, vlasnik stana na adresi prebivališta površine 167 m2 i dvije kuće na otoku Visu površine 117 m2 i 270 m2, te vlasnik automobila marke Saab, iz 2010., vlasnik voćnjaka-šume od 500 kvadrata na Gornjem Bukovcu, vlasnik dionica u Erste banci u vrijednosti od 10.000,00 eura, bez druge imovine, bez čina, bez odlikovanja, neosuđivanog,

OSLOBAĐA SE OD OPTUŽBE

da bi:

- u vremenu od 1. siječnja 2005. do 31. prosinca 2010., u Zagrebu, u nakani da izbjegne plaćanje prireza porezu na dohodak Gradu Zagrebu po stopi od 18%, za dohodak koji je ostvarivao kao član uprave Erste&Steiermärkische Bank d.d., protivno odredbama članka 8. i 9. Odluke o gradskim porezima i prirezu poreza na dohodak Grada Zagreba (Narodne novine broj 87/01 i 103/01), članka 37. stavka 2. Općeg poreznog zakona (Narodne novine broj 127/2000) i članka 38. stavka 2. Općeg poreznog zakona (Narodne novine broj 147/2008), nakon što je prethodno poreznom tijelu neistinito prijavio adresu prebivališta u [adresa], za koje mjesto je stopa prireza do 31. prosinca 2007. bila 0%, a od 1. siječnja 2008. 7,5%, nije izvijestio nadležno porezno tijelo da mu je stvarna adresa stanovanja u navedenom razdoblju bila u Zagrebu, gdje su prebivali i članovi njegove obitelji, zbog čega mu nije utvrđena obveza plaćanja prireza porezu na dohodak proračunu Grada Zagreba odnosno utvrđena mu je manja obveza plaćanja prireza za razliku prireza za grad Opatiju i Grad Zagreb, i to:

- za razdoblje od 1. veljače do 31. prosinca 2005. u iznosu od 135.032,81 kn

- za razdoblje od 1. siječnja do 31. prosinca 2006. u iznosu od 193.906,52 kn

- za razdoblje od 1. siječnja do 31. prosinca 2007. u iznosu od 177.121,65 kn

- za razdoblje od 1. siječnja do 31. prosinca 2008. u iznosu od 142.470,62 kn

- za razdoblje od 1. siječnja do 31. prosinca 2009. u iznosu od 56.355,79 kn

- za razdoblje od 1. siječnja do 31. prosinca 2010. u iznosu od 103.641,89 kn

što ukupno iznosi 808.528,78 kn (107.310,21 eura), za koji iznos je oštetio proračun Grada Zagreba,

- dakle, s ciljem da on potpuno izbjegne plaćanje poreza, dao netočne podatke o drugim činjenicama koje su od utjecaja na utvrđivanje porezne obveze pa je zbog toga došlo do neutvrđenja porezne obveze velikih razmjera,

- pa da bi time počinio kazneno djelo protiv gospodarstva - utajom poreza ili carine, opisano u članku 256. stavku 1. i 3. u svezi članka 52. Kaznenog zakona (Narodne novine broj 125/11,144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 i 84/21, u daljnjem tekstu: Kazneni zakon), a kažnjivo po članku 256. stavku 3. Kaznenog zakona.

Na temelju čl. 158 st. 3 ZKP/08 Grad Zagreb upućuje se sa svojim imovinskopravnim zahtjevom u parnicu.

Na temelju čl. 149 st. 1 ZKP/08 troškovi kaznenog postupka padaju na teret proračunskih sredstava.

Obrazloženje

1. Općinsko kazneno državno odvjetništvo u Zagrebu podiglo je optužnicu broj KO- DO-244/2023 od 16. veljače 2023. protiv ŠD zbog kaznenog djela iz članka 256. stavka 1. i 3. u svezi članka 52. KZ/11. Istu optužnicu je ovlašteni tužitelj djelomično činjenično izmijenio u tijeku rasprave, na raspravnom zapisniku od 31. siječnja 2025. (list 975 spisa), i to na način koji je naznačen u izreci ove presude.

2. Rasprava je u ovom postupku održana na temelju članka 19. b stavka 4. ZKP/08 s obzirom su stranke prije početka rasprave dale suglasnost da raspravu provede predsjednik vijeća kao sudac pojedinac.

3. Pozvan na raspravi da se očituje o tome kakav stav zauzima prema optužbi, optuženi ŠD očitovao se je na način da se ne smatra krivim, a kod takvog očitovanja je ostao i nakon djelomične činjenične izmjene optužbe.

4. Tijekom dokaznog postupka ispitani su svjedoci PD, ŽD, ND, LD, ČD i ED, a uz suglasne prijedloge stranaka sud je pročitao iskaze svjedoka GD, OD, SD, DD, ĆD, MDZ, BD, ZDZ, te nalaz i mišljenje vještaka Mate Veselića. Nadalje je pročitana materijalna dokumentacija koja prileži spisu i to povijesni izvadak iz sudskog registra za Erste&Steiermärkische Bank d.d. (list 8-38 spisa), kartice poreza na dohodak od nesamostalnog rada - PK obrasci (list 86-88), uvjerenje o prebivalištu za okrivljenika od 3. listopada 2012. (list 89), ispis iz informacijskog sustava Porezne uprave za okrivljenika (list 95-102), obrasci IP za okrivljenika (list 103-115), očitovanje HEP Operatora distribucijskog sustava d.o.o. od 25. travnja 2014. s izlistom podataka za obračunska mjerna mjesta na adresi [adresa] i 24a (list 196-209 spisa), izvadak iz zemljišne knjige Općinskog suda u Opatiji, Zemljišnoknjižnog odjela, k. o. [katastarska općina], broj zk. uloška [broj ZK uloška]. etaža: 81/10000 (list 221-223), sporazum o osiguranju novčane tražbine prijenosom prava vlasništva na nekretnini od 11. srpnja 2003. (list 224-226), ugovor o kreditu broj 2402006-1031262160 / 51400610- 2040120776 od 16. svibnja 2003. (lis 227-233), izvadak iz zemljišne knjige k. o. [katastarska općina], zk. ul. [broj ZK uloška], zč. 111/3 (list 234), ugovor o prodaji nekretnine sklopljen 20. lipnja 2003. između Zlatni raj d.o.o. i ŠD (list 235-239), izjava o vraćanju vlasništva od 23. rujna 2011. (list 240-241), ugovor o kupoprodaji nekretnine sklopljen 24. ožujka 2012. između ŠD i AD (list 242-246), uvjerenje Primorsko-goranske županije od 28. ožujka 2012. (list 247), podaci o liječnicima primarne zdravstvene zaštite za okrivljenika (list 252-254), očitovanje HEP Operatora distribucijskog sustava d.o.o. od 28. travnja 2014. s izlistom podataka za mjerno mjesto na ime okrivljenika na adresi u [adresa] (list 319- 320), očitovanje Vodoopskrbe i odvodnje d.o.o. od 6. svibnja 2014. s podacima o potrošnji vode na adresi u [adresa] (list 330-369), izvadak iz matice vjenčanih za ŠD i PD (list 370), izvadak iz matice rođenih za HD (list 371), očitovanje Libukom Jurdani d.o.o. od 30. svibnja 2014. s podacima o utrošku vode na adresi [adresa] (list 425 i 460-464), očitovanje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje od 26. lipnja 2014. (list 517 spisa), očitovanje Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta od 15. srpnja 2014. (list 518), očitovanje Grada Zagreba, Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i sport od 7. kolovoza 2014. (list 520), uvjerenje o prebivalištu za ŠD od 16. travnja 2019. (list 530), očitovanja Erste&Steiermärkische Bank d.d. od 28. lipnja 2021. (list 539-540), očitovanje Porezne uprave, Područnog ureda Zagreb o 3. studenog 2021. (list 542), očitovanje Porezne uprave, Područnog ureda Zagreb, Ispostave Centar od 23. srpnja 2021. sa ispisom iz Informacijskog sustava Porezne uprave i obrascima PK (list 556-561), izvadak iz zemljišne knjige Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Zemljišnoknjižnog odjela Zagreb, k. o. [katastarska općina], broj zk. ul. [broj ZK uloška] (list 571-572), ugovor o kreditu broj 2402006-1031262160 / 51400607-5102551774 od 25. kolovoza 2005. (list 573-584), izvadak iz zemljišne knjige Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Zemljišnoknjižnog odjela Zagreb, k. o. [katastarska općina], broj zk. ul. [broj ZK uloška] (list 585), ugovor o kupoprodaji nekretnina sklopljen 25. kolovoza 2005. između ĐD i ŠD (list 586-589), ugovor o kupoprodaji nekretnine od 7. studenog 2010. (list 619-621), izvadak iz zemljišne knjige Općinskog građanskog suda u Zagrebu, k. o. [katastarska općina], broj uloška [broj ZK uloška] (list 622-624), ugovor o kupoprodaji nekretnine sklopljen 13. listopada 2008. između ŠD i ŠDZ (list 625-636), dokument - vanjski uvid u podatke JRO MUP HR za PD i HD (list 637 i 638), dopis Erste&Steiermärkische Bank d.d. od 12. prosinca 2022., ugovori o radu između Erste&Steiermärkische Bank d.d. i ŠD od 1. rujna 2000., 28. studenog 2001. i 1. kolovoza 2003., aneksi ugovora o radu od 1. kolovoza 2003., elektronički zapis o vlasništvu vozila [registarska oznaka], dopis s prilozima društva Hrvatske autoceste d.o.o. od 2. siječnja 2023. Na kraju, pročitano je uvjerenje iz kaznene evidencije za okrivljenika sa lista 952 spisa, a prije dovršetka dokaznog postupka prešlo se je na ispitivanje okrivljenika.

5. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka tj. analizirajući i ocjenjujući kako obranu optuženika, tako i iskaze svjedoka te rezultate drugih provedenih dokaza, svakog zasebno i u međusobnoj vezi, ovaj sud je utvrdio da u postupku nije sa sigurnošću dokazano da bi optuženik počinio inkriminirano mu kazneno djelo.

5.1. Napominje se odmah ovdje da je sud prilikom izricanja oslobađajuće presude postupio prema odredbi čl. 454 ZKP/08 kojim je propisano da će sud u izreci presude kojom se optuženik oslobađa od optužbe navesti činjenični i zakonski opis te naziv kaznenog djela koje je optuženiku stavljeno na teret a za kojeg se optuženika oslobađa od optužbe. Kada je sud dužan postupiti na način propisan citiranom odredbom tada sud ne smije dirati činjenični opis djela pa čak ne može ispuštati ni vremenski period koji je u zastari u trenutku donošenja odluke.

6. Optuženi ŠD je tijekom cijelog kaznenog postupka iznošenjem svoje obrane negirao počinjenje kaznenog djela koje mu se stavlja na teret.

6.1. Tako optuženik već prilikom prvog ispitivanja u bitnom navodi kako je točno da je bio prijavljen u [adresa] na navedenoj adresi ali nije točno da se je tamo prijavio kako bi izbjegao plaćanje prireza već jedino i isključivo zbog poslovnih razloga. Objašnjava da je bio imenovan članom uprave Erste banke Rijeka i zamjenikom predsjednika uprave, a Erste banka je preselila svoje sjedište iz Zagreba u Rijeku gdje su napravljeni novi uredi uprave te se je uprava preselila pa se je po nalogu predsjednika nadzornog odbora, a u dogovoru s predsjednikom uprave, i on preselio tako da je digao stambeni kredit kojim je kupio stan od 39 kvadrata i u njega se preselio i prijavio svoje novo prebivalište. Potom je optuženik dosta detaljno objasnio kako je došlo do toga da banka promijeni sjedište, da se promijeni uprava društva a posljedično da se i on preseli u Rijeku. Naime, navodi da je 2003. Erste banka bila mala banka sa sjedištem u [adresa] a Riječka banka je bila dva puta veća, imala je dva puta više klijenata, dva puta veće depozite i puno veću štednju, ali nakon gubitka sto milijuna dolara deviznog dilera Riječke banke, ta Riječka banka je bila "na koljenima" pa je hrvatska Vlada donijela odluku o hitnoj prodaji banke, a Erste banka iz [adresa] je donijela odluku o kupnji. Međutim, ta kupnja Riječke banke, jednog od simbola riječkog gospodarstva, je od lokalnog stanovništva primljena jako loše te je došlo do demonstracija ispred banke no Erste banka je tada odlučila da će se sjedište i Uprava banke prebaciti u Rijeku zbog straha od odlaska klijenata i odljeva depozita koji su bili glavni razlozi zašto je banka kupljena. Tako je u prvoj fazi dio uprave otišao u Rijeku i prije pripajanja i to predsjednik uprave ŽD, RD i FD, ali je odlučeno da kada se banka pripoji tada će iz Zagreba u Rijeku preći uprava te je tako i bilo. Kako je on sam bio zamjenik predsjednika uprave zadužen za poslovanje sa građanstvom bilo mu je neizbježno kada je prihvatio taj posao da preseli u Rijeku gdje se renovirala centralna zgrada Riječke banke na glavnom trgu u Rijeci gdje su rađeni novi uredi uprave, njihovo radno mjesto. Okrivljeni je istaknuo da je dobio ugovor za navedeno radno mjesto na dvije godine uz uputu predsjednika nadzornog odbora da se od njega očekuje fokus na riječko tržište i zadržavanje klijenata, bolja integracija banke u Erste standard te da se od njega očekuje i da se preseli, radi čega je podigao kredit i kupio stan u [adresa] pored Rijeke i to isključivo i jedino radi opisanih poslovnih razloga pri čemu prirez uopće nije bio tema. Okrivljenik je objasnio da mu je to bila prilika u karijeri i morao se je dokazati a nakon toga je dobio petogodišnji ugovor i povećanje plaće, a zbog svojih rezultata rada je, kad je kupljen Diners, bio zadužen za Diners klub pa za Erste banku u Crnoj Gori, pa za [adresa]. Dodao je da je predmetni stan prodao 2012. kada više nije imao potrebe za njim. Još je ponovio da je predmetno radno mjesto u Rijeci za njega bio najbitniji poslovni događaj u njegovoj karijeri i baš zbog toga je i otišao u Rijeku i to 2003.g., a 1. kolovoza 2003. su se banke spojile i sjedište Erste banke je otišlo u Rijeku. Stan u [adresa] je kupio 20.6.2003. a prijavio se je u 7. mjesecu, a 1.8. počeo je raditi u upravi u Rijeci jer su svi morali vidjeti da je uprava banke u Rijeci, no priroda posla je bila takva da je obuhvaćala i putovanja, a na njegovoj poziciji i za taj novac koji je dobivao nije se pitalo nego se je išlo tamo gdje je trebalo, a većina posla je bila u Rijeci.

6.2. Pozvan na raspravi na iznošenje obrane optuženi je 31. siječnja 2025. iskazao kako želi ukratko iznijeti ono što smatra najvažnijim no također je istaknuo da se on niza detalja više ne sjeća jer je od inkriminiranog vremena prošlo već i 20 godina. Ponovno je objasnio kako je u kritično vrijeme Erste banka bila mala banka u Zagrebu a Riječka banka, sa sjedištem u [adresa], je bila duplo veća i bila je simbol tog grada zajedno sa njihovim brodogradilištem, no nakon jednog velikog financijskog gubitka Riječke banke vlasti RH su je prodale Erste banci u kojoj je on bio zamjenik predsjednika uprave ŽD koji je nakon toga poslan u Rijeku radi preuzimanja Riječke banke dok je on ostao u Zagrebu. Ponovno je istaknuo kako je ta kupnja Riječke banke sa strane Erste banke bila jako loše primljena u lokalnoj zajednici što je dovelo do velikog odljeva depozita građana radi čega je vlasnik Erste banke donio odluku da se sjedište banke preseli u Rijeku. Navodi da je ŽD, dotadašnji predsjednik uprave, postao predsjednik uprave Riječke banke, a kolegica RD i kolega FD su poslani u Erste banku u Rijeku te su dobili nove ugovore, dok su od njega ŽD i predsjednik nadzornog odbora iz [adresa] VD tražili da se preseli u Rijeku gdje je bilo sjedište banke radi čega je on kupio stan od 39 kvadrata i tamo preselio jer o tome se nije moglo pregovarati, te je došao na poziciju zamjenika predsjednika uprave i bio zadužen za poslove s građanstvom a što je tada bio najvažnije sektor kako bi se vratilo povjerenje ljudi i depoziti građana u banku. Ponovio je kako je lokalna zajednica loše primila ovu prodaju, pred bankom su bile demonstracije, ljudi su stajali u redovima i čekali da zatvore račune i podignu novce jer se proširio glas da će sve otići u Zagreb i upravo su oni trebali objasniti da to nije točno već da banka dolazi u Rijeku na korist lokalne zajednice i upravo je to dovelo do promjene sjedišta banke i zahtjeva da se presele u Rijeku gdje se najprije preselio predsjednik uprave dok je on radio paralelno u Rijeci i Zagrebu a i u [adresa] je često putovao. Opisujući svoj posao navodi kako je bio zadužen i za ljudske potencijale jer je oko dvjestotinjak zaposlenika napustilo banku a zaposlili su sto novih ljudi, a također mu je posao bio ostvariti što bolje odnose sa lokalnom zajednicom. Ističe da je puno putovao u Istru i na Kvarner jer su na cijelom području preuredili i renovirali sve poslovnice a također je od 2007. počeo putovati i u Rusiju jer je banka preuzela Diners a u Rusiji je bio nadzorni odbor Dinersa te je od 2009.g. počeo putovati i u Crnu Goru jer je bio zamjenik predsjednika uprave. Okrivljeni je ponovio je da je prvi ugovor potpisao na dvije godine od 2003. do 2005.g. kada je bio zamjenik predsjednika uprave, a drugi ugovor je potpisao na pet godina od 2005. do 2010. uz uvjet da bude u Rijeci pa je tako postao zamjenik predsjednika uprave. Objašnjava da se je banka stabilizirala negdje 2010. tj. tržište se stabiliziralo i prestala je potreba da dalje živi u [adresa], pa je 2012. prodao stan u [adresa] kojeg je kupio isključivo za potrebe stanovanja dok je tamo radio. Okrivljeni se osvrnuo i na svoj privatni život navodeći kako je svoj odlazak u Rijeku morao prodiskutirati sa svojom suprugom koja se međutim nije mogla preseliti u Rijeku jer je u Zagrebu imala svoju stomatološku ordinaciju ali mu je bila kreditni sudužnik za stan u [adresa], no razdvojeni život je doveo do njihovih loših odnosa tako da su bili pred razvodom braka. Nadalje je optuženi naveo da je u Rijeci imao krug prijatelja s kojima se družio kada nije bio na putu ili na poslu a posebno je volio angažman oko poslovnice za mlade i poslove vezane uz kulturni život Rijeke tako da su mu radni dani u Rijeci bili raznoliki jer je često putovao te se radni dani ne mogu ograničiti do 16 sati jer se i nakon toga održavaju brojne obaveze i kontakti pa tako može objasniti da je morao sudjelovati u nizu kulturnih zbivanja koje je banka organizirala, primjerice to je bilo deset izložbi slika godišnje, promocije raznih knjiga, koncerti, modne revije i naravno da su se ti događaji zbivali u večernjim satima.

6.3. Odgovarajući na posebna pitanja optuženik je naveo da se on nije družio sa susjedima na adresi stanovanja, nije si sam kuhao i stan je uglavnom koristio za prespavati, a niti je na toj adresi ljetovao nego je tamo radio, a ljetovali su na Visu jer mu supruga nije htjela dolaziti u [adresa]. Naveo je da je njemu poznato da su svoje prebivalište u [adresa] prenijeli i JD i ŽD te kolege FD i RD koji su se ranije vratili u Zagreb. Odgovorio je da po dobivanju naloga da ide raditi u Rijeku nije bilo razmišljanja o prirezu pomoću kojeg bi se nešto "ušparalo". Posebno upitan odgovorio je da nije mijenjao doktora opće prakse niti stomatologa. Posebno upitan o svojim prihodima u kritičnom periodu okrivljeni je naveo da je u to vrijeme imao visoke i vrlo visoke prihode s osnove rada u banci ali ne zna reći koliko je to iznosilo u kunama već zna da se radilo o tisućama eura pa mu je primjerice najprije plaća bila 5000 eura, pa je rasla i poslije je bila 10000 eura a godišnji bonusi su bili veliki tj. u razini godišnje plaće, otprilike u razini od oko 50 do 100 tisuća eura. Upitan od ovlaštenog tužitelja da li znade gdje je ŽD za kojeg navodi da se preselio prije njega u Rijeku, imao prebivalište optuženi je odgovorio da o tome sa predsjednikom uprave nije pričao ali zna da je isti iz Bjelovara a morao se prijaviti u Rijeku, baš poput njega, da bi se pokazalo lokalnoj zajednici da su tamo prijavljeni, i koliko zna imenovani je u Voloskom kupio kuću. I ovlašteni tužitelj je upitao optuženika o susjedima odnosno da li je upoznao koga od susjeda u [adresa] te je optuženi ponovio da nije iako je neke ljude znao susretati više puta pa ih je znao pozdraviti sa pozdravom dobar dan. Nadalje je tužitelju odgovorio da je u [adresa] imao svoj poštanski sandučić na svoje ime koji se sa svim ostalima nalazi u haustoru zgrade ali je on imao ulaz u svoj stan izravno s ceste pa nije često ni ulazio u haustor nego je svako toliko otišao u haustor da uzme račune iz poštanskog sandučića i da ih plati. Na pitanje tužitelja na koliki mu je rok bio taj stan u [adresa] okrivljeni je odgovorio da to više nakon dvadeset godina ne zna ali spisu prileži ugovor o kreditu, a upitan da li mu je rata bila velika odgovorio je da iako je rata bila dosta velika ona nije bila velika za njegove prihode pa ju je mogao bez problema plaćati. Posebno upitan od ovlaštenog tužitelja da li je u vrijeme prijavljivanja prebivališta u [adresa] znao koliki je prirez u [adresa] kojoj [adresa] pripadaju a koliki u Zagrebu okrivljeni je odgovorio da ne zna, niti koliki je prirez u [adresa] a niti koliki je u Zagrebu iako bi za Zagreb to morao znati iz opće kulture ali se o tome nije raspitivao. Još upitan da li su u Rijeci imali tajnice odgovorio je da nisu jer su tajnice ostale u Zagrebu, kako njegova tako i od kolege ŽD, JD i drugih.

7. Kada se razmotri prethodno izloženo iskazivanje okrivljenika tada je vidljivo da okrivljenik dosljedno ističe i detaljno obrazlaže razloge zbog kojih je 2003.g. kupio stan u [adresa], te ističe da se tamo odselio i prijavio tj. prijavio je svoje novo prebivalište u 7. mjesecu 2003.

7.1. Navodi okrivljenika da je on 20.6.2003. u [adresa] kupio stan od 39 kvadrata pomoću kredita za koji mu je sudužnik bila njegova supruga mogu se dovesti u vezu i sa dokumentacijom u spisu. Naime, spisu prileži i ugovor o kupoprodaji nekretnine između td "Zlatni raj" d.o.o. kao prodavatelja i ŠD kao kupca od 20.6.2003. temeljem kojeg kupac dakle ovdje okrivljenik kupuje apartman veličine 39,33 m2, a iz ugovora o kreditu broj 2402006-1031262160 / 51400610-2040120776 od 16. svibnja 2003. (list 227-233) proizlazi da je okrivljenik doista za kupnju predmetne nekretnine dobio kredit od Erste&Steiermärkische bank d.d. i to 16.5.2003.g. u visini 60.700,00 eura na rok otplate od 10 godina, za koji kredit mu je sudužnik PD, a radi kojeg ugovora o kreditu je sa istom bankom zaključio i sporazum o osiguranju novčane tražbine dana 11.7.2003. (l. 224) prema kojem sporazumu je vlasništvo stana na predmetnoj nekretnini prenijeto na Erste&Steiermärkische Bank d.d. radi osiguranja tražbine u iznosu od 60.700,00 eura po ugovoru o kreditu broj 2040120776. Spisu također prileži na listu 240 izjava o vraćanju vlasništva iz koje proizlazi da je Erste banka 23. rujna 2011. dozvolila okrivljeniku da uknjiži vlasništvo na predmetnoj nekretnini. Također je tužitelj priložio spisu i izvadak iz zemljišne knjige k. o. [katastarska općina], zk. ul. [broj ZK uloška], zč. 111/3 (list 234), iz kojeg je vidljivo da je na predmetnom stanu upisani vlasnik Erste&Steiermärkische Bank d.d., a 13.10.2011. ista nekretnina je prešla u vlasništvo okrivljenog ŠD. I u odnosu na navode okrivljenika da je predmetni stan u [adresa] prodao 2012.g. kada mu isti više nije bio potreban, spisu prileži ugovor o kupoprodaji nekretnine od 24.3.2012. između ŠD i AD (l. 242) a iz kojeg proizlazi da je okrivljenik kao prodavatelj doista sa AD kao kupcem dana 24.3.2012. zaključio ugovor o kupoprodaji nekretnine tj. predmetnog apartmana broj 209.

7.2. Navodi okrivljenika da je u 7. mjesecu 2003. prijavio svoje novo prebivalište u [adresa] mogu se dovesti u vezu sa uvjerenjem o prebivalištu (list 89) iz kojeg je vidljivo da je okrivljenik 10.7.2003. prijavio MUP-u tj. tijelu koje vodi evidenciju prebivališta građana, svoje prebivalište na području [adresa]. Iz istog uvjerenja je još vidljivo da je okrivljeni u vremenu prije 10.7.2003. bio prijavljen u Zagrebu na adresi [adresa], a da je od 16.11.2010. prijavljen u Zagrebu, na adresi [adresa].

7.3. Da je okrivljenik to svoje 10.7.2003. prijavljeno prebivalište u [adresa], potom prijavio poreznom tijelu proizlazi iz očitovanja Porezne uprave te dostavljenih i spisu priloženih kartica poreza na dohodak od nesamostalnog rada-PK obrazaca iz kojih je vidljivo (l. 88) da je okrivljenik Poreznoj upravi-Područni ured Rijeka, Ispostava Opatija, prijavio svoje prebivalište u [adresa] koje vrijedi od 2003., a što proizlazi i iz navoda knjigovodstveno-financijskog vještaka Mate Veselića koji je u svojem nalazu i mišljenju (o kojem će kasnije biti više riječi) naveo da je u kartici poreza na dohodak od nesamostalnog rada-obrazac PK- koji je okrivljeni predao Poreznoj upravi, Ispostavi Rijeka 1. prosinca 2004., podatke o adresi prebivališta okrivljenika u [adresa] kod [adresa] prijavio sâm porezni obveznik te da on osobno odgovara za točnost podataka u poreznoj kartici, a kako je to i propisano člankom 46. Zakona o porezu na dohodak (Narodne novine 177/04, 73/08 i 80/10).

7.4. Kada je slijedom izloženog utvrđeno da je okrivljenik 20.6.2003. kupio stan u [adresa], te je potom 10.7.2003.g. prijavio MUP-u svoje prebivalište na adresi toga stana u [adresa].d, te je iste podatke o svom prebivalištu dostavio 12.12.2004. poreznom tijelu, tada se postavlja pitanje da li je okrivljenik doista a kako mu se stavlja na teret prethodno tj. prije inkriminiranog vremena poreznom tijelu neistinito prijavio svoje prebivalište u [adresa], a o čemu je kasnije tj. u inkriminiranom periodu propustio izvijestiti porezno tijelo, a sve u cilju navedenom u optužnici tj. u cilju izbjegavanja plaćanja odnosno manjeg plaćanja prireza na porez od dohotka.

8. Okrivljenik međutim tvrdi da uopće nije razmišljao o prirezu prilikom prijavljivanja u [adresa] te osporava da bi se tamo prijavio kako bi izbjegao plaćanje prireza te ističe da mu je cilj bio posao u Rijeci kojeg opisuje kao najvažniji poslovni događaj u svojoj karijeri, a taj za njega najvažniji poslovni događaj u karijeri opisuje time da je postao zamjenik predsjednika Uprave ujedinjene Riječke i Erste banke pa su ga predsjednik Uprave ŽD i član Nadzornog odbora TD iz [adresa], tražili da radi obavljanja tog posla mora otići na područje Rijeke radi čega je, tvrdi okrivljeni, tamo i otišao te pri tome objašnjava da je za navedeni posao najprije sklopio ugovor na dvije godine a nakon toga na pet godina.

8.1. Vezano uz te navode okrivljenika izvršen je uvid u dokumentaciju koja prileži u spisu pa tako spisu prileži povijesni izvadak iz sudskog registra za Erste&Steiermärkische Bank d.d. (list 8-38 spisa), iz kojeg proizlazi da je okrivljenik u istom naveden kao član uprave Erste&Steiermärkische Bank d.d. a navode se i osobe na koje okrivljenik ukazuje u svojoj obrani pa je tako naveden ŽD kao predsjednik Uprave banke, a kao član Nadzornog odbora navodi se VD. Iz ovog povijesnog izvatka također proizlazi da je ugovor o pripajanju Erste&Steiermärkische Bank zaključen 20.3.2003. odnosno oko četiri mjeseca prije nego li je okrivljenik prijavio MUP-u svoje prebivalište u [adresa]. Iz spisu priloženog ugovora o radu (list 804) proizlazi da je okrivljenik doista sa Erste bankom 1.8.2003. zaključio ugovor o radu na razdoblje do 31.12.2005. sa mogućnošću produljenja od pet godina, te da je potom zaključio aneks tom ugovoru (list 807) kojim mu je ugovor produljen na rok od pet godina. Spisu prileže i raniji ugovori o radu okrivljenika u Erste banci iz kojih je vidljivo da je okrivljenik u istoj banci zaposlen od 2000.g.

9. ŽD, predsjednik Uprave Erste&Steiermärkische Bank d.d., ispitan je u svojstvu svjedoka u dva navrata tj. i u prethodnom postupku i pred sudom te je isti opisao kako je Erste banka kupila Riječku banku, najjaču u toj regiji, 2002.g., te je on sa mjesta predsjednika uprave Erste banke prebačen za predsjednika uprave Riječke banke te su sa njim otišli u Riječku banku i članovi uprave RD i FD koji su bili zaduženi za pozadinske poslove a kad su obavili potrebne pozadinske poslove oni su otišli u Zagreb, a kad je došlo do pripajanja kako bi ostavili što bolji dojam na lokalnom tržištu nakon preuređenja banke ostavili su i poznati znak Riječke banke na fasadi i nastojali uvjeriti klijente da se nije promijenilo ništa osim imena kako bi se ostavio dojam da je banka i dalje domicilna, te su upravo iz takvih ciljeva on i predsjednik nadzornog odbora koji se preziva VD, dok mu se imena ne sjeća, dogovorili da ključni ljudi banke tj. da članovi uprave koji su okrenuti tržištu i fizički budu prisutni u Rijeci jer su morali sudjelovati u društvenom životu Grada Rijeke te je dogovoreno da to budu ŠD i JD kojima je zadaća bila stalno obilaziti klijente i raditi pritisak prema Istri radi preuzimanja što većeg djela tržišta te su ovi članovi uprave većinu svojeg posla obavljali u Rijeci, a kao članovi Uprave Erste banke imali su svoje urede u Rijeci i Zagrebu dok je on osobno imao svoj ured i u Bjelovaru, no sjednice Uprave Erste banke održavane su u Rijeci osobito preko ljetnih mjeseci ali i u Zagrebu tijekom godine a imali su i telefonske sjednice uprave. O odlasku ŠD i JD u [adresa] nije donesena neka pisana odluka nego je predsjednik nadzornog odbora naložio ŠD i JD da moraju otići u Rijeku a i sam je to podržao jer je to bio dobar pristup prema tržištu jer se očekivalo primjerice da okrivljenik svaki dan bude na radnom mjestu banke u Rijeci pa su se i sastanci ispočetka najviše održavali u Rijeci a poslije kada se je stabilizirala situacija na tržištu onda su sastanci bili i u Zagrebu. Međutim nije bilo dana da jedan od njih trojice nije bio u prostorijama u Rijeci, a ŠD je na području Rijeke obavljao oko 70% svojeg posla u prvim godinama nakon preuzimanja Riječke banke jer je na području Rijeke i okolice bio veliki broj poslovnica banke koje je morao obići a bio je zadužen i za marketing u okviru čega je radio i na poslovima sponzoriranja mediteranskih igra sa strane njihove banke. Također je okrivljenikov posao osim Hrvatske obuhvaćao i putovanja u inozemstvo na sjednice u [adresa] i putovanja u svezi marketinga. Svjedok je istaknuo da je banka u takvom svojem poslovanju bila uspješna, postali su ambiciozni, dobivali su velike bonuse. Svjedok je naveo da je njegov odnos sa ŠD bio profesionalan te se nisu privatno družili no zna da je okrivljenik kupio stan u [adresa] te ima saznanja da je i živio u tom stanu u [adresa] a što mu je poznato jer je preko puta tog stana bio jedan restoran u kojeg je zalazio i povremeno sretao okrivljenika na ulici i viđao njegov automobil parkiran na ulici a ponekad ga je susretao u restoranu sa glazbenikom ČD a ponekad je bila prisutna i supruga ČD, a upravo je taj ČD bio bitan zbog klijentele koju su željeli privući u svoju banku. Dodao je da ne zna da li je ikada bio u stanu okrivljenika u [adresa] kojeg je viđao u razdoblju od 2005. do 2008. nakon čega se sam počeo povlačiti iz banke i smanjivati svoje poslovne aktivnosti. Odgovarajući na posebna pitanja prilikom ispitivanja na raspravi svjedok je naveo da u njegovim razgovorima sa ŠD i JD o preseljenju u Rijeku nikada uopće nije bilo riječi o tome da bi se prijavili u Rijeku radi neplaćanja prireza u Zagrebu te ističe da sam o tome nikad nije ni razmišljao. Također je istaknuo da je moguće da je do pripajanja banaka došlo 2003. a ne 2004.g. kako je spominjao. Također je naveo da ne zna točno kada je okrivljeni otišao iz Rijeke, no zna da je otišao kada više nije bilo potrebe za njegovom nazočnošću tamo. Posebno upitan svjedok je ponovio da su ŠD i JD imali i obveze sudjelovanja u društvenom životu lokalne zajednice jer je to bio dio psihološkog pristupa lokalnom tržištu budući je Riječka banka bila veća i značajnija od Erste banke.

10. Svjedok PDZ u svojem je iskazu naveo kako se je od ožujka 2002. pridružio Erste banci Hrvatska sa sjedištem u [adresa], kada je okrivljeni ŠD već bio član Uprave banke, a nedugo nakon njegovog dolaska pojavila se prilika preuzimanja Riječke banke koju su prepoznali kao dobru poslovnu priliku. Nakon preuzimanja Riječke banke, Erste banka iz [adresa] je instalirala novu upravu Riječke banke u kojoj su bili prored njega još ŽD i RD te im je zadaća bila interno pripajanje Riječke banke i Erste banke Hrvatska, a kad je isto izvršeno nova banka je preimenovana u Erste&Steiermärkische Bank d.d. Također je svjedok naveo da su se upravi banke 2003.g. tj. njemu koji je bio zadužen za poslove informatike i opće poslove i RD koja je bila zadužena za računovodstvo, financije i reviziju, pridružili ŠD i JD koji su bili odgovorni za tržište i to ŠD za privatne osobe a JD za pravne osobe, a kako je banka imala sjedište u [adresa] gdje su članovi uprave imali svoje urede, a imali su ih i u Zagrebu, to su se sjednice Uprave održavale i u Rijeci i u Zagrebu. Nadalje je istaknuo da su se on i ID prvi vratili u Zagreb već u prvim godinama nakon pripajanja dok su JD i ŠD više bili orijentirani na područje Rijeke, Kvarnera i Istre a ŽD je pokrivao cijelo područje. Ovaj svjedok je svoj odnos sa okrivljenikom opisao kao dobar kolegijalni odnos navodeći da su ponekad popili piće poslije posla a jednom je bio kod okrivljenika u stanu negdje kod [adresa] i [adresa] ali se zbog protjeka vremena ne sjeća detalja a i njihova su druženja uglavnom bila na događajima na kojima je bila pozivana banka ili ih je banka organizirala a bili su u vezi s kulturnom scenom na kojoj je okrivljenik bio prilično aktivan a neke od događaja je sponzorirala njihova banka jer je cilj banke bio ostvariti dobru poziciju s obzirom su ranije postojale određene tenzije zbog preuzimanja i preimenovanja Riječke banke. Odgovarajući na posebna pitanja svjedok je naveo da je predsjednik nadzornog odbora Erste banke TD dao naputak ŠD i JD da moraju biti pretežno prisutni na području Primorja i Istre očekujući da njihovo poslovno težište bude u Rijeci i koliko je on bio član uprave zna da je okrivljenik većinu vremena provodio u uredu u Rijeci ali članovi uprave nemaju fiksno radno vrijeme jer osim uredskog posla bila je vrlo bitna i prisutnost na terenu odnosno društvena povezanost i sudjelovanje u raznim društvenim događajima te je dio posla okrivljenika bio društveno pozicioniranje banke na lokalnom tržištu Primorja, Kvarnera i Istre. Također je ovaj svjedok odgovorio da je i sam u to vrijeme imao iznajmljen stan u [adresa] a sjeća se da je okrivljenik rekao da je kupio stan na području [adresa] jer je zbog poslovne promjene morao pretežito boraviti na Riječkom području, a također mu je poznato da se okrivljeni družio sa raznim umjetnicima u Rijeci te je i njega upoznao sa ĆD, SD, OD i KD te je bilo slučajeva da su se zajedno družili. Još je posebno upitan odgovorio kako je predsjednik nadzornog odbora imao veliki autoritet te su se njegove želje smatrale nalogom i dosljedno pratile pa je primjerice on sam dobio nalog da ide raditi u Srbiju iako mu je bila želja ostati u Hrvatskoj.

11. Kada se analiziraju iskazi svjedoka ŽD i CD tada je vidljivo da ovi svjedoci jasno i dosta detaljno ali i međusobno suglasno opisuju poslovnu situaciju u predmetnoj banci koja im je kao Predsjedniku uprave i kao članu Uprave očito dobro poznata i to kako u pogledu preuzimanja Riječke banke od strane Erste banke tako i u pogledu obveza zbog kojih su, s obzirom na poslovnu politiku u svezi preuzimanja, morali otići u Rijeku raditi i oni sami ali i neki drugi članovi Uprave pa tako i okrivljenik čije zadaće opisuju i u pogledu komunikacije sa lokalnom zajednicom koja nije dobro prihvatila preuzimanja njima domicilne Riječke banke od strane banke, a kako ističu očito u cilju što boljeg pozicioniranju banke na tom tržištu i što uspješnijeg poslovanja jer dobri rezultati onda prema navodima svjedoka ŽD donose i dobre bonuse i upravo u tom dijelu takvo iskazivanje svjedoka ŽD je ovome sudu i životno uvjerljivo te time svjedok ŽD potvrđuje obranu okrivljenika koji kaže da se za tu plaću ide tamo gdje te šalju i o tome se ne pregovara. Osim toga, ovi svjedoci ŽD i PDZ svojim iskazima u pogledu razloga i zadaća radi kojih je okrivljenik morao, kao zamjenik Predsjednika uprave ujedinjene banke, otići raditi na područje Rijeke, gdje opisuju i susrete s njim, također potvrđuju obranu okrivljenika kako je preselio u [adresa] i tamo živio radi potreba posla.

11.1. Kada je sud našao da su iskazi svjedoka ŽD i CD jasni, određeni, logični te međusobno suglasni, i s obzirom da su ovi svjedoci očito sa okrivljenikom bili u profesionalnim a ne nekim bliskim odnosima, sud ocjenjuje njihove iskaze istinitim i prihvaća ih vjerodostojnim.

12. Osim članova Uprave banke ispitani su i drugi zaposlenici predmetne banke i to ED, UD i ZDZ.

12.1. Tako svjedokinja ED iskazuje da je ona u inkriminiranom periodu od 1.1.2005. do 31.12.2010. radila kao tajnica g. ŠD u [adresa] gdje je on imao ured, a isti je radio i u Rijeci i u Zagrebu, te je imao stan u [adresa] i kuću ili stan u [adresa], pa je tako radio i u Rijeci i u Zagrebu. Odgovarajući na posebna pitanja svjedokinja je navela da je njen ured u Zagrebu bio ispred ureda okrivljenika, a kada okrivljenika nije viđala tada je on radio na daljinu odnosno "preko nje" tj. putem telefona, a kad je radio u Zagrebu onda ga je viđala, te je pojasnila da okrivljenik u Rijeci nije imao tajnicu. Svjedokinja ističe da ne zna reći koliko je često okrivljenik radio u Zagrebu no zna da ga jako puno nije bilo u Zagrebu a druge članove uprave banke je jako rijetko viđala a i oni su kao g. ŠD imali svoje urede u Zagrebu a Uprava banke je imala urede i u Rijeci gdje je bilo sjedište banke ali se ne sjeća iz kojeg razloga je okrivljeni tako često bio u Rijeci jer se ne sjeća predmetne akvizicije. Navela je da je radno vrijeme bilo od 8 do 16 odnosno klizno od 8,30 do 16,30 ali je okrivljenik stalno bio po sastancima pa ne zna da li su oni trajali izvan radnog vremena jer se od nje nije zahtijevalo da ostaje duže od radnog vremena te je pojasnila da nije bila zapisničar na sastancima. Upitana gdje su se odvijali ti sastanci odgovorila je da ne zna osim što znade za formalne i organizacijske sastanke na razini grupe koji su se odvijali u [adresa] ili drugim gradovima primjerice Pragu, dok su interni sastanci bili u Rijeci i u Zagrebu. Upitana od ovlaštenog tužitelja da li ju je okrivljenik izvještavao o tome kada će ići na put odgovorila je da ju okrivljeni nije izvještavao kada je išao u Rijeku jer tu nije bilo potrebno ništa organizirati već ju je obavijestio o putovanju kada je za njega trebalo organizirati hotel primjerice u [adresa]. Svjedokinja je potom upitana za ŽDZ i za UD, te je navela da ju je UD mijenjala na njenom radnom mjestu jednu akademsku godinu tj. 2006./2007., a za ŽDZ je navela da je radila poslove tajnice za okrivljenika prije nje i to misli do 2005.g., a potom je prešla u drugi Odjel ljudskih resursa.

13. Svjedokinja UD u svojem je iskazu navela da je od rujna 2006. do ljeta 2007. bila zaposlena u Erste banci, na lokaciji Vukovarska, na radnom mjestu tajnice člana uprave a što joj je bilo prvo zaposlenje te je bila zaposlena na određeno vrijeme kao zamjena za gospođu koja je bila tajnica te je bila zadužena za poslove vezane uz člana uprave ŠD pa je tako u okviru svojeg radnog mjesta bila zadužena za korespodenciju što je uključivalo primanje poziva i preusmjeravanje poziva prema njemu, pisanje mailova po diktatu koje je nekad i prevodila na engleski jezik budući je diplomirala engleski i njemački, a njoj su se donosile potpisne mape sa dokumentima koje bi gospodin ŠD trebao potpisati pa kada bi on došao u ured iste mu je odnosila na potpis a potom ih je slala dalje gdje je trebalo tj. direktorima kojima je isti bio nadređen jer je ŠD bio zadužen za sektore za građanstvo, ljudske potencijale i marketing koji su imali svoje direktore. Također navodi da je za okrivljenika pisala putne naloge a isti je često išao u [adresa], više puta mjesečno a ne zna da li je išao u Rijeku no neki njegovi zaposlenici bili su u Rijeci. Posebno upitana koliko je često viđala ŠD u uredu svjedokinja je navela da njega više nije bilo nego što ga je bilo ali ne može na to precizno odgovoriti. Također je navela da joj nije poznato gdje je okrivljenik tada stanovao niti gdje je bila njegova obitelj ali zna da je okrivljeniku na osobnoj iskaznici bila navedena adresa u [adresa]. Na kraju je navela da su članovi Uprave bili ŽD kao predsjednik i gospođa RD koja je također imala ured u Zagrebu ali u Varšavskoj. Nakon što se je gospođa koju je zamjenjivala vratila na posao, ona sama je otišla na drugo radno mjesto gdje je radila do 2017.

14. Svjedokinja ZDZ u svojem je iskazu navela da se je u Erste banci zaposlila 2000.g. te je do 2005. bila zaposlena na radnom mjestu tajnice a poslove je obavljala za ŠD koji je bio zamjenik Predsjednika uprave i za CD a jedno vrijeme i za M a onda je temeljem internog natječaja prešla na drugo radno mjesto u istoj banci gdje je ostala do 2007. kada je prešla u Diners club. Dodala je da je za ŠD jedno vrijeme poslove tajnice obavljala ŠI koja je iste poslove obavljala za Predsjednika uprave ŽD. Svoj posao je opisala kao zaprimanje i preusmjeravanje poziva, zaprimanje pismena koja je ŠD nosila na potpis a onda je dokumente dalje distribuirala te su njeni poslovi obuhvaćali i operativnu provedbu službenih putovanja kao i prevođenje na engleski i njemački jezik. Nadalje je svjedokinja iskazala da je njen ured bio ispred ureda g. ŠD i g. CD, te je ŠD viđala skoro svaki dan osim ako bi išao na službeni put ili na sastanke izvan ureda a znala je i voditi zapisnik na sastancima koji su se održavali u prostorijama Uprave kojima su odsutni članovi prisustvovali telefonski. Navela je da se sjeća akvizicije 2003.g. odnosno preuzimanja Riječke banke kada su članovi Uprave pa tako i g. ŠD putovali u Rijeku sigurno jedan puta tjedno te su se sjednice uprave održavale u Rijeci te je zbog tih sjednica ŠD odlazio u Rijeku dok je ostalo vrijeme bio u uredu u Zagrebu ali su svi članovi uprave imali urede u Rijeci koje su koristili dok su bili u Rijeci . Dodala je da je okrivljenik bio zadužen za marketing i za poslovnice kojih je Riječka banka imala više desetaka. Posebno upitana je navela kako zna da okrivljenik ima obitelj odnosno suprugu i kćer ali ne zna gdje je ŠD stanovao odnosno da li je u nekom periodu stanovao na području Rijeke jer te poslove promjena prebivališta idu preko računovodstva a ona za to nije bila zadužena.

15. Sud je razmotrio i iskaze ove skupine svjedoka tj. svjedokinja koje su, kako to proizlazi iz njihovih iskaza, obavljale tajničke poslove za okrivljenika u uredu u Zagrebu i to u pojedinim vremenskim periodima i to očito prema njihovim iskazima svjedokinja MI u periodu od 2000. do 2005., a nakon toga svjedokinja ED s time da je u akademskoj godini 2006/2007 te poslove obavljala svjedokinja UD koja je tada zamjenjivala tajnicu ED. Razmotrivši iskaze ovih svjedokinja sud je našao da svaka od njih na jedan jednostavan i uvjerljiv način su opisale svoje obavljanje tajničkih poslova za okrivljenika, a osim toga ovaj sud je svaki od tih iskaza našao i logičnim iako ne uvijek iz istih razloga, pa tako kada svjedokinja ED navodi da se ne sjeća točno koliko je često okrivljeni bio odsutan iz ureda u Zagrebu i ne sjeća se razloga zbog kojeg je tako često bio u Rijeci a ne sjeća se ni akvizicije Riječke banke, tada ovaj sud smatra logičnim da se svjedokinja ne sjeća svih okolnosti i zbivanja od prije dvadesetak godina s obzirom je prvi puta ispitana 2025.g. S druge strane svjedokinja MI baš suprotno navodi da se ona sjeća akvizicije iz 2003.g. i opisuje do kakvih je to promjena dovelo odnosno da su članovi uprave putovali u Rijeku gdje su se održavali i sastanci, pa i njene navode sud ocjenjuje logičnim jer je logično da se ova svjedokinja sjeća predmetne akvizicije upravo radi njene velike važnosti i promjena do kojih je dovela. Nadalje iskaz iste svjedokinje sud nalazi logičnim i kada ona navodi da kao tajnica nije bila zadužena za pitanje prebivališta okrivljenika jer to radi računovodstvo pa ona ne zna gdje je okrivljeni stanovao. Osim što je sud svaki od iskaza ove tri svjedokinje našao životno uvjerljivim i logičnim također ih je, dovodeći ih u međusobnu vezu, našao međusobno suglasnim u dijelu u kojem opisuju obavljanje tajničkog posla ali isto tako sud smatra da se ti iskazi u pojedinim okolnostima međusobno i nadopunjuju s obzirom da svaka od njih iskazuje o različitom vremenskom periodu u kojem su obavljale tajničke poslove za okrivljenika. Imajući u vidu sve istaknute kvalitete analiziranih svjedočkih iskaza ovaj sud ih je prihvatio i istinitim.

15.1. Kada se razmotri dijelove iskaza ovih svjedokinja u kojima govore o različitim vremenskim periodima, a za koje ovaj sud smatra da se međusobno nadopunjuju, tada proizlazi da je okrivljenik počeo raditi sa tajnicom MI 2000.g. kada je praktički svakodnevno bio u uredu u Zagrebu a onda je došlo do akvizicije 2003.g. kada su članovi uprave pa i okrivljenik morali putovati u Rijeku gdje su se održavali i sastanci ali je okrivljeni prema riječima MI bio zadužen i za sve poslovnice kojih je Riječka banka imala više desetaka (i koje su se očito nalazile na području Kvarnera i Istre), te nadalje proizlazi da je u vrijeme kad je tajnica bila ED okrivljeni često bio odsutan iz Zagreba a što je slikovito opisala svjedokinja UD kada navodi "da okrivljenika više nije bilo nego što ga je bilo", a baš takav izričaj se uklapa u tvrdnje ED da je okrivljenik često bio u Rijeci, no sjednice su se održavale i u Zagrebu gdje je imao ured ali i u [adresa] i [adresa], a što se podudara i sa iskazom svjedokinje MI kada kaže da je okrivljenik bio zadužen za više desetaka poslovnica Riječke banke i s obzirom i govori o Riječkoj banci očito se radi o vremenu akvizicije jer je nakon nje banka preimenovana u Erste banku.

16. U iduću skupinu svjedoka mogu se svrstati svjedoci koji su članovi obitelji i prijatelja okrivljenika.

17. Svjedokinja PD ispitana u tijeku postupka u dva navrata u bitnom iskazuje da je njezin suprug, ovdje okrivljeni, zaposlen u Erste banci već sigurno od 2001. kada im se je rodila kćer, te je došao do mjesta člana uprave Erste banke te je dobio direktivu iz [adresa], a tamo je" firma-majka“, da se mora raditi u Rijeci i sjedište te banke je tada bilo u Rijeci, pa je njezin muž veći dio vremena bio u Rijeci odnosno živio u [adresa] u apartmanu u [adresa]. Naime, radi navedene direktive da mora kao član uprave raditi u Rijeci kupili su uz pomoć kredita stan u [adresa] gdje je okrivljeni uglavnom spavao no veći dio dana je provodio na poslu te je barem jedan ili dva puta tjedno dolazio u Zagreb na sastanke a također je često bio i u Austriji dok je ona sa djetetom živjela u [adresa] te su ponekad vikendom ona i dijete dolazili k okrivljeniku ali nisu išli na godišnji odmor u [adresa]. Dodala je da je njezin muž bio i prijavljen tamo u [adresa]. Odgovarajući na posebna pitanja svjedokinja je navela da je ona imala prijavljeno prebivalište u [adresa] gdje je živjela zajedno s djetetom koje je također u Zagrebu prijavljeno, dok je njen muž, ponavlja svjedokinja, imao prijavljeno prebivalište u [adresa] i to negdje od 2003. odnosno nakon kupnje stana u [adresa]. Posebno upitana je objasnila da je bilo perioda kada je njen muž dolazio češće u Zagreb primjerice ako bi imao sastanak u utorak i srijedu pa bi onda znao prespavati u Zagrebu dvije noći ili samo jednu noć. Kada je pozvana da malo detaljnije opiše kako je došlo do odluke u obitelji da okrivljenik ode u Rijeku svjedokinja je navela da se je ona tome dosta protivila jer nije mogla ići sa suprugom budući je ugovorno vezana za HZZO jer ima stomatološku ordinaciju a dijete je bilo malo radi čega joj je bilo dosta teško i radi toga se je protivila takvoj odluci iako im je financijski odgovarala i zbog toga su se dosta svađali no odlazak u Rijeku je bio uvjet da njen muž zadrži posao odnosno da zadrži to radno mjesto tj. tu poziciju, a kada su otpali ti poslovni razlozi za selidbu u Rijeku i njen muž se je vratio u Zagreb a stan u [adresa] su prodali. Kada je svjedokinji predočen njen raniji navod kako je bilo razdoblja i po šest mjeseci kada njen suprug ne bi dolazio iz Rijeke svjedokinja je navela da to ne znači da muža toliko dugo nije vidjela nego je imala dojam da ga uopće ne vidi jer bi došao na neki sastanak i samo prespavao, kao da nije ni bio. Posebno upitana navela je da nema pojma gdje je njen muž bio prijavljen kod liječnika a što se tiče stomatologa zna da je bio prijavljen kod nje te ga nije uputila da se prijavi u Rijeci jer smatra da za tim nema potrebe budući da se ne ide tako često zubaru da ne bi mogao doći k njoj. Nadalje je svjedokinja navela da je predmetni stan u [adresa] bio u stambenoj višekatnici a nalazio se u prizemlju i tamo nije upoznala susjede s kojima bi se oni družili a ni u Zagrebu se nema običaj družiti sa susjedima pa kad bi ona i kćer došle u [adresa] obiteljski su se družili s prijateljima iz [adresa] sve dok gospođa nije preselila u [adresa] a Ino u Švicarsku jer su se rastali. Poznato joj je da je njen muž u Rijeci počeo promicati umjetnost i organizirao likovne izložbe ali ne zna da bi dobio kakvu nagradu Grada Rijeke za doprinos kulturnom životu grada.

18. Svjedok DD, brat okrivljenika koji je otklonio zakonsku blagodat nesvjedočenja, u svojem je iskazu naveo da mu je poznato da je okrivljenik u razdoblju od 2003. do 2010. živio u [adresa] iako ne zna točnu adresu stana u kojem je živio već zna da se radilo o stanu u stambenoj zgradi sa četiri ili pet ulaza visokoj četiri kata, gdje je povremeno dolazio tj. više puta godišnje te se tu sastajao sa bratom, a ponekad je i prespavao kod brata. Svjedok je naveo kako njemu nije poznato da li je okrivljenik poznavao tamo neke susjede u zgradi jer kad je došao k bratu bili su sami. Na kraju je dodao kako je njemu poznato da je okrivljenik prodao taj stan kada se vratio u Zagreb.

19. Svjedok ČD iskazuje kako ima saznanja o mjestu života i rada okrivljenika u periodu 2005. pa i 2006.g. dok je živio u [adresa] i kada se je sa okrivljenikom intenzivno družio, a nakon toga je odselio iz RH no njegova kćer je ostala živjeti u [adresa] tj. [adresa] pa je tako svaki drugi vikend dolazio. Svoje intenzivno druženje sa okrivljenikom kojeg ističe da poznaje dugo, i deset godina prije inkriminiranog vremena, ovaj svjedok je doista opširno opisao navodeći da je okrivljenik dolazio na koncerte, organizirao umjetničke izložbe, dolazio na poetske večeri, a sjeća se i da se je okrivljenik preselio u [adresa] tj. malo prije [adresa] u [adresa] te se sjeća njegovog apartmana jer je imao jako lijepi pogled na [adresa] sa balkona i kada se je okrivljenik doselio tu u [adresa] oni su se družili na dnevnoj bazi tj. svakodnevno te su često išli u restorane u [adresa], a često su šetali i išli na Lungomare bilo lijevo prema Voloskom bilo desno prema [adresa]. Međutim, okrivljenika nije viđao kada je putovao negdje na koncert. Također se nisu družili u Zagrebu. Objasnio je da se on i okrivljenik nisu družili nužno sami već naprotiv cijelo društvo je bilo jako veliko te je k njemu u vilu [adresa] dolazilo i 100-tinjak ljudi među kojima je dolazio i ĆD koji je slikar i arhitekt, ZI iz banke, i PI, a poznaje i okrivljenikovu ženu i kćer koje su dolazile povremeno jer su inače živjele u [adresa], te se je žena okrivljenika družila sa njegovom ženom. Odgovarajući na posebna pitanja svjedok je odgovorio da je okrivljenik tada radio u banci u Rijeci gdje je radio i PI i to na zadnjem katu banke. Družili su se uglavnom, kada je u pitanju radni dan, uvečer jer i on sam je slobodan tek uvečer i nije bilo pravila da se druže radnim danom ili vikendom već je druženje praktički ovisilo o umjetnicima jer su organizirali preko 600 umjetničkih događaja kao što je primjerice koncert oko kojeg bi se održavala izložba a u pauzi pjesnički recital, a nakon koncerta koktel party koji omogućuje ljudima da porazgovaraju o umjetnosti. Također se bavio raznim događajima na cijelom području tako što su primjerice osnovali glazbenu školu na Cresu, Krku, Pagu, Rabu i slično.

20. Svjedokinja OD je u svojem iskazu navela kako okrivljenika poznaje unazad 30-ak godina te je s istim u prijateljskim odnosima pa joj je poznato da je on radio u Rijeci a u jednom razdoblju živio u [adresa] ali ne zna preciznije reći osim da je to bilo između 2003. i 2011.g., te je jednom prilikom bila u njegovom stanu u [adresa], u zimi 2006. ili 2007.g., tako da zna da se radilo o manjem stanu u koji se ulazilo s ceste pa nije obraćala pažnju na to koliko katova ima zgrada. Međutim, sa okrivljenikom se uglavnom družila izvan stana jer su odlazili u kafiće u [adresa] gdje ona živi a družili bi se popodne ili uvečer i to nekoliko puta tjedno i to uglavnom poslije posla, a posebno upitana od tužitelja pojasnila je da su se najčešće nalazili u kafiću "Monokini" u centru [adresa]. Dodala je da je do 2007.g. bila u braku sa ČD pa su se ona i njen bivši suprug često viđali sa okrivljenikom i u kafićima i po restoranima a posebno upitana od tužitelja navela je da su to bili restorani "Plavi podrum" u Voloskom i "Najade" u [adresa], a tako su se družili na tjednoj bazi te su u društvo dolazile i druge osobe od kojih se sjeća arhitekta ĆD, a poznavala je i ŽD i JD, a poznaje i suprugu i kćer okrivljenika koje bi u [adresa] dolazile na vikend. Također je tužitelju odgovorila da se je sa okrivljenikom nastavila družiti i nakon razvoda sa svojim mužem pa su i dan danas u prijateljskim odnosima.

21. Svjedokinja SD u svojem je iskazu navela kako poznaje okrivljenika još od 1995. ili 1996. godine te je s njim u prijateljskim odnosima a upoznala ga je kada je kao gost došao u njenu galeriju u Rijeci te se je u periodu do 2010. ili 2012.g., ne sjeća se točno, intenzivno družila sa okrivljenikom. Odgovarajući na posebna pitanja odgovorila je kako joj je poznato da je okrivljenik u nekom razdoblju živio u [adresa] gdje je imao stan ali ne zna točno kada te je jednom prilikom i bila u tom stanu ali ni to ne zna točno kada ali zna da nije bilo jako toplo i da je bilo u popodnevnim satima i da se radi o stanu u zgradi u nizu koji je imao poseban ulaz i da je bio mali i u stanu je vidjela komplet namještaja koji je prodala okrivljeniku, ali se ne sjeća primjerice boje zgrade. Nadalje je posebno upitana navela kako se je sa okrivljenikom družila u [adresa] i [adresa] a u društvu su bile i druge osobe tako da može imenovati ĆD, ČD, ŽI, NI a uglavnom se radilo o umjetnicima, a kako je imala antikvarijat u Voloskom to su se družili i tamo i išli na izložbe po cijeloj Istri a ta druženja su bila i preko tjedna i vikendom. Dodala je da je sa okrivljenikom, a i kad bi ih u društvu bilo više, išli po restoranima u [adresa] pa se sjeća "Plavog podruma" i restorana "Najade". Pojasnila je da je ŠD bio na funkciji u Erste banci koja je organizirala izložbe u Rijeci te je on inicirao otvaranje Erste Cluba u Rijeci poslovnice za mlade koja je bila na Korzu i u kojoj su bile organizirane izložbe, a banka je u istom prostoru nudila svoje usluge. Dodaje da je okrivljenik dolazio i u njenu galeriju.

22. Svjedok ĆD je u svojem iskazu naveo kako poznaje ŠD od 90-tih godina (prošlog stoljeća) te su jako dobri prijatelji pa mu je poznato da je isti u jednom razdoblju radio u Rijeci a živio u [adresa] no ne može se vremenski očitovati kada je to bilo i koliko je godina trajalo, dodaje možda pet ili šest godina, ali nikada nije bio kod njega u [adresa] jer se nisu nalazili po stanovima nego su se družili po ugostiteljskim objektima u [adresa] i [adresa], a viđali su se i više puta tjedno i najčešće bi zalazili u restoran "Najade" ali i po drugim restoranima barem jedan puta tjedno. Sa okrivljenikom, ističe svjedok, nikada nije poslovno surađivao. Posebno upitan opisao je svoju poslovnu aktivnost vezano uz lokal Quorum gdje je često dolazio okrivljeni i po nekoliko puta tjedno a osim čega je sa okrivljenikom igrao i tenis a sa njim je često u društvu bila SD i bračni par ČD, a svi su se oni bavili umjetnošću i često sastajali pa je okrivljeniku savjetovao da se njegova banka treba baviti promicanjem kulture i mladih umjetnika što je banka i napravila te mu je poznato da je okrivljenik zbog toga dobio i orden za zasluge u kulturi. Na kraju je dodao da mu je jednom prilikom okrivljeni rekao da je kupio stan u [adresa] i da će tu doći živjeti pa će se često viđati.

23. Svjedok ND ispitan je u tijeku postupka u dva navrata pri čemu on navodi da poznaje okrivljenika s kojim je prijatelj od 4. razreda osnovne škole. tj. još od 1973.g. i od tada se oni intenzivno druže pa mu je poznato da je okrivljeni bio član Uprave Erste banke koja je kupila Riječku banku i da je od strane g. TD iz Austrijske centrale naloženo članovima uprave te banke da presele na područje Rijeke jer će ih u protivnom zamijeniti drugim osobama a o čemu on nema neposrednih saznanja već je to čuo od drugih djelatnika banke iako osobno poznaje TD jer je s njime i poslovno pregovarao te je imao firme koje su surađivale sa Erste bankom. Svjedok je dalje naveo da mu je poznato da je okrivljenik sredinom 2003.g. kupio stan u [adresa] jer su mu to rekli okrivljenik i njegova supruga, te je otišao tamo živjeti, no nikada nije dolazio k okrivljeniku u taj stan nego se s njim družio po restoranima i marinama. Nadalje ističe kako zna da su okrivljenik i njegova supruga 2004. ili 2005. došli u ozbiljne probleme jer ona nije prihvaćala okrivljenikovu odluku o odvojenom životu pa ih je pokušao pomiriti a također zna da je okrivljenik živio u [adresa] do 2010. jer je tako čuo od okrivljenika i njegove supruge. Ovaj svjedok je još opisao svoju poslovnu poziciju u Trgovačkoj banci i saznanja o akviziciji Riječke banke te osobama koje su je provodile. Na kraju je svjedok posebno upitan naveo da je brodom dolazio u marinu u Rijeci tijekom ljetne sezone četiri do pet puta te se družio s okrivljenikom. Odgovarajući na posebna pitanja na raspravi 25.10.2024. svjedok je naveo da je on u vrijeme kad je dolazio k okrivljeniku u [adresa] živio u [adresa] i koliko zna u Zagrebu je živjela i okrivljenikova obitelj tj. supruga i kćerka. Navodi da je svjedočio prijeporu između okrivljenika i njegove supruge budući se je PD protivila razdvojenom životu a okrivljenik je imao pritisak s posla jer je direktor Erste banke iz [adresa] zbog lošeg imidža i prosvjeda lokalne zajednice radi toga što se prodaje domaća banka Z tražio od članova uprave da se presele u Rijeku i promoviraju novu banku kao nastavak Riječke radi čega su zadržali ime a ne sjeća da li su zadržali znak Riječke banke, pa su se tada neki članovi uprave odselili u Rijeku a okrivljenikova supruga se zbog razdvojenog života čak htjela rastati ali je okrivljeni rekao da mu je to prilika karijere. Posebno upitan svjedok je naveo da se sa okrivljenikom preko ljeta isključivo družio u [adresa] jer je dosta plovio i tamo dolazio a tijekom zime su se znali vidjeti u Zagrebu ali se je onda okrivljeni uvijek žurio i dolazio na kratko tako da mu to nije odgovaralo. Posebno upitan što je vidio kakav je bio život okrivljenika u [adresa] svjedok je odgovorio da je radio po cijele dane, a tako rade i bankari i odvjetnici, a posebno upitan da li si je okrivljenik sam kuhao hranu svjedok je odgovorio da su njih dvojica jeli vani. Upitan da li mu je poznato da bi okrivljenik imao kakvu obvezu u javnom životu Rijeke kao promotor nove banke svjedok je odgovorio kako zna da mu je okrivljenik spominjao neke izložbe o čemu ne zna detalje ali zna da je sa okrivljenikom išao na "Doru".

24. Kada se analiziraju iskazi svjedoka ove skupine tada je vidljivo da svi oni u jednoj bitnoj okolnosti potvrđuju obranu okrivljenika kada tvrde da je on doista odselio iz Zagreba kako bi radio u Rijeci a u blizini koje je stvarno i živio, bilo da svjedoci navode da je to radi akvizicije Riječke banke odnosno radi njegove poslovne pozicije u Erste banci kao što primjerice precizira njegova supruga svjedokinja PD bilo da se radi o svjedocima koji ne znaju detalje njegovog rada ali tvrde da je doista zbog posla u Rijeci živio na prijavljenoj adresi te se je sa njima intenzivno družio na području [adresa] i [adresa] gdje je sudjelovao, po ovim svjedocima, u javnom i društvenom životu kojeg isti opisuju, a neki svjedoci opisuju povezanost posla i druženja pa tako svjedokinja SD navodi da se u istim prostorima gdje bi se održavale izložbe i Erste banka pružala svoje usluge. Još je sud razmotrio na koji način ovi svjedoci opisuju svoje druženje sa okrivljenikom pa je tada očito da se oni nisu dolazili družiti (osim supruge i brata), sa okrivljenikom u njegovom stanu od 39 kvadrata iako bi eventualno jedan puta došli u stan, već iz iskaza svjedoka slijedi da su se družili po kafićima, restoranima, izložbama, poetskim večerima, koncertima i sličnim društvenim događajima koji su ponekad bili povezani i sa Erste bankom, pa u odnosu na tako opisano druženje valja reći da su iskazi svjedoka posve uvjerljivi ovom sudu i ne samo u opisivanju druženja koja su povezana sa poslom nego kada su u pitanju i prijateljska druženja jer svjedoci opisuju ono što je u današnjem vremenu i uobičajeno u suvremenom načinu života kada mnogi ljudi, osobito oni od karijere, rade "od jutra do sutra" a što po shvaćanju ovog suda nije rezervirano za neku određenu struku primjerice da se osoba koja se bavi marketingom učestalo sastaje sa potencijalnim klijentima ili da suci pola noći pišu presude ili da liječnici nakon redovnog rada dežuraju, a u takvim onda okolnostima nije za očekivati da se nakon posla još poziva kolege i prijatelje na druženje doma kao u dobrim starim vremenima kada su ljudi radili od 8 do 16 sati pa išli kući k obitelji i kuhali i družili se sa susjedima ili pozivali goste, ali su u današnje vrijeme takva očekivanje nerealna.

24.1. Iako se ovdje očito radi o svjedocima koji su bliski sa okrivljenikom to svakako nije valjan razlog da se njihove iskaze apriori smatra manje istinitim nego ih stoga treba promotrit i u svezi s drugim dokazima te je vidljivo da se međusobno suglasni iskazi ovih svjedoka o tome da je okrivljenik radio u Rijeci a živio u [adresa] mogu dovesti i u logičnu vezu sa iskazima svjedoka koji su bili profesionalno povezani sa okrivljenikom tj. sa iskazima svjedoka ŽD i LI i to u čitavom nizu detalja i okolnosti, pa je sud iskaze ovih svjedoka prihvatio kao uvjerljive.

25. Još preostaje izložiti i iskaze svjedoka - okrivljenikovih susjeda u [adresa].

25.1. Svjedok LD ispitan je u tijeku postupka u dva navrata pa je on tako najprije u prethodnom postupku naveo kako je tijekom 2005.g. kupio apartman u [adresa], a na kojoj adresi je prijavio prebivalište misli 2006.g., ali je stvarno na toj adresi živio od 2008. do 2015.g. nakon čega se je preselio u stan u [adresa] iako i dalje posjeduje stan na adresi u [adresa] u zgradi koja ima 69 stanova i koja do 2011.g. nije imala predstavnika stanara niti upravitelja jer nije bila etažirana. Nadalje je naveo da prema njegovom sjećanju je oko 90% vlasnika stanova dolazilo samo privremeno boraviti u svoje stanove uglavnom tijekom ljeta a stalnih stanara koji su tamo živjeli je bilo, koliko se sjeća, oko pet. Posebno upitan da li poznaje ŠD svjedok je odgovorio da ga nikad nije upoznao te jedino zna da je isti bio vlasnik apartmana broj 209 i to prije nego što je on sam kupio svoj apartman, ali je ŠD svoj apartman prodao tijekom 2012. AD. Svjedok je potom istaknuo da s obzirom nije upoznao ŠD može izjaviti da ŠD nije živio na adresi u [adresa].d, u vremenskom periodu od 2008. do 2012. a u kojem periodu je on sam stalno živio tamo, no ne zna da li je u periodu od 2005. do 2008. ŠD trajno živio na predmetnoj adresi, a sjeća se da je tada u zgradi na toj adresi stanovao stanar GD.

25.2. Ispitan na raspravi 18.12.2024. ovaj svjedok je iskazao da je on od kraja 2011., misli od 11.mjeseca te godine, bio predstavnik suvlasnika na adresi u [adresa]. Kada mu je pojašnjeno da je pozvan iskazivati o periodu od početka 2005. pa do kraja 2010. svjedok je naveo da o tom periodu ne zna ništa a okrivljenika nikad nije upoznao ali mu je poznato njegovo ime jer je kao predstavnik suvlasnika sastavio popis suvlasnika pa zna da je ŠD bio vlasnik jednog od apartmana u trenutku kada je on postao predstavnik suvlasnika no onda je taj apartman prodan. Posebno upitan od tužitelja da li je on osobno stanovao na predmetnoj adresi [adresa], u razdoblju od 2005. do 2010. svjedok je odgovorio kako se na tu adresu doselio, misli, u 9. mj. 2009., a vlasnik stana je negdje od 2005. kad ga je kupio, te je po kupnji tog stana tu dolazio na ljetovanje a kako je bio zaposlen mogao je dolaziti i vikendom. Upitan da li je upoznao druge stanare nakon što je kupio stan a prije nego je uselio svjedok je odgovorio da je no kad je postao predstavnik suvlasnika onda je upoznao skoro sve stanare ali ne sve jer neke apartmane drže P. Još je ovlašteni tužitelj upitao ovog svjedoka što je bilo nakon inkriminiranog vremena kada je postao predstavnik suvlasnika te da li je sazivao sastanke suvlasnika te je svjedok odgovorio da je ali tamo živi sveukupno nekih 10 ljudi a sastanci bi bili u 7. ili 8. mjesecu. Odgovarajući na posebna pitanja obrane svjedok je odgovorio da u predmetnoj zgradi ima 69 stanova i on ne zna točno gdje je bio stan okrivljenika ali njegov stan i okrivljenikov stan nisu blizu jer svi stanovi u razizemlju, a pretpostavlja da je jedan od tri stana u razizemlju bio okrivljenikov, imaju svaki svoj ulaz izvana a ne iz haustora dok on osobno mora ulaziti u zgradu u haustor da ide u svoj stan. Također je naveo da je naravno moguće da neki stanar dođe u svoj stan navečer i ujutro ode na posao tako da ga on ne vidi. Kada je svjedoku predočen njegov raniji iskaz on je istaknuo kako mu je sjećanje ranije bilo bolje a kad je svjedok pozvan da objasni dio svojeg ranijeg iskaza "nisam upoznao ŠD, pa tako mogu izjaviti da on nije živio na adresi u [adresa], u vremenu od 2008. -2012.g." te je svjedok objasnio da se zapravo radi o njegovoj pretpostavci da isti tamo nije živio u navedeno vrijeme od 2008. do 2012. jer on istog niti jedanput nije vidio na sastanku suvlasnika koje je održavao od 11. mjeseca 2011.g. od kada je postao predstavnik suvlasnika, a ima i drugih stanara koji ne dolaze na sastanke.

26. Svjedok GD u svojem iskazu je 27.3.2022. naveo kako živi na adresi u [adresa] od ožujka 2005.g. kada je kupio svoj stan u stambenoj zgradi sa oko 65 stanova u kojoj u trenutku njegovog iskazivanja živi četiri ili pet stalnih stanara od kojih mu je poznato ime LD i ČI dok mu imena drugih stanara nisu poznata te su ostali stanovi odnosno apartmani uglavnom prazni te u njih vlasnici povremeno dolaze uglavnom preko ljetne sezone. Svjedok je naveo da ŠD ne poznaje i nikad ga nije vidio pa zato ne može reći da je isti živio na predmetnoj adresi [adresa], a niti mu je itko od stanara, koliko se sjeća, spominjao to ime iako se na vrhu poštanskih ormarića znala nalaziti nerazvrstana pošta na ime ŠD te istog nikada nije vidio da živi na toj adresi prebivališta.

27. Iz iskaza svjedoka LD i GD proizlazi sasvim jasno i očito da ovi svjedoci ne poznaju okrivljenika iako svjedok GD u istoj zgradi živi od 2005.g. a svjedok LD na toj adresi stanuje od 2008. ili 2009.g. iako je stan kupio još 2005. ali je svjedok LD još objasnio da kako misli da se u stan okrivljenika može ući direktno s ceste tako da okrivljeni ne mora ulaziti u haustor te velike stambene zgrade sa 69 stanova, pa je ovaj sud našao da su ovi svjedoci očito iskreno iskazivali o onome što im je poznato o stanovanju okrivljenika na predmetnoj adresi ali ga oni očito ne poznaju pri čemu je sudu i sasvim logično da u tako velikoj stambenoj zgradi gdje okrivljenikov stan ima odvojen ulaz tj. ulaz s ceste pa ne mora u haustoru susretati druge susjede, da se svjedoci pa ni okrivljenik ne moraju susretati pogotovo kada se ima u vidu stil života okrivljenika kojeg su opisali brojni svjedoci kako okrivljenikovi prijatelji i obitelj tako i profesionalni kolege. Dakle, iskaze ovih svjedoka sud je ocijenio istinitim u pogledu činjenica koje su njima poznate ali ne i u pogledu zaključaka svjedoka LD koje donosi na temelju svojih pretpostavki da ako on nekog ne susreće onda taj ne živi na adresi jer je zapravo žalosna istina da se u suvremeno vrijeme susjedi sve manje poznaju ili uopće ne poznaju pogotovo u velikim stambenim zgradama i pogotovo kada su stanari cijeli dan na poslu i vezani obavezama a moguće i sa posve različitim interesima.

28. Kada su izloženi i analizirani svi svjedočki iskazi tada je vidljivo da, osim svjedoka koji ne poznaju okrivljenika pa očito nemaju saznanja o njegovom prebivalištu, svi ostali svjedoci bilo da govore o njegovoj faktičnoj odsutnosti iz Zagreba, bilo da svjedoče o okrivljenikovom radu u Rijeci a stanovanju u [adresa], zapravo iskazuju o stvarnom tj. faktičnom stanju, a na faktično mjesto prebivališta okrivljenika očito se odnose i po tužitelju prikupljeni podaci o potrošnji struje i vode za stan okrivljenika u [adresa]. Međutim, iz očitovanja td "Libukom Jurdani" d.o.o. od 30. svibnja 2014. s podacima o utrošku vode na adresi [adresa] (list 425) proizlazi da za razdoblje ranije od 2010.g. nemaju podataka o potrošnji vode jer ne postoji vlastiti vodomjer na adresi [adresa], radi čega dostavljaju podatke od 2010.g. nadalje na ime AD iz [adresa], za koju je prethodno utvrđeno da je kupila predmetni stan od okrivljenika. Naprotiv, postoje podaci o potrošnji struje. Naime, iz očitovanja HEP Operatora distribucijskog sustava d.o.o. od 28. travnja 2014. s izlistom podataka za mjerno mjesto na ime okrivljenika na adresi u [adresa] (list 319), proizlazi da se podaci odnose na mjerno mjesto 263013 na ime ŠD iz [adresa], iz kojih je vidljiva potrošnja električne energije za 2006., 2007., 2008., 2009. i 2010.g. (ali i za kasnije godine odnosno 2011. i 2012.g.), a iz tih podataka je razvidno da su godišnje bila dva očitanja struje iz kojih očitanja proizlazi da je okrivljenik na svojoj adresi kontinuirano trošio električnu energiju te je više energije koristio po skupljen obračunu energije tzv. "R1" (dnevna tarifa) a da je manje trošio energije koja se računa po jeftinijoj tarifi tzv. "R2" (noćna tarifa) tako da njegova potrošnja električne energije očito zapravo ne odstupa od nekih uobičajenih načina trošenja električne energije a što je uobičajeno poznato svakoj domaćici pogotovo ako čeka kasnu večer da upali vešmašinu po jeftinijoj tarifi, budući se većina struje potroši po danu primjerice na kuhanje ili grijanje bojlera za tuširanje i slično. Na listu 320 spisa također prileži istovrsni dokument za isto mjerno mjesto ali na ime AD (koja je kupila stan od okrivljenika), te je vidljivo da je i ona imala veću potrošnju kao i okrivljenik po R1 tarifi a manju po R2 tarifi, te je također vidljivo da ona u pojedinim mjesecima koristi otprilike isto struje kao i okrivljenik a uglavnom troši više struje što se logično može dovesti u vezu sa obranom okrivljenika da si on sam nije kuhao te da je puno vremena provodio izvan stana vezano uz posao i druženja ali i brojna putovanja, tako da ovi podaci po ocjeni ovog suda ne ukazuju da okrivljenik nije faktički koristio predmetni stan za stanovanje.

29. Slijedom izloženog je vidljivo da je do sada bilo riječi o faktičkom mjestu prebivanja okrivljenika. Međutim, postoji razlika između stvarnog tj. faktičnog mjesta prebivanja osobe i prebivališta u smislu poreznih propisa i to konkretno okrivljeniku inkriminiranih odredbi čl. 37 st. 2 Općeg poreznog zakona iz 2000.g. (NN br. 127/2000) i čl. 38 st. 2 Općeg poreznog zakona iz 2008.g. (NN br. 147/2008).

29.1. Kako su prethodno dvije spomenute zakonske odredbe zapravo sadržajno identične, ali sa različitim vremenom važenja, valja reći da je istima u prvom stavku propisano kako se smatra da porezni obveznik ima prebivalište ondje gdje ima stan u vlasništvu ili posjedu neprekidno najmanje 183 dana u jednoj ili dvije kalendarske godine, a stavkom 2 prethodno navedenih odredbi Općeg poreznog zakona je propisano da ako porezni obveznik u RH ima u vlasništvu ili posjedu više stanova tada se prebivalište mjerodavno za oporezivanje utvrđuje prema mjestu prebivališta obitelji.

30. Dakle, prema st. 2 citiranih odredbi OPZ relevantno je pitanje da li okrivljenik ima u RH u vlasništvu ili posjedu više stanova jer ako ima tada se njegovo prebivalište relevantno za oporezivanje utvrđuje prema mjestu prebivališta njegove obitelji.

31. Naime, da okrivljenik ima obitelj čije je prebivalište u [adresa] proizlazi kako iz navoda samog okrivljenika, koji doduše spominje samo suprugu, tako i iz iskaza njegove supruge svjedokinje PD koja opisuje da je sa djetetom ostala živjeti u [adresa] gdje joj je stomatološka ordinacija, no osim toga isto proizlazi i iz dokumentacije u spisu. Naime, u spisu prileži Izvadak iz matice vjenčanih (list 370) iz kojeg je vidljivo da su ŠD i PD zaključili brak 18. rujna 1993., a spisu prileži i Izvadak iz matice rođenih (list 371) za HD rođenu **.**.2001. od roditelja ŠD i PD. Osim toga, da su supruga i kćerka okrivljenika imale prebivalište u [adresa] proizlazi iz dokumenta-Vanjski uvid u podatke JRO MUP HR (listovi 637, 638), te su u odnosu na kćerku okrivljenika spisu priloženi i očitovanje Grada Zagreba, Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i sport od 7. kolovoza 2014. (list 520) iz kojeg je razvidno da je HD pohađala vrtić u Zagrebu od 2003. do 2007.g. a iz očitovanja Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta od 15. srpnja 2014. (list 518) proizlazi da je ostali inkriminirani period pohađala školu u Zagrebu.

32. Kada preostaje još utvrditi da li okrivljenik ima u vlasništvu ili posjedu više stanova na području RH, tada se ističe vezano uz stan u [adresa] kojeg okrivljenik kupuje 20.6.2003. putem kredita, da je već ranije utvrđeno i obrazloženo da okrivljenik nije vlasnik predmetnog stana i to temeljem sporazuma o osiguranju novčane tražbine prijenosom prava vlasništva na davatelja kredita te je iz potvrde o vraćanju vlasništva vidljivo da mu je vlasništvo tog stana vraćeno 2011.g. očito po otplati kredita. Međutim, sam okrivljenik tvrdi da je taj stan u [adresa] koristio za stanovanje dok je radio u [adresa], pa iz njegove obrane dakle proizlazi nespornim da je bio u posjedu istog ali mu optužba to nije povjerovala kako je vidljivo i iz završnog govora ovlaštenog tužitelja.

33. Međutim, optužba smatra da je okrivljenik vlasnik stana u [adresa] i u odnosu na isto prilaže u spis ugovor o kupoprodaji nekretnine između ŠD HD kao prodavatelja i ŠDZ kao kupca, od 13.10.2008., iz kojeg proizlazi da je ŠD prodao stan u [adresa] navedenog dana, te je spisu priložen i izvadak iz zemljišnih knjiga (l. 622-624) iz kojeg je vidljivo da je okrivljenik u trenutku prodaje tog stana 13.10.2008. bio njegov vlasnik, ali u spisu nema dokaza o tome temeljem čega, i još važnije kada je postao vlasnik, pa se ne može utvrditi od kada bi okrivljenik bio vlasnik predmetnog stana i kad je o tome trebao izvijestiti porezno tijelo vezano uz svoj porezni status prebivališta.

34. Nadalje, spisu prileži ugovor o kupoprodaji nekretnine između EI, kao prodavatelja, i ŠD, kao kupca, od 25. kolovoza 2005., iz kojeg ugovora proizlazi da kupac dakle ovdje okrivljenik kupuje trosobni stan u [adresa], u [adresa], po cijeni od 267.000,00 eura, a iz ugovora o kreditu broj 2402006-1031262160 / 51400607-5102551774 od 25. kolovoza 2005. (list 573-584) proizlazi da je okrivljenik za kupnju ove nekretnine dobio kredit dana 25.8.2005.g. od Erste&Steiermärkische bank d.d. i to u iznosu od 267.000,00 eura te rokom otplate od 23 godine, za koji kredit je okrivljeniku sudužnik PD. Također je tužitelj priložio spisu i izvadak iz zemljišne knjige Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Zemljišnoknjižnog odjela Zagreb, k. o. [katastarska općina], broj zk. ul. [broj ZK uloška] (list 585), a koji se odnosi na predmetnu nekretninu i iz kojeg je vidljivo da okrivljenik nije upisan u zemljišne knjige kao vlasnik toga stana već je upisan ĐD. Iz navedenog slijedi da je okrivljenik temeljem prethodno citiranog kupoprodajnog ugovora sa GI posto vanknjižni vlasnik stana u [adresa].

35. Iz navedenog proizlazi da je okrivljenik na području RH imao u posjedu stan u [adresa] što on niti ne osporava, da je 25.8.2005. stekao vanknjižno vlasništvo u [adresa], te da je 13.10.2008. bio vlasnik stana u [adresa] kojeg je tog dana prodao (ali nije vidljivo kad ga je stekao). Tako slijedom navedenog proizlazi da je okrivljenik u trenutku prijave u [adresa] poreznom tijelu 1.12.2004. bio u posjedu tog stana u [adresa] jer nema podataka da bi u tom trenutku imao u vlasništvu ili posjedu drugih stanova na području RH, pa se dakle može zaključiti da on prema postojećim i provedenim dokazima poreznom tijelu 1.12.2004. nije neistinito prijavio svoje prebivalište.

36. Međutim, okrivljeni je 25.8.2005. temeljem ugovora o kupoprodaji postao vlasnik stana u [adresa] u [adresa], a da o toj novoj činjenici radi koje se njegovo prebivalište u poreznom smislu mijenja nije izvijestio porezno tijelo proizlazi iz podataka informacijskog sustava Porezne uprave (l.95) iz kojeg je vidljivo da je njegov status promijenjen tek od 1.1.2011.

37. Slijedom izloženog je ovaj sud utvrdio da je okrivljenik u inkriminiranom razdoblju i to nakon 25.8.2005. propustio izvijestiti porezno tijelo da je njegovo prebivalište u smislu čl. 37 st. 2 OPZ iz 2000.g. koji je tada na snazi, a identične odredbe kao i čl. 38 st. 2 OPZ iz 2008., u Zagrebu jer je to mjesto gdje njegova obitelj ima prebivalište, pa je okrivljenik tako prekršio citiranu odredbu OPZ-a, a koju je također prekršio u listopadu 2008. kada je nedvojbeno bio vlasnik stana u [adresa].

38. U Gradu Zagrebu se u inkriminiranom razdoblju plaćao prirez na porez od dohotka po stopi od 18% a što proizlazi iz Odluke Grada Zagreba o gradskim porezima i o prirezu poreza na dohodak (NN 87/2001 i NN 103/2001), a iz čl. 8 iste odluke proizlazi da je obveznik prireza porezu na dohodak ona fizička osoba koja ostvaruje dohodak u RH a obveznik je poreza na dohodak, te je u čl. 9 iste odluke propisano da se prirez porezu na dohodak plaća po stopi od 18%.

39. Da je prethodno utvrđeni okrivljenikov propust bio od utjecaja na obračun prireza proizlazi iz nalaza i mišljenja financijsko-knjigovodstvenog vještaka Mate Veselića.

39.1. Naime, iz nalaza i mišljenje vještaka za knjigovodstvo i financije Mate Veselića proizlazi da je prema obrascima IP koji se nalaze u spisu utvrdio da je okr. ŠD ostvario u razdoblju od siječnja 2005. do prosinca 2010. dohodak od nesamostalnog rada u ukupnom iznosu od 13.669.164,54 kn kod poslodavca Erste&Steiermärkische Bank d.d., i to kako izlaže: u 2005. godini u iznosu od 1.876.577,11 kn, u 2006. godini u iznosu od 2.512.307,71 kn, u 2007. godini u iznosu od 2.305.087,04 kn, u 2008. godini u iznosu od 3.141.052,46 kn, u 2009. godini u iznosu od 1.325.916,31 kn i u 2010. godini u iznosu od 2.508.223,91 kn (a vještak je u tablici dao prikaz za svaki mjesec), te je u tom razdoblju okrivljeniku obračunat porez na dohodak u slijedećim iznosima: za 2005. godinu u iznosu od 791.179,90 kn, za 2006. godinu u iznosu od 1.077.258,47 kn, za 2007. godinu u iznosu od 984.009,17 kn, za 2008. godinu u iznosu od 1.356.863,61 kn, za 2009. godinu 536.722,00 kn, a za 2010. godinu u iznosu od 987.066,30 kn, a za svaku godinu prikaz je dan za svaki pojedini mjesec . Također je vještak u svojem vještvu naveo da okrivljenik u razdoblju od siječnja 2005. do prosinca 2007. nije plaćao prirez jedinici lokalne samouprave jer je imao prijavljeno prebivalište na području grada [adresa], i to u [adresa], za koji grad do 31. prosinca 2007. nije bio propisan prirez porezu na dohodak, a od 1. siječnja 2008. grad [adresa] je uvela prirez porezu na dohodak po stopi od 7,5% kojega su prireza obveznici svi porezni obveznici s prebivalištem ili uobičajenim boravištem na području grada [adresa]. Tako je za razdoblje od siječnja 2008. do prosinca 2010. poslodavac okrivljeniku obračunao i platio prirez gradu [adresa] u slijedećim iznosima: za 2008. godinu u iznosu od 101.764,83 kn, za 2009. godinu u iznosu od 40.254,23 kn i za 2010. godinu u iznosu od 74.030,04 kn. Nadalje je vještak naveo koliko bi iznosio prirez porezu na dohodak za Grad Zagreb po stopi od 18% tako da za cijelo inkriminirano razdoblje iznosi 1.031.957,91 kn, a po godinama kako slijedi: za 2005. godinu u iznosu od 142.412,34 kn, za 2006. godinu u iznosu od 193.906,52 kn, za 2007. godinu u iznosu od 177.121,65 kn, za 2008.

39.2. Nalaz i mišljenje vještaka za knjigovodstvo i financije Mate Veselića sud je u cijelosti prihvatio jer je isti dan od stručne osobe, jasno i određeno na temelju pravila znanosti struke i iskustva, s time da je isti očito sačinjen za cijelo inkriminirano razdoblje zato što je tako vještaku i dano u zadatak.

40. Kada okrivljenik već po stjecanju vlasništva stana 25.8.2005. nije izvijestio porezno tijelo da je njegovo prebivalište u [adresa] gdje mu obitelj ima prebivalište, a isto je bilo od utjecaja na obračun prireza, tada preostaje za utvrditi u ovom postupu da li je okrivljenik isti propust učinio u cilju da izbjegne plaćanje prireza Gradu Zagrebu koji se plaćao po stopi od 18% dok se prema nalazu i mišljenju vještaka u [adresa] kojoj administrativno pripadaju [adresa] prirez nije plaćao do 1.1.2008., odnosno da li je nakon 1.1.2008. postupao u cilju da plati manji prirez jer se od tog datuma u [adresa] plaćao prirez po stopi od 7,5%.

41. Okrivljenik ne samo da isto osporava, čak tvrdi da nije ni znao koliki je prirez u kojem gradu i da nije razmišljao o prirezu kad je dobio priliku postati zamjenik Predsjednika uprave banke ako ode raditi u Rijeku pa se je zato i prijavio u [adresa] zaključivši ugovor o radu na dvije godine gdje se morao dokazati u poslu kako bi mu se ugovor produžio na daljnjih pet godina, a što potvrđuju svjedoci koji su poznavali situaciju u banci i okrivljenik profesionalni položaj o čemu govore ne samo članovi uprave iz banke nego i supruga okrivljenika kad kaže da je okrivljenik ako je htio zadržati tu poziciju u banci morao otići u Rijeku, gdje se je očito dokazivao u poslu jer mu je produljen ugovor što je, smatra ovaj sud, vrlo snažan motiv za obavljanje posla i angažman po cijele dane što su također potvrdili svjedoci i ne samo članovi uprave nego i svjedokinje tajnice da je okrivljenik imao ured i u Rijeci i u Zagrebu i putovao i u [adresa] i u [adresa], a svjedoci s kojima se družio u Rijeci potvrdili su i njegov aktivan društveni život radi promocije banke, pa ovaj sud smatra da je okrivljenik u tim okolnostima živeći tim tempom prekršio prethodno citirane odredbe OPZ-a iz nemara tj. sa nehajem jer nije postupao sa dužnom pažnjom spram potrebe da poreznom tijelu prijavi novo porezno prebivalište kada je stekao nove nekretnine u [adresa] i [adresa] koje se nalaze u drugoj jedinici lokalne samouprave tj. u Zagrebu a glede promjene svog statusa u pogledu mjesta koje se tada smatra njegovim prebivalištem.

42. Naime, iz navedenog je vidljivo da ovaj sud nalazi da je uvjerljiva obrana okrivljenika da uopće nije razmišljao o prirezu kad je dobio priliku postati zamjenik predsjednika uprave banke ako ode raditi u Rijeku a radi čega se je preselio i prijavio u [adresa] jer to potvrđuju svjedoci koji su sudjelovati u istim uvjetima rada a ti svjedoci ŽD i FD također tvrde da u razgovorima o odlasku u Rijeku nije bilo ni govora i prirezu, a kad okrivljenik tvrdi da nije ni znao koliki je prirez u kojem gradu onda se je on očito trebao bolje informirati no sudu je sasvim logično da se takva krupna odluka o razvoju karijere i očito napredovanju koje mu je donijelo iznimno visoke prihode o kojima govori vještak tako da su mu rate kredita koje bi uz prosječnu plaću bile velike u odnosu na njegove prihode bile minorne, i očito se takva odluka za takav posao koji se doista može iskazati riječima jednog od svjedoka da je to "prilika karijere", ne stvara na temelju visine prireza pojedinih lokalnih jedinica. Stoga je sud zaključio da se okrivljenikov propust da izvijesti porezno tijelo o novim činjenicama temeljem kojih je njegovo porezno prebivalište prešlo u [adresa] jer mu tu prebiva obitelj proizašlo iz nemara i da nije dokazano da bi okrivljenik postupao u cilju koji mu se stavlja na teret odnosno u cilju izbjegavanja plaćanja i manjeg plaćanja prireza porezu na dohodak čime nije dokazano da bi on ostvario bitno obilježje utuženog kaznenog djela.

43. Kada sud nije našao sa sigurnošću dokazanim da bi okrivljenik postupao u cilju koji je bitno obilježje utuženog kaznenog djela tada je sud optuženika oslobodio od optužbe jer krivnja u kaznenom postupku mora biti utvrđena sa potpunom sigurnošću.

44. Sukladno takvoj oslobađajućoj odluci sud je oštećenika sa imovinskopravnim zahtjevom uputio u parnicu temeljem u izreci citirane zakonske odredbe.

44.1. S obzirom da je donesena oslobađajuća presuda to troškovi kaznenog postupka temeljem čl. 149 st. 1 ZKP/08 padaju na teret proračunskih sredstava.

U Zagrebu, dana 3. veljače 2025.

Sudac:

Dubravka Čošić

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od petnaest /15/ dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi pismeno u četiri (4) istovjetna primjerka ovome sudu, a o žalbi odlučuje Županijski sud kao sud II stupnja.

Dostaviti:

 OKDO Zagreb na broj KO-DO-244/2023

 optuženi ŠD

 branitelj Ante Župić odvj.

 branitelj Igor Cišper odvj.

 oštećeni Grad Zagreb

 u spis