Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
Poslovni broj Gž-1113/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Rijeci, po sutkinji toga suda Tajani Polić, u pravnoj stvari tužitelja Telemach d.o.o iz Zagreba, Josipa Marohnića 1, OIB: 70133616033, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Crnkić, Gotovac & Erceg d.o.o., odvjetnicima iz Zagreba 1, kao pravnog slijednika Totalne televizije d.o.o., iz Zagreba, Buzinski prilaz 10, OIB 80112273645, protiv tuženika VA, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Anti Sariću, odvjetniku u Poreču, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo pod poslovnim brojem Povrv-340/2021 od 23. rujna 2022., 3. veljače 2025.
p r e s u d i o j e
I Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo pod poslovnim brojem Povrv-340/2021 od 23. rujna 2022.
II Tužitelju se ne dosuđuju troškovi žalbenog postupka.
Obrazloženje
1.Pobijanom je presudom ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Marine Paić Čerin iz Pule, posl. br. Ovrv-216/21 od 26. kolovoza 2021. u preostalom dijelu kojim je tuženiku naloženo tužitelju naknaditi iznos od 4.114,32 kuna (četiritisućestočetrnaestkunaitridesetidvijelipe) / 546.06 eura zajedno sa zakonskom kamatom (točka I. izreke), te je u točki III. Izreke odbijen zahtjev tužitelja radi naknade troškova posstupka, dok je u točki II. izreke tužitelju naloženo da naknadi tuženiku parnični trošak od 1.000,00 kn/132,72 eura.
2. U istom je pisanom otpravku sadržano rješenje o djelomičnom povlačenju tužbe za iznos od 592,43 kn/78,63 eura koje je uslijed izostanka žalbi stranaka postalo pravomoćno.
3. Tijekom žalbenog postupka došlo je do brisanja tužitelja Totalna televizija d.o.o iz sudskog registra uslijed pripajanja trgovačkom društvu Telemach d.o.o iz Zagreba koji je kao pravni slijednik preuzeo parnicu.
4. Protiv citirane presude žalbu je izjavio tužitelj pozivajući se na žalbene razloge ostvarene apsolutno bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 11/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14. , 70/19. i 80/2.- dalje ZPP) i pogrešnu primjenu materijalnog prava uz prijedlog da se žalba uvaži i preinakom presude tužbeni zahtjev usvoji.
5. Tuženik nije odgovorio na žalbu.
6. Žalba nije osnovana.
7. Predmet spora predstavlja zahtjev tužitelja radi isplate mjesečne naknade iz Ugovora o zasnivanju pretplatničkog odnosa za kolovoz 2020. u visini od 163,98 kn, rujan 2020. u visini od 355,23 kn i dio listopada 2020. u visini od 73,22 kn, dok se preostali iznos od 4.114,32 odnosi na zahtjev radi isplate pune cijene satelitske opreme koju je prema odredbi čl. 11. st. 10. Općih uvjeta pretplatnik dužan vratiti nakon raskida ugovornog odnosa i to najkasnije u roku od 15 dana od dana izdavanja računa. Nije bilo sporno da je tuženik izjavio raskid ugovora i da je tijekom parnice dokazao kako je podmirio mjesečne naknade i vratio satelitsku opremu tužitelju.
8. Nakon što je tuženik dostavio uplatnice o plaćanju, tužitelj je povukao tužbu za iznos od 592,43 kn/78,63 eura, ali je ustrajao na zahtjevu radi isplate zatezne kamate na utužene i podmirene mjesečne naknade za rujan do listopad 2020. Jednako tako, iako je prihvatio da je tuženik vratio satelitsku opremu i dalje ustraje na zahtjevu radi isplate pune cijene opreme smatrajući da mu to pravo pripada prema čl. 11. st. 10. Općih uvjeta s obzirom je ista vraćena izvan ugovorenog roka, dakle nepravovremeno. Na istim tvrdnjama ustraje u žalbi.
9. Sud je prvog stupnja primjenom pravila o teretu dokazivanja iz čl. 221. a ZPP odbio tužbeni zahtjev. U odnosu na zakonske zatezne kamate na povučenu glavnicu od 592,43 kn kako je to tužitelj specificirao podneskom od 31. kolovoza 2022. sud je ocijenio kako nije jasno na koje se iznose kamate potražuju i za koje vremensko razdoblje, sve to imajući u vidu da tuženik višekratno vršio uplate od po 100,00 kn te da na koncu nije razvidno koje su tražbine (da li kamata ili glavnica) tim uplatama zatvarane.
10. U pogledu cijene satelitske opreme sud je primijenio materijalno pravo iz odredbe čl. 11. Općih uvjeta na koju se odredbu tužitelj pozivao te citirao sadržaj iste. Tako je naveo da je sukladno čl. 11. st. 10. Općih uvjeta poslovanja za uslugu Total TV propisano kako je pretplatnik obvezan vratiti satelitsku opremu koja je vlasništvo Total TV-a u roku od 14 dana od dana kada je pretplatnik uputio svoju izjavu za raskid ugovora. U slučaju da pretplatnik u navedenom roku ne vrati satelitsku opremu koja je u vlasništvu Total TV-a pretplatnik je dužan naknaditi Total TV-u punu cijenu preuzete satelitske opreme sukladno važećem Cjeniku Total TV-a. Zatim da je u čl. 11. st. 11. Općih uvjeta propisano da je pretplatnik dužan vratiti Total TV-u satelitsku opremu koja je u vlasništvu Total TV-a najkasnije u roku od 15 dana od dana izdavanja računa u kojem je fakturirana naknada za satelitsku opremu. U slučaju povrata satelitske opreme u navedenom roku, naknada za satelitsku opremu će biti stornirana. Istim člankom propisano je i: „Radi izbjegavanja svake dvojbe, u slučaju da pretplatnik uputi satelitsku opremu Total TV-a nakon isteka roka navedenog u ovome stavku, takvo vraćanje neće biti prihvaćeno i Total TV će takvu, izvan roka zaprimljenu satelitsku opremu vratiti V i/ili ga obavijestiti o načinu preuzimanja iste.“
11. Na temelju takvog stanja stvari odnosno ugovornih odredbi iz Općih uvjeta, te primjenom pravila o teretu dokazivanja, sud je odbio i ovaj dio zahtjeva nalazeći kako je tuženik 20. listopada 2021. vratio opremu tužitelju, dok ovaj iako mu je vraćena istekom roka nije dokazao da bi odbio primitak opreme odnosno vratio je tuženiku ili ga pozvao na preuzimanje iste.
12. Pozivajući se na ostvarenu apsolutno bitnu povredu iz odredbe čl. 354. st.
2. toč. 11. ZPP tužitelj nije naveo u čemu bi se ona sastojala, pa ako bi se i uzelo da se cjelokupnim sadržajem žalbe referira na istu, valja reći da su takvi žalbeni navodi neutmeljneni. Naime, pravilno je i neproturječno ispravama u spisu sud prvog stupnja ocijenio da tužbeni zahtjev kako je on postavljen ne daje osnove ni za djelomično usvajanje jer se datumi djelomičnih plaćanja od po 100,00 kn ne mogu povezivati sa pojedinim mjesečnim obrocima kako su oni utuženi da bi se izveo zaključak o vremenskom razdoblju zakašnjenja tuženika. K tome tužitelj se tijekom postupka pozivao na uračunavanje a nije dostavio dokaz o redoslijedu uračunavanja tražbina. Stoga je prvostupanjski sud jasnim, razumljivim i neproturječnim razlozima o ocjeni dokaza u smislu čl. 221. a ZPP pravilnom primjenom materijalnog prava osnovano odbio tužbeni zahtjev.
13. Jednako tako, citirana povreda nije ostvarena ni u pogledu zahtjeva radi plaćanja cijene satelitske opreme koja je tužitelju vraćena a ako je smatrao da je došlo do povrede neke ugovorne obveze od strane tuženika ili da mu je nastala šteta zbog nepravovremeno vraćene opreme, onda je nije trebao preuzimati. Odnosno u najmanju ruku tužitelj nije dokazao da bi opremu vratio tuženiku a kako su stranke ugovorile Općim uvjetima iz čega slijedi zaključak da tuženik nije njegovim dužnikom.
14. Slijedom svega narečenog kako nije ostvarena apsolutno bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP ni ijedna druga na koje ovaj sud u sporu male vrijednosti pazi po službenoj dužnosti, a materijalno je pravo pravilno primijenjeno kad je tužbeni zahtjev odbijen, valjalo je žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu i pobijanu presudu potvrditi u toč. I. izreke sukladno odredbi čl. 368. st. 1. ZPP.
15. Zakonita je i odluka o troškovima postupka sadržana u toč. II. i III. izreke iako ju je umjesto pozivanjem na čl. 154. st. 1. ZPP kako to čini sud prvog stupnja, pravilno trebalo utemeljiti na odredbi čl. 154. st 5. istog Zakona. Naime, tužitelj je povukao glavnicu od 592,43 uz tvrdnju da je zahtjevu udovoljeno nakon utuženja (podnošenja ovršnog prijedloga). Međutim, iz uplatnica u spisu dostavljenih od tuženika, proizlazi da su samo tri uplatnice označene datumom koji je kasniji od pokretanja ovog postupka. Stoga tužitelj nije dokazao da bi cjelokupna tražbina bila podmirena nakon podnošenja tužbe da bi mu u smislu odredbe čl. 158. st. 2. ZPP pripadalo pravo na trošak cjelokupno povučenog zahtjeva. Razvidno je da je 300,00 kn plaćeno nakon utuženja, pa je za zaključiti da je u odnosu na cjelokupnu tražbinu tužitelj uspio u tom dijelu što iznosi 6,3 %, a tuženik u pretežitom dijelu od 93,7 %. Kako tuženik nije uspio s razmjerno neznatnim dijelom zahtjeva u vezi kojeg nisu nastali posebni troškovi, zakonita je prvostupanjska odluka o dosudi troškova postupka iz toč. II. izreke i odbiću zahtjeva tuženika iz toč. III. Izreke. Sve to tim više jer je pravilno zasnovana na odredbi čl. 155. ZPP u svezi sa Tbr. 7/1 Odvjetničke tarife.
16. Stoga je žalbu tužitelja i u ovom dijelu valjalo odbiti i odluku o trošku potvrditi sukladno čl. 380. st. 1. toč. 2. ZPP.
17. Tužitelj nema pravo na troškove žalbenog postupka jer u istom nije uspio. U Rijeci 3. veljače 2025.
Sutkinja
Tajana Polić
