Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž R-817/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Ksenije Jakovčević, predsjednice vijeća, Jadranke Matić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Lidije Bošnjaković, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ĐK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Mervan Begović, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika JOHNSON & JOHNSON S.E. d.o.o., Zagreb, Oreškovićeva 6H, OIB: 10216651302, kojeg zastupa Mija Kalajdžić, odvjetnica iz Odvjetničkog društva Bardek Lisac Mušec Skoko & partneri u Zagrebu, radi nedopuštenosti otkaza, odlučujući o žalbama stranka protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr- 357/2022-18 od 25. srpnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 3. veljače 2024.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika JOHNSON & JOHNSON S.E. d.o.o., Zagreb, Oreškovićeva 6H kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-357/2022-18 od 25. srpnja 2024. u dijelu pod točkom I. izreke.

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr- 357/2022-18 od 25. srpnja 2024., po žalbi tužiteljice ĐK iz [adresa] u dijelu pod točkama II., III., V. i VII. izreke, a po žalbi tuženika JOHNSON & JOHNSON S.E. d.o.o., Zagreb, Oreškovićeva 6H u dijelu pod točkama IV. i VI. izreke te se u tom dijelu predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

II. Ostavljeno je da se o troškovima nastalim strankama u žalbenoj fazi postupka odluči konačno odlukom.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom utvrđeno je da je nedopuštena Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužiteljici, koju je tuženik donio 18. siječnja 2022. (točka I. izreke), odbijen je kao neosnovan dio tužbenog zahtjeva kojim tužiteljica zahtjeva naložiti tuženiku da ju vrati na posao na radno mjesto medicinskog voditelja za Hrvatsku u skladu sa odredbom čl. 2 st. 1. Ugovora o radu od 30. ožujka 2018., odnosno ako takvog radnog mjesta više nema, na drugo radno mjesto koje odgovara njezinoj stručnoj spremi i sposobnostima (točka II. izreke), određen je sudski raskid ugovora o radu s danom 31. svibnja 2022. (točka III. izreke), naloženo je tuženiku zbog sudskog raskida radnog odnosa naknaditi tužiteljici štetu u visini 5 ugovorenih bruto plaće što iznosi 36.293,05 eura sa zateznim kamatama tekućim od 25. srpnja ožujka 2024. do isplate (točka IV. izreke), odbijen je kao neosnovan dio zahtjeva tužiteljica za isplatu naknade štete zbog sudskog raskida radnog odnosa preko iznosa iz točke IV. izreke do zatraženog iznosa 60.344,00 eura kao neosnovan (točka V. izreke), naloženo je tuženiku naknaditi tužiteljice parnični trošak u iznosu od 331,81 euro, sa zateznim kamatama tekućim od 25. srpnja 2024. do isplate (točka VI. izreke), odbijene je zahtjev tužiteljice za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 331, 81 eura kao neosnovan (točka VII. izreke) i odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka kao neosnovan (točka VIII. izreke).

2. Protiv prvostupanjske presude, u dijelu pod točkama II., III., V. i VII. izreke žali se tužiteljica pozivom na sve žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Nar. nov. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 155/23., dalje: ZPP). Predlaže da drugostupanjski preinači prvostupanjsku presudu na način da prihvatio dio tužbenog zahtjeva kojim se traži vraćanje tužiteljice na rad, a da odbije kao neosnovan zahtjev tuženika za sudski raskid ugovora o radu te da shodno tome preinači i odluku o troškovima parničnog postupka. Zahtjeva i naknadu troška nastalog podnošenjem žalbe.

3. Prvostupanjsku presudu u dijelu pod točkom I. izreke, a u koliko žalbeni sud prvostupanjsku odluku u tom dijelu potvrdi te ukine odluku pod točkom II. i III. izreke po žalbi tužiteljice, onda i pod točkama IV. i VI. izreke, žalbom pobija tuženik, također pozivom na sve žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. ZPP-a. Predlaže da drugostupanjski sud preinači prvostupanjsku presudu u dijelu pod točkom I. izreke na način da tužbeni zahtjev u tom dijeli odbije kao neosnovan, a da, u koliko prihvati žalbu tužiteljice i ukine prvostupanjsku odluku u dijelu pod točkama II. i III. izreke da u tom slučaju ukine i odluku sadržanu pod točkom IV. izreke prvostupanjske presude te zahtjeva naknadu troška nastalog podnošenjem žalbe.

4. Odgovorom na žalbu tuženik pobija osnovanost tužiteljičine žalbe i predlaže da drugostupanjski sud potvrdi prvostupanjsku presudu u dijelu koji se pobija žalbom tužiteljice, a zahtjeva i naknadu troška nastalog podnošenjem odgovora na žalbu.

5. Žalbe su djelomično osnovane.

6. Predmet ovog parničnog postupka zahtjev je tužiteljice da sud utvrdi da nije dopuštena odluka o izvanrednom otkazu od 18. siječnja 2022., kojom je tuženik izvanredno otkazao ugovor o radu i anekse istom sklopljene s tužiteljicom, te zahtjev za vraćanje na rad, kao i zahtjev tuženika za sudski raskid radnog odnosa, u vezi s kojim zahtjevom je tužiteljica postavila zahtjev za naknadu štete zbog sudskog raskida.

7. Sud prvog stupnja prihvatio je dio tužbenog zahtjeva kojim tužiteljica zahtjeva utvrditi da nije dopuštena odluka o izvanrednom otkazu od 18. siječnja 2022. uz obrazloženje da tuženik nije dokazao da je otkaz donesen u zakonom propisanom roku (čl. 116. st. 2. Zakona o radu, Nar. nov. broj 93/14., 127/17., 98/19., 151/22., 64/23., dalje: ZR).

7.1. Prvostupanjski sud obrazlaže da tuženik nije dostavio podatak o tome kada je primio Izvještaj provedene istrage od 14. siječnja 2022., a tuženik tvrdi da je primitkom tog izvješća saznao za sve povrede i njihov opseg te da je na temelju navedenog u tom Izvještaju temeljio pobijanu odluku o otkazu. Obrazlaže i da tuženik nije dokazao kada je pojedinačno saznao za koju od povreda koje se navode kao razlozi otkaza. Slijedom toga zaključuje da nema dokaza da je odluka o otkazu donesena unutar roka iz čl. 116. st. 2. ZR-a.

7.2. Nadalje, obrazlaže da činjenica da je ovlaštena osoba tuženika zaprimila dokument koji se naziva Report final version, sama po sebi ne upućuje na zaključak o pravovremenosti Odluke o otkazu. Ovo jer tuženik nije dokazao što je navedeno u tom Izvješću i da je to istovjetno povredama koje se tužiteljici stavljaju na teret pobijanom odlukom o otkazu, budući da taj Izvještaj nije ni dostavio kao dokaz. Uz to navodi da u obrazloženju Odluke o otkazu nisu navedene konkretne situacije i okolnosti koje se stavljaju na teret tužiteljici, već se postupanja navode paušalno i uopćeno, što da stoga ne upućuje na povredu internih pravila tuženika, te da i iz tog razloga nije bilo moguće utvrditi da bi pobijana odluka bila donesena unutar roka iz prethodno navedene zakonske odredbe.

8. Neosnovano navodima žalbe tuženik osporava utvrđenja i zaključke suda prvoga stupnja u ovom dijelu.

9. Odredbom sadržanom u čl. 116. st. 2. ZR-a propisano je da se ugovor o radu može izvanredno otkazati samo u roku od petnaest dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji. Radi se o roku materijalnopravne prirode, koji rok je ujedno prva pretpostavka za dopuštenost izvanrednog otkaza ugovora o radu i koji na poslodavca, u slučaju spora, stavlja teret dokazivanja da je taj rok poštovan. Pri tome je, kada se, kao u ovom slučaju, radi o poslodavcu koji je pravna osoba, za održavanje tog zakonskog roka odlučno kada je ovlaštena osoba (direktor ili druga osoba koja ima ovlast donijeti odluku kakva je predmetna) saznala za povredu koja je takvog karaktera da opravdava donošenje odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu.

9.1. U konkretnom slučaju tuženik tvrdi da je zbog sumnje u povrede koje se navode u otkazu provedena vanjska istraga te da je za rezultate te istrage, koja je trajala od 15. srpnja 2021., tuženik (ovlaštena osoba tuženika) saznao 14. siječnja 2022., kada je primio izvješće istrage.

9.2. Međutim, tijekom postupka pred sudom prvog stupnja, što taj sud pravilno utvrđuje, tuženik nije dostavio dokaze iz kojih bi sa sigurnošću proizlazilo da je upravo predmetno izvješće istrage od 14. siječnja 2022. dostavljeno ovlaštenoj osobi tuženika tog dana, a nije dostavio niti to izvješće. Pozivanja na ispis povijesti pristupa izvješćima (listovi 73, i 74 spisa) u tom smislu dokazuje samo da je GK izvršio uvid u neke isprave, među kojima se navodi i ER LR Report final version i dr. isprave. No, u nedostatku samog izvješća istrage od 14. siječnja 2022., kao i u nedostatku podataka tko, kada i u vezi čega je taj i druge navedene dokumente poslao FK, niti po shvaćanju ovoga, nije moguće zaključiti da se neki od dokumenata navedenih u ispisu povijesti doista odnosi na dokument za koji se tvrdi da je upravo taj dokument na temelju kojeg je ovlaštena osoba tuženika konačno saznala za vrstu i težinu povreda zbog koji je donijeta odluka o otkazu ugovora o radu.

9.3. Imajući na umu navedeno te činjenicu da u odgovoru na tužbu, odnosno do zaključenja prethodnog postupka, tuženik nije ni pokušao dokazati kada je saznao za koju od povreda koje se navode u otkazu, neovisno od izvješća istrage od 14. siječnja 2022. i da je stoga odluka, eventualno, donesena pravovremeno, to navodima žalbe nisu dovedeni u sumnju zaključci, činjenična utvrđenja i primjena materijalnog prava od kojih je sud pošao donoseći odluku o ovom dijelu tužbenog zahtjeva.

10. Slijedom rečenog je na temelju čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučeno kao u izreci ove drugostupanjske presude.

11. Nadalje, sud prvog stupnja nije prihvatio zahtjev tužiteljice u dijelu kojim se traži vraćanje na rad jer je zaključio da su ispunjene pretpostavke za prihvaćanje tuženikova prijedloga za sudski raskid radnog odnosa i u vezi s tim za djelomično prihvaćanje tužiteljičina zahtjeva za naknadu štete.

12. Osnovano se navodima žalbe tužiteljice ukazuje na nerazumljivost obrazloženja tog dijela prvostupanjske odluke (čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP-a), kao i na žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. točke 2. i 3. ZPP-a.

13. Odredbom sadržanom u čl. 125. st. 2. i 3. ZR-a propisano je pravo poslodavca da do zaključenja glavne rasprave pred sudom prvog stupnja postavi zahtjev za sudski raskid radnog odnosa, ako su za to ispunjene propisane pretpostavke: (1.) da je odluka o otkazu utvrđena nedopuštenom i (2.) da postoje okolnosti koje opravdano upućuju na to da nastavak radnog odnosa, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nije moguć.

14. U konkretnom slučaju ovaj sud ne može ispitati utvrđenje suda prvoga stupnja da su okolnosti, na koje se misli navedenom zakonskom odredbom, nastale zbog činjenice što je tužiteljica inicirala raspravu o otkazu podređenoj radnici za koju je procijenila da izbjegavanjem daljih službenih putovanja zapravo traži izliku da se ne napravi ono što se treba napraviti. Isto tako ovaj sud ne može ispitati niti zaključak suda da te okolnosti postoje jer da se tužiteljica nerazumno postavila kada je od podređen radnice tražila da u jednom danu otiđe na poslovni put u [adresa] i da se isti dan vrati, čime bi u jednom danu radnica trebala prijeći 800 km.

15. Prema shvaćanju ovoga suda tužiteljica je, ako je bila zadužena za procjenu rada i učinkovitosti nekog radnika, imala pravo iznijeti svoje mišljenje o tome kako doživljava pristup poslu radnika kojeg je zadužena pratiti. U tom je smislu imala pravo zaključiti i da neka postupanja radnika možda čine i izliku da se neki posao ne napravi pa u tom smislu ovaj sud ne vidi da bi to bio takav razlog koji bi opravdao prihvaćanje zahtjeva tuženika za sudski raskid u smislu čl. 125. st. 3. ZR-a.

15.1. Osim toga, sud e-mail na koji se poziva, čita samo parcijalno i koristi samo dio kojim podupire svoje shvaćanje, ali ispušta vidjeti i ocijeniti dio istog e-maila u kojem tužiteljica istoj radnici odgovara:

- „Moja preporuka tebi, neovisno od policy-u i uputama, je da svakako sama procijeniš svoje mogućnosti, te se ne izlažeš bilo kakvom riziku tijekom vožnje i ne planiraš putovanje za koje iole sumnjaš da možeš fizički izdržati, posebno sada kad je na snazi ograničenje noćenja….“,

- „U ovakvim situacijama kada F2F sastanci mogu biti izazovi ili u situaciji kada nisu mogući, preporuka je da se što više iskoristi virtualni tip sastanka, u čemu su tvoji kolege praktično benchmark po uspješnosti i mogu ti jako pomoći.“,

iz kojeg dijela prepiske ne proizlazi zaključak da bi ponašanje tužiteljice kao nadređene osobe i managerice bilo neprihvatljivo na način da bi nastavak radnog odnosa bio nemoguć (točka 18. obrazloženja).

16. Kako druge razloge za svoju odluku u ovom dijelu sud nije dao, niti je utvrđivao ikakve druge činjenice (nije ocijenio sve dokaze koje je proveo) o kojima bi ovisila (ne)osnovanost ovog zahtjeva tuženika, na što se detaljno i pravilno ukazuje i navodima žalbe tužiteljice, to je presudu u ovom dijelu zbog navedenog valjalo ukinuti na temelju čl. 369. st. 1. ZPP-a.

17. Također, kako zbog, barem za sada, pogrešnog pristupa o osnovanosti tuženikova zahtjeva za sudski raskid, sud nije prihvatio zahtjev tužiteljice za vraćanje na rad, to je ukinuta i odluka pod točkama II. izreke pobijane presude.

18. Odluka pod točkama IV. i V. izreke ukinuta jer zavisi o konačnom uspjehu tuženika sa zahtjevom za sudskim raskidom radnog odnosa.

19. Kako obje stranke pobijaju samo odluku o troškovima postupka u dijelu koji se odnosi na zahtjev tužiteljice za naknadu troškova parničnog postupka to je ovom odlukom odlučeno samo o tom dijelu pobijane odluke (čl. 365. st. 2. ZPP-a) na način da je prvostupanjska odluka ukinuta, jer za sada konačni uspjeh tužiteljice u ovom postupku nije moguće utvrditi (čl. 380. točka 2. ZPP-a).

20. Odluka o zahtjevima stranaka za naknadu troškova nastalim im podnošenjem žalbi i troška odgovora na žalbu temelji se na čl. 166. st. 4. ZPP-a.

U Zagrebu 3. veljače 2025.

Predsjednica vijeća:

Ksenija Jakovčević