REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: P-882/2023-19
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Katarini Jukić, u pravnoj stvari tužitelja IF iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnik Dejan Stajčić, odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženice NF iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa Tomislav Zagorec, odvjetnik iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti ugovora o darovanju, nakon održane javne glavne rasprave, zaključene 12. prosinca 2024. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja, odvjetnika Tibora Vrbanića i punomoćnika tuženice, 3. veljače 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se, kao neosnovan, tužbeni zahtjev koji glasi:
''I. Utvrđuje se ništetnim i bez ikakvog pravnog učinka Ugovor o darovanju nekretnina koji je zaključen između tužitelja kao darovatelja i tuženika kao daroprimatelja dana 15.08.2014.g., te se ujedno utvrđuje da je naspram tuženika upravo tužitelj IF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], vlasnik u 1/2 dijela nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] zemljišnih knjiga Općinskog građanskog suda u Zagrebu, k. o. [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica], a koju nekretninu u naravi čini KUĆA POPISNI BROJ DVORIŠTE I VRT U BOSILJEVSKOJ ULICI, ukupne površine 107,7 čhv odnosno 387 m2, i to 3. Suvlasnički dio: 1/2.
II/ Dužan je tuženik, ukoliko se bude protivio tužbi, naknaditi tužitelju IF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], troškove parničnog postupka zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude pa do isplate, po stopi propisanoj odredbom članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 8 dana, pod prijetnjom ovrhe.''
II. Nalaže se tužitelju IF OIB [osobni identifikacijski broj] naknaditi tuženici NF OIB [osobni identifikacijski broj] trošak parničnog postupka u iznosu od 1.250,00 EUR, roku od 15 dana.
Obrazloženje
1 Tužitelj IF u tužbi protiv tuženice NF, ranije IF, navodi da su parnične stranke 15. kolovoza 2014. zaključile ugovor o darovanju nekretnina, predmet kojega je nekretnina opisana pod točkom I. izreke ove presude.
2. Tužitelj tvrdi da nije došlo do prave predaje tuženici u posjed nekretnine koja je predmet ugovora o darovanju, iako je u pisanom ugovoru o darovanju navedeno suprotno - da se daroprimateljica (ovdje tuženica) već nalazi u posjedu te nekretnine.
3. Budući da je propisano da ugovor o darovanju bez prave predaje stvari mora biti sklopljen u obliku javnobilježničkog akta ili ovjerovljene (solemnizirane) privatne isprave, tužitelj zaključuje je ugovor o darovanju zaključen između parničnih stranaka ništetan, jer da nije zaključen u propisanom obliku (čl. 482. st. 2. i čl. 290. st. 1. ZOO).
4. Nadalje tužitelj navodi da je iz zemljišnoknjižnoga izvatka za nekretninu vidljivo da je nekretnina prenesena s tuženice na treću osobu kupoprodajom, kao i da ta treća osoba, kao novi vlasnik nekretnine, može posvjedočiti da tuženica nikada nije stupila u posjed iste.
5. Tužitelj slijedom izloženoga postavlja tužbeni zahtjev citiran pod točkom I. izreke ove presude.
6. Imajući u vidu da je tuženica, nakon što je na temelju darovnog ugovora zaključenog između parničnih stranaka upisana u zemljišne knjige kao vlasnica, potom predmetnom nekretninom raspolagala te je na temelju ugovora o kupoprodaji zaključenog s tuženicom, kao zemljišnoknjižni vlasnik upisan TF - kupac iz toga ugovora, tužitelj tijekom postupka svoj pravni interes za podnošenje tužbe za utvrđenje da je ništetan ugovor o darovanju obrazlaže navodeći:
- da se njegov pravni interes za podnošenje tužbe za utvrđenje ogleda u tome da ako je ništetan ugovor o darovanju, da je onda ništetan i ugovor o kupoprodaji nekretnine koji je tužiteljica zaključila s TF kao kupcem, a predmet koje kupoprodaje je isti kao i predmet ugovora o darovanju te nadalje
- da se tužiteljev pravni interes sastoji i u moralnoj satisfakciji.
7. Tuženica u odgovoru na tužbu čini nespornim da su parnične stranke 15. kolovoza 2014. zaključile ugovor o darovanju nekretnine opisane u tužbenom zahtjevu.
8. Međutim, suprotno tvrdnjama tužitelja, tuženica tvrdi da joj je predmetna nekretnina predana u posjed, što je uostalom i konstatirano u odredbi čl. 2. Ugovora o darovanju, tako da je taj ugovor zaključen u propisanom obliku.
9. Tuženica ističe da njezinu tvrdnju da joj je predmetna nekretnina predana u posjed potvrđuje činjenica da je ona, nakon što je tu nekretninu stekla darovanjem, izvršavala svoja vlasnička ovlaštenja na način da je s TF, koji je tužiteljev brat, sklapala i raskidala ugovore o zakupu predmetne nekretnine.
10. Tuženica u odgovoru na tužbu čini nespornim da je predmetnom nekretninom raspolagala, na način da je **.**.2018. s TF kao kupcem zaključila ugovor o kupoprodaji te da je na temelju toga ugovora izvršena uknjižba prava vlasništva na kupca, koji je i danas uknjižen kao vlasnik predmetne nekretnine.
11. Tuženica naposljetku zaključuje da okolnost da je tužitelj ustao ovom tužbom nakon proteka više od devet godina i to neposredno nakon što je 29.08.2023. na predmetnoj nekretnini, sada u vlasništvu njegovog brata PF, zabilježena ovrha (koja činjenica nije vidljiva iz zemljišnoknjižnog izvatka koji je dostavio tužitelj uz tužbu), a koji bi u ovom predmetu kao „nepristrani svjedok“ po prijedlogu tužitelja trebao potvrditi njegov navod da nekretnina nikada nije predana tuženici u posjed, vrlo jasno ukazuje na prave motive za podnošenje ove tužbe.
12. Tuženica slijedom izloženoga predlaže tužbeni zahtjev odbiti i potražuje naknadu troška parničnog postupka.
13. Tijekom postupka sud je pregledao isprave u spisu. Kako nijedna od činjenica koje proizlaze iz tih isprava između stranaka nije sporna, nije potrebno ocjenjivati njihovu dokaznu vrijednost.
14. Između stranaka nisu sporne sljedeće činjenice:
- da su tužitelj i tuženica bivši bračni drugovi te da je Ugovor o darovanju od 15. kolovoza 2014. zaključen za vrijeme trajanja njihove bračne zajednice
- da je nekretnina koja je predmet ugovora o darovanju (opisana u toč. I. petita), prije nego što je tužitelj kao darovatelj tu nekretninu darovao tuženici kao daroprimcu, bila u suvlasništvu tužitelja i njegovog brata PF, u jednakim suvlasničkim omjerima te da je tužitelj ugovorom o darovanju u korist tuženice raspolagao svojim suvlasničkim dijelom te nekretnine
- da je tuženica suvlasnički udio predmetne nekretnine, koji joj je tužitelj darovao, 30. siječnja 2018. prodala ČF (ugovor na listu 46), već od prije vlasniku druge polovice iste nekretnine
- da je TF, kupac iz kupoprodajnog ugovora zaključenog s tuženicom 30.1.2018., prema današnjem zemljišnoknjižnom stanju, zemljišnoknjižni vlasnik (cijele) nekretnine te da je uknjižba ½ te nekretnine provedena na temelju ugovora o kupoprodaji zaključenog s tuženicom 30. siječnja 2018.
15. Sporno je između stranaka je li ugovor o darovanju zaključen između tužitelja i tuženice 15. kolovoza 2014. ništetan jer mu nedostaje zakonom propisani oblik (kao što to tvrdi tužitelj) ili je valjan, kao što to tvrdi tuženica. S tim u svezi sporna je okolnost je li nekretnina koja je bila predmet ugovora o darovanju predana tuženici u posjed (tvrdnja tuženice) ili nije (tvrdnja tužitelja).
16. Primjenom materijalnog prava na gore navedene između stranaka nesporne činjenice, ovaj sud je zaključio da tužbeni zahtjev nije osnovan, jer da tužitelj nema pravnog interesa za podnošenje tužbe za utvrđenje ništetnim Ugovora o darovanju zaključenog između parničnih stranaka 15. kolovoza 2014., predmet kojega je nekretnina opisana pod točkom I. tužbenog zahtjeva.
17. Tužitelj tijekom postupka navodi da se njegov pravni interes za podnošenje tužbe na utvrđenje ništetnosti ugovora o darovanju ogleda u tome da ako je ništetan ugovor o darovanju, da je onda ništetan i ugovor o kupoprodaji nekretnine koji je tuženica zaključila s TF, kao i da se tužiteljev pravni interes sastoji u moralnoj satisfakciji.
18. Raspolaganja nekretninom koja učini nevlasnik neistinito upisan kao vlasnik (ovdje bi to, pod pretpostavkom da je ugovoru o darovanju nedostajao pravno propisani oblik, bila tuženica), pod pretpostavkama predviđenim zakonom, dovode do stjecanja prava vlasništva nekretnine.
19. U toj situaciji, pravni slijednik ne izvodi svoje pravo vlasništva na temelju pravnog posla (ovdje bi to bio kupoprodajni ugovor zaključen između tuženice kao prodavateljice i PF kao kupca), nego na temelju zakona, ispunjenjem određenim zakonskih pretpostavki za to. Takvog stjecatelja, od brisovne tužbe pravog vlasnika nekretnine, štiti načelo povjerenja u istinitost zemljišnih knjiga, ako je postupao u dobroj vjeri. Dakle, upis PF kao vlasnika predmetne nekretnine je istinit ako on u trenutku zaključenja ugovora o kupoprodaji, a niti u trenutku kada je zahtijevao upis, nije znao da tuženica kao prodavateljica nije vlasnica, niti je s obzirom na okolnosti mogao posumnjati u njezino vlasništvo.
20. Slijedom izloženoga, pod pretpostavkom da ugovor o darovanju i jest ništetan iz razloga koje navodi tužitelj, TF svoje pravo vlasništva nije stekao na temelju kupoprodajnog ugovora zaključenog s tuženicom, već na temelju povjerenja u istinitost zemljišnih knjiga – dakle, na temelju zakona.
21. Stoga tužitelj nije u pravu kada tvrdi da bi ništetnost ugovora o darovanju svakako za posljedicu imala ništetnost ugovora o kupoprodaji koji je tuženica zaključila s TF (jer njega, kao kupca, štiti načelo povjerenja u istinitost i potpunost zemljišnih knjiga), pa se stoga u tome ne može sastojati tužiteljev pravni interes na podnošenje ovakve tužbe za utvrđenje.
22. Pod pretpostavkom da je je ugovor o darovanju ništetan, pa time i upis tuženice kao vlasnice predmetne nekretnine neistinit, kao pravni put uspostavljanja zemljišnoknjižnog stanja koje je prethodilo upisu tuženice kao vlasnice, tužitelj na raspolaganju ima mogućnost podnošenja brisovne tužbe protiv PF, kao kupca i poštenog stjecatelja. Takvom tužbom tužitelj može zahtijevati brisanje prednikovog (tuženičinog) neistinitog upisa i uspostavljanje prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja. Ako su istekli rokovi u kojima se i protiv poštenog stjecatelja može osporavati valjanost uknjižbe njegovog prednika, stjecanje u korist poštenog stjecatelja postalo je bezuvjetno i konačno.
23. Kako predmet ovog postupka nije brisovna tužba – jer tužitelj tužbu ne podnosi protiv zemljišnoknjižnog vlasnika PF, niti tužbenim zahtjevom traži brisanje upisa prava vlasništva u korist PF te tuženice (kao zemljišnoknjižnog prednika PF) i uspostavljanje zemljišnoknjižnog stanja koje je prethodilo upisu tuženice kao vlasnice (već traži jedino utvrđenje ništetnosti ugovora o darovanju) – u ovom postupku nije potrebno:
(i) utvrđivati je li TF, u trenutku kada je zahtijevao upis svog prava vlasništva na temelju ugovora o kupoprodaji zaključenog s tuženicom, znao da tuženica nije vlasnica, niti je s obzirom na okolnosti mogao u njezino vlasništvo posumnjati, ni (ii) ocjenjivati jesu li protekli rokovi za podnošenje brisovne tužbe.
24. Budući da ništetnost ugovora o darovanju, iz gore izloženih razloga, nema za posljedicu ništetnost ugovora o kupoprodaji, tužitelj nema pravni interes za podnošenje tužbe za utvrđenje ništetnosti ugovora o darovanju nekretnine opisane pod točkom I. izreke ove presude.
25. Kao daljnji pravni interes tužitelj navodi moralnu satisfakciju, no moralna satisfakcija pojam je iz pravnog područja naknade neimovinske štete te se u moralnoj satisfakciji ne može sastojati pravni interes u smislu odredbe čl. 187. st.2. ZPP.
26. Kako je ovaj sud, slijedom svega izloženog, zaključio da tužitelj nema pravnog interesa za podnošenje tužbe za utvrđenje ništetnosti ugovora o darovanju zaključenog između parničnih stranaka, tužbeni zahtjev odbijen je kao neosnovan.
27. Budući da tužitelj nema pravni interes za podnošenje tužbe za utvrđenje ništetnosti ugovora o darovanju, nije bilo potrebno izvoditi dokaze saslušanjem svjedoka PF, OF i UF, saslušanje kojih je tužitelj predložio radi dokazivanja svoje tvrdnje da tuženici nekretnina koju joj je darovao nije bila predana u posjed. Drugim riječima, nije bilo potrebno utvrđivati između stranaka spornu činjenicu je li Ugovoru o darovanju zaključenom između parničnih stranaka nedostajao propisani oblik. 28. O trošku parničnog postupka odlučeno je na temelju odredbe čl. 154. st.1. i čl. 155. ZPP. Budući da je izgubio parnicu, odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnog postupka.
29. Tuženici je priznat i dosuđen trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku, za sastavljanje odgovora na tužbu 500 EUR prema Tbr 8/1 OT te za zastupanje na ročištu 12. prosinca 2024. – 500 EUR prema Tbr. 9/1 OT, što uvećano za PDV iznosi ukupno 1.250,00 EUR, pa je stoga odlučeno kao u rješenju sadržanom pod točkom II. izreke ove presude.
U Zagrebu, 3. veljače 2025.
Sutkinja:
Katarina Jukić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana. Žalba se podnosi pisano, u pet istovjetnih primjeraka, županijskom sudu, putem ovoga suda.
DNA:
1. pun tužitelja, e-komunikacijom
2. pun tuženice, e-komunikacijom
