Republika Hrvatska

Općinski sud u Koprivnici

Koprivnica, Hrvatske državnosti 5

Poslovni broj: P-360/2024-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Koprivnici po sucu Darku Magdiću kao sucu pojedincu u parničnom predmetu tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, OIB:84397956623, A. Mihanovića 3, Zagreb, zastupane po punomoćnici OČH, zaposlenici tužitelja, protiv prvotuženika "Triglav osiguranje" d.d., OIB:29743547503, Antuna Heinza 4, Zagreb, zastupanog po punomoćniku Hrvoju Lui, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Mađarić & Lui iz Zagreba, te drugotuženika OČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici Sonji Dušić Poljak, odvjetnici iz Koprivnice, radi isplate, nakon održane glavne javne rasprave zaključene dana 8. siječnja 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja, punomoćnika prvotuženika i punomoćnice drugotuženika, a odluke objavljene 3. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I.Odbija se u cijelosti kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, OIB: 84397956623, A. Mihanovića 3, Zagreb, koji glasi: "Nalaže se prvotuženiku Triglav osiguranje d.d. Zagreb, Antuna Heinza 4, OIB: 29743547503 i drugotuženiku OČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] solidarno isplate tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, Zagreb, Antuna Mihanovića 3, OIB: 84397956623 iznos od 7.433,15 € sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od dana podnošenja tužbe sudu do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne kamatne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tužitelju Hrvatskom zavoda za mirovinsko osiguranje, OIB:84397956623, A. Mihanovića 3, Zagreb, da prvotuženiku "Triglav osiguranje" d.d., OIB:29743547503, Antuna Heinza 4,naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 750,00 € (slovima: sedamstopedeseteura) a drugotuženiku OČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u iznosu od 625,00 € (slovima:šestodvadesetpeteura) u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio tužbu protiv tuženika radi naknade štete u kojoj tvrdi da se dana 7.svibnja 2003.g. dogodila prometna nesreća koju je skrivio drugotuženik OČ osobnim automobilom marke "Suzuki Swift" reg. oznake [registarska oznaka] osiguranim kod prvotuženika kojom prilikom je osiguranik tužitelja VČ, osiguranik tužitelja zadobio teške tjelesne povrede kao vozač mopeda.

1.2. Zbog posljedica pretrpljenih ozljeda VČ kao posljedica zadobivenih povreda počevši od 29.06.2005.g. priznato je pravo na invalidsku mirovinu zbog opće nesposobnosti za rad te pravo na naknadu za tjelesno oštećenje 6.stupnja (50%) dok je 40% posljedica ranije zadobivenih povreda. Tužitelj tvrdi kako mu isplatom invalidske mirovine i naknade za tjelesno oštećenje tužitelju sukcesivno nastaje šteta koju je prvotuženik podmirio tužitelju do zaključno 30.09.2021.g., međutim tužitelju je i dalje šteta nastala isplatom invalidske mirovine za razdoblje od 1.10.2021.g. do 31. 12. 2023. godine u iznosu od 12.388,59 €, odnosno u omjeru 60% tužitelj tvrdi da je preostalo dugovanje po osnovi isplaćene invalidske mirovine u iznosu od 7.433,15 €. Tužitelj u ovom predmetu naknadu štete potražuje temeljem odredaba ZOMO i to odredbe čl. 161., 162. i 164. budući da tuženici ne žele ispuniti tražbinu.

2. U odgovoru na tužbu tuženik ne spori nastanak štetnog događaja i pasivnu legitimaciju, kao i odgovornost svog osiguranika za štetni događaj kao i da je štetni događaj u omjeru od 60% utjecao na invalidnost osiguranika tužitelja, međutim osporava osnovanost i visina tužbenog zahtjeva u cijelosti. Ističe prigovor zastare za utužene iznose isplaćenih mirovina u 9 i 10 mjesecu 2021.g. s obzirom na protek zastarnog roka od 3 godine od dana plaćanja do podnošenja tužbe. Prvotuženik navodi kako je njegova obveza propisana odredbom članka 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje u trenutku kada su izvršene isplate mirovina, a ukazuje i na odluke VTS Pž-3459/2020 od 27/12/2021 u kojoj se preinačuje prvostupanjska presuda i odbija tužbeni zahtjev HZMO- a s obrazloženjem da je odredbom čl. 27. st. 3. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu propisano je da se razmjerni iznos mirovine određuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu, a na tužitelju je teret dokazivanja visine iznosa koji bi eventualno bio osnovan. Dakle, radi se o ozljedi izvan rada, pa tužitelj (HZMO) nema pravo na naknadu štete, jer je tužitelj dužan dokazati razliku između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju ozljede na radu.

3. Drugotuženik navodi u odgovoru na tužbu kako nema saznanja niti o isplati invalidske mirovine osiguraniku niti o isplati naknade za tjelesno oštećenje, kao niti u kojem iznosu se tužitelj regresirao od I. tuženika kao osiguratelja II. tuženika, kao štetnika. Drugotuženik ne osporava da je skrivio prometnu nezgodu, međutim isti u trenutku štetnog događaja, nije bio alkoholiziran niti je isti odgovoran za počinjenje štete namjerno, već iz nehaja, pa je za bilo koju štetu nanesenu osiguraniku odgovoran I. tuženik, kao njegov osiguratelj. Tvrdi kako ga nitko nikad od prometne nezgode nije kontaktirao za bilo kakav regres s osnova isplate naknade štete za predmetni štetni događaj pa mu nije jasno po kojoj pravnoj osnovi tužitelj to od II. tuženika potražuje sada, odnosno nakon 21 godinu od prometne nezgode. Smatra kako tužitelj ima pravo tražiti naknadu štete u smislu čl. 161 istog Zakona, od I. tuženika, kao osiguratelja vlasnika motornog vozila, a od vlasnika vozila direktno može tražiti naknadu samo ukoliko motorno vozilo nije bilo osigurano od automobilske odgovornosti, a s obzirom da solidarna odgovornost osiguratelja, ovdje I. tuženika, i osiguranika (štetnika), ovdje II. tuženika, u konkretnom slučaju nije propisana ni jednom odredbom Zakona o mirovinskom osiguranju, niti Zakona o obveznim odnosima pa joj se II. tuženik protivi u cijelosti. Zbog navedenog, II. tuženik osporava i osnov i visinu tužbenog zahtjeva u cijelosti, a ujedno stavlja prigovor zastare potraživanja tužitelja jer je od dana isplate mjesečne naknade od 01. listopada 2021. godine do dana podnošenja tužbe, 29. listopada 2024. godine, proteklo više od 3 godine, stoga se tužbi i tužbenom zahtjevu protivi u cijelosti te predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva te da mu tužitelj naknadi trošak ovog parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom na trošak.

5. U svrhu dokazivanja pročitan je zapisnik o očevidu od 7.5.2003. MUP, PU Koprivničko- križevačke, Postaja prometne policije Koprivnica (list 5-6), dopis ODO-a od 31.7.2007.g. (list 7) presuda br. K-241/03-3 od 22.7.2003.g. (list 8-9), rješenje HZMO- PS Zagreb od 23.9.2005. (list 10-13), rješenje HZMO, Područna služba u Koprivnici od 26.10.2005. (list 14-15), nalaz i mišljenje vještaka o invalidnosti (list 16-22), prijava o ozljedi na radu (list 23-26), presuda br. Pn-9/2015-6 od 28.10.2015. (list 27-31), obavijest o zaprimljenom zahtjevu za isplatu mirovine za VČ ( list 32), dopis od 9.4.2024. HZMO, Središnje službe (list 34), kopija povratnice i urudžbeni broj (list 35-36), dopis I-tuženika (list 37-38), nalog, potvrda (list 39), banka podataka doznačenih mirovinskih primanja (list 41-48), te skupni iznosi (list 59), podnesak I-tuženika (list 62-63), podnesak tužitelja (list 136-138) sa sudskom praksom (list 139-211), podnesak I-tuženika (list 212-215), prilozi (216-329), podnesak tužitelja (list 330-332), odluka br. Pž-237/2024-3 30. travnja 2024. VTS RH.

6. Nakon savjesne i brižne ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a na temelju rezultata cjelokupnog postupka sud je temeljem čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 92/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05.,2/07. i 84/08. 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19. i 80/22. 114/2022. u daljnjem tekstu: ZPP) utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

7. Prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske, sadržanom u brojnim odlukama, kao što su primjerice odluka broj Rev-1067/12 od 5. prosinca 2017., Rev- 909/2021-3 od 8. rujna 2021., Rev-552/2022-2 od 17. svibnja 2022, za odluku u ovom sporu koji pokreće HZMO protiv osiguravatelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine mjerodavan je Zakon o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14 – dalje: ZOOP) koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete HZMO-u, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine.

8. Prvotuženik kao osiguratelj motornog vozila štetnika ne nalazi se u istom pravnom statusu kao i sam vozač – štetnik. Obveza tuženika regulirana je Zakonom o obveznim osiguranjima u prometu temeljem kojeg Zakona je i zaključen ugovor o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti i tuženik može odgovarati samo u okviru odredbi predmetnog Zakona i njime preuzetih ugovornih obveza, a koje su propisane Zakonom o obveznim osiguranjima u prometu. Osiguravajuća društva nisu štetnici nego temeljem zaključenog ugovora o osiguranju s vlasnikom opasne stvari/motornog vozila imaju obvezu (u slučaju da su ispunjene ZOOP-om propisane pretpostavke) naknaditi štetu umjesto odgovorne osobe/štetnika (konkretnog vozača štetnika) i to u okviru obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, a koji je Ugovor o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti uređen posebnim zakonom i to Zakonom o obveznim osiguranjima u prometu. Slijedom navedenog, u ovoj pravnoj stvari trebalo je odlučiti primjenom odredbi ZOOP i to čl. 27. ZOOP koji uređuje „subrogacijske zahtjeve nositelja socijalnog osiguranja“.

9. Prema čl. 27. st. 1. ZOOP-a društvo za osiguranje obvezno je zavodima koji obavljaju poslove mirovinskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. Člankom 27. st. 2. ZOOP-a stvarnom štetom u smislu stavka 1. ovog članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji. Stavkom 3. istog članka propisano je da se razmjerni iznos mirovine određuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.

10. Sud stoga smatra kako bi tužitelj imao pravo na naknadu stvarne štete od društva za osiguranje na osnovi isplaćene invalidske mirovine samo ako je iznos invalidske mirovine veći od iznosa invalidske mirovine koji bi isplaćivao svom osiguraniku da nije bilo štetnog događaja i to za iznos razlike između invalidske mirovine i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu, cijeneći u konkretnom slučaju da je invalidnost osiguranika tužitelja zbog posljedica povrede u prometnoj nesreći utvrđena u omjeru od 60%.

11. U ovoj pravnoj stvari obveza tuženika prema tužitelju na isplatu sukladno članku 27. ZOOP-a može se utvrditi financijsko- knjigovodstvenim vještačenjem razlike isplaćene invalidske mirovine za utuženo vrijeme i iznosa mirovine zbog povrede na radu kroz isto vrijeme, a tužitelj, na kojem je teret dokazivanja visine štete, je na ročištu od dana 8.siječnja 2025.g. odustao od ovog dokaza a niti je predložio dokazna sredstva kojima bi se visina potraživanja mogla utvrditi, sukladno navedenoj zakonskoj odredbi koja se ima u ovom slučaju primijeniti, pa je sud odbio tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti na način naveden u točki I izreke presude.

12. U odnosu na drugotuženika nije sporno kako je skrivio prometnu nezgodu, međutim isti u trenutku štetnog događaja, nije bio alkoholiziran niti je isti odgovoran za počinjenje štete namjerno, već iz nehaja, pa bi za bilo koju štetu nanesenu osiguraniku, prema stajalištu ovog suda, bio odgovoran I. tuženik, kao njegov osiguratelj. U konkretnom slučaju odgovornost drugotuženika nije propisana ni jednom odredbom Zakona o mirovinskom osiguranju, niti Zakona o obveznim odnosima pa joj se II. tuženik protivi u cijelosti. Zbog navedenog, II. tuženik osporava i osnov i visinu tužbenog zahtjeva u cijelosti, a ujedno stavlja prigovor zastare potraživanja tužitelja jer je od dana isplate mjesečne naknade od 01. listopada 2021. godine do dana podnošenja tužbe, 29. listopada 2024. godine, proteklo više od 3 godine, stoga se tužbi i tužbenom zahtjevu protivi u cijelosti te predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva te da mu tužitelj naknadi trošak ovog parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom na trošak.

13. S obzirom da je sud odbio tužbeni zahtjev u cijelosti sud posebno nije obrazlagao prigovor zastare.

14.Budući da su tuženici uspjeli u cijelosti u parničnom postupku sud im je dosudio parnični trošak temeljem članka 154.st.1. Zakona o parničnom postupku. Prvotuženiku je priznat trošak sastava odgovora na tužbu u iznos od 100 bodova, za podnesak od dana 22.11.2024.g. u iznos od 100 bodova te zastupanje na ročištu od dana 8.siječnja 2025.g. od 100 bodova odnosno ukupno 300 bodova te na to zbrojeni PDV od 25% tako da je ukupno 375 bodova odnosno 750,00 €. Drugotuženiku je priznat trošak sastava odgovora na tužbu u iznos od 200,00 €, za odgovor na tužbu u iznosu od 200,00 €, te za trošak pristupa na ročište za objavu u iznosu od 100,0 € odnosno ukupno 500,00 € te PDV od 25% u iznosu od 125,00 € odnosno sveukupno 625,00 €.

15. Slijedom navedenog odlučeno je kao izreci presude.

Koprivnica, 3. veljače 2025.

Sudac

Darko Magdić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi pismeno putem ovoga suda u tri istovjetna primjerka u roku od 15 dana, od dana dostave ili objave i uručenja ovjerenog prijepisa presude.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojemu se presuda objavljuje.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama Zakona o parničnom postupku o dostavi pismena (čl. 335. st. 8., 9. i 11. Zakona o parničnom postupku).

Dostaviti:

1. HZMO Zagreb, A. Mihanovića 3, n/r pun. KČ preko e-oglasne ploče 2. Odvj. Hrvoje Lui, Zagreb, Zelinska 4-preko e-oglasne ploče

3. Odvj. Sonja Dušić Poljak, Koprivnica-neposredno