REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-469/2025-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sutkinja Dubravka Zubović, u pravnoj stvari tužitelja OBK, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik, Maro Mihočević, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Mihočević & Bajs d.o.o., Zagreb, Smičiklasova 18, protiv tuženika PHARMACIA LABORATORIJ d.o.o. u likvidaciji, OIB 49518016639, Trakošćanska ulica 10, Zagreb, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Planinić, Šoljić i partneri d.o.o., Zagreb, Tkalčićeva 73A, radi utvrđenja ništetnosti odluka skupštine i osiguranja privremenom mjerom, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1437/2024-23 od 13. prosinca 2024., 3. veljače 2025.
r i j e š i o j e
Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1437/2024-23 od 13. prosinca 2024.
Obrazloženje
1. Rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1437/2024-23 od 13. prosinca 2024. odbijen je kao neosnovan tužiteljev prijedlog osiguranja privremenom mjerom njegove nenovčane tražbine kojom bi se zabranila primjena odluka donesenih na skupštini tuženika održanoj 4. lipnja 2024. i to Odluke o prestanku društva (tuženika), Odluka o imenovanju ŽBK likvidatorom društva (tuženika) i Odluka o promjeni tvrtke društva (tuženika) na način da nova tvrtka glasi PHARMACIA LABORATORIJ d.o.o. u likvidaciji te kojom bi se naložilo brisanje tih odluka u sudskom registru Trgovačkog suda u Zagrebu pod matičnim brojem subjekta [matični broj subjekta], a koje su provedene rješenjem tog suda poslovni broj Tt-24/25581-2 od 19. srpnja 2024.
2. U obrazloženju rješenja prvostupanjski sud u bitnome navodi da se u skladu s odredbom članka 363.b Zakona o trgovačkim društvima („Narodne novine“ broj: 111/93, 34/99, 121/99, 52/00, 118/03, 107/07, 146/08, 137/09, 111/12, 125/11, 68/13, 110/15, 40/19, 34/22, 114/22, 18/23, 130/23 i 136/24; dalje: ZTD) privremenom mjerom može zaustaviti primjena odluka društva za koju se tužbom traži utvrđenje ništetnosti, ako je vjerojatno da bi se provođenjem te odluke društvu mogla pričiniti nepopravljiva šteta. Zaključuje da se zabrana primjene odluka društva može odrediti samo pod pretpostavkama iz odredbe članka 363.b ZTD-a, a ne pod pretpostavkama Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24; dalje: OZ) za osiguranje nenovčanih tražbina i/ili za određivanje regulacijskih privremenih mjera budući da Zakon o trgovačkim društvima ima prednost u primjeni pred Ovršnim zakonom u pogledu zabrane primjene odluka skupštine društva. Ističe da tužitelj tijekom postupka nije niti tvrdio niti dokazivao da bi primjenom odluka tuženiku nastala nenadoknadiva šteta, nego isključivo tužitelju. Nadalje, prvostupanjski sud ukazuje da u predmetnom postupku ne može privremenom mjerom nalagati sudskom registru brisanje određenih upisa provedenih u sudskom registru. Slijedom navedenog, u cijelosti odbija kao neosnovan prijedlog za osiguranje privremenom.
3. Tužitelj je podnio žalbu protiv rješenja, koje pobija u cijelosti. U žalbi navodi da ne spori da Zakon o trgovačkim društvima predstavlja lex specialis, međutim da odredbe Zakona o trgovačkim društvima ni na koji način ne isključuju iz primjene odredbe Ovršnog zakona. Ističe da je predložio osiguranje privremenom mjerom na temelju odredbe članka 347. stavka 1. točke 6. OZ-a, koja propisuje da se radi osiguranja nenovčanih tražbina može odrediti svaka mjera kojom se postiže svrha takva osiguranja, a osobito zabrana protivniku osiguranja da poduzima radnje koje mogu nanijeti štetu predlagatelju osiguranja te zabrana da se provedu promjene na stvarima na koje je upravljena tražbina. Smatra da je tijekom postupka dokazao da bi provođenjem predmetnih odluka tužitelju nastala nenadoknadiva šteta. Također, ukazuje na odredbu članka 346. stavka 2. ZTD-a u vezi s odredbom članka 344. stavka 2. OZ-a prema kojoj nije niti dužan dokazati opasnost nastanka nenadoknadive štete predlagatelju osiguranja, ako učini vjerojatnim da bi predloženom mjerom protivnik osiguranja pretrpio samo neznatnu štetu. Slijedom navedenog, smatra da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo odlučujući o predmetnom prijedlogu za osiguranja privremenom mjerom.
4. Tužiteljeva žalba je neosnovana.
5. Pobijano rješenje je ispitano na temelju odredbe članaka 365. i 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP), u granicama razloga određenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava. Ovaj sud je utvrdio da je rješenje pravilno i na zakonu osnovano.
6. Odredbom članka 363.b ZTD-a propisano je da sud može privremenom mjerom zaustaviti primjenu odluke za koju se tužbom traži da se utvrdi ništetnom, ako je vjerojatno da bi se njezinim provođenjem društvu mogla pričiniti nepopravljiva šteta.
7. Pravilno prvostupanjski sud utvrđuje da se privremena mjera zaustavljanja primjene odluka za koje se tužbom traži utvrđenje ništetnim ne može donijeti suprotno odredbi članka 363.b ZTD-a budući da je Zakon o trgovačkim društvima u odnosu na Ovršni zakon lex specialis u pogledu pretpostavki za određivanje mjere zabrane primjena odluka skupštine društva. Takvu mjeru sud može donijeti ako je podignuta tužba radi utvrđenja ništetnom odluke skupštine i ako je vjerojatno da bi provođenjem te odluke samom društvu mogla biti počinjena nepopravljiva šteta.
8. Prema tome, tužitelj je mogao u predmetnom postupku tražiti donošenje privremene mjere zaustavljanja primjene predmetnih odluka tuženika budući da tužbom zahtijeva utvrđenje ništetnosti tih odluka. Međutim, tužitelj je pritom trebao učiniti vjerojatnim da bi provođenjem predmetnih odluka za društvo (tuženika) mogla nastati nepopravljiva šteta. Tužitelj tijekom postupka ne tvrdi niti dokazuje da bi provođenjem odluka samom tuženiku nastala nepopravljiva šteta. Štoviše, tužitelj tijekom prvostupanjskog postupka pa tako i u žalbi tvrdi da bi provođenjem predmetnih odluka njemu nastala nepopravljiva šteta.
9. Svrha osiguranja privremenom mjerom kojom se zaustavlja primjena odluka skupštine društva je zaštititi društvo od štete koju kasnije neće biti moguće popraviti. Radi se o šteti koja prijeti društvu, a ne članovima društva. Slijedom navedenog, prvostupanjski sud je osnovano odbio tužiteljev prijedlog za određivanje privremene mjere zaustavljanja primjene predmetnih odluka tuženika budući da tužitelj nije niti tvrdio niti dokazivao da bi provođenjem predmetnih odluka za tuženika nastala nepopravljiva šteta u smislu odredbe članka 363.b ZTD-a.
10. Nadalje, prvostupanjski sud je pravilno odbio tužiteljev prijedlog određivanja privremene mjere kojom bi se naložilo brisanje upisa u sudskom registru kojim su provedene predmetne odluke za koje se traži utvrđenje ništetnim. Naime, prvostupanjski sud nije ovlašten privremenom mjerom nalagati sudskom registru upis promjena podataka u sudski registar jer takvo ovlaštenje ne proizlazi niti iz odredaba Zakona o trgovačkim društvima niti iz odredaba Ovršnog zakona. Za provedbu upisa u sudski registar nadležan je registarski sud, a svaki upis se provodi na temelju Zakona o sudskom registru („Narodne novine“ broj: 1/95, 57/96, 1/98, 30/99, 45/99, 54/05, 40/07, 91/10, 90/11, 148/13, 93/14, 110/15, 40/19, 34/22 i 123/23) i Pravilnika o načinu upisa u sudski registar („Narodne novine“ broj 121/19 i 2/23) te odgovarajućih zakonskih propisa koji se odnose na određeni upis.
11. Slijedom svega iznesenog, valjalo je na temelju odredbe članka 380. točke 2. ZPP-a odbiti tužiteljevu žalbu kao neosnovanu i potvrditi pobijano rješenje, a kako je odlučeno u izreci ovog drugostupanjskog rješenja.
Zagreb, 3. veljače 2025.
Sutkinja
Dubravka Zubović
