REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

Tome Skalice 2, Slavonski Brod

Poslovni broj 20 Kž-292/2023-5.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Mirjane Madunić, kao predsjednika vijeća, Mile Soldo kao suca izvjestitelja i Damira Ronka kao člana vijeća, uz sudjelovanje Biljane Boček, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika DH zbog kaznenog djela iz članka 179.a Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21 - dalje u tekstu KZ/11.) i dr. odlučujući o žalbama Općinskog državnog odvjetništva u Splitu i okrivljenika DH podnesenoj po branitelju odvjetniku Deanu Rahanu protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj K- 361/2022-17. od 2. svibnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 14. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Prihvaća žalba Općinskog državnog odvjetništva u Splitu, preinačava se prvostupanjska presuda u odluci o kazni, te se prihvaćaju po prvostupanjskom sudu pojedinačno utvrđene kazne zatvora za kaznena djela počinjena u stjecaju pa se okrivljenik DH s podacima kao u spisu osuđuje na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine i 6 (šest) mjeseci. Okrivljeniku DH, se na temelju članka 57. KZ/11. izriče djelomična uvjetna osuda na način da će se dio jedinstvene kazne zatvora na koju je okrivljenik osuđen u trajanju od 8 (osam) mjeseci izvršiti, dok se preostali dio jedinstvene kazne zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 10 (deset) mjeseci neće izvršiti, ako okrivljenik u roku provjeravanja u trajanju od 5 (pet) godina, računajući od izdržavanja neuvjetovanog dijela jedinstvene kazne zatvora, ne počini novo kazneno djelo.

II. Odbija se žalba okrivljenika DH kao neosnovana te se u nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinski sud u Splitu je proglasio krivim okrivljenika DH za počinjenje tri kaznena djela u stjecaju i to dva kaznena djela protiv braka, obitelji i djece – nasiljem u obitelji – djela opisana i kažnjiva po članku 179.a KZ/11. i jedno kazneno djelo protiv života i tijela – teškom tjelesnom ozljedom – djelo opisano i kažnjivo po članku 118. stavak 1. i 2. KZ/11., sve u vezi s člankom 51. KZ/11.

2. Za počinjena kaznena djela okrivljeniku je prvostupanjski sud uz primjenu članka 48. KZ/11 utvrdio kazne zatvora:

- za dva kaznena djela nasilja u obitelji iz čl. 179 .a KZ/11 – na temelju čl. 179. a u primjenu članka 48. KZ/11.– kazna zatvora u trajanju od po 10 (deset) mjeseci,

- za kazneno djelo teške tjelesne ozljede iz članka 118. stavak 1. i 2. KZ/11. – na temelju članka 118. stavak 1. i 2. uz primjenu članka 48. KZ/11.– kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, te ga uz primjenu članka 51. KZ/11. osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine i 8 (osam) mjeseci. Na temelju članka 57. KZ/11. okrivljeniku je izrečena djelomična uvjetna osuda na način da će se dio jedinstvene kazne zatvora na koju je okrivljenik osuđen u trajanju od 8 (osam) mjeseci izvršiti, dok se preostali dio jedinstvene kazne zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine neće izvršiti, ako okrivljenik u roku provjeravanja u trajanju od 5 (pet) godina, računajući od izdržavanja neuvjetovanog dijela jedinstvene kazne zatvora, ne počini novo kazneno djelo.

3. Na temelju članka 69. KZ/11. okrivljeniku DH izrečena je sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu, a koja ima trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora, odnosno proteka roka provjeravanja, a najdulje tri godine.

4. Na temelju članka 148. stavak 1. u svezi članka 145. stavak 1. i 2. točka 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13,70/17, 126/19, 80/22. i 36/24 – dalje u tekstu: ZKP/08) okrivljenik DH dužan je naknaditi troškove kaznenog postupka u ukupnom iznosu od 862,71 (osamstošezdesetdvaeuraosedamdesetjedancent) EUR-a, od čega se iznos od 265,45 (dvijestošezdesetpeteuraičetrdesetpetcenti) EUR-a/2.000,00 (dvijetisuće) kuna odnosi na trošak izrade pisanog nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za sudsku medicinu dr. Antonia Alujevića, iznos od 331,81 (tristotridesetjedaneuroiosamdesetjedancent) EUR-a/2.500,00 (dvijetisućepetso) kuna trošak izrade pisanog nalaza i mišljenja stalne sudske vještakinje za psihijatriju dr. Sanje Batina, Psihijatrijska vještačenja d.o.o. DR. Sanja Batina, te iznos od 265,45 (dvijestošezdesetpeteuraičetrdesetpetcenti) EUR-a/2.000,00 (dvijetisuće) kuna, a koji iznos predstavlja paušalni trošak s obzirom na složenost i duljinu trajanja kaznenog postupka.

5. Protiv prvostupanjske presude žalbu je podnijelo Općinsko državno odvjetništvo u Splitu zbog povrede kaznenog zakona s prijedlogom da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu u odluci o jedinstvenoj kazni zatvora.

6. Protiv prvostupanjske presude žalbu je podnio i okrivljenik DH po branitelju odvjetniku Deanu Rahanu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona i odluke o kazni i troškovima postupka, s prijedlogom da županijski sud prihvati njegovu žalbu i preinači prvostupanjsku presudu i oslobodi ga optužbe a podredno da ukine pobijanu presudu te predmet vrati na ponovno suđenje.

7. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

8. Žalba ODO u Splitu je osnovana, a žalba okrivljenika DH nije osnovana.

O žalbi okrivljenika DH

9. Okrivljenik po branitelju pobija prvostupanjsku presudu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08. navodeći da je obrazloženje pobijane presude manjkavo, odnosno nejasno, nepotpuno i proturječno, da je izreka kontradiktorna s obrazloženjem pogotovo vezano za vrijeme činjenja kaznenih djela nasilja u obitelji.

9. 1. Nije u pravu okrivljenik kada u žalbi tvrdi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08. Inače ova bitna povreda postoji kada se pobijana presuda zbog razloga navedenih u citiranoj odredbi ZKP/08. ne može ispitati. Suprotno ovim žalbenim navodima okrivljenika ovaj drugostupanjski sud nalazi da je u obrazloženju pobijane presude prvostupanjski sud je za svako bitno utvrđenje činjenica koje tvore bitna obilježja kaznenih djela nasilja u obitelji i teške tjelesne ozljede iznio svoje razloge. Razlozi koje je prvostupanjski sud iznio temelje se na provedenim dokazima i u skladu su s njima. Izneseni razlozi su jasni i nedvosmisleni i nisu međusobno proturječni tako da se pobijana presuda može ispitati. Naime, nakon pročitane presude sasvim je jasno i razumljivo da je prvostupanjski sud odlučne činjenice utvrdio na temelju iskaza žrtava, roditelja okrivljenika FH i NH čije iskaze u dijelu potvrđuje i sam okrivljenik a koji iskazi su potvrđeni i materijalnom dokumentacijom odnosno medicinskom dokumentacijom te dijelom i nalazima i mišljenjima medicinskog i psihijatrijskog vještačenja. Stoga žalba okrivljenika iz ovoga žalbenog razloga nije osnovana.

9. 2. Nije u pravu okrivljenik kada u žalbi tvrdi da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje čime da bi prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 2 ZKP/08. Okrivljeniku tijekom prvostupanjskog postupka nije povrijeđeno niti jedno pravo zajamčeno Ustavom i Konvencijom a eventualni doprinos žrtve, oca okrivljenika, nastalom događaju koji je predmet ovoga postupka nije sporan no isti je motiv okrivljenika za počinjenje djela i nije razlog za isključenje protupravnosti njegovog djela.

10. Nije osnovana žalba okrivljenika niti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Po ocjeni ovoga drugostupanjskog suda pravilno je zaključio prvostupanjski sud da je okrivljenik na način kako je to opisano u činjeničnom opisu djela iz izreke pobijane presude u inkriminiranom razdoblju kršio propise o zaštiti od nasilja u obitelji i time izazvao strah kod svojih roditelja FH i NH te ih doveo u ponižavajući položaj a dana 2. kolovoza 2021. i teško tjelesno ozlijedio oca NH. Za svoje utvrđenje o tome prvostupanjski sud je u obrazloženju pobijane presude iznio valjane razloge koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Po ocjeni ovoga suda izvedeni dokazi po prvostupanjskom sudu ne ostavljaju nikakvu sumnju u to da je okrivljenik počinio djela na način kako je to utvrdio prvostupanjski sud. Radi se u prvom redu o iskazu žrtava FH i NH, koji, iako nezainteresirani za daljnji kazneni progon i kažnjavanje okrivljenika, ipak govore o nasilju koje je okrivljenik nad njima provodio počevši od 1. lipnja 2015. pa do događaja od 2. kolovoza 2021. u kojem je otac zadobio tešku tjelesnu ozljedu. Drugostupanjski sud nalazi pravilnim zaključak prvostupanjskog suda da ovi svjedoci govore istinu jer su njihovi iskazi međusobno sukladni u svim bitnim detaljima a potvrđeni su i materijalnim dokazima i vještačenjima. Što se tiče žalbenog navoda da nije dokazano nasilno ponašanje okrivljenika u razdoblju od 1. lipnja 2015. do inkriminiranog događaja od 2. kolovoza 2021. niti on nije osnovan. Naime, i FH i PH u svojim iskazima navode da se okrivljenik i prije događaja iz 2021. prema njima nasilno ponašao te u alkoholiziranom stanju u više navrata razbijao kućni namještaj a jednom priliko razbio i ulazna vrata njihova stana te u drugoj prigodi staklo na njihovom apartmanu te još i da je stalno optuživao oca da je on kriv za njegove probleme. Prema tome, navedeni svjedoci potvrđuju sve bitne navode iz optužbe odnosno izreke pobijane presude pa ne stoji žalbena tvrdnja da oko toga prvostupanjski sud nije proveo odgovarajuće dokaze i da ta tvrdnja optužbe nije dovoljno dokazana. Netočan je žalbeni navod okrivljenika da je do teškog ozljeđivanja okrivljenika došlo nesretnim slučajem odnosno da on nije za to kriv. Prema iskazu žrtve NH kojega potvrđuje i FH, PH je krenuo prema okrivljeniku radi toga što je okrivljenik počeo razbijati po njegovom stanu a okrivljenik ga je tada odgurnuo. Nema naznaka da bi okrivljenik bio u nužnoj obrani ili krajnjoj nuždi a teška tjelesna ozljeda kod žrtve po medicinskom vještaku je nastala zbog pada žrtve iz stojećeg položaja. Prvostupanjski sud je okrivljenika proglasio krivim za nanošenje teške tjelesne ozljede s neizravnom namjerom, dakle da je okrivljenik gurnuo oca pristajući pri tome da ga teško tjelesno ozljedi. Stoga je za ostvarenja bića ovoga kaznenog djela dovoljno utvrditi da je okrivljenik fizičkom sukobu gurnuo oca a što je po mišljenju i ovoga drugostupanjskog suda dokazano iskazima svjedoka žrtava.

11. Nije u pravu okrivljenik kada u žalbi tvrdi da je prvostupanjski sud pobijanom presudom počinio povredu kaznenog zakona na njegovu štetu. Okrivljenik tvrdi da je povrijeđen kazneni zakon na njegovu štetu jer nije nedvojbeno utvrđeno da namjerno teško tjelesno ozlijedio žrtvu - oca NH. Kako je ovaj drugostupanjski sud odbio žalbene navode okrivljenika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja među kojima i da oca nije odgurnuo, neosnovana je i žalba okrivljenika zbog povrede kaznenog zakona. Odgurivanjem žrtve NH okrivljenik je dao do znanja da pristaje na mogućnost da PH padne i da s obzirom na svoju starost pri padu zadobije i teške tjelesne ozljede.

12. Nije osnovana žalba okrivljenika niti zbog odluke o kazni. U prvom redu valja istaći da je netočna žalbena tvrdnja okrivljenika da prvostupanjski sud kod odmjeravanja kazne na njega nije primijenio institut ublažavanja kazne iz članka 48. KZ/11. Osim što to u izreci pobijane presude izričito piše, treba dodati da je za kazneno djelo nasilje u obitelji iz članka 179.a KZ/11. propisana kazna zatvora u trajanju od jedne do tri godine a za kazneno djelo teške tjelesne ozljede iz članka 118. stavak 2. od tri do deset godina, pa je prema tome prvostupanjski sud okrivljeniku itekako odmjerio pojedinačne kazne zatora manje od minimalno propisanih. Pri tome je prvostupanjski sud okrivljeniku za kazneno djelo iz članka 118. stavak 2. KZ/11. ublažio minimalno propisanu kaznu zatvora s tri na jednu godinu što je maksimalno moguće po odredbi članka 49. stavak 1. točka 3. KZ/11. Prema tome, prvostupanjski sud je okrivljeniku prilikom utvrđivanja pojedinačnih kazni zatvora u dovoljnoj mjeri cijenio sve olakotne okolnosti pa i njegovu dosadašnju kaznenu neosuđivanost te obiteljsku situaciju odnosno da je otac šestero djece. Naime, u situaciji kada je okrivljeniku utvrđena jedna kazna zatvora u trajanju od jedne godine dana koja ni primjenom instituta ublažavanja ne može biti manja i kada su mu utvrđene još dvije kazne zatvora od po deset mjeseci također uz primjenu instituta ublažavanja, ne stoji žalbena tvrdnja okrivljenika da je prestrogo kažnjen. Dio kazne koji se po djelomičnoj uvjetnoj osudi ima izvršiti također je vrlo blizu zakonskog minimuma (šest mjeseci) propisanom za takav slučaj u članku 57. stavak 2. KZ/11. pa zbog svega navedenoga žalba okrivljenika zbog odluke o kazni nije osnovana.

O žalbi ODO u Splitu

13. U pravu je državni odvjetnik iz Splita kada u žalbi tvrdi da je prvostupanjski sud povrijedio kazneni zakon u odredbi članka 51. stavka 2. KZ/11. prekoračivši odlukom o jedinstvenoj kazni ovlast koju ima po zakonu jer je okrivljenika osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 2 godine i 8 mjeseci koje odgovara zbroju pojedinačno utvrđenih kazni zatvora za terećena kaznena djela, iako jedinstvena kazna sukladno navedenoj odredbi ne smije doseći zbir pojedinačnih kazni. Zbog naprijed navedenoga drugostupanjski sud nalazi da je osnovana žalba ODO u Splitu zbog povrede kaznenog zakona iz članka 469. točka 4. ZKP/08.

14. Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti sukladno odredbi članka 476. stavak 1. točke 1. i 2. ZKP/08. ovaj drugostupanjski sud u pobijanoj presudi nije našao povreda odredaba kaznenog postupka na koje u povodu žalbe pazi po službenoj dužnosti niti povreda kaznenog zakona na štetu okrivljenika na koje pazi po službenoj dužnosti.

15. Budući da je osnovana žalba državnog odvjetnika zbog povrede kaznenog zakona ovaj drugostupanjski sud je prihvatio žalbu državnog odvjetnika iz Splita te na temelju članka 486. stavak 1. ZKP/08. ovom presudom preinačio prvostupanjsku presudu u odluci o kazni te okrivljenika osudio na bezuvjetnu kaznu zatvora u trajanju od dvije godine i šest mjeseci pa odredio da mu se na temelju članka 57. KZ/11. izriče djelomična uvjetna osuda na način da će se dio jedinstvene kazne zatvora na koju je okrivljenik osuđen u trajanju od 8 (osam) mjeseci izvršiti, dok se preostali dio jedinstvene kazne zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 10 (deset) mjeseci neće izvršiti, ako okrivljenik u roku provjeravanja u trajanju od 5 (pet) godina, računajući od izdržavanja neuvjetovanog dijela jedinstvene kazne zatvora, ne počini novo kazneno djelo.

16. Drugostupanjski sud je našao da nije osnovana žalba okrivljenika pa je na temelju članka 482. ZKP/08. odbio njegovu žalbu kao neosnovanu te u nepreinačenom dijelu potvrdio prvostupanjsku presudu.

Slavonski Brod, 14. siječnja 2025.

Predsjednik vijeća

Mirjana Madunić