REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj Gž-123/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Nataše Babić kao predsjednice vijeća, Kristine Pavičić-Sirotić kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća te Biljane Bojanić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja EG iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojega zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Barbić & partneri j.t.d., Zagreb, protiv tuženog OTP banke d.d., [adresa], OIB 52508873833, kojega zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Anić & Anić d.o.o., Split, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-4231/2019-34 od 9. svibnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 3. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Djelomičnim uvažavanjem kao osnovane, a u preostalom dijelu odbijanjem kao neosnovane žalbe tuženika, presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj P- 4231/2019-34 od 9. svibnja 2024. se:

- preinačava u odnosu na točku I. izreke, na način da se zahtjev tužitelja EG odbija kao neosnovan, i

- potvrđuje u odnosu na točku II., IV., V. i VI. izreke.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbe, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom presuđeno je:

„I Utvrđuje se ništetnom odredba članka 4. a) Ugovora o kreditu sa sporazumom o osiguranju prijenosom prava vlasništva br. 88397/05 solemniziranog po javnom bilježniku Jadranki Plenković iz Starog Grada pod brojem ovjere OU- 121/05-1 od 16.09.2005. sklopljenog između tuženika OTP banka Hrvatska d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 52508873833 i 1. tužitelja EG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao korisnika kredita te 2. tužitelja NG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao sudužnika u dijelu u kojem je ugovoreno da je kamatna stopa promjenjiva. II Nalaže se tuženiku OTP banka Hrvatska d.d. da tužitelju pod 1. PG s osnove promjenjive kamatne stope isplati preplaćeni iznos od 1.025,80 EUR uvećan za zakonsku zateznu kamatu koja teče

- na iznos od 0,09 eur od 05.01.2006. pa do isplate;

- na iznos od 4,78 eur od 13.03.2007. pa do isplate;

- na iznos od 16,28 eur od 11.04.2007. pa do isplate;

- na iznos od 15,38 eur od 11.05.2007. pa do isplate;

- na iznos od 15,73 eur od 11.06.2007. pa do isplate;

- na iznos od 14,86 eur od 11.07.2007. pa do isplate;

- na iznos od 15,40 eur od 11.08.2007. pa do isplate;

- na iznos od 15,22 eur od 11.09.2007. pa do isplate;

- na iznos od 14,35 eur od 11.10.2007. pa do isplate;

- na iznos od 14,83 eur od 13.11.2007. pa do isplate;

- na iznos od 14,07 eur od 11.12.2007. pa do isplate;

- na iznos od 14,62 eur od 11.01.2008. pa do isplate;

- na iznos od 14,62 eur od 12.02.2008. pa do isplate;

- na iznos od 13,73 eur od 11.03.2008. pa do isplate;

- na iznos od 14,27 eur od 11.04.2008. pa do isplate;

- na iznos od 13,46 eur od 13.05.2008. pa do isplate;

- na iznos od 13,66 eur od 11.06.2008. pa do isplate;

- na iznos od 13,00 eur od 11.07.2008. pa do isplate;

- na iznos od 13,17 eur od 12.08.2008. pa do isplate;

- na iznos od 12,99 eur od 11.09.2008. pa do isplate;

- na iznos od 12,77 eur od 11.10.2008. pa do isplate;

- na iznos od 13,28 eur od 11.11.2008. pa do isplate;

- na iznos od 12,53 eur od 11.12.2008. pa do isplate;

- na iznos od 13,36 eur od 13.01.2009. pa do isplate;

- na iznos od 13,33 eur od 11.02.2009. pa do isplate;

- na iznos od 12,11 eur od 11.03.2009. pa do isplate;

- na iznos od 12,66 eur od 11.04.2009. pa do isplate;

- na iznos od 14,96 eur od 12.05.2009. pa do isplate;

- na iznos od 27,27 eur od 11.06.2009. pa do isplate;

- na iznos od 26,10 eur od 11.07.2009. pa do isplate;

- na iznos od 26,02 eur od 11.08.2009. pa do isplate;

- na iznos od 25,66 eur od 11.09.2009. pa do isplate;

- na iznos od 24,00 eur od 13.10.2009. pa do isplate;

- na iznos od 24,48 eur od 11.11.2009. pa do isplate;

- na iznos od 23,03 eur od 11.12.2009. pa do isplate;

- na iznos od 23,82 eur od 12.01.2010. pa do isplate;

- na iznos od 23,59 eur od 11.02.2010. pa do isplate;

- na iznos od 20,71 eur od 11.03.2010. pa do isplate

- na iznos od 22,60 eur od 13.04.2010. pa do isplate;

- na iznos od 21,64 eur od 11.05.2010. pa do isplate;

- na iznos od 22,13 eur od 11.06.2010. pa do isplate;

- na iznos od 21,42 eur od 13.07.2010. pa do isplate;

- na iznos od 20,75 eur od 11.08.2010. pa do isplate;

- na iznos od 21,71 eur od 11.09.2010. pa do isplate;

- na iznos od 19,51 eur od 12.10.2010. pa do isplate;

- na iznos od 19,56 eur od 11.11.2010. pa do isplate;

- na iznos od 18,83 eur od 11.12.2010. pa do isplate;

- na iznos od 19,46 eur od 11.01.2011. pa do isplate;

- na iznos od 17,79 eur od 11.02.2011. pa do isplate;

- na iznos od 15,58 eur od 11.03.2011. pa do isplate;

- na iznos od 16,08 eur od 12.04.2011. pa do isplate;

- na iznos od 15,49 eur od 11.05.2011. pa do isplate;

- na iznos od 15,63 eur od 11.06.2011. pa do isplate;

- na iznos od 14,45 eur od 12.07.2011. pa do isplate;

- na iznos od 16,14 eur od 11.08.2011. pa do isplate;

- na iznos od 13,19 eur od 13.09.2011. pa do isplate;

- na iznos od 11,60 eur od 11.10.2011. pa do isplate;

- na iznos od 11,11eur od 11.11.2011. pa do isplate;

- na iznos od 9,81 eur od 13.12.2011. pa do isplate;

- na iznos od 9,34 eur od 11.01.2012. pa do isplate;

- na iznos od 8,47 eur od 11.02.2012. pa do isplate;

- na iznos od 7,00 eur od 13.03.2012. pa do isplate;

- na iznos od 6,38 eur od 11.04.2012. pa do isplate;

- na iznos od 5,21 eur od 11.05.2012. pa do isplate;

- na iznos od 4,34 eur od 12.06.2012. pa do isplate;

- na iznos od 3,14 eur od 11.07.2012. pa do isplate;

- na iznos od 2,18 eur od 11.08.2012. pa do isplate;

- na iznos od 1,07 eur od 11.09.2012. pa do isplate;

po stopi propisanoj čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate do 31.12.2007., a od 01.01.2008. do 31.07.2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. do 31.12.2022. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamate na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. sa zateznom kamatom koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 31. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

III Odbija se tužbeni zahtjev kao neosnovan u dijelu koji glasi:

„Nalaže se tuženiku OTP banka Hrvatska d.d. da tužiteljici pod 2. SG s osnove promjenjive kamatne stope isplati preplaćeni iznos od 1.025,80 EUR uvećan sa zakonskima kamata na pojedinačne iznose“.

IV. Utvrđuje se ništetnom odredba članka 1. Ugovora o kreditu sa sporazumom o osiguranju prijenosom prava vlasništva br. 88397/05 solemniziranog po javnom bilježniku Jadranki Plenković iz Starog Grada pod brojem ovjere OU-121/05-1 od 16.09.2005. sklopljenog između Tuženika OTP banka Hrvatska d.d. i tužitelja pod 1. a EG kao korisnika kredita te tužiteljice pod 2. NG kao sudužnika u dijelu u kojem je ugovorena valutna klauzula u švicarskim francima (CHF) i koji dio glasi:

„(…) u kunskoj protuvrijednosti od 25.500,00 CHF (slovima: dvadesetpettisućapetstotinašvicarskihfranaka).“

V. Nalaže se tuženiku OTP banka Hrvatska d.d. da tužitelju pod 1. PG, s osnove ništetne valutne klauzule isplati preplaćeni iznos od 2.000,05 eur uvećan za zakonsku zateznu kamatu koja teče:

- na iznos od 0,02 eur od 03.12.2005. pa do isplate;

- na iznos od 1,19 eur od 05.01.2006. pa do isplate;

- na iznos od 2,91 eur od 13.01.2009. pa do isplate;

- na iznos od 7,46 eur od 11.02.2009. pa do isplate;

- na iznos od 7,12 eur od 11.03.2009. pa do isplate;

- na iznos od 6,87 eur od 02.04.2009. pa do isplate;

- na iznos od 3,94 eur od 11.04.2009. pa do isplate;

- na iznos od 2,87 eur od 12.01.2010. pa do isplate;

- na iznos od 7,39 eur od 11.02.2010. pa do isplate;

- na iznos od 9,35 eur od 11.03.2010. pa do isplate;

- na iznos od 11,11eur od 13.04.2010. pa do isplate;

- na iznos od 6,44 eur od 11.05.2010. pa do isplate;

- na iznos od 10,88 eur od 20.05.2010. pa do isplate;

- na iznos od 19,00 eur od 11.06.2010. pa do isplate;

- na iznos od 2,59 eur od 03.07.2010. pa do isplate;

- na iznos od 31,16 eur od 13.07.2010. pa do isplate;

- na iznos od 23,08 eur od 11.08.2010. pa do isplate;

- na iznos od 44,37 eur od 11.09.2010. pa do isplate;

- na iznos od 34,89 eur od 12.10.2010. pa do isplate;

- na iznos od 37,11 eur od 11.11.2010. pa do isplate;

- na iznos od 47,52 eur od 11.12.2010. pa do isplate;

- na iznos od 59,69 eur od 11.01.2011. pa do isplate;

- na iznos od 46,97 eur od 11.02.2011. pa do isplate;

- na iznos od 53,64 eur od 11.03.2011. pa do isplate;

- na iznos od 46,82 eur od 12.04.2011. pa do isplate;

- na iznos od 50,81 eur od 11.05.2011. pa do isplate;

- na iznos od 11,40 eur od 04.06.2011. pa do isplate;

- na iznos od 50,02 eur od 11.06.2011. pa do isplate;

- na iznos od 21,21 eur od 06.07.2011. pa do isplate;

- na iznos od 41,36 eur od 12.07.2011. pa do isplate;

- na iznos od 39,19 eur od 04.08.2011. pa do isplate;

- na iznos od 107,91 eur od 11.08.2011. pa do isplate;

- na iznos od 15,61 eur od 03.09.2011. pa do isplate;

- na iznos od 80,82 eur od 13.09.2011. pa do isplate;

- na iznos od 75,41 eur od 11.10.2011. pa do isplate;

- na iznos od 77,63 eur od 11.11.2011. pa do isplate;

- na iznos od 78,29 eur od 13.12.2011. pa do isplate;

- na iznos od 84,87 eur od 11.01.2012. pa do isplate;

- na iznos od 90,00 eur od 11.02.2012. pa do isplate;

- na iznos od 92,79 eur od 13.03.2012. pa do isplate;

- na iznos od 90,31 eur od 11.04.2012. pa do isplate

- na iznos od 93,14 eur od 11.05.2012. pa do isplate;

- na iznos od 95,71 eur od 12.06.2012.. pa do isplate;

- na iznos od 93,95 eur od 11.07.2012.. pa do isplate;

- na iznos od 95,07 eur od 11.08.2012.. pa do isplate;

- na iznos od 89,75 eur od 11.09.2012.. pa do isplate;

po stopi propisanoj čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate do 31.12.2007., a od 01.01.2008. do 31.07.2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. do 31.12.2022. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamate na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. sa zateznom kamatom koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 31. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

V Odbija se tužbeni zahtjev kao neosnovan u dijelu koji glasi:

„Nalaže se tuženiku OTP banka Hrvatska d.d. da tužiteljici pod 2. SG s osnove ništetne valutne klauzule isplati preplaćeni iznos od 2.000,05 eur uvećan za zakonskim kamatama na pojedinačne iznose“.

VI. Nalaže se tuženiku OTP banka Hrvatska d.d. da tužitelju pod 1. PG u roku od 8 dana isplati troškove parničnog postupka u iznosu od 2.454,25 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 9. svibnja 2024. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.“

2. Pravovremenom i dopuštenom žalbom navedenu presudu u odnosu na točku I., II., IV., V. i VI. izreke pobija tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Ističe da je izreka u pobijanom dijelu pod točkom I. nerazumljiva jer proturječi sama sebi i razlozima presude budući je sud utvrdio ništetnom ugovornu odredbu o promjenjivoj kamatnoj stopi iz članka 4.a Ugovora o kreditu, a u obrazloženju presude i pozivom na utvrđenja iz kolektivnog spora obrazlaže da je ništetna, ne ugovorna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi, nego ugovorna odredba o načinu promjene kamatnih stopa jednostranom odlukom tuženika, a ta je ugovorna klauzula sadržana isključivo u članku 10. Ugovora o kreditu. Budući je u kolektivnom sporu utvrđena ništetnom ugovorna odredba o promjeni kamatnih stopa jednostranom odlukom banaka, ali nije utvrđena ništetnost ugovornih odredbi o promjenjivosti ugovorene kamate, a prvostupanjski sud je utvrdio ništetnom upravo tu ugovornu odredbu, onda je za to utvrđenje trebao dati i valjane razloge, a kako to nije učinio, pobijanu presudu u tom dijelu nije moguće ispitati. Nadalje ističe da pobijana presuda nema razloga o odlučnim činjenicama i stoga se kao takva za sada ne može ni ispitati, jer je sud u obrazloženju samo paušalno naveo da su sporne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli i jednostranoj promjeni kamatnih stopa uzrokovale znatnu neravnotežu između stranaka na štetu korisnika kredita-tužitelja u ovom postupku, ali je propustio obrazložiti na temelju kojih činjenica ovog konkretnog slučaja je izveo takav zaključak. Tvrdi da je sud pogrešno postupio kada prilikom donošenja predmetne presude nije uzeo u obzir i tzv. negativne tečajne razlike. Smatra da mu je donošenjem pobijane presude zbog osobito teških povreda parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno temeljno pravo iz odredbi članka 29. stavak 1. Ustava Republike Hrvatske i članka 6.1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Obzirom na navedeno, predlaže da sud drugoga stupnja njegovu žalbu uvaži i presudu preinači sukladno njegovim žalbenim navodima, podredno da je ukine i predmet vrati sudu prvoga stupnja na ponovno suđenje. Potražuje troškove žalbe.

3. Sa žalbom tuženika postupljeno je na temelju odredbe članka 359. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. - pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023. - dalje: ZPP).

3.1. Odgovor na žalbu nije dostavljen.

4. Žalba tuženika djelomično je osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnim ugovornih odredbi kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa (dio članka 4.a Ugovora) i valutna klauzula (dio članka 1. Ugovora) te zahtjev za isplatu preplaćenog, neosnovano stečenog iznosa kojeg je tuženiku platio u otplati kredita s osnova ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i ništetne odredbe kojom se glavnica kredita veže za valutu švicarski franak, a sve to po pravilima stečenog bez osnove, s tim da je zahtjev tužitelja utemeljen na pravnim shvaćanjima izraženim u presudama donesenim po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava.

5.1. Pritom, među parničnim strankama nije sporno da su tužitelj, kao korisnik kredita, i ranija tužiteljica pok. NG, kao sudužnica, i pravni prednik tuženika, kao kreditor, dana 16. rujna 2005. sklopili Ugovor o kreditu sa sporazumom o osiguranju prijenosom prava vlasništva broj 88397/05, solemniziran po javnom bilježniku Jadranki Plenković iz Starog Grada, pod brojem ovjere OU-121/05-1, kojim je ugovoren iznos kredita od 25.500,00 CHF isplaćen u kunama po srednjem tečaju tuženika na dan isplate kredita (članak 1. Ugovora); na rok otplate kredita od 84 mjeseca (članak 3. Ugovora); s redovnom kamatom od 5,40% godišnje koja je promjenjiva (članak 4.a Ugovora); da je redovna (nominalna) kamatna stopa promjenjiva a utvrđuje se Odlukom o kamatnim stopama i drugim aktima kreditora (članak 10.1. Ugovora), da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora važećem za CHF na dan dospijeća; da anuiteti dospijevaju na naplatu desetog u mjesecu ako taj dan ne pada u neradne dane i blagdane, da je namjena kreda kupnja automobila.

5.2. U ovoj fazi postupka je sporno da li su odredbe predmetnog ugovora o kreditu u dijelu kojim se odnose na promjenljivost kamatne stope u skladu s Odlukom banke i vezanost za valutu CHF ništetne, a posljedično, je li i u kojoj visini tuženik dužan vratiti ono što je primio temeljem ništetnih ugovornih odredbi, obzirom na tvrdnju tuženika da je sud prilikom odlučivanja o visini zahtjeva prvo tužitelja bio u obvezi uzeti u obzir i tzv. negativne tečajne razlike.

5.3. Odlučujući o tim spornim pitanjima, prvostupanjski je sud polazeći od nespornih činjenica i onih spornih koje je utvrdio ocjenom provedenih dokaza sve to sukladno ovlaštenjima iz članka 8. ZPP-a (iskazom tužitelja kao parnične stranke, kojem je u cijelosti poklonio vjeru te pregledom materijalne dokumentacije koja prileži predmetu) odlučio predmetnom odlukom, na način da je u pogledu osnove zahtjeva vezan pravomoćnim utvrđenjima iz presuda povodom tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i to u pogledu promjenjive kamatne stope - presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. (potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt-294/14 od 9. travnja 2015.) a u pogledu valutne klauzule vezane uz CHF - presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. (potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev- 2221/2018 od 3. rujna 2019.), a sve pozivom na odredbe članka 502.c ZPP-a i članka 118. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/2003. - dalje: ZZP/03), a to stoga, što je navedenim odlukama sudova i u odnosu na banku tuženika, utvrđeno da je u vrijeme sklapanja Ugovora s tuženikom dana 16. rujna 2005. banka povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, ugovaranjem nepoštenih i ništetnih ugovornih odredbi - kako zbog ugovaranja valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak, tako i u pogledu ugovaranja redovne kamatne stope koja je tijekom postojanja obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, zbog toga što, kao trgovac, tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti i što nije s potrošačima pojedinačno pregovarala i ugovorom utvrdila egzaktne parametre i metode izračuna tih parametara koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorne kamate i valutne klauzule, a što je sve imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača. Kod takvog stanja stvari prvostupanjski sud je zaključio da je tim presudama pravomoćno razriješeno pitanje ništetnost odredbi ugovora o valutnoj klauzuli vezanoj uz CHF te ništetnosti odredbi ugovora o promjenljivoj kamatnoj stopi.

5.4. Obzirom da je utvrdio ništetnost spornih odredbi ugovora o kreditu (točka I. i IV. izreke), sud je obvezao tuženika isplatiti tužitelju PG iznos od ukupno 1.025,80 eur i iznos od ukupno 2.000,05 eur, do kojega je došlo stoga što je tuženik primijenio ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, sve prema pravilima o stjecanju bez osnove iz članka 1111. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/2005., 41/2008., 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22 - dalje u tekstu: ZOO), pri čemu zatezna kamata na pojedine novčane iznose teče od dana kako je to pobliže označeno u točki I. stavak II. i V. izreke (članak 115. ZOO-a).

5.5. Pritom, sud je prigovor zastare u odnosu na zahtjev tužitelja koji se odnosi na isplatu ocijenio neosnovanim, zaključujući da je u konkretnom slučaju podnošenjem tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača došlo je do prekida zastare na temelju odredbe članka 241. ZOO-a te da zastara ponovno počinje teći nakon pravomoćnosti odluke donijete u tom predmetu, što u konkretnom slučaju znači da od pravomoćnosti presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. Dakle, sud zaključuje da zastara ponovno počinje teći 13. lipnja 2014., odnosno dana 14. lipnja 2018., pa kako je tužba u ovom predmetu podnesena 12. lipnja 2019., zastara zahtjeva za isplatu nije nastupila.

6. Ispitujući prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi te pazeći i po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka i na pravilnu primjenu materijalnoga prava (članak 365. stavak 2. ZPP-a), ocjena je ovoga suda drugoga stupnja da ista nije pravilna niti zakonita u odnosu na točku I. izreke, dok je u preostalom spornom dijelu (točka II., IV., V. i VI. izreke) u onom bitnom, pravilna i zakonita.

7. Tužitelj svojim tužbenim zahtjevom sadržanim pod točkom I. izreke ističe deklaratorni tužbeni zahtjev usmjeren na utvrđenje da je ništetna odredba članka 4.a Ugovora i to u dijelu kojim je ugovoreno da je kamatna stopa promjenjiva. Odredba članka 4.a glasi: „nominalna kamatna stopa iznosi 5,40%: promjenjiva.“ Tužitelj svoj tužbeni zahtjev u tom dijelu temelji na tvrdnji da je tuženik tijekom oplate kredita uslijed jednostrane odluke tuženika mijenjao kamatnu stopu, što je imalo za posljedicu plaćanje višeg iznosa kredita, obzirom da je takvo mijenjanje kamatne stope ništetno. Sud takav tužbeni zahtjev tužitelja prihvaća kao osnovan, obzirom zaključuje da se u konkretnom slučaju radi o ugovoru o kreditu koji je bio unaprijed formuliran od strane tuženika, u smislu odredbe članka 81. ZZP/03 koji je kao takav ništetan i uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama na štetu tužitelja kao potrošača, jer se prilikom njegova sklapanja nije pregovaralo o parametrima koji utječu na promjenu kamatne stope, ali niti valutne klauzule.

7.1. Ovaj sud drugoga stupnja prihvaća utvrđenje i zaključak suda prvoga stupnja da su odredbe predmetnog Ugovora o kreditu u dijelu koji se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu sukladno jednostranoj odluci banke nepoštene i ništetne jer se o istima nije pregovaralo odnosno jer tužitelj, kao potrošač, nije bio detaljno upoznat sa svim uvjetima čijim nastupanjem će doći do promjene kamatne stope. Suprotno tuženik konačno nije niti dokazao.

7.2. Međutim, to ne znači da je sama za sebe ništetna odredba članka 4.a predmetnog Ugovora u dijelu u kojem je ugovorena promjenjiva kamatna stopa (visina kamatne stope kao početno ugovorene nije bila predmet zahtjeva), jer nije zabranjeno ugovaranje promjenjive kamatne stope, ali je ništetna ugovorna odredba kojom je ugovorena promjenjivost kamatne stope sukladno odluci banke odnosno kreditora, koja ugovorna odredba u ovom slučaju je sadržana u članku 10.1. Ugovora o kreditu i koja kao takva glasi: „Redovna (nominalna) kamata je promjenjiva, a utvrđuje se Odlukom o kamatnim stopama ili drugim aktima Kreditora.“ Naime, ugovorne odredbe predmetnog ugovora o kreditu u dijelu načina promjene kamatne stope su nepoštene a time i ništetne, jer se o istima nije pojedinačno pregovaralo te je upravo taj promjenjiv element - stopa ugovorne kamate, o kojoj ovisi visina obveze korisnika kredita, uzrok je neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu tužitelja kao potrošača.

7.3. Polazeći od gore navedenoga, cijeneći činjenicu da odredba članka 4.a nije ništetna u dijelu koji je zahtjevan tužbenim zahtjevom sadržanim pod točkom I. izreke, to je sud prvoga stupnja zbog pogrešnog materijalnopravnog pogrešno postupio kada je prihvatio kao osnovan tužbeni zahtjev sadržan pod točkom I. izreke, pa je žalbu tuženika u tom dijelu valjalo uvažiti, presudu preinačiti na način da se zahtjev tužitelja u tom dijelu odbija kao neosnovan (članak 370. stavak 3. ZPP-a).

8. Međutim, neovisno o tome što je zahtjev tužitelja sadržan pod točkom I. izreke odbijen kao neosnovan, tužitelju pripada pravo potraživati isplatu razlike koja je nastala tuženikovim obračunom sukladno njegovim naknadnim Odlukama o promjeni kamatnih stopa, koje su kao što je prethodno navedeno, pravilno ocijenjene kao nepoštena a posljedično i ništetne, jer se ima smatrati da je o ništetnosti ugovorne odredbe kojom je ugovorena kamatna stopa promjenjiva sukladno odlukama tuženika odlučeno kao o prethodnom pitanju (članak 12. ZPP-a).

9. Suprotno žalbenim navodima tuženika, prvostupanjski je sud pravilno utvrdio da su pored ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi u skladu s odlukom banke (tuženika), ništetne i odredbe kojima je ugovorena valutna klauzula (točka IV. izreke), odnosno kojim je ugovoreno da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan plaćanja. Pritom, sud se pravilno pozvao i na utvrđenja iz sudskih presuda donesenim u kolektivnom sporu koji je predmetnoj parnici prethodio (članak 502.c ZPP-a).

10. Nije osnovan žalbeni navod tuženika da je prvostupanjski sud samo paušalno naveo da su da ugovorne odredbe o jednostranoj promjeni kamatne stope i valutnoj klauzuli uzrokovale znatnu neravnotežu između ugovornih stranaka na štetu tužitelja kao potrošača. Naime, sud je jasno utvrdio i obrazložio (cijeneći pritom i iskaz tužitelja kao parnične stranke kom je poklonio vjeru) da se u predmetnom slučaju radi o odredbama koje su bile dio ugovora unaprijed sastavljenog od tuženika te se o njima nije pojedinačno pregovaralo niti je tužitelj imao utjecaj na njihov sadržaj, tim je odredbama nametnuta obveza koju tužitelj nije objektivno mogao sagledati u cjelini niti razumjeti koje će se promjene događati tijekom otplate kredita u razdoblju trajanja ugovora o kreditu. Naime, radi se o odredbama koje nisu bile razumljive prosječnom potrošaču, zato što ugovorom nisu utvrđeni egzaktni parametri i načini izračuna tih parametara koji utječu na visinu kamatne stope, zato što buduća kamatna stopa nije bila određena ni odrediva, a glede valutne klauzule kreditor nije u cijelosti informirao potrošača o bitnim parametrima za donošenje valjane odluke, te zato što se o spornim odredbama nije pojedinačno pregovaralo, a stoga i što je tuženik primjenjivao te odredbe na štetu svog klijenta, kao potrošača, što takvu primjenu inače dozvoljenih ugovornih uglavaka čini nepoštenom. Naime, prema zaključcima Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, sadržanima u presudi poslovni broj Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014. nije zabranjeno istovremeno ugovoriti valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu ali činjenica što obveza potrošača istovremeno ovisi o dva promjenjiva bitna elementa čini tu obvezu posebno rizičnom, jer u vrijeme zaključenja ugovora potrošač ne zna koji iznos glavnice kredita izražene u kunama će biti u obvezi tijekom dugoročne otplate vratiti banci, a ne zna niti koju će cijenu (redovnu kamatu) za to platiti. Iznos glavnice kredita, koji je promjenjiv, a ovisi o odnosu švicarskog franka i kune, ne mogu unaprijed znati niti na njega utjecati ni banke ni potrošači, dok iznos cijene ovisi i o iznosu glavnice (koji je neizvjestan) i o visini kamatne stope, koja je tijekom postojanja obveze po ugovoru promjenjiva sukladno odluci banke, dakle vjerovnika. Dodatno, u odnosu na valutnu klauzulu valja reći, da potrošač mora biti svjestan mogućnosti dizanja ili padanja vrijednosti strane valute, a taj rizik promjene tečaja mora biti jasan i potrošač mora biti jasno upoznat s time da snosi financijski teret tog rizika i to bez ograničenja. Stoga banka, kao pružatelj usluge, mora iznijeti moguće promjene deviznog tečaja i rizike svojstvene uzimanju zajma u stranoj valuti, pa potrošač mora imati stvarnu mogućnost upoznati se sa svim odredbama ugovora, jer pravodobna informacija pružena prije sklapanja ugovora o ugovornim odredbama i posljedicama navedenog sklapanja za potrošača je od temeljne važnosti kako bi donio odluku o tome hoće li se ugovorno vezati uz pružatelja usluge ili prodavatelja robe pristupajući po odredbama koje je ovaj prethodno sastavio.

10.1. Dakle, suprotno žalbenim navodima tuženika, o predmetnim ugovornim odredbama koje se odnose na valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu sukladno jednostranoj odluci banke nije se pojedinačno pregovaralo, one su bila unaprijed formulirane od strane tuženika, zbog čega se radi o nepoštenim ugovornim odredbama u smislu odredbi ZZP-a i članka 322. ZOO-a, jer su uzrokovale neravnotežu između ugovornih stranaka na štetu tužitelja kao potrošača.

11. Suprotno žalbenim navodima tuženika, visina tužbenog zahtjeva tužitelja pravilno je utvrđena nalazom i mišljenjem vještaka financijske struke Darke Ceciz zaposlene u Forum revizija d.o.o. (čiji nalaz i mišljenje je sud pravilno prihvatio kao stručan i objektivan) koji je utvrdio preplatu kreditnih obveza u odnosu na kamate i tečajne razlike (točka II. i točka V. izreke), sve to uzimajući u obzir iznos anuiteta koji bi bio da se primjenjuje početna ugovorena kamatna stopa i tečaj CHF koji je egzistirao u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu. Tuženik je prihvatio matematički izračun vještaka, ali je ustvrdio da je sud prilikom donošenja svoje odluke, bio dužen, sve to sukladno pravilima o opsegu vraćanja, uzeti u obzir i negativnu preplatu koju je vještak utvrdio u iznosu od 2.500,63 eur.

12. Prvostupanjski je sud odbio uračunati tzv. negativnu razliku, uz obrazloženje da je osnovna pretpostavka da bi se moglo odlučivati o ovom zahtjevu tuženice banke, da je istakla protutužbeni zahtjev, procesno pravni prigovor radi prebijanja ili materijalno pravni prigovor prijeboja u smislu odredbe članka 195. i 196. ZOO-a, pa kako tužena banka u konkretnom slučaju nije istakla procesno pravni prigovor radi prebijanja iz članka 333. ZPP-a, niti materijalno prigovor prijeboja iz članka 195. i 196. ZOO-a, odnosno nije podnijela protutužbu, to prema zaključku suda prvog stupnja u konkretnom slučaju nema procesnih pretpostavki za odlučivanje o osnovanosti prigovora tzv. negativne razlike, odnosno umanjenja tužbenog zahtjeva za iznos od 2.500,63 eur.

13. Takav zaključak prvostupanjskog suda u cijelosti prihvaća ovaj drugostupanjski sud kao pravilan i zakonit.

13.1. Naime, temeljem odredbe članka 323. stavka 1. ZOO-a kod ništetnih ugovora, a isto tako kod djelomično ništetnih odredbi ugovora, svaka strana ima pravo na restitucijski zahtjev pri čemu je osnovna pretpostavka za odlučivanje o osnovanosti takvog zahtjeva da takav svoj restitucijski zahtjev pravilno postavi i istakne. Međutim da bi se uopće moglo odlučivati o potraživanju jedne od strane ugovora koji je djelomično ništetan potrebno je da takva strana u tom smislu postavi tužbeni zahtjev, odnosno ako se radi o tuženiku da postavi protutužbeni zahtjev ili procesnopravni prigovor radi prebijanja. Također, moguće je da se postavi materijalnopravni prigovor prijeboja u smislu odredbi članka 195. i članka 196. ZOO-a. Jedino tada sud može odlučivati o potraživanju tuženika na ime restitucije temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o kreditu.

13.2. Pritom, valja istaknuti da se protutužba i procesnopravni prigovor radi prebijanja mogu staviti do zaključenja prethodnog postupka, a materijalnopravni prigovor prijeboja može se istaknuti do zaključenja glavne rasprave, s time da se sukladno odredbi članka 288.a stavka 6. ZPP-a radi opravdanja takvog prigovora ne mogu iznositi nove činjenice niti se mogu predlagati novi dokazi osim u slučaju iz članka 299. stavak 2. ZPP-a. Također, prigovor radi prebijanja (sudski prijeboj do kojeg dolazi u parnici odlukom suda) u postupovnopravnom smislu ne postoji ako ga tuženik na nesumnjiv način ne istakne, te ako određeno ne navede koju tražbinu stavlja u prijeboj, s tim da tražbina koju je tuženik istače takvim prigovorom mora biti kvantitativno određena. Jednako je tako i u odnosu na građanskopravni prijeboj, ali uz razlike koje proizlaze iz pravne prirode ovih instituta i odredbi članka 333. stavka 3. ZPP-a, kao i onih prekluzivne naravi iz članka 288.a stavka 6. ZPP-a.

13.3. U tom smislu, ako u postupku u odnosu na potraživanje tužene stranke, nije na određen način istaknut procesnopravni prigovor radi prebijanja iz članka 333. ZPP-a ili materijalnopravni prigovor prijeboja (kompenzacija) iz članka 195. i članka 196. ZOO-a, odnosno ako nije podnesena protutužba, tada nema ni postupovnih pretpostavki za bilo kakvo odlučivanje o osnovanosti ili neosnovanosti potraživanja tužene na ime restitucije u vezi s negativnim tečajnim razlikama temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o kreditu u CHF.

13.4. Obzirom na navedeno, kada tužena samo osporava visinu potraživanja tužitelja temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o kreditu koje se odnose na valutnu klauzulu, sud nije ovlašten niti dužan umanjivati potraživanje tužitelja s negativnim tečajnim razlikama nastalim u razdoblju kada je tečaj CHF bio niži od tečaja CHF na dan isplate.

13.5. Slijedom navedenoga u slučaju izostanka prigovora radi prebijanja ili materijalnopravnog prigovora prijeboja ili protutužbenog zahtjeva, u postupcima u kojima tužitelji potražuju isplatu preplaćenih mjesečnih iznosa po osnovi ništetnosti odredbe o CHF valutnoj klauzuli, sud nije ovlašten niti dužan umanjiti tužiteljevu tražbinu s tzv. potplaćenim iznosima, odnosno negativnim tečajnim razlikama koji se odnose na razdoblje kada je tečaj HRK - CHF bio manji od tečaja HRK - CHF na dan isplate kredita (tako Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci poslovni broj Rev-549/2023-4 od 18. prosinca 2023., Rev-457/2024 od 26. ožujka 2024., Rev- 545/2023 od 23. siječnja 2024.).

13.6. Stoga je prvostupanjski sud, suprotno žalbenim navodima, pravilno primijenio materijalno pravo kada je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja, te kada nije umanjio njegovu tražbinu za tzv. negativnu tečajnu razliku.

14. Tuženik osporava i odluku o troškovima postupka tvrdnjom da obzirom nije pravilna odluka o glavnoj stvari, nepravilna je i odluka o troškovima postupka.

15. Međutim, iako je sada konačno odbijen tužbeni zahtjev tužitelja u odnosu na točku I. izreke – deklaratorni tužbeni zahtjev, odluka o troškovima postupka sadržana u točki VI. izreke i nadalje je pravilna i zakonita, kako po osnovu tako i po visini, jer je deklaratorni zahtjev trebao poslužiti samo za ocjenu osnovanosti zahtjeva na isplatu i on se ne uzima u obzir pri utvrđivanju vrijednosti predmeta spora, već se vrijednost predmeta spora računa prema vrijednosti zahtjeva na činidbu/isplatu (odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revr-774/05-2 od 13. prosinca 2005.).

16. Ostali žalbeni navodi tuženika ne dovode u pitanje pravilnost i zakonitost predmete odluke.

17. Obzirom na gore navedeno, kako žalbeni navodi tuženika nisu doveli u pitanje pravilnost i zakonitost predmetne presude, valjalo je žalbu tuženika u cijelosti odbiti kao neosnovanu te temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP odlučeno kao u izreci ove presude.

18. Odluka o troškovima žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 166. stavak 1. u vezi s člankom 154. stavkom 1. ZPP-a.

U Puli-Pola 3. veljače 2025.

Predsjednica vijeća:

Nataša Babić