REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj Gž Zk-1/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Puli-Pola, po sutkinji Kristini Pavičić-Sirotić, u zemljišnoknjižnom predmetu predlagateljice Republike Hrvatske, OIB 52634238587, koju zastupa zakonski zastupnik Općinsko državno odvjetništvo u Varaždinu, protiv protustranke ĐV, radi uknjižbe prava vlasništva, odlučujući o žalbi predlagateljice izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Novom Marofu poslovni broj Z-19874/2022 od 15. veljače 2023., dana 3. veljače 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba predlagateljice te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Novom Marofu poslovni broj Z- 19874/2022 od 15. veljače 2023.

II. Nalaže se brisanje zabilježbe podnesene žalbe upisane na temelju rješenja Općinskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Novom Marofu poslovni broj Z- 19874/2022 od 15. veljače 2023., u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

Obrazloženje

1. Pobijanim prvostupanjskim rješenjem odbijen je prigovor predlagateljice kao neosnovan i potvrđeno je rješenje Općinskog suda u Varaždinu, Zemljišnoknjižnog odjela u Novom Marofu poslovni broj Z-6396/2022 od 16. studenoga 2022. (točka I. izreke) te je naložen upis zabilježbe odbijenog prigovora na k. č. br. [katastarska čestica], obje upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (točka II. izreke).

2. Pravovremenom i dopuštenom žalbom navedeno rješenje pobija predlagateljica zbog pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede zemljišnoknjižnog postupka. Ističe da se predmetni prijedlog za uknjižbu temelji se na rješenju o potpunom izvlaštenju nekretnina donesenog po Uredu državne uprave u Varaždinskoj županiji pod klasom UP/I-943-04/03-01/685, urbroj: 2186-05-05-03-2 od 16. svibnja 2003., koje je pravomoćno 2. srpnja 2003. Navedenim rješenjem provodi se izvlaštenje prema stvarnom izvanknjižnom vlasniku kojem se isplaćuje i naknada, a u točki VIII. dan je nalog zemljišnoknjižnom sudu da izvrši uknjižbu prava vlasništva izvlaštene nekretnine, temeljem pravomoćnog rješenja i dokaza o isplaćenoj naknadi, a na zahtjev korisnika izvlaštenja ili ranijeg vlasnika. Tvrdi da je predmetnom odlukom pogrešno odbijen njen prijedlog, na koji način je postupljeno suprotno odredbama članka 60 stavka 1.b, odredbi članka 115. stavka 2. i odredbi članka 117. Zakona o zemljišnim knjigama, koje je trebalo ispravno primijeniti na predloženi upis, uvažavajući i propise Zakona o izvlaštenju i Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. U nastavku svoje žalbe citira navedene zakonske odredbe, te smatra da nije osnovano ni potrebno da se nakon postupka izvlaštenja provode još i dodatni postupci za sređivanje zemljišnoknjižnog stanja, kako to upućuje Zemljišnoknjižni sud u pobijanom rješenju. U postupku izvlaštenja nadležno upravno tijelo utvrđuje stvarno vlasništvo i daje nalog Zemljišnoknjižnom sudu za provedbu takvog zemljišnoknjižnog stanja. Stoga nema niti pravnog niti ekonomičnog smisla za dodatnim postupcima nakon toga. Ukazuje na sadržaj relevantnih odredbi Zakona o izvlaštenju, na sadržaj odredbe članka 126. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, te navodi da u postupku izvlaštenja nadležno upravno tijelo ima dužnost i ovlast utvrditi stvarnog vlasnika nekretnine prema kojem nastupaju pravne posljedice izvlaštenja bez obzira tko je upisani vlasnik nekretnine u zemljišnoj knjizi. Smatra da prvostupanjski sud ne može preispitivati točnost utvrđenja izvanknjižnog vlasništva iz provedenog upravnog postupka. Tvrdi da je pobijana odluka suprotna ustaljenoj sudskoj praksi. Obzirom na navedeno, predlaže da sud drugoga stupnja njenu žalbu uvaži, predmetno rješenje preinači sukladno njenim žalbenim navodima.

3. Žalba predlagateljice nije osnovana.

4. Iz stanja predmeta koji je ovome sudu dostavljen na nadležno postupanje proizlazi činjenično stanje bitno za donošenje odluke u predmetu, i to:

- da je predlagateljica 13. travnja 2022. podnijela nadležnom Zemljišnoknjižnom odijelu prvostupanjskog suda prijedlog za prijedlog za uknjižbu prava vlasništva na k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica], upisanih u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a sve to temeljem rješenja o potpunom izvlaštenju nekretnina donesenog po Uredu državne uprave u Varaždinskoj županiji klasa UP/I-943-04/03-01/685, urbroj 2186-05-05-03-2 od 16. svibnja 2003., koje je pravomoćno 2. srpnja 2003.;

- da su nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u zemljišnoj knjizi upisane kao vlasništvo protustranke;

- da je postupajući po tom prijedlogu Općinski sud u Varaždinu, Zemljišnoknjižni odjela u Novom Marofu po ovlaštenom zemljišnoknjižnom referentu donio rješenje poslovni broj Z-6396/2022 od 16. studenoga 2022., kojim je odbio prijedlog predlagateljice, sve to uz zaključak da postoji prepreka traženom upisu, odnosno da ne postoji knjižni prednik, jer je izvlaštenje provedeno od izvanknjižne vlasnice ŽV iz [adresa], a kao zemljišnoknjižni vlasnik upisana je druga osoba (ĐV iz [adresa]) - svoju odluku sud je utemeljio na odredbi članka 45. Zakona o zemljišnim knjigama. Istodobno je određena zabilježba odbijanja prijedloga predlagateljice na prethodno navedenim nekretninama;

- da je predlagateljica izjavila prigovor na prethodno navedeno rješenje prvostupanjskog suda;

- da je, postupajući po prigovoru predlagateljice, Općinski sud u Varaždinu donio rješenje poslovni broj Z-19874/2022 od 15. veljače 2023., kojim je odbijen prigovor predlagateljice kao neosnovan i potvrđeno rješenje ovlaštenog zemljišnoknjižnog referenta (rješenje od 16. studenoga 2022.), sve to uz obrazloženje da je nesporno da je Ured državne uprave u Varaždinskoj županiji, Služba za prostorno uređenje, zaštitu okoliša, graditeljstvo i imovinsko-pravne poslove u vrijeme donošenja rješenja o izvlaštenju predmetnih nekretnina bio nadležan za provedbu postupka izvlaštenja ne predmetnim nekretninama, te da to tijelo kod donošenja odluke o izvlaštenju kao prethodno pitanje rješava pitanje tko je stvarni vlasnik nekretnina koje su predmet postupka izvlaštenja, međutim u situaciji kada je izvlaštenje nekretnina izvršeno od izvanknjižnog vlasnika, a upisani zemljišnoknjižni vlasnik nije bio stranka postupka pred nadležnim upravnim tijelom (a što je u vidljivo iz dostavljenog rješenja o izvlaštenju) to u predmetnom slučaju nisu ispunjene pretpostavke za provedbu zatraženog upisa, one iz članka 45. Zakona o zemljišnim knjigama, jer nije ispunjen uvjet knjižnog prednika,

- da je predlagateljica izjavila žalbu na prethodno navedeno rješenje prvostupanjskog suda (predmetna žalba).

5. Odluka prvostupanjskog suda je pravilna i zakonita, jer je na utvrđeno činjenično stanje materijalno pravo pravilno primijenjeno. Pritom, prvostupanjski sud prilikom donošenja predmetnog rješenja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. - pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023. - dalje: ZPP), na koje sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavka 2. ZPP-a u vezi s odredbom članka 381. ZPP-a i odredbom članka 99. stavka 2. Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine“ broj 63/2019., 128/2022., 155/2023. i 127/2024. - dalje: ZZK).

6. Naime, prema članku 117. stavku 2. ZZK-a u situaciji kada zemljišnoknjižni upis određuje drugi sud ili drugo nadležno tijelo u ocjeni dopuštenosti upisa zemljišnoknjižni sud se ograničava na ispitivanje da li je upis odredilo za to nadležno tijelo i da li je upis provediv obzirom na stanje zemljišne knjige, dok u pogledu svih ostalih pretpostavki odlučuje onaj sud ili drugo tijelo koje je upis dopustilo (tako i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-1163/2013-2 od 4. siječnja 2017.).

6.1. Odredbom članka 45. ZZK-a propisano je da su upisi u zemljišnu knjigu dopušteni samo protiv osobe koja je u trenutku podnošenja prijedloga za upis u toj zemljišnoj knjizi upisana kao vlasnik zemljišta ili nositelj prava, glede kojega se upis zahtijeva, ili koja bar istodobno bude kao takva uknjižena ili predbilježena (u daljnjem tekstu: knjižni prednik).

7. U konkretnom slučaju nije sporno da je Ured državne uprave u Varaždinskoj županiji, Ured za imovinsko-pravne poslove, kao nadležno tijelo u smislu članka 117. stavka 2. ZZK-a rješenjem o izvlaštenju odredilo upis predlagateljice kao vlasnice nekretnina k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a sve to temeljem rješenja o izvlaštenju kojim su iste nekretnine izvlaštene od posjednice, odnosno izvanknjižne vlasnice ŽV.

7.1. Sporno je i nadalje, da li se predmetni upis uknjižbe prava vlasništva predlagatelja na istim nekretninama može provesti sukladno odredbi članka 45. ZZK- a, obzirom da je upisani zemljišnoknjižni vlasnik istih nekretnina ovdje protustranka.

8. Suprotno žalbenim navodima predlagateljice, prvostupanjski je sud pravilno je postupio kada je odbio predloženi upis, jer i po stavu ovoga suda drugoga stupnja postoje zapreke zahtijevanom upisu, zbog nepostojanja materijalne pretpostavke za upis – knjižnog prednika.

8.1. Naime, nije sporno da se u predmetnom slučaju radi o stjecanju prava vlasništva temeljem odlukom suda ili drugog tijela iz članka 126. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/1996., 68/1998., 137/1999., 22/2000., 73/2000., 114/2001., 79/2006., 141/2006., 146/2008., 38/2009., 153/2009., 90/2010., 143/2012., 152/2024., 81/2015. i 94/2017. - dalje: ZVDSP), kao i da je pravo vlasništva predlagatelja stečeno u trenutku pravomoćnosti rješenja o izvlaštenju (2. srpnja 2003.) koje je u odnosu na sporne nekretnine donijeto od strane nadležnog upravnog tijela, slijedom čega je predlagateljica sukladno članku 127. stavku 1. ZVDSP-a ovlaštena ishoditi upis stečenog prava vlasništva u zemljišnoj knjizi. Međutim, u situaciji kada je člankom 45. ZZK-a propisan materijalni uvjet za upise u zemljišnu knjigu i to knjižnog prednik, a koji uvjet se odnosi na upise svih knjižnih prava bez obzira na način njihova stjecanja, ne može se prihvatiti žalbeni navod predlagatelja o neosnovanosti zaključka suda prvoga stupnja o nepostojanju pretpostavki za zatraženi upis.

8.2. Također, suprotno žalbenim navodima predlagateljice, prvostupanjski sud ne može na temelju rješenja o izvlaštenju nekretnina donesenog u odnosu na izvanknjižnog vlasnika, kao u konkretnom slučaju, dopustiti upis uknjižbe prava vlasništva predlagatelja u zemljišnu knjigu protiv zemljišnoknjižnih vlasnika koji nisu bili stranke upravnog postupka izvlaštenja (a u predmetnom slučaju radi se o takovoj situaciji).

8.3. Pri tome, naglašava se da je načelo knjižnog prednika jedno od temeljnih načela zemljišnoknjižnog prava te zemljišnoknjižni sudovi nemaju ovlast slobodno odlučivati o primjeni istog.

9. Predlagateljica neosnovano ističe da je sud u predmetnom slučaju trebao primijeniti odredbu članka 60. stavka 1.b, članka 115. stavka 2. i članka 117. ZZK-a. Naime, odredbom članka 60. stavka 1.b ZZK-a propisano je na temelju kojih javnih isprava se može dopustiti uknjižba, dok je odredbama članka 115. i članka 117. ZZK- a propisan postupak odlučivanja o prijedlozima za upis, a koje odredbe ne derogiraju članak 45. ZZK-a koji propisuje načelo knjižnog prednika, što znači da zemljišnoknjižni sudovi u slučaju ispunjenja pretpostavki za upis uknjižbe na temelju javne isprave sukladno navedenim člancima i dalje ima dužnost primjene članka 45. ZZK-a.

10. U odnosu na žalbene navode predlagateljice kojim ističe da prvostupanjski sud ne može preispitivati točnost utvrđenja izvanknjižnog vlasništva iz provedenog upravnog postupka, valja naglasiti da prvostupanjski sud nije preispitivao navedeno, već je odluku temeljio na pravilno utvrđenoj zapreci predloženom upisu uknjižbe prava vlasništva predlagatelja na predmetnim nekretninama iz članka 45. ZZK-a.

11. Slijedom navedenoga, prvostupanjski je sud pravilnom primjenom materijalnog prava iz članka 45. ZZK-a zaključio da, kada je nekretnina izvlaštena od izvanknjižnog vlasnika, a upisani zemljišnoknjižni vlasnik nije bio stranka postupka pred nadležnim upravnim tijelom, kao u konkretnom slučaju, tada rješenje upravnog tijela nije moguće provesti u zemljišnim knjigama na temelju prijedloga, zbog nepostojanja materijalne pretpostavke za upis – knjižnog prednika, već ono može predstavljati temelj za provođenje pojedinačnog ispravnog postupka ili nekog drugog postupka u kojem će se srediti nesređeno zemljišnoknjižno stanje.

12. Obzirom na navedeno, kako sadržajem žalbe predlagateljice nije dovedena u pitanje pravilnost i zakonitost pobijane odluke, valjalo je, primjenom članka 149. stavka 3. ZZK-a, odbiti žalbu predlagateljice kao neosnovanu, potvrditi pobijano rješenje te naložiti brisanje zabilježbe žalbe.

U Puli-Pola 3. veljače 2025.

Sutkinja:

Kristina Pavičić-Sirotić