REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U PULI-POLA
Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola
Poslovni broj Gž Ovr-37/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Puli-Pola, po sutkinji Kristini Pavičić-Sirotić, u pravnoj stvari ovrhovoditelja E.ON Energija d.o.o., Zagreb, Capraška ulica 6, OIB 81103558092, kojega zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Zec & partneri d.o.o., Osijek, protiv ovršenice LP iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], radi naknade troškova postupka, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja izjavljenoj protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovrv-79129/2024-2 od 13. studenoga 2024., dana 3. veljače 2025.,
r i j e š i o j e
I. Uvažava se žalba ovrhovoditelja, preinačava se rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovrv-79129/2024-2 od 13. studenoga 2024. te se rješava:
„Nalaže se ovršenici naknaditi ovrhovoditelju daljnji trošak ovršnog postupka, povrh onog dosuđenog prvostupanjskim rješenjem, u iznosu od 62,50 eur, u roku od osam dana.“
II. Nalaže se ovršenici naknaditi ovrhovoditelju troškove žalbe u iznosu od 31,25 eur, u roku od osam dana.
Obrazloženje
1. Pobijanim prvostupanjskim rješenjem naloženo je ovršenici naknaditi ovrhovoditelju ovršni trošak u iznosu od 46,64 eur uplatom na račun ovrhovoditelja, u roku od osam dana.
2. Pravovremenom i dopuštenom žalbom navedeno rješenje u dijelu u kom ovrhovoditelju nije priznat trošak pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti, pobija ovrhovoditelj zbog bitne povrede odredaba postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. Ističe da je sud neosnovano zaključio da ovrhovoditelj nije dokazao kako mu taj trošak nije nastao. Poziva se na odredbu članka 32. stavak 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika koja predviđa da za izvid ili pribavu pravomoćnosti ili izvršnosti presude, rješenja i platnih naloga punomoćniku ovrhovoditelja priznaje se trošak od 25 bodova. U Tarifi se nigdje ne uvjetuje kako stranka mora dokazati da je upravo njen punomoćnik pribavio klauzulu pravomoćnosti ili ovršnosti, već jednostavno taj trošak pripada stranci ili u ovom slučaju ovrhovoditelju bez obzira tko je pribavio klauzulu pravomoćnosti i ovršnosti. U potpunosti je neprihvatljivo da bi se taj trošak koji predviđa Tarifa morao dokazivati na način da je upravo punomoćnik stranke koji je odvjetnik išao na sud ili na drugi način podneskom od suda zatražio dostavu potvrde pravomoćnosti ili ovršnosti. U pravcu svojih tvrdnji poziva se na izraženi pravni stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske u odluci poslovni broj Rev- 74/2023-2 od 14. veljače 2023.
Obzirom na navedeno, predlaže da sud drugoga stupnja njegovu žalbu uvaži, predmetno rješenje preinači sukladno njegovim žalbenim navodima, podredno da ga ukine i predmet vrati sudu prvoga stupnja na ponovo odlučivanje. Potražuje troškove žalbe.
3. Žalba ovrhovoditelja je osnovana.
4. Prilikom ispitivanja pobijanog rješenja i postupka koji mu je prethodio utvrđeno je da nisu počinjene bitne povrede odredaba postupka iz članka 354. stavka 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. - pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023. - dalje: ZPP) u vezi s člankom 21. stavkom 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016., 73/2017., 131/2020., 114/2022. i 6/2024. - dalje: OZ) a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavka 2. ZPP-a, u vezi s člankom 381. ZPP-a i člankom 21. stavkom 1. OZ-a.
5. U ovom dijelu postupka, obzirom na žalbu ovrhovoditelja, nije sporno da ovrhovoditelj ima pravo na trošak izravne naplate kod Financijske agencije, već je sporno ima li pravo i na troškove postupka koji se odnosi na trošak pribavljanja klauzule pravomoćnosti i ovršnosti, utemeljen na odredbi tarifnog broja 36. točke 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.
6. Odredbom tarifnog broja 36. točke 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/2012., 103/2014., 118/2014., 107/2015., 37/2022., 126/2022. i 138/2023. - dalje: Odvjetnička tarifa) propisano je da za izvid ili pribavu pravomoćnosti ili izvršnosti presude, rješenja i platnih naloga odvjetniku pripada nagrada od 25 bodova.
6.1. Cijeneći sadržaj navedene odredbe i imajući u vidu da se u Odvjetničkoj tarifi nigdje ne uvjetuje da stranka mora dokazati da je upravo njen punomoćnik pribavio klauzulu pravomoćnosti ili ovršnosti, već jednostavno taj trošak pripada stranci ili u ovom slučaju ovrhovoditelju bez obzira tko je pribavio klauzulu pravomoćnosti i ovršnosti, pogrešan je zaključak suda prvog stupnja da ovrhovoditelju ovaj trošak ne pripada. Neprihvatljivo da bi se taj trošak koji predviđa Odvjetnička tarifa morao dokazivati na način da je upravo punomoćnik stranke, koji je odvjetnik išao na sud ili javnog bilježnika ili na drugi način podneskom od suda ili javnog bilježnika zatražio dostavu potvrde pravomoćnosti ili ovršnosti, pa je po pravnom shvaćanju ovog suda, sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo kada je kao neosnovan odbio ovaj zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troškova koji se odnose na pribavu klauzule pravomoćnosti i ovršnosti (tako i u rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-74/2023-2 od 14. veljače 2023., na koje se osnovano poziva i ovrhovoditelj u svojoj žalbi).
6.2. Pri tome u odnosu na shvaćanje prvostupanjskog suda valja istaknuti da nije sporno da je odredbom članka 283. stavka 1. OZ-a propisano da će javni bilježnik bez zahtjeva ovrhovoditelja staviti potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti na rješenje o ovrsi koje je donio ako u roku od 15 dana od isteka roka za prigovor ne zaprimi prigovor. Međutim, kako je u rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-74/2023-2 od 14. veljače 2023. izraženo pravno shvaćanje koje je podudarno sa ovim pravnim shvaćanjem ovog suda drugog stupnja, a ono je izraženo u situaciji nakon što su već bile na snazi navedene odredbe ZIDOZ/20, to je u ovom postupku na temelju odredbe članka 14. stavka 4. OZ-a i odredbe tarifnog broja 36. točke 2. Odvjetničke tarife i navedenog pravnog shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske ali i pravnog shvaćanja s druge sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Su-IV-101-2023-5 od 5. lipnja 2023. valjalo zaključiti da ovrhovoditelju pripada pravo i na ovaj zahtijevani trošak.
7. Dakle, ovrhovoditelj ima pravo na naknadu troškova pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti, kao troška potrebnog za ovrhu, upravo u zatraženom iznosu od 62,50 eur, sukladno tarifnom broju 36. točki 2., tarifnom broju 46., tarifnom broju 52. i tarifnom broju 54. Odvjetničke tarife te članka 38. stavka 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost („Narodne novine“ broj 73/2013., 99/2013., 148/2013., 153/2013., 143/2014., 115/2016., 106/2018., 121/2019., 138/2020., 39/2022., 113/2022., 33/2023., 114/2023. i 35/2024.), u vezi s člankom 14. stavkom 4. OZ-a.
8. Stoga je primjenom odredbe članka 380. točke 3. ZPP-a, u vezi s člankom 21. stavkom 1. OZ-a, valjalo preinačiti pobijano rješenje i dosuditi ovrhovoditelju daljnji trošak ovrhe.
9. Ovrhovoditelj ima pravo na naknadu troška sastava žalbe u iznosu od 31,25 eur na temelju odredbe članka 166. stavka 2. u vezi članka 154. stavka 1. ZPP-a i sve u vezi odredbe članka 14. stavka 4. te članka 21. stavka 1. OZ-a, uz primjenu tarifnog broja 10. točke 4., u vezi s tarifnim brojem 13. i 46. Odvjetničke tarife, dok se s preostalim dijelom zahtjeva za naknadu troška žalbe u iznosu od 31,25 eur, ovrhovoditelj odbija kao neosnovanim.
U Puli-Pola 3. veljače 2025.
Sutkinja:
Kristina Pavičić-Sirotić
