REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U PULI-POLA
Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola
Poslovni broj Gž Ovr-1/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Puli-Pola, po sutkinji Kristini Pavičić-Sirotić, u pravnoj stvari ovrhovoditelja A1 Hrvatska d.o.o., Zagreb, Vrtni put 1, OIB 29524210204, kojega zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Zec & partneri d.o.o., Osijek, protiv ovršenice PLF iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], radi naknade troškova postupka, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Ovr-1867/2024-2 od 2. rujna 2024., dana 3. veljače 2025.,
r i j e š i o j e
I. Uvažava se žalba ovrhovoditelja, preinačava se rješenje Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Ovr-1867/2024-2 od 2. rujna 2024. u pobijanom dijelu - točka II. izreke, te se rješava:
„Nalaže se ovršenici naknaditi ovrhovoditelju daljnji trošak ovršnog postupka (pored onoga dosuđenog u iznosu od 31,25 eur) u iznosu od 78,13 eur, u roku od osam dana.“
II. Nalaže se ovršenici naknadi ovrhovoditelju trošak sastava žalbe u iznosu od 31,50 eur, u roku od osam dana, dok se s preostalim dijelom zahtjeva za naknadom troškova žalbe zahtjev ovrhovoditelja odbija kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Pobijanim prvostupanjskim rješenjem naloženo je ovršenici nadoknaditi ovrhovoditelju daljnji trošak izvansudske ovrhe u iznosu od 31,25 eur, u roku od osam dana (točka I. izreke), dok je u preostalom dijelu odbijen zahtjev ovrhovoditelja za naknadom daljnjeg troška u iznosu od 78,13 eur kao neosnovan (točka II. izreke).
2. Pravovremenom i dopuštenom žalbom navedeno rješenje u odbijajućem dijelu, točka II. izreke, pobija ovrhovoditelj zbog bitne povrede odredaba postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. U osnovnom ističe da je sud neosnovano postupio kada je odbio njegov zahtjev u preostalom dijelu, da je sukladno tarifnom broju 11. točki 8. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika određeno da za sastav ostalih podnesaka u ovršnom postupku ili postupku osiguranja stranci pripada 25% nagrade iz tarifnog broja 7. točke 1., 3. i 6., ali ne više od 250 bodova, pa da stoga u predmetnom slučaju ima pravo na naknadu troška za sastav prijedloga ili podneska za naknadu troškova izravne naplate, a sukladno spomenutoj tarifnoj odredbi. Također, da mu pripada i pravo na trošak za radnju pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti, pri čemu ne mora dokazivati tko je tu radnju obavio. U pravcu svojih tvrdnji poziva se na pravno stajalište prihvaćeno od strane Vrhovnog suda Republike Hrvatske u odluci istog suda poslovni broj Rev-74/2023-2 od 14. veljače 2023. Obzirom na navedeno, predlaže da sud drugoga stupnja njegovu žalbu uvaži, predmetno rješenje preinači sukladno njegovim žalbenim navodima, podredno da ga ukine i predmet vrati sudu prvoga stupnja na ponovo odlučivanje. Potražuje troškove žalbe.
3. Žalba ovrhovoditelja je osnovana.
4. Predmetnim rješenjem koje je donijeto po prijedlogu ovrhovoditelja zaprimljenim kod suda prvoga stupnja dana 13. kolovoza 2024., odlučeno je na način da je ovršenici naloženo da ovrhovoditelju naknadi trošak postupka izvansudske ovrhe u iznosu od 31,25 eur u roku od osam dana (točka I. izreke). Naime, radi se o trošku koji se odnosi na sastav prijedloga radi dostave ovršne isprave Financijskoj agenciji u iznosu od 31,25 eur (tarifni broj 11. točka 5. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/2023. - dalje: Tarifa). U preostalom dijelu (točka II. izreke) njegov zahtjev za naknadom troškova ove ovrhe koji se odnosi na troškove pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti sud je odbio kao neosnovan, uz obrazloženje u osnovnom da prema odredbi članka 283. stavka 4. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016., 73/2017., 131/2020., 114/2022. i 6/2024. - dalje: OZ) ovrhovoditelj ne pribavlja potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti na rješenje o ovrsi već javni bilježnik dostavlja po službenoj dužnosti ovrhovoditelju rješenje o ovrsi s potvrdom pravomoćnosti i ovršnosti. Također, ovrhovoditelju nije priznat trošak sastava podneska od 13. kolovoza 2024. – trošak sastava zahtjeva za naknadu troškova, jer isti podnesak nije bio potreban za ovrhu u smislu članka 14. stavka 4. OZ-a, obzirom tim podneskom samo zahtijeva naknadu troškova izvansudske ovrhe.
5. Ispitujući pobijano rješenje u granicama žalbenih navoda ovrhovoditelja, a pazeći pri tome, dodatno po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredbi ovršnog postupka temeljem odredbe člankom 365. stavak 2. u vezi odredbe članka 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. -pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023. - dalje: ZPP), a sve u vezi odredbe članka 21. stavak 1. OZ, ocjena je ovog drugostupanjskog suda da rješenje u pobijanom dijelu nije zakonito i pravilno, jer je na utvrđeno činjenično stanje materijalno pravo pogrešno primijenjeno.
6. U ovom dijelu postupka, obzirom na žalbu ovrhovoditelja, nije sporno da ovrhovoditelj ima pravo na trošak izravne naplate kod Financijske agencije, već je sporno ima li pravo i na troškove postupka koji se odnosi na trošak pribavljanja klauzule pravomoćnosti i ovršnosti, utemeljen na odredbi tarifnog broja 36. točke 2. Tarife, kao i trošak sastava zahtjeva za naknadu troškova utemeljen na tarifnom broju 11. točki 10. Tarife.
7. Odredbom tarifnog broja 36. točke 2. Tarife propisano je da za izvid ili pribavu pravomoćnosti ili izvršnosti presude, rješenja i platnih naloga odvjetniku pripada nagrada od 25 bodova.
7.1. Cijeneći sadržaj navedene odredbe i imajući u vidu da se u Tarifi nigdje ne uvjetuje da stranka mora dokazati da je upravo njen punomoćnik pribavio klauzulu pravomoćnosti ili ovršnosti, već jednostavno taj trošak pripada stranci ili u ovom slučaju ovrhovoditelju bez obzira tko je pribavio klauzulu pravomoćnosti i ovršnosti, pogrešan je zaključak suda prvog stupnja da ovrhovoditelju ovaj trošak ne pripada. Neprihvatljivo da bi se taj trošak koji predviđa Tarifa morao dokazivati na način da je upravo punomoćnik stranke, koji je odvjetnik išao na sud ili kod javnog bilježnika ili na drugi način podneskom od suda ili javnog bilježnika zatražio dostavu potvrde pravomoćnosti ili ovršnosti, pa je po pravnom shvaćanju ovog suda, sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo kada je kao neosnovan odbio ovaj zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troškova koji se odnose na pribavu klauzule pravomoćnosti i ovršnosti (tako i u rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-74/2023-2 od 14. veljače 2023., na koje se osnovano poziva i ovrhovoditelj u svojoj žalbi).
7.2. Pri tome u odnosu na shvaćanje suda prvog stupnja valja istaknuti da nije sporno, da je odredbom članka 283. OZ-a propisano da će javni bilježnik bez zahtjeva ovrhovoditelja staviti potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti na rješenje o ovrsi koje je donio ako u roku od 15 dana od isteka roka za prigovor ne zaprimi prigovor. Međutim, kako je u rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev- 74/2023-2 od 14. veljače 2023. izraženo pravno shvaćanje koje je podudarno sa pravnim shvaćanjem ovog suda drugog stupnja, a ono je izraženo u situaciji nakon što su već bile na snazi navedene odredbe ZIDOZ/20, to je u ovom postupku na temelju odredbe članka 14. stavak 4. OZ-a i odredbe tarifnog broja 36. točke 2. Tarife i navedenog pravnog shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske ali i pravnog shvaćanja s druge sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Su-IV-101-2023-5 od 5. lipnja 2023. valjalo zaključiti da ovrhovoditelju pripada pravo i na ovaj zahtijevani trošak.
7.3. Materijalno pravo sud je pogrešno primijenio kada je kao neosnovan odbio zahtjev ovrhovoditelja za naknadom troška sastava zahtjeva za naknadom troškova koji je kod suda prvoga stupnja zaprimljen 13. kolovoza 2024., jer se radi o trošku koji je bio potreban u smislu odredbe članka 14. stavka 4. OZ-a, i to u visini propisanoj tarifnim brojem 11. točkom 10. Tarife (25% nagrade iz tarifnog broja 7. točki 1., 4. i 7., ali ne više od 250 bodova). Dakle, ovrhovoditelju na ime toga troška pripada nagrada u visini od 6,25 bodova uvećano za PDV ili 15,63 eur.
7.4. Dakle, ovrhovoditelj ima pravo na naknadu troškova pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti kao troška potrebnog za ovrhu upravo u zatraženom iznosu od 62,50 eur, kao i trošak sastava zahtjeva za naknadom troškova u iznosu od 15,63 eur ili ukupno 78,13 eur, obzirom se radi o trošku koji je u skladu s odredbom članka 14. stavka 4. OZ-a.
8. Stoga je primjenom odredbe članka 380. točke 3. ZPP-a, u vezi s člankom 21. stavkom 1. OZ-a, valjalo preinačiti predmetno rješenje u pobijanom dijelu i dosuditi ovrhovoditelju daljnji trošak ovrhe.
9. Kako je u ovom postupku ovrhovoditelj u cijelosti uspio sa svojom žalbom, a u žalbi je zahtijevao i naknadu troškova žalbe u ukupnom iznosu od 62,50 eur (25 bodova uvećano za PDV), ovrhovoditelju je na temelju odredbe članka 166. stavak 2. u vezi odredbe članka 154. stavka 1. ZPP-a i sve u vezi odredbe članka 14. stavka 4. i članka 21. stavak 1. OZ-a, uz primjenu tarifnog broja 10. točke 4. i tarifnog broja 46. Tarife valjalo priznati trošak žalbe u iznosu od 31,50 eur, dok se s preostalim dijelom zahtjeva za naknadom troškova žalbe ovrhovoditelj odbija kao neosnovanim.
U Puli-Pola 3. veljače 2025.
Sutkinja:
Kristina Pavičić-Sirotić
