REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U PULI-POLA
Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola
Poslovni broj Gž Ovr-534/2024-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Puli-Pola, po sutkinji Kristini Pavičić-Sirotić, u pravnoj stvari predlagatelja osiguranja B2 Kapital d.o.o., Zagreb, Radnička cesta 41, OIB 57509775367, kojega zastupa punomoćnik Luka Marok, odvjetnik u Zagrebu, protiv protivnice osiguranja ČK iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], radi osiguranja novčane tražbine prisilnim zasnivanjem založnog prava na nekretnini, odlučujući o žalbi predlagatelja osiguranja izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalne službe u Samoboru poslovni broj Ovr-2880/2024-2 od 6. prosinca 2024., dana 3. veljače 2025.,
r i j e š i o j e
I. Uvažava se kao osnovana žalba predlagatelja osiguranja, ukida se rješenje Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalne službe u Samoboru poslovni broj Ovr- 2880/2024-2 od 6. prosinca 2024. te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.
II. O troškovima žalbe odlučit će se u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1. Pobijanim prvostupanjskim rješenjem riješeno je slijedeće:
„I. Odbija se kao neosnovan prijedlog predlagatelja osiguranja B2 kapital d.o.o. od 28. studenog 2024. radi osiguranja novčane tražbine prisilnim zasnivanjem založnog prava na nekretnini protivnika osiguranja ČK.
II. Nalaže se zemljišno knjižnom odjelu Zaprešić Općinskog suda u Novom Zagrebu upis zabilježbe odbijenog prijedloga B2 kapital d.o.o. od 28. studenog 2024. radi osiguranja novčane tražbine prisilnim zasnivanjem založnog prava na nekretnini protivnika osiguranja ČK, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koja se sastoji od:
- k. č. br. [katastarska čestica] vinograd Šelutišće površine 145 m2 i k. č. br. [katastarska čestica] voćnjak Šelutišće površine 78 m2, sveukupne površine 223 m2, upisano u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].
III. Odbija se kao neosnovan zahtjev predlagatelja osiguranja B2 kapital d.o.o. od 28. studenog 2024. za naknadu troškova ovog postupka.“
2. Pravovremenom i dopuštenom žalbom navedeno rješenje pobija predlagatelj osiguranja zbog svih žalbenih razloga. Ističe da je sud prvoga stupnja pogrešno zaključio da predlagatelj osiguranja nije dokazao da je vjerovnik tražbine radi koje se predlaže donijeti rješenje o osiguranju, odnosno da predlagatelj osiguranja nema aktivnu legitimaciju na podnošenje prijedloga za osiguranje. Ukazuje da je uz prijedlog za osiguranje dostavio Ugovor o ustupu i prijenosu tražbina sklopljen 14. studenog 2017. kao i Izjavu o prijenosu prava iz zadužnica od 30. listopada 2017. iz koje proizlazi njegova aktivna legitimacija. U Ugovoru o ustupu nedvosmisleno je navedeno da predmet ustupa čine sve tražbine taksativno navedene u Prilogu 1. navedenog ugovora. Naglašava kako nije ovlašten dostaviti sudu cjelokupni Prilog 1. obzirom da isti sadrži osobne podatke velikog broja drugih fizičkih osoba (ime i prezime, OIB i iznos duga) koji predstavljaju osjetljive podatke zaštićene Općom uredbom o zaštiti osobnih podataka. Dostavom cjelokupnog Priloga 1. predlagatelj osiguranja bi te podatke učinio dostupnima ne samo sudu već i protivniku osiguranja, čime bi počinio ozbiljnu povredu Opće uredbe o zaštiti osobnih podataka. Tvrdi da je iz dostavljene dokumentacije - izvoda iz Priloga 1., moguće utvrditi njegovu tražbinu prema protivnici osiguranja, jer je na istome navedeno ime i prezime te OIB protivnika osiguranja kao i broj računa/partije koji glasi 9913252820. Identičan broj naveden je i na Zadužnici broj ovjere OV-4243/12 (broj kredita) a i na Izvodu iz poslovnih knjiga predlagatelja osiguranja (broj partije) - upravo 9913252820. Ističe da ukoliko je sudu bilo nejasno kakva je poveznica između ovršne isprave - Ugovora o ustupu i Izjave o prijenosu, mogao je i trebao je pozvati predlagatelja osiguranja na dopunu odnosno ispravak prijedloga za osiguranje u kom slučaju bi predlagatelj osiguranja obrazložio poveznicu kako je to prethodno navedeno. Također, predložio bi sudu dostaviti na uvid cjeloviti tekst izvornika isprava (zajedno sa svim prilozima), kako bi na taj način izbjegao kršenje Opće uredbe o zaštiti osobnih podataka. Obzirom na navedeno, predlaže da sud drugoga stupnja njegovu žalbu uvaži, predmetno rješenje ukine i predmet vrati sudu prvoga stupnja na ponovnog odlučivanja o prijedlogu za osiguranje. Potražuje troškove žalbe.
3. Žalba predlagatelja osiguranja je osnovana.
4. Pobijanim rješenjem suda prvog stupnja odbijen je prijedlog predlagatelja istaknut u pravcu osiguranja njegove novčane tražbine koja proizlazi iz ovršne isprave - zadužnice od 6. rujna 2012. koja je potvrđena u obliku javnobilježničkog akta od strane javnog bilježnika Radojke Galić iz Zagreba dana 6. rujna 2012. pod poslovnim brojem OV-4243/12, i to prisilnim zasnivanjem založnog prava na nekretnini protivnika osiguranja ČK.
4.1. Naime, predlagatelj osiguranja tvrdi da prema protivnici osiguranja ima novčanu tražbinu u iznosu od 13.226,59 eur na ime glavnice uvećano za zateznu kamatu, u iznosu od 7.736,19 eur na ime zakonskih kamata obračunatih do dana 26. studenog 2024., kao i troškove ovog postupka, te da je kao cesionar dana 14. studenog 2017. s cedentom Hrvatskom poštanskom bankom d.d. zaključio Ugovor o ustupu i prijenosu predmetne tražbina ovjeren po javnom bilježniku pod poslovnim brojem Ov- 13364/17 te Izjavu o prijenosu prava iz zadužnica od 30. listopada 2017. ovjerenu po javnom bilježniku pod poslovnim brojem OV-13364/17. Tu dokumentaciju predlagatelj je uz svoj prijedlog dostavio u presliku, jednako kao i ispis iz Priloga 1. i 2. i Priloga 1. kojim dokazuje da je na njega „prešla“ upravo predmetna tražbina.
4.2. Cijeneći sadržaj Ugovora o ustupu i prijenosu tražbina, Izjave o prijenosu zadužnica, te sadržaj ispisa Priloga 1. i 2. i Priloga 1., sud prvoga stupnja zaključuje da predlagatelj osiguranja priloženim ispravama nije dokazao da je tražbina iz ovršne isprave na temelju koje je predloženo predmetno osiguranje protiv protivnika osiguranja, prenesena sa Hrvatske poštanske banka d.d. na novog vjerovnika - ovdje predlagatelja osiguranja, slijedom čega da nisu ispunjene pretpostavke iz članka 32. stavak 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 112/12, 25/13, 93/1455/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24 - dalje u tekstu: OZ) vezi sa člankom 29. stavak 1. OZ, pa da predlagatelj osiguranja nije aktivno legitimiran za vođenje predmetnog postupka. To stoga što sud utvrđuje da Ugovoru o ustupu i prijenosu tražbina, kao niti Izjavi o prijenosu prava iz zadužnice nisu priloženi Prilog 1. i 2 iz članka 1. i 4. Ugovora, odnosno Prilog 1. iz stavka 1. Izjave iz kojih bi bilo vidljivo da je upravo tražbina iz ovršne isprave na temelju koje je predloženo osiguranje u ovom predmetu, prenesena na predlagatelja osiguranja, a iz dostavljenog ispisa na kojemu je navedeno ime i prezime protivnika osiguranja ČK, uz naznaku brojeva, nije moguće utvrditi na što se isti odnose.
5. Odluka suda prvoga stupnja nije pravilna niti zakonita.
6. Odredbom članka 32. stavak 1. OZ-a (koji se u predmetnom slučaju primjenjuje sukladno odredbi članka 290. stavak 1. OZ) propisano je da se ovrha određuje na prijedlog i u korist osobe koja u ovršnoj ispravi nije označena kao vjerovnik, ako ona javnom ili ovjerovljenom privatnom ispravom dokaže da je tražbina na nju prenesena ili da je na nju na drugi način prešla. Ako se prijenos ne može dokazati na taj način, prijenos tražbine dokazuje se pravomoćnom odlukom donesenom u parničnom postupku. Navedene odredbe na odgovarajući se način primjenjuje i na ovrhu protiv osobe koja u ovršnoj ispravi nije označena kao dužnik (članak 32. stavak 2. OZ).
7. Iz stanja predmeta proizlazi nespornim da je ovrhovoditelj je uz svoj prijedlog za osiguranje dostavio Ugovor o ustupu i prijenosu tražbina sklopljen 14. studenog 2017. kao i Izjavu o prijenosu prava iz zadužnica od 30. listopada 2017. koji su sklopljeni između Hrvatske poštanske banke d.d. kao ustupatelja tražbina i ovdje predlagatelja osiguranja kao primatelja ustupljenih tražbina. Tražbine i osnove koje su predmet ustupa pojedinačno su označene u Prilogu 1. i 2. koji je sastavni dio istoga ugovora. Predlagatelj je također nesporno uz svoj prijedlog dostavio i Izjavu o prijenosu prava iz zadužnica od 30. listopada 2017. koja je sastavljena između istih stranaka, sastavni dio koje je također Prilog 1. u kom su pojedinačno navedene osnove kreditnih plasmana.
7.1. U situaciji kada kao što je predmetna, kada sud iz dostavljene dokumentacije, posebno ispisa Priloga 1. i 2. i Priloga 1. (radi se o ispisima koji prileže str. 17 i 18 te 24. i 25 spisa) nije sa sigurnošću mogao utvrditi da li je upravo predmetna tražbina odnosno tražbina u odnosu na koju je zahtjeva osiguranje, prenesena na ovdje predlagatelja osiguranja, sud prvoga stupnja je trebao pozivom na odredbu članka 109. ZPP-a u vezi s člankom 21. stavkom 1. OZ-a, pozvati predlagatelja osiguranja zaključkom na dostavu dokaza u tom pravcu (posebno lako razumljivih i čitljivih), a iz kojih će se na siguran način moći utvrditi da je upravo tražbina iz predmetne ovršene isprave prešla na ovdje predlagatelja osiguranja.
7.2. Tek ukoliko predlagatelj osiguranja u ostavljenom roku ne postupi po zaključku suda, odnosno ne dostavi dokaz (Prilog 1. i 2. i Prilog 1.) iz koga se na siguran način može utvrditi da je tražbina navedena u prijedlogu za osiguranje prešla na predlagatelja osiguranja odnosno da je upravo predlagatelj vjerovnik iz ovršne isprave - zadužnice koju je izdala ovdje protivnica osiguranja dana 6. rujna 2012. i koja je potvrđena u obliku javnobilježničkog akta od strane javnog bilježnika dana 6. rujna 2012. pod poslovnim brojem OV-4243/12, sud prvoga stupnja će novom, pravilno obrazloženom odlukom odlučiti o prijedlogu predlagatelja, odnosno utvrditi da li su u predmetnom slučaju ispunjene pretpostavke iz članka 32. stavka 1. OZ-a, vodeći pritom računa o načelu strogog formalnog legitimiteta ovršnog postupka.
7.3. Ovdje se posebno ističe, kako u ovršnom postupku zbog njegove pravne naravi, nije dana mogućnost drugoj strani - ovršeniku odnosno protivniku osiguranja, izjasniti se o prijedlogu za ovrhu odnosno prijedlogu za osiguranje prije donošenja rješenja o ovrsi ili osiguranju, već sud o osnovanosti prijedloga za ovrhu odnosno osiguranju odlučuje na temelju činjeničnih tvrdnji ovrhovoditelja odnosno predlagatelja osiguranja i dokaza za te činjenične tvrdnje koje je on sudu dostavio. Tada isprave koje se dostavljaju sudu ne smiju sud dovoditi u dvojbu oko postojanja tražbine pa konačno i njene visine odnosno dvojbu oko stranačke (postupovne) legitimacije, a što je u predmetnom slučaju dostavljenom dokumentacijom učinjeno (iz Priloga 1. i 2. i Priloga 1. nije moguće nedvojbeno povezati tražbinu predlagatelja osiguranja s ovršnom ispravom i ugovorom o ustupu), a koju okolnost je sud dužan otkloniti prije donošenja svoje odluke.
8. Obzirom na navedeno, kako sud prvoga stupnja nije na pravilan i potpun način utvrdio da li su u konkretnom slučaju ispunjene pretpostavke za udovoljenje prijedlogu za osiguranje, to je prihvaćanjem žalbe predlagatelja osiguranja na temelju odredbe članka 380. stavka 3. ZPP-a u vezi s člankom 21. stavkom 1. OZ-a valjalo ukinuti predmetno rješenje i predmet vratiti sudu prvoga stupnja na ponovo rješavanja.
9. O troškovima žalbe odlučit će se u konačnoj odluci (članak 166. stavak 3. ZPP- a).
U Puli-Pola 3. veljače 2025.
Sutkinja:
Kristina Pavičić-Sirotić
