REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg J. F. Kennedyja 11

Povrv-3949/2018-73

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu Maji Hilje, u parničnom predmetu tužitelja AZ, A, [adresa], N, OIB: [osobni identifikacijski broj], ranije vlasnik obrta " [obrt]", [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Nikolica Brbora, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Kačić i Brbora j.t.d., Zagreb, Petrova 48A, protiv tuženika OPTIMAL SISTEMI d.o.o., Zagreb, Rapska 46/B, OIB: 74899611119, kojeg zastupa punomoćnik Tomislav Kos, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Kos & Partneri j.t.d., Zagreb, Nodilova 1, radi isplate, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 19. prosinca 2024. u prisutnosti tužitelja, punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, s danom objave 3.veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovr-55/2018 od 25. travnja 2018. koje je donio javni bilježnik Alemka Gajski iz Zagreba u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 5.086,13 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 30. prosinca 2017. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope Hrvatske narodne banke na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 8 (osam) dana.

r i j e š i o  j e

I/ Na temelju nepravomoćnog rješenja o ovrsi poslovni broj Ovr-55/2018 od 25. travnja 2018. koje je donio javni bilježnik Alemka Gajski iz Zagreba, radi osiguranja novčane tražbine tužitelja u iznosu od 5.086,13 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 30. prosinca 2017. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope Hrvatske narodne banke na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine te radi osiguranja tražbine po osnovi troškova ovršnog postupka u iznosu od 287,55 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 3. veljače 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, određuje se

p r e t h o d n a m j e r a

1. Zabranjuje se svim bankama kod kojih se vodi račun ili nalaze novčana sredstva tuženika - protivnika osiguranja OPTIMAL SISTEMI d.o.o., Zagreb, OIB: 74899611119, da po nalogu tuženika - protivnika osiguranja ili treće osobe isplati sa bilo kojeg računa tuženika - protivnika osiguranja:

- iznos od 5.086,13 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 30. prosinca 2017. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope Hrvatske narodne banke na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine;

- iznos troška ovršnog postupka od 287,55 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 3. veljače 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine,

tako što se nalaže Financijskoj agenciji – FINA da naloži bankama za izvršenje ovog rješenja o prethodnoj mjeri, počevši od banke koja vodi najranije otvoreni račun, prema podacima iz jedinstvenog registra računa, a ako osnova za plaćanje ne bude izvršena na novčanim sredstvima po svim računima protivnika osiguranja, da se provede osiguranje na oročenim novčanim sredstvima, uključujući i kamate.

2. Iznos novčanih sredstava tuženika - protivnika osiguranja za koje je određena zabrana isplate ne smije se prenijeti s računa tuženika - protivnika osiguranja dok traje zabrana, osim radi namirenja osigurane tražbine i troškova ovog postupka.

3. Provedbom prethodne mjere tužitelj - predlagatelj osiguranja stječe založno pravo na novčanim sredstvima tuženika - protivnika osiguranja za koje je određena zabrana isplate.

4. Žalba protiv ovog rješenja ne zadržava provedbu istog rješenja.

5. Ova prethodna mjera traje do proteka roka od 15 dana nakon nastupanja uvjeta za ovrhu u parničnom postupku poslovni broj Povrv-3949/2018 koji se vodi kod Trgovačkog suda u Zagrebu.

6. Provedba ove prethodne mjere povjerava se Financijskoj agenciji.

II/ Odbija se, kao neosnovan, prijedlog za određivanje prethodne mjere radi osiguranja novčane tražbine po osnovi troškova ovršnog postupka u iznosu od 4,98 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 25. travnja 2018. do isplate i zakonskih zateznih kamata na iznos od 287,55 EUR od 25. travnja 2018., do 2. veljače 2025.

III/ Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovr-55/2018 od 25. travnja 2018. koje je donio javni bilježnik Alemka Gajski iz Zagreba u dijelu u kojem je naloženo tuženiku nadoknaditi tužitelju nastale troškove ovršnog postupka u iznosu od 292,52 EUR i predvidive troškove u iznosu od 129,40 EUR.

IV/ Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju troškove postupka u iznosu od 4.125,05 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od 3. veljače 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 8 (osam) dana.

V/ Odbija se, kao neosnovan, zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka u iznosu od 942,48 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od 3. veljače 2025. do isplate.

Obrazloženje

1. Postupak u ovoj pravnoj stvari započeo je 19. travnja 2018. podnošenjem prijedloga za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave javnom bilježniku Alemki Gajski iz Zagreba koji je 25. travnja 2018. donio rješenje o ovrsi pod brojem Ovrv-55/2018 kojim je naloženo tuženiku (tada ovršeniku) da u roku od osam dana namiri tražbinu tužitelja (tada ovrhovoditelja) u iznosu od 38.321,45 kn sa pripadajućim zateznim kamatama i troškovima postupka.

2. Tuženik je protiv uvodno navedenog rješenja o ovrsi pravodobno podnio prigovor kojim je u cijelosti osporio potraživanje tužitelja, slijedom čega je postupak nastavljen kao povodom prigovora protiv platnog naloga.

3. Tužitelj tijekom postupka, pojašnjavajući osnovu i visinu utužene tražbine, navodi u bitnom da su stranke 1. listopada 2016. sklopile Ugovor br. 01/16 o održavanju i čuvanju broda (brodica reg. oznake [registarska oznaka] ŠB, imena PYLA) na razdoblje od jedne godine, odnosno do 1. listopada 2017. te je navedenim ugovorom jasno ugovoreno da održavanje broda po ugovorenoj cijeni od 1.800,00 EUR (uvećano za PDV) podrazumijeva samo stavke koje su navedene u Ugovoru, dok je vlasnik broda (tuženik) obvezan podmiriti sve troškove nastale prilikom intervencija i popravaka tijekom godine te materijala korištenog na brodu, dok će svaki ekstra posao koji nije na listi ugovora biti dodatno naplaćen. Tužitelj ističe da je prema nalogu tuženika početkom svibnja 2017. započeo sa radovima (popravcima oštećenja na trupu, otklonu kvarova, održavanju, zamjeni dijelova i sl.) na brodici tuženika, koji radovi nisu bili obuhvaćeni navedenim ugovorom i koje se tuženik obvezao dodatno platiti. Pojašnjava da je brodica tuženika bila u lošem stanju te je tužitelj izvršio opsežne radove koji su obuhvaćali saniranje trupa, radove na motoru i izmjenu dijelova, a tijekom izvođenja radova stranke su bile u kontaktu te je tužitelj tuženika obavještavao o vrsti i opsegu izvedenih radova, a za vrijeme dok su radovi na brodici vršeni zastupnik tuženika je bio prisutan u Marini Agana. Tužitelj navodi da je on platio troškove korištenih materijala, rada podizvođača i dijelova ugrađivanih u brodicu. S radovima je završio u kolovozu 2017. kad je tuženik preuzeo brodicu te je tuženiku 5. prosinca 2017. dostavio troškovnik za radove izvršene od svibnja do kolovoza 2017. u obliku Ponude br. 84/17 od 1. studenog 2017. na iznos od 13.835,00 EUR koji odgovara visini troškova (cijeni) za izvedene radove uz napomenu da će nakon toga izdati račun, a nakon čega je tuženik zatražio da se račun izda u kunama bez da je prigovorio troškovima (cijeni radova). Nakon toga je tužitelj tuženiku greškom dostavio troškovnik u obliku Ponude br. 84/02/17 od 1. studenog 2017. na iznos od 49.128,50 kn, a nakon toga ispravan troškovnik u obliku Ponude br. 84/02/17 od 29. prosinca 2017. na iznos od 75.830,00 kn i potom račun br. F-77/FIN-1 na iznos od 75.821,00 kn. Navodi da je tuženik nakon primitka računa započeo sa neosnovanim prigovorima na visinu troškova (cijenu) te je 8. veljače 2018. izvršio djelomično plaćanje u iznosu od 37.500,00 kn navodeći u opisu plaćanja "predujam za usluge po računu F-77/FIN/1". Dodatno je naveo da je tužitelj zastupniku po zakonu tuženika 12. lipnja 2017. poslao putem WhatsApp aplikacije 46 fotografija o radovima na brodu (radovi na podvodnom dijelu, poliranje, pranje tikovine, baterije i dr.) i da je tuženik bio upozoren da je podvodni dio brodice u izrazito lošem stanju i da je potrebno skinuti sav antifauling do gelcoata, što je moguće tek nakon sezone.

4. Tuženik u cijelosti osporava tužbeni zahtjev navodeći u bitnom da nikad nije naručio uslugu čiju naplatu tužitelj potražuje u ovom sporu niti je ikad zaprimio račun od 29. prosinca 2017. Ne spori da su stranke sklopile Ugovor od 1. listopada 2016., međutim navodi da je tužitelj bio obvezan u odnosu na eventualne dodatne radove koje je potrebno izvršiti tuženiku dostaviti ponudu, što je u konkretnom slučaju izostalo jer tuženik nikad nije zaprimio nikakvu pisanu obavijest, specifikaciju potrebnih radova i ponudu za te radove. Ističe kako je jedini zahtjev koji je tuženik uputio tužitelju taj da se ispita zašto motori dime te koja ja vrsta radova potrebna da se taj problem otkloni i koja je cijena tih radova. No, tužitelj je samostalno, bez suglasnosti tuženika, pristupio dodatnim radovima i navodno izvršio sve radove iz računa temeljem kojeg je pokrenut ovršni postupak, a za te je radove tuženik saznao sredinom lipnja 2017. kad je zastupnik po zakonu tuženika došao na brod i kad mu je tužitelj rekao da su radovi na brodu blizu kraja, a na upit tuženika vezan za ponudu i troškovnik je naveo da za to nije imao vremena i da će troškovnik napraviti čim stigne, ali da će sve biti u redu i vrlo povoljno. Tuženik dodaje da je 25. lipnja 2017. prodao predmetno plovilo i da je dogovoreno da novi vlasnici snose sve buduće troškove oko broda pa stoga ističe prigovor promašene pasivne legitimacije. Kako tuženik nije naručio usluge koje su fakturirane spornim računom niti je iste bio u obvezi platiti, ujedno osporava visinu tužbenog zahtjeva, osobito stoga što je sam tužitelj za iste radove u nekoliko navrata mijenjao troškovnike i račune sa znatnim razlikama u iznosima računa. Dodaje da novi vlasnik broda NZ nije prihvatio ponudu tužitelja zbog previsoke cijene. Posebno osporava stavke 13,19, 25, 31, 41 i 43 (odnosno 31, 37, 47 i 49) računa koje se odnose na cinkove motora i akumulatore. Navodi da je tužitelju uplatio iznos od 37.500,00 kn koji je smatrao osnovanim s obzirom na izvršene radove i tržišne cijene materijala koji su upotrijebljeni. Ističe kako nisu osnovani tužiteljevi navodi da je postojao dogovor stranaka da se nakon sezone izvrši veliki servis. Naime, tužitelj je obavijestio tuženika da je potrebno napraviti velike radove na brodu, međutim nikad nije definirano niti hoće li se, niti kada će se oni uraditi. Ističe da je zastupnik po zakonu tuženika u lipnju 2017. zahtijevao da se izvrši redovan servis kako bi brod bio spreman za plovidbu. Ne spori da je s tužiteljem dogovorio da se zamijene servisne baterije, a motorne ako bude potrebno, jednako kao što nije sporno da je dogovoreno da se kupi nova baterija u vezi problema sa bow thrusterom. Ponavlja da je jedini zahtjev koji je tuženik uputio tužitelju da se ispita zašto motori dime i koja je vrsta radova potrebna da se taj problem otkloni te koliko će ti radovi trajati, međutim kako od tužitelja nikad nije dobio troškovnik niti ponudu za predmetne radove, o istima nije bilo daljnjih razgovora. U odnosu na nedostatke od kvarova iz ljeta 2016. ističe da su isti otklonjeni od strane ranijeg servisera ŽZ.

5. Tužitelj je tijekom postupka predložio da se, na temelju odredbe čl. 501.a Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - odluka USRH, 84/08, 123/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14. - odluka USRH i 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. – dalje: ZPP), odredi prethodna mjera radi osiguranja novčane tražbine koja je predmet ovog spora.

6. Tuženik se protivio određivanju prethodne mjere navodeći da za isto nisu ispunjeni zakonski uvjeti.

7. Sud je tijekom postupka izvršio uvid i pročitao je: račun br. F-77/FIN/1 (list 6. spisa), Ugovor br. 01/16 (o održavanju i čuvanju broda) od 1. listopada 2016. (list 25. - 26. spisa), e-mail tužitelja od 5. prosinca 2017. (list 35. spisa), Ponudu br. 84/17 od 1. studenog 2017. (list 36.-38. spisa), e-mail tuženika od 13. prosinca 2017. (list 39. spisa), Ponudu br. 84/02/17 od 1. studenog 2017. (list 40. -41. spisa), e-mail tuženika od 22. prosinca 2017. (list 43. spisa), račun br. F-77/FIN/1 od 29. prosinca 2017. (list 44.-45. spisa), e-mail tužitelja od 8. siječnja 2018. (list 46. spisa), dopis tuženika od 5. veljače 2018. (list 48.-49. spisa), dopis tužitelja od 14. ožujka 2018. (list 50. -57. spisa), e-mail tuženika od 16. ožujka 2018. (list 58. spisa), izvadak br. 17 Splitske banke d.d. za razdoblje 8. veljače 2018. (list 59. spisa), Ugovor o kupoprodaji plovila od 25. lipnja 2017. (list 63. spisa), račun br. F-77/FIN/1 od 21. prosinca 2017. (list 64. -65. spisa), , e-mail NZ od 19. prosinca 2017. (list 66. spisa), Ugovor br. 03/15 (održavanje motorne jahte) od 1. listopada 2015. (list 85. -86. spisa), dopis UNIQA osiguranje d.d. od 23. kolovoza 2016. (list 91. spisa), ponudu PL-01-000016-15 od 18. lipnja 2015. (list 92.-93. spisa), račun br. 01-23000027-15 od 28. kolovoza 2015. (list 94.-95. spisa), ispis poruka iz WhatsApp aplikacije (list 101. -108. spisa), dopis Ministarstva financija, Porezne uprave od 19. veljače 2021. (list 140. spisa), rješenja Splitsko-dalmatinske županije, Upravnog odjela za gospodarstvo, EU fondove i poljoprivredu od 26. siječnja 2021. i 2. veljače 2021. (list 142. -143., 144.-145. spisa), Ugovor o sporazumnom raskidu ugovora o ortaštvu od 2. veljače 2021. (list 146.-147. spisa) i izvadak iz obrtnog registra za obrt [obrt] od 1. veljače 2024. (list 205.-206. spisa). Ujedno su saslušani svjedoci ŽZ (list 126.-127. spisa), EZ (list 132. -134. spisa) i BZ (list 134. -136. spisa) te tužitelj AZ (list 148.-151. spisa) i zastupnik po zakonu tuženika FZ (list 152.-155. spisa) kao stranke u postupku. Osim toga, provedeno je brodostrojarsko vještačenje po stalnim sudskim vještacima mr.sc. ĐZ (list 187.-195, 233.-235. spisa) i mr.sc. Anti Zaninoviću iz ZANTE-SHIP-DESIGN d.o.o. (list 246.-271., 283.-286. spisa).

8. Odbijen je, kao nesvrsishodan, dokazni prijedlog tuženika za suočavanjem sudskih vještaka ĐZ i Ante Zaninovića, kao i prijedlog za provođenje novog brodostrojarskog vještačenja, što će detaljnije biti obrazloženo u nastavku.

9. Napominje se da je sud prilikom odlučivanja uzeo u obzir isprave (ispis poruka iz WhatsApp aplikacije – list 101.-108. spisa) koje je tužitelj predao na pripremnom ročištu 9. srpnja 2020., a korištenju kojih se tuženik protivio. Naime, tužitelj u rješenju kojim je stavljeno izvan snage rješenje o ovrsi (list 18. -19. spisa) u točki VI. rješenja, upozoren da je činjenice na kojima temelji svoj zahtjev dužan iznijeti, a dokaze za utvrđenje tih činjenica predložiti do održavanja pripremnog ročišta jer se nove činjenice i novi dokazi koji se iznesu, odnosno predlože na pripremnom ročištu neće uzeti u obzir. Budući da se tužitelj u očitovanju na odgovor na tužbu pozvao na navedenu WhatssApp prepisku stranaka te se istu obvezao predočiti na ročištu, sud smatra da je ovaj dokaz pravovremeno predložen i stoga nije bilo osnove isti ne uzeti u obzir prilikom odlučivanja.

10. Ocjenom provedenih dokaza, i to kako svakog dokaza zasebno, tako i svih dokaza u međusobnoj vezi u skladu s odredbom čl. 8. ZPP, jednako kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, ovaj je sud došao do uvjerenja da je tužbeni zahtjev osnovan.

11. Naime, predmet spora predstavlja zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 5.086,13 EUR (38.321,45 kn) koji predstavlja razliku između iznosa na koji je izdan račun br. F- 77/FIN/1 od 29. prosinca 2017. (75.821,45 kn) i iznosa koji je tuženik platio tužitelju po tom računu (37.500,00 kn). Dakle, predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu preostalog dijela navedenog računa koji je tuženiku izdan na ime naknade za pružene usluge popravka brodice PYLA.

12. Između stranaka nije sporno da je tuženik bio vlasnik predmetne brodice u trenutku sklapanja Ugovora br. 01/16 (o održavanju i čuvanju broda) od 1. listopada 2016. koji je sklopljen na razdoblje do 1. listopada 2017. Nije sporno niti da je predmetnu brodicu prodao 25. lipnja 2017., a kako to ujedno proizlazi iz Ugovora o kupoprodaji plovila od 25. lipnja 2017. Nije sporno niti da je tužitelj vršio radove na servisu i popravku predmetne brodice, međutim sporno je postojanje ugovornog odnosa stranaka u odnosu na radove koji nisu bili obuhvaćeni Ugovorom od 1. listopada 2016., odnosno postojanje narudžbe tuženika za fakturirane radove. Sporni su i opseg i vrijednost izvršenih radova. Za radove izvršene nakon 25. lipnja 2017. sporna je i pasivna legitimacija.

12.1. Na ročištu za glavnu raspravu održanom 19. prosinca 2024. tuženik je naveo da ustraje kod prigovora nedostatka aktivne legitimacije, međutim, navedeni prigovor tuženik nije istaknuo ranije tijekom postupka, barem ne na način na koji bi se nedvojbeno moglo zaključiti da se radi o takvom materijalno pravnom prigovoru, sud smatra da je ovaj prigovor istaknut tek na ročištu za glavnu raspravu u skladu s odredbom čl. 288.a st. 6. ZPP. Obzirom na navedeno, sud je kao sporno pitanje među strankama razmotrio i aktivnu legitimaciju tužitelja.

13. Iz dokumentacije u spisu proizlazi slijedeće:

13.1. Tuženik je za razdoblje od 1. listopada 2016. do 1. studenog 2017. angažirao tužitelja za čuvanje brodice imena PYLA reg. oznake [registarska oznaka] ŠB Ugovorom od 1. listopada 2016. u kojem je izrijekom navedeno što podrazumijeva čuvanje broda i koja je cijena servisa za cijelu godinu (1.800,00 EUR plus PDV u kunskoj protuvrijednosti). Stranke su ugovorile da je vlasnik broda dužan podmiriti sve troškove izazvane intervencijama i popravcima tijekom ugovora, materijale korištenja na brodu, a svaki ekstra posao koji nije na listi ugovora će biti naknadno naplaćen.

13.2. Tužitelj je tuženiku putem e-maila od 5. prosinca 2017. poslao specifikaciju za izvršene radove i utrošeni materijal tijekom 2017. (Ponudu broj 84/17 od 1. studenog 2017. na iznos od 13.835,00 EUR koja se sastoji od ukupno 48 stavki).

13.3. Na traženje tuženika od 13. prosinca 2017. da se navedene stavke izraze u kunama, tužitelj je tuženiku dostavio Ponudu br. 84/02/17 od 1. studenog 2017. na iznos od 49.128,50 kn koja se sastoji od ukupno 45 stavki.

13.4. Nadalje, na zahtjev tuženika od 22. prosinca 2017. da se pošalje objašnjenje temeljem kojeg dokumenta je izrađen račun za servisne usluge br. F-77/FIN/1 i da se pošalje potvrđena narudžbenica ili potpisana ponuda kojom se potvrđuju i odobravaju servisni radovi/usluge na brodu PYLA, tužitelj je 8. siječnja 2018. poslao ispravljen račun uz napomenu da je original poslan poštom.

13.5. U računu br. F-77/FIN/1 od 21. prosinca 2017. sadržano je ukupno 47 stavki te je račun izdan na iznos od 54.852,26 kn. U računu br. F-77/FIN/1 od 29. prosinca 2017. (na kojem tužitelj temelji utuženo potraživanje) sadržane su ukupno 53 stavke te je račun izdan na iznos od 75.821,45 kn.

13.6. Tuženik je dopisom od 5. veljače 2018. osporio predmetni račun. Iz obrazloženja tuženikovog dopisa proizlazi da je račune tužitelja dao na provjeru sudskom vještaku, a budući da je tuženik zaprimio tri različita računa od tužitelja, predmetnim se dopisom referirao samo na onaj sa najnižom cijenom (43.881,81 kn + PDV) navodeći da i njega smatra neprikladno visokim s obzirom da su se svi računi proteklih 10 godina kretali između 25.000,00 kn do 30.000,00 kn. Ujedno je osporio određene stavke iz računa (cinkovi motora, brodski akumulatori) te naveo da niti za jedan rad tužitelj tuženiku nije dao ponudu. Ovim je dopisom tuženik obavijestio tužitelja da će platiti iznos od 30.000,00 kn + PDV budući da je brod prodao i da što prije želi riješiti ovaj problem.

13.7. Tužitelj je 8. veljače 2018. izvršio uplatu iznosa od 37.500,00 kn po računu br. F-77/FIN/1 (u opisu plaćanja je navedeno: "Dani predujam za usluge po rč. F- 77/FIN/1"). Tuženik nije koristio pravo na odbitak pretporeza po računu F-77/FIN/1 od 29. prosinca 2017.

13.8. Dopisom od 14. ožujka 2018. tužitelj je odgovorio na tuženikov dopis od 5. veljače 2018. detaljno se osvrćući na sve sporne stavke.

13.9. Tuženik je 25. lipnja 2017. prodao predmetno plovilo kupcima NZ i TZ. U Ugovoru o kupoprodaji plovila je konstatirano da su kupci pregledali vozilo i da nemaju nikakve prigovore u vezi kvalitete i prodajne cijene. Plovilo je prodano po principu "viđeno-kupljeno".

13.10. Kupac predmetnog plovila je putem e-maila od 19. prosinca 2017. tužitelju zahvalio na ponudi i ispravku ponude te ga je obavijestio da se odlučio za drugog izvođača radova za antiosmozni tretman obzirom na ponuđene cijene. Ujedno je izrazio žaljenje što među strankama nije došlo do suradnje te se zahvalio na do tada ukazanom povjerenju.

13.11. Tuženik je za ranije razdoblje (od 1. listopada 2015. do 1. listopada 2016.) bio u ugovornom odnosu sa PUDE SERVIS d.o.o. te je prema tom ugovoru cijena za održavanje broda za jednu godinu iznosila 8.218,75 EUR (mjesečno 684,90 EUR). Ovim je ugovorom bilo ugovoreno da je vlasnik broda dužan pokriti sve troškove vezane uz intervencije i popravke, ekstra materijal potreban za servisiranje plovila, pranje i peglanje odjeće i ostalih ekstra radova (popravci koji zahtijevaju usluge kooperanata servisa, a svaki rad koji nije u predmetnom ugovoru se dodatno naplaćuje).

13.12. Iz ponude PUDE SERVIS d.o.o. od 18. kolovoza 2015. i računa br. 01- 23000027-15 od 28. kolovoza 2015. proizlazi da se isti odnose na materijal i usluge električara u ukupnom iznosu od 24.506,93 kn.

13.13. Iz WhatsApp prepiske stranaka koja se odnosi na razdoblje od 7. lipnja 2017. i 22., 23., 25., 29. i 30. lipnja 2017. proizlazi da se ista odnosi na komunikaciju između zastupnika po zakonu tuženika i tužitelja u pogledu servisa na plovilu reg. oznake [registarska oznaka] ŠB. Navedenoj su prepisci priložene fotografije prometne dozvole, punjača, plovka i motora te u istoj zastupnik po zakonu tuženika 7. lipnja 2017. postavlja pitanje "Je li vani" te 29. lipnja 2017. dobiva obavijest "Gotovo je".

13.14. Dana 26. siječnja 2021. u obrt u vlasništvu tužitelja ([obrt]) pristupio je ortak PZ te je obrt promijenio naziv u [obrt], zajednički obrt za usluge i trgovinu, vl. AZ i PZ, dok je 2. veljače 2021. tužitelj (kao ortak) istupio iz zajedničkog obrta [obrt], a obrt je promijenio naziv u [obrt], vl. PZ. Ortaci su se Ugovorom od 2. veljače 2021. suglasili da sva prava i obveze u vezi kojih se vodi ovaj parnični postupak u cijelosti pripadaju ovdje tužitelju te su njegova posebna, od zajedničke imovine odvojena, imovina i nikad nisu bili preneseni PZ, a ukoliko bi se smatralo da je tražbina bila prenesena istoj kao ortaku, ona je tu tražbinu ovim ugovorom ustupila tužitelju.

14. Iz iskaza svjedoka i stranaka proizlazi kako slijedi.

14.1. Svjedok ŽZ je naveo da ga je sredinom ljetne sezone 2017. tužitelj angažirao za vršenje električnih radova na brodu u vlasništvu tuženika te je svjedok vršio izmjenu dvije kaljužne pumpe, brodskog ispravljača i bio je na intervenciji po pozivu gospodina FZ kojom prilikom su popravljali hidrauličku pumpu. Iskazao je da je račune za posao koji je odradilo njegovo društvo fakturirao tužitelju te ih je tužitelj uredno podmirio. Izuzev radova vezano za intervenciju u vezi s izmjenom hidrauličke pumpe, svjedok nije bio u izravnom kontaktu sa zastupnikom po zakonu tuženika. Dodao je da je predmetni brod u 2016. gotovo imao havariju s obzirom da je u području motora došlo do prodora vode te je cijela strojarnica bila puna vode. Te godine svjedok je sanirao problem sa akumulatorima na način da je sve isprao slatkom vodom, a koji trošak tuženiku nije priznalo osiguranje. Te je godine izvršio i radove servisa motora, popravka crijeva koje je puklo na desnom motoru, odsoljavanja i odmašćivanja svih pogonskih dijelova broda, promjene pumpe i klima uređaja te promjene i ugradnje novog generatora. Iskazao je da je 2017. tužitelju rekao da su akumulatori bili potopljeni vodom i da ih je najbolje promijeniti, međutim nije bio prisutan kad je zastupnik po zakonu tuženika tužitelju dao nalog za zamjenu akumulatora, a niti je bio prisutan kod davanja naloga tužitelju za radove koje je svjedok izvršio 2017., ali mu je poznato da je zastupnik po zakonu tuženika u to vrijeme boravio u mjestu [adresa]. Dodao je da je tužitelj promijenio kablove i baterijske kleme. Pojasnio je da je brod tuženika već 2016. imao veći broj problema pri čemu je osnovni problem bila loša konstrukcija broda, odnosno plitkoća kaljuže, zbog čega svaki mali prodor vode stvara veliki problem. Svjedok je naveo da se stavke s rednim brojevima 27, 28, 29, 30 sa utuženog računa odnose na dijelove koji su bili potrebni za njegov rad.

14.2. Svjedok EZ, zaposlenik tužitelja, naveo je da se ne može točno sjetiti koje je radove na utuženom računu tuženik usmeno odobrio. Iskazao je da je dio radova i sam izvršio sa tužiteljem te ništa nije mogao početi raditi bez odobrenja tužitelja koji je to prethodno morao dogovoriti sa vlasnikom broda. Sjeća se da je bilo problema s baterijama i da je tom prilikom tužitelj kontaktirao tuženika uzevši u obzir i cijenu samih baterija, u prvom navratu su promijenjene dvije od ukupno četiri baterije, nakon čega su u drugom navratu promijenjene i ostale dvije, kao i akumulator za generator te akumulator za bowthruster. Svjedok nije bio prisutan trenutku kad je dan nalog tužitelju za brušenje i anfouling poliranje. Potvrdio je da su svi radovi iz utuženog računa izvedeni i svi materijali ugrađeni u predmetni brod, osim određenih stavki koje se odnose na rad električara koji je radio sam, odnosno kojem svjedok nije osobno pomagao. Pojasnio je da su osim njega na brodu radili tužitelj i mehaničar MZ. Sjeća se da je gospodin FZ bio prisutan kada su se izvodili radovi sa mijenjanjem baterija i frižidera, a vezano za radove brušenja podvodnog dijela tužitelj mu je slao fotografije. Nije mu poznato da bi zastupnik po zakonu tuženika tražio da se određeni radovi zaustave. Naveo je ujedno da je brod tuženika, kad je došao na čuvanje kod tužitelja, bio u jako lošem stanju. U odnosu na troškovnik za izvršene radove je naveo da je tužitelj zastupniku po zakonu tuženika rekao kako trenutno ima puno posla i da će mu isti naknadno dostaviti, s čime se zastupnik po zakonu tuženika složio.

14.3. Svjedokinja BZ je navela da joj je bilo poznato da će se svi dodatni radovi rješavati prema dogovoru između stranaka, dok su predmet sklopljenog ugovora bili samo oni radovi navedeni u ugovoru. Navela je da joj je poznato da se gospodin FZ raspitivao kod tužitelja za cijenu i ponudu za dodatne radove, ne sjeća se kad je to bilo, na što je tužitelj odgovarao da će poslati ponudu. Sjeća se da su u srpnju 2017. zastupnik po zakonu tuženika i ona odveli brod na probnu vožnju prema Drveniku, kojom prilikom je voda ušla u potpalublje, a nakon što su se vratili u Marinu, tužitelj im je rekao da je zaboravio ugraditi kaljužnu pumpu. Osim toga, tog je ljeta bilo i drugih problema sa brodom (pasarela nije radila). Iskazala je da se tužitelj upoznao krajem srpnja 2017. sa NZ kojem je tuženik prodao brod. Tužitelju je brod tuženika predan na čuvanje u kolovozu 2016. te joj je poznato da je tom prilikom ugovoreno održavanje i čišćenje broda dok će se svi dodatni radovi dogovoriti između stranaka telefonom, a nije joj poznato da bi 2017. nešto bilo naručeno putem telefona prije dolaska nje i gospodina FZ. Poznato joj je da je brod prije njihovog dolaska bio izvađen i da se nalazio na suhom vezu. Prema njezinom sjećanju, radovi su bili usuglašeni na način da kada bi se nešto pokvarilo tužitelj bi to onda popravio. Jednako se tako sjeća da je gospodin NZ u srpnju 2017. napravio podvodni snimak trupa broda i da je rekao da antifouling nije dobro napravljen. Nije joj poznato da bi on rekao zastupniku po zakonu tuženika da je cijeli donji dio broda u lošem stanju te da bi trebalo ponovno uraditi nove premaze i antifouling da ne dolazi do otpadanja nanesenog antifoulinga.

14.4. Tužitelj AZ u svom je iskazu naveo da mu se zastupnik po zakonu tuženika obratio radi održavanja i čuvanja broda te su u listopadu 2016. sklopili Ugovor o čuvanju i održavanju broda po kojem je zadatak tužitelja bio čuvati brod na način da niti jedna neovlaštena osoba ne može pristupiti na brod kao i jednom tjedno upaliti motore te obaviti ostale radnje potrebne za održavanje broda. Sve ostale poslove je sa gospodinom FZ dogovarao usmeno odnosno preko telefona pa su tako i krajem 2016., odnosno nakon kraja sezone dogovorili da je potrebno izvršiti servis motora. Naime, gospodin FZ je tvrdio da se motori dime te mu je i od strane mehaničara objašnjeno da se uzrok takvog kvara ne može utvrditi bez redovnog servisa motora, na što je gospodin FZ pristao. Dogovoreno je da će se brod pripremiti za iduću sezonu, odnosno da će se odraditi antifouling, poliranje broda kao i ostali popravci na koje tužitelj naiđe. Naveo je da je 2. svibnja 2017. kontaktirao gospodina FZ radi provjere kakvi su planovi, a nakon toga su se čuli telefonom i dogovorili vađenje broda te antifouling, pri čemu su tuženiku poslane slike stvarnog stanja podvodnog djela kako bi vidio da je popravak nužan. Naveo je da mu je direktor tuženika 7. lipnja 2017. potvrdio da se kod njega nalazi prometna dozvola te je pitao je li brod već vani. Tužitelj je naglasio da niti jedan posao vezano za probleme i nedostatke na brodu nije odrađen bez da je direktor tuženika o tome bio obaviješten, odnosno da je isti dao svoju suglasnost za takve radove. Kad je tužitelj išao kupiti nove dijelove od strane tuženika nije bilo pitanja o cijeni, već mu je bilo bitno da brod ne stoji odnosno da može s njim ploviti. Upravo je brzom intervencijom tužitelja brod bio spreman za plovidbu već 27. lipnja 2017. Tužitelj je ponovio da je direktor tuženika za svaki posao dao odobrenje bez da je konkretno tražio cijenu za svaki pojedini posao. U odnosu na radove promjene bilge pumpi i plovka je naveo da njegovom greškom plovak nije zavijen onoliko koliko je trebalo, ali je isti funkcionirao normalno, a da plovak nije zavijen kako treba tuženik mu je javio 29. lipnja 2017. te su taj plovak zavili kad se gospodin FZ vratio. On se tužitelju javio još jednom 23. srpnja 2017. poslavši mu video da ne može upaliti motore te mu je tom prilikom tužitelj objasnio kako može upaliti motor na način da servisne baterije prespoji na motorne. Na traženje troškovnika od strane direktora tuženika, tužitelj mu je rekao da je srce sezone te da trenutno nema toliko vremena, ali da će mu čim posao malo stane poslati troškovnik i račun kako se ne bi potkrala kakva greška zbog rada na brzinu. U odnosu na novog vlasnika broda je naveo da mu je krajem sezone 2017. dao ponudu za kompletnu sanaciju podvodnog djela koju je trebalo napraviti bez obzira što je već ranije taj dio izbrušen te je stavljen međupremaz i antifouling, a budući da je stanje podvodnog djela zahtijevalo antiosmozni tretman te tri sloja antifoulinga, o čemu je direktor tuženika bio obaviješten kada je napravljen sam dio brušenja, premaza, i za što mu je rečena cijena od 10. - 15.000,00 EUR te je on odlučio da će raditi manji opseg popravka podvodnog djela, a ne kompletnu sanaciju. Nikad nije bilo govora o tome da bi utuženi račun ili njegov dio trebao platiti gospodin NZ. Osporio je navode svjedokinje BZ u dijelu u kojem je navela da je tužitelj zaboravio ugraditi kaljužnu pumpu, što je vidljivo iz slike na listu 31. spisa u gornjem desnom uglu. Pojasnio je da se iz utuženog računa stavke 7, 10, 11, 12, 13, 14, 15, 16, 17, 18 i 19 odnose na radove za servis motora. Za obračunate radove tuženiku nije poslao ponudu jer je tuženik pred kraj radova samo zatražio troškovnik. Naime, nakon izvršenih radova poslao je troškovnik sa svim stavkama i njihovim cijenama i to prije računa kako bi tuženik mogao kontrolirati sve stavke. Iskazao je da je brod bio spreman za plovidbu kad je tuženik isplovio s njim prvi put u ljeto 2017. Konstrukcijski problem s prenisko postavljenim baterijama je otklonjen od strane tužitelja na način da su sa strana postavljeni drveni cokovi pomoću kojih su baterije podignute. Dodao je da brod ima dvije pumpe i dva plovka te okolnost da jedan plovak nije bio zavidan nije bila od utjecaja na funkcioniranje plovka i pumpi.

14.5. Zastupnik po zakonu tuženika FZ je naveo da je 2016. pitao tužitelja može li mu pružiti iste usluge održavanja broda i vršenja osnovnih priprema za plovidbu kakve mu je ranije pružao ŽZ i njegov servis PUDE d.o.o. na što je tužitelj potvrdno odgovorio, a tom je prilikom tužitelja upozorio da iduće godine brod ide u prodaju i da je potrebno izvršiti one najnužnije radove da se može ploviti, dok je za sve ostale radove i slično tužitelju rekao da traži pisanu ponudu za iste. Naveo je da je tada tužitelja upozorio da desni motor više dimi i zatražio da pogleda o čemu je riječ, a odgovor tužitelja je bio da je desni termostat zaglavljen i da je to riješeno sa promjenom termostata sa lijeve na desnu stranu. Dalje je naveo da je u studenom 2016. otišao na Tajland te se u Marinu vratio 25. lipnja 2017., a u međuvremenu se s tužiteljem čuo preko poruka. Kad se vratio u Marinu, tužitelja je obavijestio o prodaji broda te je zatražio da mu dostavi troškovnik za sve radove koje je do tada izveo na brodu, a na što mu je tužitelj rekao da trenutno ima puno posla i da će troškovnik dostaviti čim stigne. S obzirom da je prilikom prodaje broda s novim vlasnicima ugovorio da u periodu od pet godina može koristiti brod na jedan mjesec ljeti, od kraja lipnja do kraja srpnja 2017. boravio je kao gost na brodu. Tužitelj mu je rekao da je zamijenio svih šest akumulatora na brodu, međutim to ničim nije dokazao, a akumulatori su bili promijenjeni 2016. od strane ŽZ kad je tuženik s njim bio u ugovornom odnosu. Iskazao je da je 2016. imao nezgodu na moru kada su krenuli natočiti gorivo u Trogir i kada se brod se počeo dimiti, do čega je došlo jer (kako je to kasnije u postupku procjene štete utvrđeno) šelne (obujmice) nisu bile zategnute na auspuhne cijevi greškom ŽZ. Naveo je da je u listopadu 2016. bilo govora o tome te da stavljanje autifoulinga podrazumijeva i pripremu broda za plovidbu isto kao i čišćenje osovinskog voda, zamjene cinkova i poliranje gelcoat, poliranje inoxa i pranje tikovine, ali u tom trenutku nije bilo govora o cijenama, odnosno tužitelj mu nije unaprijed najavio o kakvim bi se cijenama za te radove radilo. Dakle, kad je dao nalog tužitelju da pripremi brod za sezonu, nije pitao koja će biti cijena. Ponudu tužitelja za radove obračunate utuženim računom zaprimio je četiri mjeseca nakon završetka radova. Prvo je 21. prosinca 2017. primio račun br. F-77/FIN/1 na iznos od 43.881,81 kn, dok je tjedan kasnije zaprimio utuženi račun, nakon što je postavio pitanje na temelju čega je izdan prethodno dostavljeni račun. Razlika tih računa je stavka 6 servis frižidera koja je u ponudi i u prvom računu obračunata u iznosu od 450,00 kn, a u drugom većem računu (kao stavka 5) u iznosu od 1.450,00 kn; potom stavka koja se odnosi na cinkove motora i koja je u prvom računu obračunata u iznosu od 6.808,00 kn, a u utuženom računu u iznosu od 850,00 kn za osam komada. Dodao je da je sporna i stavka 4 u utuženom računu u iznosu od 18.552,00 kn. Ujedno je naveo da je novi vlasnik u ljeto 2017. isticao da je podvodni dio loše napravljen. Osim toga, tužitelj je zaboravio ugraditi bilge pumpu zbog čega je došlo do prodora vode u potpalubu. Istaknuo je da je bilo problema sa hidraulikom i pasarelom te su jednom prilikom na servisu u Visu ostavili brod jer su shvatili da pasarela ne radi. Nakon toga je 2017. ŽZ zamijenio novu hidrauliku sa starom. Kaljužna pumpa je ugrađena u isto vrijeme kad i punjač, a do prodora vode u palubu je došlo zbog toga što pumpa odnosno plovak na pumpi nije bio postavljen kako treba, što je bila dužnost tužitelja. U odnosu na plaćanje dijela računa u iznosu od 37.500,00 kn je naveo da je to platio kako bi se tužitelju odužio za izvršene radove, a po principu iznosa od oko 4.000,00 kn mjesečno za sve mjesece kad je tužitelj vršio radove. Naveo je da ne zna kad je točno tužitelj počeo vršiti radove na pripremi broda za iduću sezonu niti kad je brod izvađen.

15. Sud je u cijelosti prihvatio iskaze svjedoka ŽZ i RZ budući da su isti iskazivali iskreno, uvjerljivo i životno logično te budući da njihovi iskazi nisu u suprotnosti sa materijalnim dokazima u spisu.

15.1. Iskaz svjedokinje BZ sud je prihvatio u dijelu u kojem je iskazivala o okolnostima koje su odlučne za ishod ovog spora, odnosno u dijelu u kojem je navela da je među strankama bilo usuglašeno da se oni radovi koji nisu izrijekom bili ugovoreni dogovaraju usmeno, kao i u dijelu u kojem je navela da su radovi bili usuglašeni na način da kada bi se nešto pokvarilo tužitelj bi to onda popravio.

15.2. Sud je povjerovao iskazu tužitelja u dijelu u kojem je naveo da je sa zastupnikom po zakonu tuženika dogovorio da se brod pripremi za sezonu, odnosno da se odradi antifouling, poliranje broda kao i ostali popravci za koje tužitelj nađe da ih je potrebno izvršiti, jednako kao i u dijelu u kojem je naveo da je dogovoreno da se odradi servis motora s obzirom na tuženikove navode da se motor dimi. Također, prihvaćen je kao životno logičan iskaz tužitelja da su stranke dogovorile izvođenje radova bez prethodnog slanja pisane ponude i prihvata te ponude od strane tuženika s obzirom da su se navedeni dogovori odvijali pred sami početak i tijekom ljetne sezone 2017. (kad je nedvojbeno da serviseri u nautici imaju veliki opseg posla i da im je primarna zadaća odraditi radove na servisu brodova kako bi isti bili spremni za plovidbu, dok dio posla koji se odnosi na ponude, troškovnike i račune ostavljaju za kraj sezone).

15.3. Iskaz tužitelja nije u suprotnosti sa iskazom zastupnika po zakonu tuženika u dijelu u kojem je isti naveo da je, kad je dogovarao s tužiteljem pripremu broda za sezonu, bilo govora o tome te da stavljanje autifoulinga podrazumijeva i pripremu broda za plovidbu isto kao i čišćenje osovinskog voda, zamjene cinkova i poliranje gelcoat, poliranje inoxa i pranje tikovine, ali da u tom trenutku nije bilo govora o cijenama. Zastupnik po zakonu tuženika je naveo da kad je dao nalog tužitelju da pripremi brod za sezonu, nije pitao koja će biti cijena.

15.4. Iz navedenog, prema ocjeni suda, nedvojbeno proizlazi da su stranke usmeno dogovorile izvođenje predmetnih radova, s time da nisu usuglasile cijenu. Iskaz zastupnika po zakonu tuženika u dijelu u kojem je naveo da je od tužitelja tražio da mu se dostavi troškovnik za obavljene radove, na što mu je tužitelj rekao da će mu isti dostaviti na kraju sezone, suglasan je iskazima svjedoka i samog tužitelja.

15.5. Dakle, iz iskaza saslušanih stranaka i svjedoka sud nedvojbeno zaključuje da je tuženik dao nalog tužitelju za izvođenje radova na brodu u vlasništvu tuženika koji podrazumijevaju servis motora i pripremu broda za plovidbu, a što podrazumijeva i antifauling, čišćenje osovinskog voda, zamjene cinkova, poliranje i pranje tikovine. S obzirom da je zastupnik po zakonu tuženika 7. lipnja 2017. postavio pitanje tužitelju je li brod vani, jasno je da je isti imao saznanja da se izvode naručeni radovi.

15.6. Sud smatra nedokazanima tuženikove tvrdnje da je nakon 25. lipnja 2017., kad je došlo do prodaje broda, za naknadu za izvedene radove pasivno legitimiran novi vlasnik broda budući da je tuženik s tužiteljem dogovorio i ugovorio izvođenje radova te je tuženik u odnosu na tužitelja naručitelj i stoga na odnos tužitelja i tuženika u vezi predmetnog popravka broda ne utječe odnos tuženika i novog vlasnika broda.

15.7. Time je neosnovan i prigovor nedostatka aktivne legitimacije, pri čemu se ukazuje da kasnije statusne promjene u vidu pristupanja ortaka obrtu u vlasništvu tužitelja, odnosno osnivanja zajedničkog obrta i potom istupanja tužitelja iz obrta nisu odlučne za postojanje ovlaštenja tužitelja za traženje naknade za izvedene radove kada se ima u vidu da je tužitelj sa ortakom ugovorom uredio pitanja koja se tiču prava i obveza koja proizlaze iz poslovnog odnosa tužitelja i tuženika u vezi ovog spornog popravka broda.

15.8. Također, iz e-maila koji je kupac plovila uputio tužitelju ne proizlazi da se ponuda i ispravak ponude na koje se referira NZ odnosne na ponude koje je tuženik dostavio u spis. Iz kronologije događanja proizlazi da je tužitelj radove na brodici tuženika izvodio od svibnja do kolovoza 2017., dok iz sadržaja navoda kupca brodice proizlazi da se isti odnose na ponude za radova za antiosmozni tretman koje je tek bilo potrebno izvršiti (dakle koji još nisu bili izvršeni u prosincu 2017.), a koje je radove kupac (novi vlasnik) odlučio povjeriti drugom servisu. Iz ovog e-maila, kao niti iz drugih isprava u spisu, ne proizlazi da je kupac preuzeo obvezu snošenja troškova koji se odnose na popravke izvršene na predmetnoj brodici već od trenutka sklapanja kupoprodajnog ugovora. Naime, u trenutku kad je sklopljen kupoprodajni ugovor, radovi na brodici su bili u tijeku, a isti su obavljani po nalogu odnosno na temelju narudžbe tuženika. Prema tome, obveznik naknade za izvršene usluge popravka je tuženik jer je isključivo on s tužiteljem bio u poslovnom odnosu, dok okolnost da je došlo do promjene vlasnika broda ni na koji način ne utječe na postojanje te obveze.

16. Sud je radi utvrđenja vrste i količine izvršenih radova te količine utrošenog materijala na brodici PYLA reg. oznake [registarska oznaka] ŠB, potom radi utvrđenja visine troškova obračunatih računom F-77/FIN/1 od 29. prosinca 2017. te radi utvrđenja opravdanosti svake stavke navedene u predmetnom računu, osobito stavki pod brojevima 1-6, 11, 19, 30-32, 37, 47 i 49, odredio provođenje brodostrojarskog vještačenja po stalnom sudskom vještaku mr. sc. ĐZ.

16.1. Iz pisanog nalaza i mišljenja ovog sudskog vještaka, koji je podnesen 18. prosinca 2023., proizlazi da je serviser za ovako obimne radove po pravilu struke trebao izraditi pisanu ponudu i u istoj navesti radove koje bi po njegovom mišljenju trebalo obaviti na predmetnoj brodici, a koju bi vlasnik brodice prije početka radova trebao pismeno potvrditi. Naveo je da je radove potrebno iskazati kroz radne sate i definiranu jediničnu cijenu radnog sata koja odgovara cijenama radnih sati iskazanima na cjeniku koji svaki servis treba imati istaknut na vidljivom mjestu u objektu servisa, dok je za sve rezervne dijelove koje je potrebno ugraditi potrebno navesti kataloški broj i proizvođača tog dijela, odnosno jasno navesti radi li se o originalnom ili zamjenskom dijelu. Iz mišljenja vještaka također proizlazi da iz računa koji je predmet spora proizlazi da je zamijenjeno ukupno šest akumulatora, međutim serviser je trebao provesti testiranje ispravnosti akumulatora i vlasniku brodice predočiti printano izvješće testnog uređaja o stanju predmetnih akumulatora te od njega zatražiti suglasnost za kupnju akumulatora. Naveo je da je, tehnički gledano, višesatno potapanje akumulatora u morskoj vodi vjerojatni uzrok potrebe za zamjenom svih akumulatora, što vrijedi i za punjač akumulatora. Zaključno je vještak naveo da je analizom pojedinih stavki iz računa i usporedbom sa tadašnjim stanjem na tržištu mišljenja da je dio radova previsoko obračunat, kako je pobliže razložio u nalazu, a kako mu nisu poznati podaci o tome jesu li ugrađivani originalni ili zamjenski dijelovi, mišljenja je da su u računu navedeni troškovi dijelova i usluga previsoki za cca 22.300,00 kn (s uključenim PDV- om).

16.2. Usmeno dajući nalaz i mišljenje na ročištu za glavnu raspravu 16. travnja 2024. vještak je pojasnio da se uobičajeno brod označava slovima m/y ili m/b nakon čega slijedi ime broda, a na spornom računu se dijelom vidi ime broda (PYLA). Podatak o kvadraturi predmetnog broda vještak je pribavio iz Hrvatskog registra brodova prema podacima koje je proizvođač dao kada je prijavio plovilo. Naveo je da su prilikom mjerenja trupa broda moguća odstupanja odnosno da je moguće da je bilo pogreške u samom mjerenju i to unutar par postotaka pa je stoga obračunata količina od obrađene površine unutar tehnički prihvatljivih odstupanja. U odnosu stavke iz računa br. 20-23 naveo je da su iste trebale biti uključene u obračun koji se odnosi na podvodni dio broda – antifauling tretman te su cijene koje su zasebno iskazane za stavke 3 i 20- 23 računa prema mišljenju vještaka previsoke u kumulativu, osobito imajući u vidu da se radi o radovima koji su izvedeni 2017. Mišljenje je vještaka da je prema pravilima struke trebalo iskazati sve moguće radove kroz vrijednost i broj radnih sati koji se tom prilikom utrošio, kao i utrošeni materijal u količinama koje su stvarno utrošene. Vještak ne spori cijene koje su utrošene za obnovu podvodnog dijela broda, međutim smatra da su one u kumulativu sa cijenama radova previsoke za 2017. Tadašnja cijena rada u marinama je bila između 10,00-15,00 EUR/h koja bi se fakturirala krajnjem korisniku, a ovaj bi se posao cijenio u visini od oko 500,00 EUR -700,00 EUR u koju cijenu je uračunat PDV s time da bi taj iznos obuhvaćao stavke 1, 2 i 3 iz računa. Iz toga proizlazi da bi se unutar 40-50 radnih sati ovaj posao mogao obaviti. Vještak svoje mišljenje temelji na usporednoj metodi budući da je kontaktirao nekoliko marina radi dobivanja podataka o cijenama radnog sata za ovakvu vrstu radova i ovakvu složenost poslova te je usporedio cijene iz 2017. i 2023. U odnosu na stavku 4 računa koju je u nalazu i mišljenju ocijenio kao višestruko previsoku, vještak je pojasnio da se obično poliranje trupa broda vrši nakon uvida u stanje broda i ovisno o zahtjevnosti površine koju treba polirati, jer nije isto polirati "ravne" dijelove i niz "kuteva" koje je potrebno relativno detaljno i sporo obrađivati. Vještak nije imao uvid u stanje broda pa dozvoljava mogućnost da je možda unutar tog poliranja bilo i potrebe za popravkom jel-code-a, ali o tome nema podataka. Naveo je da fotografije u spisu nisu dostatne da bi vještak mogao zaključiti kakvo je točno bilo stanje trupa i koji bi iznos bio potreban za ovu vrstu radova. Očekivani trošak poliranja vještak je utvrdio na temelju veličine i izvedbe broda, imajući u vidu cijene iz 2017. Mišljenje je vještaka da se u konkretnom slučaju radi o previsokom iznosu, ali se ne može izjasniti u kojem iznosu je prekomjeran obračun budući da mu nisu bili poznati svi podaci o stanju broda u trenutku započinjanja radova. Prema saznanju vještaka, troškovi poliranja se ne obračunavaju po kvadraturi budući da nije moguće znati zahtjevnost i vrijeme koje će se utrošiti, već se ti radovi mogu kvantificirati ili kroz radne sate ili kroz pregled broda i davanje i prihvat ponude. Smatra neprihvatljivim nuđenje od strane marina u svojim cjenicima usluga poliranja po m2 jer se aktivnost poliranja može radikalno razlikovati ovisno o zatečenom stanju broda koji treba polirati. Naveo je da je praksa u marinama takva da se ponuda izrađuje nakon uvida u stanje broda i prije početka radova, pri čemu ponuda ne mora nužno biti u pisanom obliku. Kod izuzetno lošeg stanja troškovi se povećavaju za podvodni dio broda po procjeni vještaka do 50%, međutim stavka poliranja nadgrađa je prema njegovom mišljenju i za loše stanje broda previsoka. Ista bi kod iznimno lošeg stanja broda bila do 10.000 kn plus PDV. Eventualna korekcija površine od 42 na 45 m2 na završni bi obračun utjecala na način da bi se tu radilo o iznosu od 270,00 kn. Stoga je izmijenio točku 6. pisanog mišljenja te je naveo da bi troškovi dijelova i usluga bili previsoki za iznos od 18.800,00 kn sa uključenim PDV-om. U odnosu na servis frižidera se nije mogao u tehničkom smislu očitovati jer ne zna o kakvom se frižideru radilo niti koji je konkretan kvar trebalo otkloniti. Nije se mogao očitovati niti o troškovima zamjene akumulatora jer ne zna o kakvim konkretno akumulatorima je riječ, međutim utvrdio je da su cijene akumulatora u skladu sa tržišnim cijenama.

16.3. Nakon saslušanja sudskog vještaka mr. sc. ĐZ tužitelj je ustrajao kod primjedbi na njegov nalaz i mišljenje, osobito u dijelu u kojem je vještak naveo da se troškovi poliranja ne iskazuju prema m2 nego prema radnim satima, a budući da je tužitelj uz podnesak od 11. ožujka 2024. dostavio cjenike Marine Frapa i Marine Trogir iz kojih je vidljivo da su te cijene iskazane po m2, ali i iz razloga što vještak nije cijenio fotografije koje se nalaze u spisu, a iz kojih je vidljivo stane broda. Stoga je predložio da se provede novo brodostrojarsko vještačenje.

16.4. Tuženik je također, nakon usmenog saslušanja vještaka ĐZ, prigovorio vrijednosti obračunatih radova. Odluku o prijedlogu za provođenje novog vještačenja prepustio je sudu.

17. Uvidom u isprave koje je tužitelj priložio uz podnesak kojim se očitovao na nalaz i mišljenje sudskog vještaka (cjenici Marine Frapa, Marine Trogir i Mata Marine d.o.o. – list 212.-215. spisa), utvrđeno je da se troškovi antifaulinga, brušenja, brušenja tikovine i poliranja u cjenicima ovih marina iskazuju prema m2, a ne prema utrošenim radnim satima. U tom je dijelu stoga tužitelj s uspjehom osporio nalaz i mišljenje sudskog vještaka ĐZ, dok vještak nije, prema uvjerenju suda, jasno i argumentirano otklonio ovaj prigovor. Naime, vještak je naveo da je kontaktiranjem marina utvrdio da se ovi troškovi naplaćuju prema utrošenim radnim satima, ali za navedeno uz nalaz i mišljenje nije priložio bilo kakav dokaz za navedeno. Radi se stoga o neprovjerljivom podatku, dok je tužitelj, s druge strane, priložio materijalne dokaze za suprotan zaključak.

17.1. U odnosu na protivljenje tuženika da sud prilikom odlučivanja uzme u obzir podnesak tužitelja od 11. ožujka 2024., koje protivljenje je tuženik iskazao u podnesku od 15. ožujka 2024., sud ističe da je tužitelj još podneskom od 23. siječnja 2024., dakle u roku koji mu je određen rješenjem suda od 29. prosinca 2023., prigovorio nalazu i mišljenju vještaka, predložio da se vještaka pozove na ročište radi saslušanja i zatražio produljenje roka za detaljnije očitovanje na nalaz i mišljenje. Sud nije odlučio posebnim rješenjem o zahtjevu tužitelja za produljenje roka, međutim kako se ne radi o zakonskom roku, a niti je propisana zakonska obveza za podnošenje pisanog očitovanja na nalaz i mišljenje, to nema nikakve procesne zapreke da se uvaži naknadno dostavljeni podnesak tužitelja. Osim toga, tužitelj je sve navode iz tog podneska mogao razložiti i usmeno na ročištu, odnosno postavljajući vještaku pitanja te je cjenike koje je priložio navedenom podnesku mogao predočiti i na ročištu kao protuargument vještakovim navodima.

17.2. Nadalje, iako je sudski vještak naveo da je nalaz i mišljenje sačinio samo na temelju stanja spisa, iz njegovog usmenog očitovanja proizlazi da nije osobito cijenio sadržaj fotografija koje je tužitelj priložio uz podnesak od 11. veljače 2019., odnosno naveo je da navedene fotografije nisu dostatne da bi temeljem njih mogao zaključiti kakvo je točno bilo stanje trupa i koji bi iznos bio potreban za radove poliranja i općenito obnovu podvodnog dijela broda. Vještak nije naveo da je od stranaka za potrebe vještačenja pokušao pribaviti bilo kakvu dodatnu dokumentaciju iako je na to bio ovlašten od strane suda rješenjem kojim mu je povjereno vještačenje. Dakle, imao je na raspolaganju mogućnost kontaktirati tužitelja i od njega zatražiti dostavljanje navedenih fotografija (koje tuženik tijekom postupka nije osporavao) u većem formatu, jednako kao i podatke o ugrađenim rezervnim dijelovima.

18. Uzimajući u obzir da sudski vještak mr. sc. ĐZ nije s uspjehom otklonio primjedbe i prigovore na njegov nalaz i mišljenje, sud je rješenjima od 18. travnja 2024. i 21. svibnja 2024. odredio provođenje novog brodostrojarskog vještačenja po sudskom vještaku mr. sc. Anti Zaninoviću iz ZANTE SHIP-DESING d.o.o.

18.1. Iz pisanog nalaza i mišljenja sudskog vještaka mr. sc. Ante Zaninovića koji je podnesen 13. kolovoza 2024. proizlazi da nema pisanih tragova o naručivanju radova koji su izvedeni, već su oni usmeno dogovarani o čemu se parnične stranke ne mogu složiti. U odnosu na cinkove motora je naveo da se sporenje o toj stavci iz računa moglo izbjeći da su dostavljeni računi kojima su ti cinkovi kupljeni. U stavci 2 spornog računa navedeni s cink protektori koji se postavljaju na vanjski podvodni dio broda, a u stavci 9 cinkovi motora koji se nalaze u motoru i njihova se izmjena radi kod servisa motora. Prema mišljenju vještaka, nije neobično da se radovi u održavanju brodica, naročito u sezoni, usmeno dogovaraju i da se za kraj sezone kad su manje gužve ostavlja što je moguće (pisanje ponude, izdavanje računa). U odnosu na poliranje vještak navodi da je danas prosječna cijena po m2 poliranja trupa i metalnih inox dijelova te pranje tikove palube 15,00 EUR -20,00 EUR pa bi to za poliranje 110 m2 trupa iznosilo 1.650,00 EUR - 2.200,00 EUR (sa uključenim PDCV-om), a tome treba pridodati pranje, čišćenje tikove palube i inox metalnih dijelova. Ove je radove vještak procijenio na iznos od 700,00 EUR pa se tako dođe do cijene od 2.350,00 EUR - 2.900,00 EUR. Ako se te cijene umanje na razinu 2017. za 5% radi se o iznosima od 16.743,75 kn - 20.662,50 kn (sa PDV-om) pa je stoga iskazani trošak poliranja u računu od 148.562,50 kn, odnosno sa uračunatim PDV-om 23.203,12 kn te se može reći da postoji razlika od nekih 2.540,65 kn - 6.459,37 kn. Naveo je da je u računu cijena poliranja obračunata u iznosu od 135,00 kn/m2, odnosno cca 18,00 EUR/m2. Naveo je da nije poznato kakvo je bilo stanje trupa i inox okova, kao i tikove palube i da u spisu nema fotografija iz kojih se može nedvojbeno utvrditi kakvo je bilo stanje trupa, palube i inoxa prije izvođenja poliranja. Stoga je prihvatio cijenu koja je istaknuta u računu. Dalje je vještak naveo da se pažljivom analizom stavki iskazanih u računu, uz pretpostavku ugradnje originalnih YANMAR dijelova koji su iskazani u računu, može potvrditi iznos iskazan u spornom računu te da cijene radova također odgovaraju tržišnim cijenama za obavljanje takvih radova u našim servisima. Naveo je da je jedina nepoznanica frižider o čemu nema dovoljno podataka niti je iz spisa poznato zašto je rađen. Zaključno je vještak naveo da je račun koji je predmet spora vjerodostojan.

18.2. Sudski vještak mr. sc. Ante Zanović usmeno je dao nalaz i mišljenje na ročištu za glavnu raspravu 19. prosinca 2024. Na tom je ročištu tužitelj predočio sudu, punomoćniku tuženika i sudskom vještaku veći format fotografija koje spisu predmeta prileže na listu 27.-34. Nakon uvida u predmetne fotografije, vještak je naveo da se na istima vide oštećenja podvodnog dijela, da se vidi da je posolica na dnu u strojarnici, odnosno sol, iz čega proizlazi da je taj dio bio potopljen, da se vidi da su akumulatori kompletno u vodi, što na manjim fotografijama vještak nije mogao uočiti. Pojasnio je da je pretraživanjem i zvanjem servisera utvrdio da je između 2017. i 2024. došlo do povećanja tržišnih cijena u visini od 5%, potom je cijenio koliko materijala treba za trup i koja je cijena tog materijala, a koju je utvrdio pretraživanjem na internetu. Za poliranje površine od 120 m2 treba pola količine polir paste. Polira se ne samo trup, nego i tikova paluba, inox okovi (50 m dužnih) i bitve, a to je vještak cijenio kao dodatni trošak pa se ogradio da cijena može biti različita zbog onih 15,00 EUR -20,00 EUR/m2 (zato razlika u cijeni od 1.650,00 EUR -2.200,00 EUR – uračunat PDV). Nakon što je vještak izvršio uvid u fotografije većeg formata, dodatno je utvrdio da je stanje trupa bilo loše pa je stoga trebalo uložiti i više napora da se dovede do sjaja. Pojasnio je da se poliraju sve površine koje su izložene suncu. Naveo je da račun uključuje stavku 4 koja se odnosi na poliranje trupa te se prema računu radi o površini od 110 m2, međutim ne piše je li i inox poliran i je li obrađena tikova paluba, ali iz fotografija nakon sanacije proizlazi da je tikovina uređena i da je inox ispoliran. Stoga vještak smatra prihvatljivim iznos od 18.562,50 kn po ovoj stavci računa. U odnosu na stavku 5 računa (frižider) je ponovio da nije jasno o kakvom je konkretno hladnjaku riječ niti koji su dijelovi mijenjani. Popravak sa zamjenskim dijelovima bi bio upola jeftiniji od originalnih dijelova, ali se na to vještak nije mogao precizno očitovati bez dodatnih podataka. U odnosu na stavke 7-19 računa vještak je naveo da prema fotografijama nije vidljivo koji su dijelovi mijenjani jer cinkovi motora (stavka 9) idu u motor i oni se ne vide na fotografijama, ali se moraju redovito mijenjati za vrijeme servisa motora, za to postoji protokol te se mijenjaju prema podacima iz servisne knjižice, dok cink protektori idu s vanjske strane na trup. U odnosu na preostale stavke, vještak je nakon pregleda fotografija naveo da se vidi potpuno novi filter ulja i originalni dijelovi u kutiji koji se ugrađuju, dok iz fotografija nije vidljivo jesu li svi dijelovi izmijenjeni. Naveo je da su cijene Mata Marine i cijene Pude servisa iz 2015. u odnosu na iste radove približne. Kada se zbroje stavke 7-19 računa dođe se do iznosa 15.550,75 kn sa PDV-om, a servis motora od strane Puda servisa je oko 15.000,00 kn bez PDV-a (tj. 1.875,00 EUR), pri čemu nije jasno koliko je utrošeno potrošnog materijala i jesu li mijenjani cinkovi motora. Tako se dođe do razlike od 10%, ali uz ove nepoznanice. Vještak je potvrdio da je za utvrđenje uzroka dimljenja motora bilo potrebno napraviti servis motora, odnosno mjerenje. U odnosu na stavke 20-23 računa vještak je naveo da u njih nisu uključene stavke 1-3 računa, osim cink protektora kod kojih je materijal uključen pod stavkom 2, ali to je manji dio iznosa. Pod stavkama 20-23 je specificiran materijal koji se koristio za radove navedene u stavci 3 računa. Glede stavki 30, 31, 37, 47 i 49 računa, vještak je naveo da su za četiri akumulatora (stavke 37, 49) navedeni proizvođači te su cijene prihvatljive, a za dva nisu navedeni proizvođači (stavka 31, 47), ali i u odnosu na njih su cijene prihvatljive. Na fotografijama se vidi da su ugrađeni novi akumulatori. Naime, akumulatori su bili smješteni na najnižem dijelu te ih je voda zalila, na fotografijama je vidljivi nivo vode sve do klema, a ako su akumulator i kleme bili pod vodom, to se moralo zamijeniti. Vještak je naveo da je njegovo mišljenje da je sporni račun vjerodostojan u iznosu na koji je izdan plus minus 5%, a koji zaključak temelji, između ostalog, na spomenutih 15,00 EUR - 20,00 EUR/m2, kao i na mogućnosti manje pogreške u svakoj stavci. U toj razlici u cijeni najviše sudjeluje stavka 4 računa jer je ta stavka najviša. Dodao je da je u sektoru nautike između 2017. i 2024. došlo do povećanja cijena, ali najviše tih 5% koje je vještak uzeo u obzir. Vještak je također naveo da se obračun radova (bojanje, čišćenje palube i potpalublja i sl.) vršio po m2 oduvijek koliko je njemu poznato, s time da na to utječe i kakve su linije broda, odnosno kakav je oblik trupa broda (da li ima puno zaobljenja, puno ravnih dijelova i sl.). Vještak je naveo da je analizirao svaku pojedinu stavku računa te nije našao da bi bilo koja od njih bila precijenjena Dodatno je pojasnio da se stavke 1 i 3 računa odnose na rad, a stavke 20-23 računa na materijal. Ujedno je naveo, a u odnosu na materijal i antifauling koji je propao na podvodnom dijelu trupa da je trebalo napraviti antiosmotski tretman, izvaditi brod vani, očistiti, pustiti da se odsoli i nakon sušenja od 6 mjeseci do jedne godine isti zaštititi sa epoksilnim smolama, što je iznimno skupo. Minimalna zaštita podvodnog dijela je primer i antifauling, što je, prema sadržaju fotografija u spisu, napravljeno (navedeno je vidljivo iz tamnije boje na tom dijelu trupa).

19. Budući da je tuženik na ročištu održanom 19. prosinca 2024. prigovorio fotografijama koje je tužitelj predočio na tom ročištu, valja navesti slijedeće.

19.1. Navedene je fotografije tužitelj priložio uz podnesak kojim se očitovao na prigovor protiv rješenja o ovrsi (odgovor na tužbu). Na iste se fotografije tužitelj pozivao i tijekom postupka, jednako kao i u svom iskazu. Navedene fotografije tuženik niti jednom riječju nije osporio, da bi tek na ročištu održanom 19. prosinca 2024., na kojem je tužitelj predočio iste fotografije, samo ispisane u većem formatu, naveo da nije jasno kada su te fotografije snimljene. Ovakva procesna dispozicija tuženika, prema ocjeni suda, usmjerena je isključivo na odugovlačenje postupka. Sud je uvidom u osobni mobitel tužitelja utvrdio da su fotografije koje su predane uz podnesak od 11. veljače 2019. i fotografije koje su predočene (i predane za spis i za protivnu stranu) na ročištu 19. prosinca 2024. istovjetne fotografijama koje su snimljene mobitelom tužitelja. Naime, sud je izvršio uvid u svojstva svake pojedine fotografije iz kojih je vidljivo da su fotografije snimljene 6. svibnja 2017. (fotografija na listu 27. spisa) te od 5. lipnja 2017. do 26. lipnja 2017. Za navedeno utvrđenje nije potrebno posebno stručno znanje pa stoga sud smatra neutemeljenim tuženikovo osporavanje vremenskog okvira nastanka predmetnih fotografija.

20. Tuženik je ustrajao kod prigovora na nalaz i mišljenje sudskog vještaka Zaninovića te je predložio da sud ponovno sasluša vještake ĐZ i Zaninovića odnosno da ih se suoči s obzirom na diskrepanciju između njihovih nalaza i mišljenja. Podredno je predložio da se provede novo vještačenje, a koji prijedlog je sud odbio kao nesvrsishodan.

20.1. Naime, odredbom čl. 261. st. 2. ZPP određeno je da ako se podaci vještaka o njihovu nalazu bitno razilaze, ili ako je nalaz jednog ili više vještaka nejasan, nepotpun ili u proturječnosti sam sa sobom ili s izviđenim okolnostima, a ti se nedostaci ne mogu otkloniti ponovnim saslušanjem vještaka, obnovit će se vještačenje s istim ili drugim vještacima. Prema stavku 3. ove zakonske odredbe ako u mišljenju jednog ili više vještaka ima proturječnosti ili nedostataka, ili se pojavi osnovana sumnja u pravilnost danog mišljenja, a ti se nedostaci ili sumnja ne mogu otkloniti ponovnim saslušanjem vještaka, zatražit će se mišljenje drugih vještaka

20.2. S obzirom da je sud prethodno ocijenio da vještak mr. sc. ĐZ nije na jasan, objektivno provjerljiv i stručan način sačinio nalaz i mišljenje, a niti je prilikom usmenog davanja nalaza i mišljenja s uspjehom otklonio nejasnoće u nalazu i mišljenju niti primjedbe i prigovore stranaka, sud je primjenom odredbe čl. 261. st. 2. ZPP odredio provođenje novog vještačenja po drugom vještaku.

20.2. Nalaz i mišljenje sudskog vještaka mr. sc. Ante Zaninovića sud je ocijenio kao jasan, detaljan, argumentiran, sukladan materijalnim dokazima u spisu te sačinjen sukladno pravilima znanosti i vještine. Kao takvog ga je sud u cijelosti prihvatio. Stoga, prema ocjeni ovog suda, nema mjesta suočavanju vještaka niti određivanju novog vještačenja jer se ne radi o situaciji koju predviđa odredba čl. 261. st. 3. ZPP.

21. Dakle, na temelju rezultata provedenog postupka, sud je utvrdio slijedeće pravno relevantne činjenice.

21.1. Tuženik je angažirao tužitelja za čuvanje i održavanje broda od 1. listopada 2016. do 1. listopada 2017. te su stranke pisanim ugovorom ugovorile radove koji spadaju u redovno održavanje broda, dok su se suglasile da se svi dodatni radovi moraju posebno ugovoriti. Radi se o ugovoru o djelu koji je reguliran odredbom čl. 590. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 155/23. – dalje: ZOO). Navedeni ugovor ne zahtijeva pisanu formu te je isti valjan i ako je sklopljen u usmenom obliku. Stranke su nedvojbeno ugovorile izvođenje radova koji su predmet utuženog računa, međutim nisu izrijekom dogovorile cijene. Sam zastupnik po zakonu tuženika je naveo da nije pitao za cijene i da je naknadno zahtijevao troškovnik. Iz navedenog proizlazi da je pristao na ovakav model poslovanja tužitelja, odnosno da se troškovnik izda po završetku sezone, dakle nakon što ugovoreni radovi već budu izvršeni. Iz rezultata provedenog postupka sud smatra s dostatnim stupnjem uvjerenja dokazanim da je tužitelj izvršio sve radove koje je tuženik usmeno naručio, a koje je fakturirao utuženim računom. Budući da je tuženik prigovorio visini cijena iskazanih u predmetnom računu, sud je na tu okolnost proveo vještačenje te je iz nalaza i mišljenja vještaka utvrdio da je tužitelj za izvedene radove obračunao cijene u skladu sa tržišnim uvjetima te da je račun koji tuženik osporava u nepodmirenom dijelu, u cijelosti vjerodostojan. Tuženik se niti nije jasno očitovao o tome koje je konkretne stavke, koje količine i po kojim cijenama iz predmetnog računa platio, već je naveo da je platio iznos od 37.500,00 kn uzimajući u obzir iznos od oko 4.000,00 kn mjesečno. Navode tuženika o inflaciji od 30% sud nije posebno razmatrao budući da je sudski vještak mr. sc. Ante Zaninović jasno naveo da je u nautičkom sektoru između 2017. i 2020. došlo do porasta cijena u omjeru od 5%. Slijedom navedenog, sud je na temelju rezultata dokazivanja ocijenio da je tuženik u obvezi isplatiti tužitelju i preostali iznos utuženog računa u skladu s odredbama čl. 9. i čl. 590. ZOO i to sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od pada tuženika u zakašnjenje (30. prosinca 2017.) pa do isplate (čl. 29. st. 1. i 2. ZOO).

22. Slijedom navedenog, odlučeno je primjenom odredbe čl. 451. st. 3. ZPP kao pod točkom I. izreke presude.

23. U odnosu na prijedlog za određivanje prethodne mjere.

23.1. Odredbom čl. 501.a ZPP određeno je da će sud, u postupku pred trgovačkim sudovima koji se vodi povodom prigovora protiv platnog naloga na temelju vjerodostojne isprave ili rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, najkasnije do zaključenja glavne rasprave na prijedlog tužitelja, neovisno o uvjetima za određivanje prethodne mjere, odrediti zabranu banci da tuženiku ili trećoj osobi po nalogu tuženika isplati s njegovog računa novčani iznos za koji je određena prethodna mjera, u pravilu iznos sporne tražbine, osim ako iz navoda u prigovoru i spisu priloženih isprava proizlazi veća vjerojatnost da tuženik uspije u sporu.

23.2. Iz sadržaja odredbe čl. 501.a ZPP proizlazi da se prethodna mjera može odrediti najkasnije do zaključenja glavne rasprave, međutim, u situaciji kada je prijedlog za osiguranje podnesen do zaključenja glavne rasprave (što je u konkretnoj situaciji slučaj), a sud prethodnu mjeru odredi nakon zaključenja glavne rasprave, ima se na odgovarajući način primijeniti odredba čl. 337. st. 2. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16. -odluka USRH, 73/17., 131/20., 114/22., 6/24.) kojom je određeno da vrijeme za koje se prethodna mjera određuje može trajati najduže do proteka petnaest dana nakon nastupanja uvjeta za ovrhu pa kako u konkretnom slučaju nisu nastupili uvjeti za ovrhu, okolnost da je sud o prijedlogu za određivanje predložene mjere osiguranja odlučio nakon zaključenja glavne rasprave, ne čini ovo rješenje nezakonitim kada se uzme u obzir da je tužitelj prijedlog za određivanje prethodne mjere podnio do zaključenja glavne rasprave i da u trenutku donošenja rješenja još nisu nastupili uvjeti za ovrhu (tako i Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u odluci broj Pž-3946/2017 od 13. srpnja 2017.).

23.3. Citiranim čl. 501.a ZPP propisane su posebne pretpostavke za određivanje prethodne mjere u odnosu na odredbe OZ, budući sud mora ocijeniti vjerojatnost tuženikovog uspjeha u sporu u odnosu na navode iz prigovora i spisu priloženih isprava. Da bi se ispunile pretpostavke za određivanje prethodne mjere sukladno čl. 501.a ZPP dovoljno je da predlagatelj osiguranja (u konkretnom slučaju tužitelj) učini postojanje svoje tražbine vjerojatnom, a ne i izvjesnom, odnosno da je veća vjerojatnost da on uspije u sporu, a ne tuženik.

23.4. Prema sadržaju dokumentacije u spisu i na temelju dokaza izvedenih tijekom postupka sud je zaključio da je tužitelj izvršio sve radove koji su specificirani u utuženom računu, a koje su usluge stranke prethodno ugovorile, pa je stoga tuženik u obvezi isplatit neplaćeni dio spornog računa. Obzirom na navedeno, zaključak je suda da ne proizlazi veća vjerojatnost da tuženik uspije u sporu.

23.5. Obzirom da u odnosu na glavno potraživanje proizlazi veća vjerojatnost da tužitelj uspije u sporu, osnovano tužitelj predlaže da se odredi osiguranje i u odnosu na troškove ovršnog postupka koji predstavljaju sporednu tražbinu u smislu čl. 35. st. 2. ZPP. To stoga što u situaciji kad postoji vjerojatnost glavne tražbine koja se osigurava, postoji i vjerojatnost tražbine koja se odnosi na troškove postupka (tako i Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u odluci broj Pž-5956/15-3 od 24. kolovoza 2015.).

23.6. Prema ocjeni suda, prijedlog za osiguranje prethodnom mjerom u odnosu na ovršne troškove samo je djelomično osnovan i to za one troškove koje bi valjalo priznati tužitelju, a koji se odnose na troškove sastava prijedloga za ovrhu u iznosu od 132,72 EUR (1.000,00 kn) uvećano za PDV prema Tbr. 11. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23. – dalje: Tarife) i troškove javnobilježničke nagrade u iznosu od 97,31 EUR (733,21 kn) uvećane za PDV prema čl. 6. i čl. 8. Pravilnika o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku ("Narodne novine" br. 8/11., 112/12., 114/12., 131/20., 9/21.), dakle u ukupnom iznosu od 287,55 EUR (2.166,51 kn).

23.7. Međutim, takva vjerojatnost ne postoji u odnosu na trošak javnog bilježnika u iznosu od 4,98 EUR (37,50 kn) jer isti nisu dokazani niti po osnovi niti po visini. Također, navedena vjerojatnost ne postoji niti u odnosu na zakonske zatezne kamate na troškove ovršnog postupka u iznosu od 287,55 EUR od donošenja rješenja o ovrsi pa do dana donošenja ove odluke jer se o troškovima ovršnog postupka, prema zaključku sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 2. lipnja 2017., broj: Su-IV-204/17, odlučuje u okviru troškova parničnog postupka pa i zatezne kamate na te troškove teku tek od donošenja odluke (čl. 151. st. 3. ZPP).

23.8. Obzirom na navedeno, odlučeno je kao pod točkama I. i II. izreke ovog rješenja.

24. S obzirom da je o troškovima ovršnog postupka valjalo odlučiti ovom presudom i to zajedno s troškovima parničnog postupka (zaključak sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 2. lipnja 2017., broj: Su-IV-204/17) to je djelomično ukinut predmetni platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave u dijelu kojim je odlučeno o troškovima ovršnog postupka (točka III. izreke ovog rješenja).

25. O troškovima postupka sud je odlučio primjenom odredbi čl. 151., čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP. Budući da je tužitelj u cijelosti uspio u sporu, tuženik mu je dužan nadoknaditi troškove postupka koji su mu nastali i koji su bili potrebni za vođenje spora.

25.1. Tužitelju su od ovršnih troškova priznati troškovi sastava prijedloga za ovrhu u iznosu od 132,72 EUR (1.000,00 kn) uvećani za PDV prema Tbr. 11. toč. 1. Tarife i troškovi javnobilježničke nagrade u iznosu od 97,31 EUR (733,21 kn) uvećani za PDV prema čl. 6. i čl. 8. Pravilnika o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku, odnosno ukupan iznos od 287,55 EUR, dok mu nisu priznati troškovi javnobilježničke dostave u zatraženom iznosu od 3,98 EUR uvećani za PDV (tj. iznos od 4,98 EUR) jer navedeni troškovi ničim nisu dokazani.

25.2. Na ime parničnih troškova, tužitelju su priznati troškovi sastava podnesaka od 11. veljače 2019., 15. veljače 2020. i 11. ožujka 2024. u iznosima od po 200,00 EUR za svaki podnesak prema Tbr. 8.toč. 1. Tarife, troškovi sastava podnesaka od 23. siječnja 2024., 12. rujna 2024. i 30. listopada 2024. u iznosima od po 100,00 EUR za svaki podnesak prema Tbr. 8. toč. 3. Tarife, troškovi sastava podnesaka od 1. ožujka 2021. i 23. siječnja 2024. u iznosima od po 25,00 EUR za svaki podnesak prema Tbr. 8. toč. 4. Tarife i troškovi zastupanja na ročištima 9. srpnja 2020., 10. studenog 2020., 1. veljače 2021., 26. ožujka 2021., 28. svibnja 2021., 12. ožujka 2024., 16. travnja 2024. i 19. prosinca 2024. u iznosima od po 200,00 EUR za svako ročište prema Tbr. 9. toč. 5. Tarife. Navedeno uvećano za PDV po stopi od 25% i za troškove vještačenja u iznosu od 650,00 EUR iznosi 3.837,50 EUR.

25.3. Tužitelju nisu priznati troškovi sastava podnesaka od 16. rujna 2020., 3. siječnja 2023. i 20. veljače 2024. jer isti, prema ocjeni suda, nisu bili potrebni za vođenje ovog spora u smislu čl. 155. ZPP. Nadalje mu nisu priznati troškovi sastava podnesaka od 23. siječnja 2024., 12. rujna 2024. i 30. listopada 2024. preko iznosa od 100,00 EUR uvećanom za PDV po podnesku i za sastav podnesaka od 1. ožujka 2021. i 23. siječnja 2024. preko iznosa od 25,00 EUR uvećanom za PDV po podnesku, jer navedeni podnesci ne predstavljaju obrazložene podneske za koje je predviđena nagrada u Tbr. 8. toč. 1. Tarife, već se radi o podnescima iz Tbr. 8. toč. 3. i 8. toč. 4. Tarife. Nadalje tužitelju nisu priznati troškovi sudske pristojbe jer u tom dijelu njegov zahtjev za naknadu troškova postupka nije određen u skladu s čl. 164. st. 2. ZPP.

25.4. Dakle, tužitelju je, na ime troškova postupka ukupno dosuđen iznos od 4.125,05 EUR (točka IV. izreke rješenja), dok je odbijen zahtjev za naknadu troškova u iznosu od 942,48 EUR (točka V. izreke rješenja).

25.5. Odluka o zakonskim zateznim kamatama na dosuđene troškove postupka temelji se na odredbama čl. 151. st. 3. ZPP i čl. 29. st 2. ZOO.

U Zagrebu 3. veljače 2025.

SUDAC

Maja Hilje

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti, putem ovog suda, žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku 8 (osam) dana (čl. 500. Zakona o parničnom postupku /''Narodne novine'' broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - odluka USRH, 84/08, 123/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14. - odluka USRH/, u vezi čl. 117. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku /"Narodne novine" broj 70/19./) od dana kada se smatra da joj je dostava presude obavljena, odnosno od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje) odnosno u roku osam dana od dana dostave prijepisa presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje).

Presuda kojom se završava postupak u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ZPP (čl. 467. st. 1. ZPP).