Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-3108/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Iris Gović Penić kao predsjednice vijeća, Sanje Joke Umićević kao članice vijeća i suca izvjestitelja te Ines Kovačević kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja JC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Ivanu Ražnjeviću, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Hrvatske ceste d.o.o., Vončinina 3, Zagreb, [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku PC, diplomiranom pravniku, zaposleniku tuženika, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Zlataru, poslovni broj Pn- 202/2022-30 od 29. travnja 2024., na sjednici vijeća održanoj dana 3. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Preinačava se presuda Općinskog suda u Zlataru, poslovni broj Pn- 202/2022-30 od 29. travnja 2024. u dijelu kojem je odbijen zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 2.290,23 EUR, i sudi:

Nalaže se tuženiku Hrvatske ceste d.o.o., Vončinina 3, Zagreb, [osobni identifikacijski broj], isplatiti tužitelju JC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 2.290,23 EUR sa zateznom kamatom tekućom od dana 29. travnja 2024. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Nalaže se tuženiku Hrvatske ceste d.o.o., Vončinina 3, Zagreb, [osobni identifikacijski broj], nadoknaditi tužitelju JC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], trošak parničnog postupka u iznosu od 1.660,50 EUR sa zateznom kamatom tekućom od dana 3. veljače 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Odbija se zahtjev tužitelja JC za naknadu parničnog troška u iznosu od 725,00 EUR.

II. Odbija se žalba tužitelja kao djelomično neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zlataru, poslovni broj Pn-202/2022-30 od 29. travnja 2024. u dijelu kojem je odbijen zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 572,56 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 29. travnja 2024. pa do isplate.

III. Nalaže se tuženiku Hrvatske ceste d.o.o. naknaditi tužitelju JC trošak žalbenog postupka u iznosu od 260,50 EUR, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tužitelja JC za naknadu troška žalbenog postupka u iznosu od 125,00 EUR.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

1. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju na ime naknade štete iznos od 2.862,79 eura/ 21.569,69 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodište za tri postotna poena.

2. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja pa do isplate i to po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodište za tri postotna poena, i sve to u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.".

2. Protiv prvostupanjske presude tužitelj je podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da se usvoji tužbeni zahtjev u cijelosti te da se obveže tuženika nadoknaditi tuženiku prouzročeni parnični trošak, uvećan za sastav predmetne žalbe. Podredno predlaže da se pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovno suđenje. U bitnome ističe kako postoji odgovornost tuženika za nastalu štetu, budući da je odgovoran za održavanje kolnika javne ceste i sigurno odvijanje prometa. Navodi da tuženik odgovara za nezgodu kao pravna osoba nadležna za upravljanje i održavanje državnim cestama u sklopu čega je dužna osigurati neometan i siguran promet državnim cestama te ukloniti stvari sa javne ceste. Navodi da njegovo postupanje prilikom kretanja predmetnom dionicom ceste može biti eventualno razlog za djelomično oslobođenje tuženika od odgovornosti, ali da nikako ne može biti povod za isključivu odgovornost tužitelja.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 2.862,79 EUR na ime naknade imovinske štete sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, a koja šteta je nastala naletom automobila tužitelja na kamenje koje se nalazilo na kolniku.

6. Među strankama je sporna odgovornost za štetni događaj.

7. Prvostupanjski sud je utvrdio sljedeće:

- da je tužitelj 14. veljače 2022., upravljajući svojim osobnim automobilom Ford Focus, reg. oznake [registarska oznaka] kolnikom državne ceste D2, iz smjera Obrovca prema [adresa], oko 11:00 sati, na 6 km + 700 m, udario i prešao preko kamenja koje se nalazilo na kolniku, uslijed čega je njegovo vozilo oštećeno

- da se nesreća dogodila izvan naselja na odsjeku ceste: [adresa] (D1) – Zaton Obrovački (D45) na 6 + 700 m, oznaka i broj ceste D27, na državnoj cesti s kolnikom u oba smjera, da je zavoj bio pregledan, cesta ravna, na kolniku je bio odron kamenja, prometni znak opasnosti "odron na cesti" je bio postavljen uz zapadni rub kolnika ceste D27 kod 2 + 700 km, ograničenje brzine je 90 km/h, promet je bio rijedak, a vremenske prilike oblačno

- da se tužitelj kretao dozvoljenom brzinom od 60 km/h te da je naletio na kamenje na cesti

- da navedenom državnom cestom upravlja tuženik te da je on radove građenja, rekonstrukcije i održavanja javnih cesta u svom djelokrugu ustupio izvoditelju – društvu Ceste Zadarske županije d.o.o.

- da je ophodarska služba društva Ceste Zadarske županije d.o.o. na navedenoj cesti, po ophodaru SC obavila radnje navedene u ophodarskim dnevnicima od 13. veljače i 14. veljače 2022.

- da iz ophodarskih dnevnika proizlazi da je do odrona kamenja na kolnik došlo između ophodnje koja je navedenog dana završila u 9:00 sati i sljedeće ophodnje koja je tog dana započela u 14:00 sati

- da visina štete na vozilu iznosi 2.862,79 EUR

- da intenzitet nastalih oštećenja dopušta mogućnost da se neposredno prije štetnog događaja vozilo tužitelja kretalo brzinom 60 km/h

- da je tužitelj, u konkretnim okolnostima, imao objektivnu mogućnost uočiti kamenje na kolniku na udaljenosti od najmanje 50 metara te je, pri brzini od oko 60 km/h i izračunatom zaustavnom putu od 33,1 metra, mogao zaustaviti svoje vozilo prije mjesta naleta da je reagirao i kočenjem slabijeg intenziteta

8. Prilikom ispitivanja prvostupanjske presude i postupka koji joj je prethodio, utvrđeno je da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP), a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe iz čl. 365. st. 2. ZPP-a.

9. Prema ocjeni ovog suda, pogrešan je zaključak prvostupanjskog suda da uopće ne postoji odgovornost tuženika za štetni događaj i da je riječ o slučaju za koji ne postoji odgovornost za štetu. Prvostupanjski sud je pravilno i potpuno utvrdio sve bitne činjenice, ali je pogrešno primijenio materijalno pravo na konkretnu situaciju.

10. Sukladno članku 2. stavku 1. točki 18. Zakona o cestama ("Narodne novine", broj: 84/2011, 18/2013, 22/2013, 54/2013, 148/2013, 92/2014, 110/2019, 144/2021. i 114/2022, dalje: ZC), "Hrvatske ceste d.o.o." je društvo s ograničenom odgovornošću za upravljanje, građenje, rekonstrukciju i održavanje državnih cesta.

11. Odredba čl. 17. st. 1. ZC propisuje da se javne ceste planiraju, projektiraju, grade, rekonstruiraju i održavaju na način da omogućuju sigurno prometovanje svih sudionika u prometu.

12. Sukladno odredbi čl. 26. ZC poslovi održavanja javnih cesta u smislu tog zakona su, među ostalim, redovito i izvanredno održavanje javnih cesta i ophodnja javnih cesta.

13. Sukladno odredbi čl. 24. Pravilnika o održavanju cesta ("Narodne novine", broj: 90/2014,3/2021, dalje u tekstu: Pravilnik) upravitelj ceste u obvezi je osigurati da izvođač radova održavanja ceste pokose usjeka, zasjeka i nasipa održava tako da osigura zadani nagib i oblik, da je na njima stalno osiguran ili odstranjen nestabilni materijal, te da su tehničke i biološke zaštitne mjere (zaštitna vegetacija, zaštitne mreže te druge naprave i mjere za zadržavanje nestabilnog materijala) u takvom stanju da je osigurana učinkovita zaštita pokosa i ceste.

14. Sukladno čl. 30. Pravilnika, upravitelj ceste u obvezi je osigurati da izvođač radova održavanja ceste sve sastavne dijelove javne ceste očisti na način da odstrani sve što može utjecati na sigurnost prometa, njegovu funkcionalnost i uređeni izgled ceste te zaštitu okoliša

15. Odredbom čl. 1045. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22, dalje: ZOO) propisano je da je tko drugom prouzroči štetu, istu dužan naknaditi, ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje.

16. U konkretnom slučaju uzrok štete je kamen na cesti, koji je tuženik, kao pravna osoba koja prema odredbama članka 2. st. 1. toč. 18. i čl. 26. ZC obavlja djelatnost održavanja javnih cesta, bio dužan ili ukloniti ili osigurati određene mjere da odron kamenja ne dospije na kolnik. Dakle, postojao je propust tuženika u održavanju ceste, zbog čega je kamenje koje se obrušilo na kolnik u uzročnoj vezi s nastalim štetnim događajem, a okolnost da je na kolnik postavljen znak upozorenja "odron na cesti", ne oslobađa tuženika samim time odgovornosti u konkretnom slučaju. Budući da je šteta prouzrokovana stanjem ceste jer tuženik nije otklonio opasnost za sigurno i neometano odvijanje prometa, tuženik odgovara za štetu sukladno čl. 1045. st. 1 ZOO.

17. Jasno je da tuženik ne može svaki odron kamenja otkloniti s ceste odmah nakon što je dospio na cestu, ali se njegova odgovornost u konkretnom slučaju sastoji i u nepoduzimanju odgovarajućih mjera radi sprečavanja pada kamena na kolnik. Naime, održavanje javnih cesta ne podrazumijeva samo uklanjanje odrona, kamenja i drugih stvari koje dospiju na kolnik s okolnog okruženja, već i preventivno djelovanje da okolno kamenje s uzvišenog terena uz cestu ne dospije na kolnik i time ugrozi sigurnost sudionika u prometu, a što proizlazi iz čl. 24. i čl. 30. Pravilnika.

18. Međutim, potrebno je istaknuti da u slučaju mogućeg izbjegavanja naleta automobila na odron kamenja, postoji doprinos vozača koji je mogao izbjeći nalet na odron kamenja na kolniku, ali to svakako ne isključuje odgovornost osobe koja upravlja cestom, jer da nije došlo do odrona i u tom slučaju ne bi došlo do prometne nesreće.

18.1. Stalni sudski vještak za promet, vozila, plovila i strojarstvo Neven Ereš, u svom nalazu i mišljenju (list 72-76 spisa) navodi da za izračun brzine kretanja tužiteljevog vozila neposredno prije i u trenutku naleta na kamenje nema elemenata jer na kolniku nisu utvrđeni nikakvi materijalni tragovi kotača vozila, ali da intenzitet nastalih oštećenja dopušta mogućnost da se neposredno prije štetnog događaja vozilo tužitelja kretalo iskazanom brzinom od oko 60 km/h. Zaustavni put kočenjem tužiteljevog vozila iz iskazane brzine od oko 60 km/h, uz prosječno usporenje od 6,5 m/s2 iznosi 33,1 metar. Obzirom na konfiguraciju kolnika te njegov izgled iz crnobijelih fotografija koje se nalaze u spisu vještak je zaključio da je tužitelj na ravnom i preglednom kolniku na udaljenosti od najmanje 50 m mogao uočiti kamenje na kolniku pa da je tada reagirao čak i kočenjem slabijeg intenziteta, uspio bi zaustaviti svoje vozilo prije mjesta naleta i do naleta ne bi došlo jer je na raspolaganju imao put od najmanje 50 metara dok mu je zaustavni put kočenjem iznosio samo 33,1 metar. Na mjestu štetnog događaja brzina kretanja vozila ograničena je općim načelom izvan naseljenog mjesta na 90 km/h, dok se na oko 4 km prije mjesta štetnog događaja u smjeru kretanja vozila tužitelja nalazio prometni znak opasnosti "kamenje pada".

18.2. Tužitelj je prigovarao na nalaz i mišljenje vještaka podneskom od 30. studenog 2023. (list 91-96 spisa), navodeći da je vještak imao mogućnost izraditi svoj nalaz i mišljenje temeljem policijskog fotoelaborata u boji, dok je vještak izradio svoj nalaz temeljem crnobijelih fotografija. Ističe da vještak nije uzeo u obzir mokar kolnik prilikom izračuna zaustavnog puta tužitelja. Nadalje, smatra da je zanemaren utjecaj jake kiše na vidljivost kamenja na kolniku i da u takvim okolnostima tužitelj nije mogao uočiti kamenje na kolniku na udaljenosti od 50 metara.

18.3. Vještak u svom iskazu, u odnosu na prigovore tužitelja istaknute u podnesku od 30. studenog 2023., navodi da on na temelju stanja spisa ne može zaključivati kakvi su bili vremenski uvjeti u trenutku štetnog događaja. Prilikom izračuna zaustavnog puta vozila tužitelja uzeo je u obzir stanje mokrog kolnika. Sam izgled kamenja na kolniku prema fotografijama je takav da u bitnome udara od površine kolnika pa je stoga u svome nalazu zaključio o mogućnosti uočavanja takve prepreke na kolniku. Količina padalina u smislu nekog jakog pljuska mogla je utjecati na mogućnost uočavanja kamena na kolniku od strane tužitelja, ali u kojoj mjeri i na koji način, on ne može točno odgovoriti. Međutim, ističe da bi se vozači u pravilu trebali kretati nekom tehnički prilagođenom brzinom njihovoj vidljivosti i mogućnosti uočavanja određenih prepreka na kolniku pa stoga u odnosu na ovu konkretnu prometnu situaciju čak i u slučaju jakog pljuska i smanjene vidljivosti, tužitelj bi uspio zaustaviti svoje vozilo prije naleta na kamenje na kolniku da se kretao tehnički prilagođenom brzinom smanjene vidljivosti zbog jake kiše.

18.4. S obzirom na to da je tužitelj vozio u skladu s propisanim ograničenjem brzine (vozio je 60 km/h, a ograničenje je bilo 90 km/h) i da su vremenski uvjeti bili nepovoljni (oblačno vrijeme i mokar kolnik), a što je utjecalo na vidljivost kamenja na cesti, međutim, cijeneći da je tužitelj trebao svoju brzinu više prilagoditi uvjetima smanjene vidljivosti, a čime bi uspio pravovremeno uočiti kamenje na kolniku i pravovremenim kočenjem izbjegnuti nalet na kamenje, ovaj sud ocjenjuje da doprinos tužitelja kao oštećenika u nastanku štetnog događaja iznosi 20%, sukladno čl. 1092. st. 1. i 2. ZOO.

19. Tužitelj je specificirao svoj tužbeni zahtjev podneskom od 30. studenog 2023. (list 91-96 spisa), a kojim potražuje iznos od 2.862,79 EUR, sukladno izračunu visine štete utvrđene u nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka Nevena Ereša (list 72- 76 spisa), a na koji izračun tuženik nije imao primjedbi.

20. Kako postoji doprinos tužitelja u nastanku štetnog događaja od 20%, u odnosu na postavljeni tužbeni zahtjev u iznosu od 2.862,79 EUR, tužitelj ima pravo na razmjerno sniženu naknadu u iznosu od 2.290,23 EUR, dok nema pravo na preostali zatraženi dio u iznosu od 572,56 EUR.

21. Dakle, budući da postoji odgovornost tuženika za štetni događaj uz doprinos tužitelja (oštećenika) u nastanku štetnog događaja u iznosu od 20%, valjalo je preinačiti prvostupanjsku presudu i naložiti tuženiku da isplati tužitelju iznos od 2.290,23 EUR, sukladno čl. 373. st. 3. ZPP-a (točka I. stavak 1. ove presude), a u odnosu na dio u iznosu od 572,56 EUR, valjalo je odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu, sukladno čl. 368. st. 1. ZPP (točka II. ove presude)

22. Zbog izmijenjenog uspjeha stranaka u postupku, temeljem odredbe čl. 166. st. 2. ZPP, donesena je odluka o troškovima postupka u točki I. stavku 2. i 3. izreke ove odluke.

23. Tužitelj je kvalitativno uspio u sporu s 80%, a tuženik s 20%, budući da postoji doprinos tužitelja u nastanku štetnog događaja. Tužitelj je kvantitativno uspio u sporu s 80%, a tuženik s 20%, budući da je valjalo razmjerno sniziti zatraženu naknadu zbog doprinosa tužitelja u nastanku štetnog događaja. Konačni uspjeh stranaka u sporu je taj da je tužitelj uspio s 80%, a tuženik s 20%. Primjenjujući odredbu čl. 154. st. 2. ZPP, kada se uspjeh tužitelja oduzme s uspjehom tuženika (80%-20% = 60%), tužitelj ima pravo na naknadu troškova postupka u razmjernom dijelu od 60%.

24. Temeljem čl. 154. st 2. i čl. 155. ZPP, uz primjenu Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 138/23), odlučeno je o zahtjevu tužitelja za naknadom parničnog troška. Tužitelj ima pravo na naknadu sljedećeg troška parničnog postupka: trošak sastava tužbe od 6. srpnja 2022. u iznosu od 100 bodova (200,00 EUR) prema Tbr. 7.1., trošak sastava obrazloženog podneska od 3. ožujka 2023. u iznosu od 100 bodova (200,00 EUR) prema Tbr. 8.1., trošak zastupanja na pripremnom ročištu od 8. ožujka 2023. u iznosu od 100 bodova (200,00 EUR) prema Tbr. 9.1., trošak sastava podneska od 14. ožujka 2023. u iznosu od 25 bodova (50,00 EUR) prema Tbr. 8.3., trošak zastupanja na ročištu za glavnu raspravu od 17. travnja 2023. u iznosu od 100 bodova (200,00 EUR) prema Tbr. 9.1., trošak sastava obrazloženog podneska od 30. studenog 2023. u iznosu od 100 bodova (200,00 EUR) prema Tbr. 8.1., trošak zastupanja na ročištu za glavnu raspravu od 20. prosinca 2023. u iznosu od 100 bodova (200,00 EUR) prema Tbr.

9.1., trošak zastupanja na ročištu za glavnu raspravu od 14. ožujka 2024. u iznosu od 100 bodova (200,00 EUR) prema Tbr. 9.1., sve uvećano za PDV od 25% (362,50 EUR) prema Tbr. 46. Sveukupno je riječ o iznosu od 1.812,50 EUR.

25. Sveukupni trošak tužitelja iznosi 1.812,50 EUR te je, primjenom čl. 154. st. 2. ZPPa (omjer od 60% uspjeha tužitelja u sporu), odlučeno da tuženik nadoknadi trošak tužitelju u iznosu od 1.087,50 EUR, čemu valja pribrojiti i trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 36,50 EUR, trošak sudske pristojbe na prvostupanjsku presudu u iznosu od 36,50 EUR i trošak predujma prometnog vještačenja u iznosu od 500,00 EUR, dakle, sveukupno je riječ o iznosu od 1.660,50 EUR (točka I. stavak 2. odluke). U odnosu na trošak u preostalom iznosu od 725,00 EUR, valjalo je tužitelja odbiti (točka I. stavak 3. ove odluke).

26. Tužitelj ima pravo i na naknadu troška žalbenog postupka, i to: trošak sastava žalbe protiv prvostupanjske presude u iznosu od 100 bodova s povećanjem od 25% prema Tbr. 10.1. (250,00 EUR), uvećano za PDV od 25% (62,50 EUR), sveukupno 312,50 EUR. Primjenom čl. 154. st. 2. ZPPa (omjer od 60% uspjeha tužitelja u sporu), odlučeno je da tuženik nadoknadi trošak žalbenog postupka tužitelju u iznosu od 187,50 EUR, uvećano za trošak pristojbe na žalbu protiv prvostupanjske presude u iznosu od 73,00 EUR, dakle, iznos od 260,50 EUR (točka III. odluke). U odnosu na trošak u preostalom zatraženom iznosu od 125,00 EUR, valjalo je tužitelja odbiti (točka IV. odluke).

U Zagrebu, 3. veljače 2025.

Predsjednica vijeća:

mr. sc. Iris Gović Penić