Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Gundulićeva 27

21000 Split

Pr-1867/2022-23

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji tog suda Katici Bojčić Vidović, kao sucu pojedincu, a po prijedlogu višeg sudskog savjetnika - specijalista Mirande Marušić, u pravnoj stvari tužiteljice ZN iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Martina Radić Šunjić, odvjetnica u Splitu, protiv tuženika Kliničkog bolničkog centra Split, OIB: 51401063283, Split, Spinčićeva 1, radi isplate, nakon održane usmene i javne glavne rasprave, zaključene dana 15.siječnja 2025. nazočnosti zamjenika punomoćnika tužiteljice, a izočnosti tuženika, po objavi dne 3.veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

I/ Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju razliku manje isplaćene naknade bruto plaće od one koju je trebao isplatiti po osnovi dodataka na plaću te po osnovi naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjih odmora i privremene nesposobnosti za rad, za razdoblje od 01.04.2017.g. do 30.06.2020.g. u ukupnom iznosu od 31,70 EUR zajedno s pripadajućom:

zakonskom kamatom koja na iznos od 3,42 EUR teče od 15. siječanj 2018. zakonskom kamatom koja na iznos od 0,25 EUR teče od 15. veljača 2018. zakonskom kamatom koja na iznos od 19,71 EUR teče od 15. travanj 2020. zakonskom kamatom koja na iznos od 2,69 EUR teče od 15. svibanj 2020. zakonskom kamatom koja na iznos od 5,63 EUR teče od 15. lipanj 2020. do isplate, u visini stope od dospijeća do 31.12.2022. određene uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1.1.2023. do isplate određene za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine , dok se odbija kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu koji se odnosi na isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto iznosu od 31,70 eura .

II/ Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužitelju parnični trošak u iznosu od 390,41 eura na račun punomoćnika tužitelja odvjetnice Martine Radić Šunjić koji se kod OTP banke d.d. vodi pod brojem IBAN:

[broj bankovnog računa], sa kamatama koje teku od donošenja prvostupanjske presude do isplate koja se na navedeni iznos obračunava po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1.Tužiteljica je dne 19.travnja 2022. podnijela tužbu kod ovog suda protiv tuženika radi isplate. U tužbi se navodi da je zaposlena kod tuženika na radnom mjestu na radnom mjestu medicinske sestre, te da joj je tuženik zbog pogrešnog načina obračuna za razdoblju od pet godina prije podnošenja tužbe do dana dostave podataka pogrešno obračunao i isplatio naknadu plaće i to s osnova dodatka za otežane uvjete rada na osnovnu plaću za sve odrađene sate rada, dodatka za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, za rad noću, subotom i nedjeljom, u drugoj smjeni, te blagdanom te naknade za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i bolovanja, a pri tome pozivajući se na Zakon o radu, Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, Dodatke Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, te Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama. Temeljem prednjeg, tužiteljica potražuje od tuženika, a nakon konačnog preciziranja tužbenog zahtjeva u podnesku od 12.prosinca 2024. isplatu razlike manje isplaćene naknade bruto plaće od one koju je trebao isplatiti temeljem dodataka na plaću, te naknade plaće za godišnji odmor i bolovanje u ukupnom iznosu od 31,70 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa do isplate, sve uz potraživanje troškova postupka sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate.

2. U odgovoru na tužbu tuženik opreza radi osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva.

3. Sud je tijekom postupka izveo dokaz financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Daliboru Krklecu na okolnost izračuna pripadajućih razlika po osnovama koje tužiteljica potražuje kao i pregledom obračunskih lista tužiteljice za utuženo razdoblje.

4. Među strankama nije sporno da je tužiteljica u utuženom razdoblju bila u radnom odnosu kod tuženika.

5. Među strankama je sporno je li tuženik pogrešno obračunao pa time isplatio umanjenu plaću tužitelju i to po osnovi dodatka za posebne uvjete rada, dodatka za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi i po osnovi naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i bolovanja do 42 dana.

6. Ovaj sud smatra tužbeni zahtjev u pretežitom dijelu osnovanim.

7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu razlike plaće s osnova neisplaćenih dodatka za otežane uvjete rada i dodatka za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi u prekovremenom radu te razlike naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad koju bi tužiteljica ostvarila u utuženom razdoblju.

8. Vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za knjigovodstveno-financijske poslove Daliboru Krklecu, utvrđeno je da tužiteljici za razdoblje od 1.travnja 2017. do 31.ožujka 2020. tuženik nije obračunao i isplatio dodatke na plaću za otežane uvjete rada i za odgovornost za život i zdravlje ljudi u ukupnom bruto iznosu od 174,31 kn, odnosno 23,14 eura, te da razlika naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rada koju bi tužiteljica ostvarila u razdoblju od 1.travnja 2017. do 30.lipnja 2020. iznosi 64,56 kuna, odnosno 8,56 eura, a sveukupno manje isplaćena naknada tužiteljici po svim utuženim osnovama iznosi 238,87 kuna, odnosno 31,70 eura. Vještak je obračun izvršio na način da je dodatak za otežane uvjete rada i za odgovornost za život i zdravlje ljudi obračunao na sve sate prekovremenog rada, a ne samo na redovnu satnicu kako je to tuženik radio. Vještak navodi kako je utužene dodatke za prekovremeni rad tuženik tužitelju vršio tek od 1.travnja 2020. pa za to to razdoblje vještak nije vršio obračun utuženih dodataka.

9.Tužiteljica je prigovorila nalaz i mišljenju vještaka te predložila da vještak po dostavi potpune dokumentacije od tuženika prikaže i utvrdi razlike za cijelo utuženo razdoblje od travnja 2017.g. do dana dostave podataka (najranije rujan 2023.g).

9.1. Vještak Dalibor Krklec očitovao se na prigovor tužiteljice podneskom od 27.kolovoza 2024. u kojem navodi kako je tuženik tužitelju dodatak za otežane uvjete rada kao i dodatak za odgovornost za život i zdravlje ljudi nakon 31.ožujka 2020. ispravno obračunavao pa stoga nije ni vršio obračun nakon 31.ožujka 2020.godine.

9.2.Nakon očitovanja vještaka tužiteljica je ustrajala u prigovoru navodeći kako vještak nije imao na raspolaganju i dokumentaciju (platne liste tužiteljice i evidencije rada) za razdoblje nakon 1.lipnja 2020. pa traži da vještak i za razdoblje do 30.rujna 2023. izvrši obračun eventualno nastale razlike plaće po utuženim osnovama.

9.3. U dodatnom očitovanju u podnesku od 2.prosinca 2024. vještak Dalibor Krklec navodi da je naknadnom dostavom dokumentacije od strane tuženika za razdoblje nakon 31.03.2020. do 30.09.2023. godine (budući ista nije bila u spisu u vrijeme izrade vještačenja), utvrdio da je tuženik tužitelju za razdoblje nakon 31.03.2020. godine ispravno obračunavao dodatke za otežane uvjete rada i odgovornost i to sukladno Dodatku III. KU za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 56/2020), te iz navedenog razloga vještak nije vršio obračun dodataka za otežane uvjete rada i dodatak za odgovornost za život i zdravlje ljudi za daljnje razdoblje.

10. Nakon očitovanja vještaka tužiteljica nije imala primjedbi te je sukladno nalazu i mišljenju vještaka postavila konačni tužbeni zahtjev. Tuženik nije imao primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka. Sud prihvaća nalaz i mišljenje vještaka jer je isto stručno i jasno obrazloženo, te dano u skladu s pravilima struke.

11. Člankom 57. st. 1. i 2. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine br. 143/13, dalje:KU/2013) propisano je da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada, pripada pravo na dodatak na plaću, a u stavku 2. tog članka navedena su radna mjesta za koja se uvećava osnovna plaća radnicima koji rade na tim radnim mjestima. Novi Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja sklopljen je 26.ožujka 2018.god., a primjenjuje se od 1.ožujka 2018.god.( Narodne novine, broj 29/18, dalje u tekstu KU/18) te sadrži identične odredbe kao KU/2013, odnosno odredba čl. 55. KU/2018 sadržajno je ista kao i odredba čl. 57. KU/2013.

12. Dana 01. listopada 2015. stupio je na snagu Dodatak I. KU/2013 ( dalje u tekstu Dodatak I.KU/15) koji odredbom čl. 59.a propisuje, da dodatak na plaću za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, ostvaruju i ostali zdravstveni i nezdravstveni radnici (a ne samo, kao je to do tada bilo, doktori medicine i dentalne medicine), koji sudjeluju u procesu dijagnostike i liječenja. Odredbom čl. 58 KU/18 propisano je da iznimno od članka 57. ovoga Ugovora, zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi, i ostali zdravstveni i nezdravstveni radnici koji sudjeluju u postupku dijagnostike i liječenja ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 4% od osnovne plaće.

13. Stoga, kako tužiteljici kolektivni ugovor daje istodobno pravo na isplatu više različitih dodataka, tužiteljica ima pravo na isplatu kumulativno svih dodataka po osnovama čl. 57. i 59.a i Dodatka I KU/15, odnosno čl. 55. i 58. KU/18 zajedno s dodatkom za prekovremeni rad.

13.1. Naime, isplata dodatka za prekovremeni rad, ne isključuje pravo tužiteljice na isplatu dodatka na plaću za posebne uvjete rada i dodatka zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi i za rad ostvaren u prekovremenom radu budući da tužiteljica i kad radi prekovremeno, također radi u svojstvu radnika koji radi u otežanim, posebnim uvjetima rada u smislu odredbe čl. 57 KU/13, odnosno čl. 55. KU/18, te kao zdravstveni radnik koji sudjeluje u procesu dijagnostike i liječenja ostvaruje pravo na dodatak na plaću zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi.

13.2. Ovo pravo tužiteljice je utvrđeno i KU i čl. 86. Zakona o radu ("Narodne novine" br. 149/09., 61/11. i 73/13., dalje ZR/09), odnosno 94. Zakona o radu ("Narodne novine" br. 93/14., dalje ZR/14) kojom je propisano da za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji zakonom određeno da se ne radi, radnik ima pravo na povećanu plaću. Kod toga valja naglasiti da je osnovna plaća prema KU umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je radnik raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5 % za svaku navršenu godinu radnog staža. Dodaci na osnovnu plaću su stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, te dodaci i uvećanja plaće. Stoga, po mišljenju ovoga suda, utuženi dodaci tužiteljici pripadaju za efektivno odrađene sate rada, bilo kao sate redovnog mjesečnog fonda radnih sati, bilo kao prekovremene sate.

13.3. Dakle, tužiteljica, a kako joj kolektivni ugovor daje istodobno pravo na isplatu više različitih dodataka, ima pravo na isplatu kumulativno tih dodataka po osnovu čl. 57. i 59.a Dodatka I KU/15 , odnosno čl. 55 i 58.KU/2018 zajedno s dodatkom za prekovremeni rad. Ovaj stav suda potvrđuje i Odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Revr-206/12 od 02. travnja 2014.g., kojom je utvrđeno da se prava radnika na dodatke kumuliraju, a dodaci na plaću odnose se kako na plaću za redovno radno vrijeme, tako i na plaću za prekovremeni rad.

14. Također, tužiteljica potražuje i naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i naknadu plaće zbog privremene nesposobnosti za rad (bolovanje), a koji zahtjev je također osnovan, a sve u smislu odredbi čl. 36 KU/13, odnosno čl. 34. KU/18 i čl. 58.st.1 Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama ( Narodne novine, broj 128/2017) , a što je prikazano u Tablici 2. kao prilog vještačenja. Naime iz provedenog vještačenja proizlazi kako je tuženik naknadu plaće u utuženom razdoblju za vrijeme kada je tužiteljica koristila godišnji odmor ili je bila odsutna s rada zbog privremene nesposobnosti za rad do 42 dana, pogrešno obračunao i isplatio, odnosno da razlika od 8,56 eura s tih osnova proizlazi zbog manje isplaćenih dodataka na plaću iz točke 1.vještačenja i pogrešne metodologije obračuna naknade plaće.

15. Kako je dakle u postupku utvrđeno da tuženik nije isplatio tužiteljici propisane dodatke za odrađene sate rada u prekovremenom radu sate rada i da nije ispravno obračunao i u cijelosti isplatio naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad, valjalo je prihvatiti tužbeni zahtjev tužiteljice na isplatu ukupnog bruto iznosa od ukupnog iznosa od 31,70 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, sukladno odredbi čl. 29. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21,114/22, 156/22, 155/23 ) koje teku od dospijeća svakog pojedinačnog mjesečnog iznosa, petnaestog dana u mjesecu za protekli mjesec pa do isplate (čl. 92. st. 3. ZR/14), koje kamate se ne dosuđuju na pripadajući iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak koji je sadržan u bruto iznosu od 31,70 eura temeljem odredbe čl. 45. st.1. i 2. Zakona o porezu na dohodak, te je u tom dijelu zahtjev tužiteljice za isplatu zatezne kamate kao neosnovan odbijen, a kako je odlučeno u izreci presude.

16. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 5. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 25/13. , 89/14. , 70/19, koji se Zakon u ovom postupku primjenjuje u skladu s čl.107.st.1 Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku "Narodne novine, broj 80/22 ) i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine“ broj 138/23, dalje Tarifa). Tužiteljica samo nije samo u neznatnom dijelu nije uspjela, za koji dio nije ni nastao poseban trošak, pa joj sukladno vrijednosti predmeta spora pripada jednokratna nagrada od 50 bodova što pomnoženo s vrijednošću boda od 2,00 eura te uvećano za PDV od 25 % iznosi 125,00 eura te na ime troškova financijskog vještačenja iznos od 265,41 eura, ukupno iznos od 390,41 eura koji je naložen tuženiku isplatiti tužiteljici. Na dosuđeni iznos tužiteljici su dosuđene i zakonske zatezne kamate počevši od 3.veljače 2025., kao dana presuđenja, do isplate (točka II izreke presude).

U Splitu 3.veljače 2025.

Sutkinja

Katica Bojčić Vidović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi nadležnom Županijskom sudu, putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke u postupku.

DNA: - pun. tužiteljice

- tuženiku