REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

Ovr-8/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji Ines Božić, u pravnoj stvari predlagatelja osiguranja HRVATSKE ŠUME d.o.o., OIB: 69693144506, Zagreb, Ulica kneza Branimira 1, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Šooš Maceljski, Mandić, Stanić&Partneri d.o.o. u Zagrebu, protiv protivnika osiguranja KRULA d.o.o., OIB: 37107711622, Zagreb, Rudeška cesta 142, radi osiguranja novčane tražbine određivanjem privremene mjere, 3. veljače 2025.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se prijedlog od 10. siječnja 2025. za osiguranje novčane tražbine u iznosu od 235.300,51 eura određivanjem privremene mjere nalogom banci da protivniku osiguranja ili trećoj osobi, na temelju naloga protivnika osiguranja, uskrati s računa protivnika osiguranja isplatu novčanoga iznosa za koji je određena privremena mjera, kao neosnovan.

II. Odbija se zahtjev predlagatelja osiguranja za naknadu troškova postupka osiguranja u iznosu od 8.750,00 EUR, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Predlagatelj osiguranja kao tužitelj (dalje: predlagatelj) je 10. siječnja 2025. podnio ovom sudu tužbu protiv protivnika osiguranja kao tuženika (dalje: protivnik), radi proglašenja nedopuštenom pljenidbe i prijenosa u postupku izravne naplate koji se vodi pred Financijskom agencijom na temelju zahtjeva od 11. studenog 2024., koji se zasniva na ovršnim ispravama – presudi Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P- 804/2018 od 24. siječnja 2022. i presudi Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-1180/2022 od 6. lipnja 2023. Zajedno s tužbom, tužitelj je podnio i prijedlog za osiguranje novčane tražbine određivanjem privremene mjere nalogom FINA-i da naloži banci da protivniku ili trećoj osobi, na temelju naloga protivnika, uskrati s protivnikova računa isplatu novčanoga iznosa za koji je određena privremena mjera (dalje: prijedlog).

2. U prijedlogu se u bitnome navodi kako je protivnik osiguranja 11. studenog 2024. na temelju ovršnih isprava, pravomoćne i ovršne presude Trgovačkog suda u Rijeci, posl. br. P-804/2018 od dana 24. siječnja 2022. godine i presude Visokog Trgovačkog suda posl.br. Pž-1180/2022 od dana 6. lipnja 2023. godine (dalje u tekstu: „Presude“), zatražio izravnu naplatu tražbine protiv tužitelja te su po istoj osnovi zaplijenjena i u korist računa tuženika prenesena novčana sredstva u iznosu od 235.300,51 EUR. Tužitelj ističe kako je tražbina Tuženika prestala prijebojem- kompenzacijom te kako tuženik više nije ovlašten tražiti naplatu predmetne tražbine iz razloga njenog utrnuća. Navodi da u kolovozu 2024. nepodmirena potraživanja tužitelja prema tuženiku iznose 1.487.402,64 eura, dok je tužitelj 26. studenog 2024. uputio tuženiku putem e-maila, tako i putem pošte, dopis kojim je prebio potraživanja tuženika sa vlastitim dospjelim potraživanjima, sve sukladno čl. 195 do 202. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23). Tužitelj je provjerama boniteta tuženika utvrdio da tuženik ima bonitetnu ocjenu od svega 3/10, što znači da postoji vrlo velik rizik insolventnosti društva u budućem razdoblju od 12 mjeseci, te je utvrdio da je 2022. godine, donedavni imatelj udjela i direktor društva Krula d.o.o., UH, osnovao društva KRULA TOURIST d.o.o., kojeg je i dalje osnivač i direktor. Pretežita djelatnost navedenog društva je „Iznajmljivanje i upravljanje vlastitim nekretninama ili nekretninama uzetim u zakup (leasing)“, dakle, ista poslovna djelatnost kao u društva Krula d.o.o.. Provjerama društva KRULA TOURIST d.o.o. vidljivo je da isto stoji bonitetno značajno bolje od „originalnog“ društva, te tako isto ima ocjenu 6/10, a što označava prihvatljiv rizik. Imajući u vidu sve naprijed navedeno, tužitelj je u najvećem mogućem stupnju učinio vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu štetu budući da tuženik više nema tražbinu u iznosu od 235.300,51 EUR, koliko je zaplijenjeno na računima tužitelja. S jedne strane, tužitelj već trpi štetu jer su mu zaplijenjena sredstva na računu, dok s druge strane tuženik ne bi donošenjem rješenja o prihvatu privremene mjere pretrpio nikakvu štetu, budući da je njegovo potraživanje podmireno u cijelosti. Tuženik je svojim postupanjem i više nego doveo u sumnju svoje dobre namjere te je iz njegovog postupanja jasno razvidno da želi oštetiti tužitelja time što će svoju imovinu otuđiti, prikriti ili na drugi način njome raspolagati. Tužitelj navodi da ima ozbiljne strahove da će društvo tuženika završiti u stečaju te da nikad neće moći naplatiti svoja potraživanja od istoga. Naime, ne postoji niti jedan razuman niti smislen razlog iz kojeg bi tuženik išao prisilnim putem naplaćivati svoju tražbinu koja je prestala prijebojem, kada zna da tužitelj ima prema njemu tražbine koje su nekoliko puta veće od njegove.

3. Odredbom članka 341. stavka 2. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24; dalje: OZ) je propisano da predlagatelj osiguranja mora već u prijedlogu za određivanje privremene mjere istaknuti zahtjev u kojemu će točno označiti tražbinu čije osiguranje traži, odrediti kakvu mjeru traži i vrijeme njezina trajanja te, kada je to potrebno, sredstva osiguranja kojima će se privremena mjera prisilno ostvariti te predmet osiguranja. U prijedlogu se moraju navesti činjenice na kojima se temelji zahtjev za određivanje privremene mjere te predložiti dokazi kojima se ti navodi potkrepljuju, a predlagatelj osiguranja je dužan te dokaze, po mogućnosti, priložiti uz prijedlog.

4. Sud je ocijenio da prijedlog za osiguranje – određivanjem privremene mjere nije osnovan.

5. Pravila o uvjetima i postupku osiguranja privremenim mjerama određuju da je mjeru dopušteno odrediti na sredstvima predviđenim odredbama OZ-a ili kojeg drugog zakona. Privremena mjera mora biti takvog sadržaja da se njome može postići svrha osiguranja. Vrste dopustivih privremenih mjera radi osiguranja novčane tražbine po pravilima ovršnog prava uređene su pravilima iz članka 345. OZ-a.

6. Privremena mjera radi osiguranja novčane tražbine može se odrediti ako predlagatelj osiguranja (kumulativno) učini vjerojatnim postojanje tražbine i opasnost da će bez takve mjere protivnik osiguranja spriječiti ili znatno otežati naplatu tražbine time što će svoju imovinu otuđiti, prikriti ili na drugi način njome raspolagati (članak 344. stavak 1. OZ). Predlagatelj osiguranja ne mora dokazivati opasnost iz stavka 1. ovoga članka ako učini vjerojatnim da bi predloženom mjerom protivnik osiguranja pretrpio samo neznatnu štetu (članak 344. stavak 2. OZ).

7. Opasnost osujećenja ostvarenja tražbine mora proizlaziti iz konkretnog tzv. ugrožavajućeg ponašanja (radnji) protivnika (kako faktičnih ponašanja tako i pravnih raspoložbi), koja se manifestiraju na način da protivnik, primjerice prikriva, odnosi, prenosi, uništava, oštećuje, prerađuje, neodržava svoju imovinu (ili njezine dijelove) ili da tu imovinu otuđuje ili opterećuje ili na koji drugi način njome raspolaže, sve sa svrhom osujećenja tražbine predlagatelja. Dakle, predlagatelj je dužan učiniti vjerojatnim postojanje subjektivne opasnosti, odnosno navesti i dokazati konkretna ponašanja protivnika kojima rasprodaje, skriva ili na drugi način raspolaže svojom imovinom sa svrhom osujećenja naplate tražbine predlagatelja, ali i dokazati uzročnu vezu između ponašanja protivnika i posljedice koja bi se sastojala u sprječavanju ili znatnom otežanju naplate njegove tražbine. Iz navedenog proizlazi da za određivanje privremene mjere nije dostatno postojanje tzv. objektivne opasnosti već je potrebno da protivnik poduzima određene radnje koje bi u većoj mjeri otežale naplatu predlagateljeve tražbine. Radnje ili propuštanja moraju biti svjesno poduzete radi ugrožavanja namirenja predlagateljeve tražbine i moraju stvarno ugrožavati buduću naplatu predlagateljeve tražbine.

8. Predlagatelj osiguranja u konkretnom slučaju nije učinio vjerojatnim postojanje subjektivne opasnosti iz članka 344. stavka 1. OZ-a.

9. Naime, u odnosu na postojanje subjektivne opasnosti, predlagatelj se u bitnome poziva na bonitetnu ocjenu protivnika osiguranja koja, prema tvrdnji predlagatelja, zbog koje postoji bojazan da kod protivnika osiguranja nastupi insolventnost i slijedom toga da se otvori stečajni postupak, kao i da je kod protivnika osiguranja došlo do promjene osobe direktora i imatelja poslovnog udjela i da je bivši zakonski zastupnik i osnivač protivnika osiguranja još 2022. godine otvorio novo trgovačko društvo sličnog imena i djelatnosti (KRULA TOURIST d.o.o.).

10. Iz navedene činjenične osnove proizlazi kako predlagatelj uopće ne navodi niti dokazuje konkretne radnje protivnika kojima rasprodaje, skriva ili na drugi način raspolaže svojom imovinom sa svrhom osujećenja naplate tražbine predlagatelja. Naprotiv, navedene činjenice upućuju na postojanje tzv. objektivne opasnosti čije postojanje nije dovoljno za određivanje privremene mjere jer opasnost mora biti subjektivna. Imovinsko stanje protivnika te ocjena njegovog boniteta i solventnosti, kao objektivne kategorije, nemaju značaj posebne radnje usmjerene na osujećenje predlagatelja u ostvarenju njegove tražbine (tako i Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, Pž-2370/2020 od 1. srpnja 2020.). Isto tako, osnivanje novog trgovačkog društva ne ukazuje na radnje protivnika osiguranja koje su usmjerene na osujećenje predlagatelja u ostvarenju njegove tražbine, dok predlagatelj osiguranja nije podnio nikakve dokaze na okolnost da je na novo društvo prebačeno poslovanje protivnika osiguranja i sve koristi od iznajmljivanja nekretnina u vlasništvu predlagatelja osiguranja, a s ciljem onemogućavanja naplate eventualne tražbine predlagatelja.

11. Nisu osnovani navodi predlagatelja da predloženom mjerom protivnik pretrpio ne bi pretrpio nikakvu štetu jer je njegovo potraživanje u cijelosti prestalo. Naime, prijeboj je jedan od načina prestanka tražbina, dok naplata tražbine koja je prestala prijebojem može imati značaj da je na strani tuženika došlo do stjecanja bez osnove, odnosno da postoji tražbina tužitelja prema tuženiku, ali ne i da protivnik osiguranja ne bi provedbom mjere pretrpio nikakvu štetu. Ovo osobito iz razloga što zapljena iznosa od 235.300,51 eura može izazvati značajne štetne posljedice kod protivnika osiguranja pa tako i dovesti do trajne nesposobnosti za plaćanje i nemogućnosti obavljanja poslovne djelatnosti.

12. Slijedom navedenog, a imajući u vidu da predlagatelj osiguranja nije dokazao postojanje subjektivne opasnosti, sud je odbio prijedlog kao neosnovan.

13. Budući da je prijedlog za osiguranje odbijen kao neosnovan, predlagatelj nema pravo na naknadu troškova postupka osiguranja u iznosu od 8.750,00 EUR (članak 14. stavak 4. OZ-a i članak 154. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ''Narodne novine'' broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14 - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19, 80/22, 114/22 i 115/23, u vezi s člankom 21. stavkom 1. OZ-a), pa je odlučeno kao u točki II. Izreke ovog rješenja.

Zagreb, 3. veljače 2025.

Sutkinja

Ines Božić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog rješenja nezadovoljna stranka može izjaviti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku 8 dana od dostave rješenja, a žalba se podnosi putem ovog suda u tri primjerka.

DNA:

- Predlagatelju po pun.

- Protivniku osig.