REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-298/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Mladen Šimundić, u pravnoj stvari tužitelja IČ, vl. obrta za usluge [obrt], [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Melita Babić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Župan, Babić & Antunović d.o.o. u Zagrebu, Horvatova ulica 80A, protiv tuženika CROATIA OSIGURANJE d.d., Zagreb, Ulica Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, radi isplate iznosa od 100,01 EUR, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-994/2024-8 od 4. prosinca 2024., 3. veljače 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-994/2024-8 od 4. prosinca 2024. u pobijanim točkama I. i II. njezine izreke.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 100,10 EUR zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, u roku od 15 dana (točka I. izreke); naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 207,41 EUR zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, u roku od 15 dana (točka II. izreke) te je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 100,38 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate, kao neosnovan (točka III. izreke).
2. Iz obrazloženja presude proizlazi da je prvostupanjski sud tako odlučio jer je na temelju provedenog dokaznog postupka utvrdio da je cijena sata rada iz utuženog računa ispostavljena u skladu s tužiteljevim Cjenikom, i to u opsegu radnih sati koje je i sam tuženik utvrdio u svom izvidu štete, da je tužitelju u odnosu na neplaćenu razliku cijene sata u smislu odredbe čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23; dalje: ZOO) nastala šteta koja se odnosi na razliku iznosa cijene sata rada koju tužitelj naplaćuje i cijene sata rada koju tuženik priznaje, pa da mu je tuženik kao osiguratelj osobe odgovorne za štetu, s obzirom na valjani Ugovor o ustupu tražbine, dužan nadoknaditi utuženi iznos temeljem odredbe čl. 1085. st. 1. i 4. i odredbe čl. 84. st. 1. ZOO-a. Prvostupanjski sud je utvrdio i da je na tužitelja prešlo i pravo oštećenika na zatezne kamate u skladu s odredbom čl. 81. st. 1. ZOO-a, a da tužitelj ima pravo na zatezne kamate od dana kada je tuženik pao u zakašnjenje u smislu odredbe čl. 183. ZOO-a, odnosno od idućeg dana od dana dospijeća računa tužitelja. Stopa zateznih kamata određena je sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a koja se primjenjuje na ostale odnose jer se predmet spora ne odnosi na odnos stranaka koji je proizašao iz trgovačkog ugovora. Odluku o troškovima parničnog postupka prvostupanjski sud donio je temeljem odredaba čl. 154. st. 1. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku te Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14 ,118/14, 107/15, 37/22, 126/22 i 138/23; dalje: Tarifa).
3. Protiv navedene presude tuženik je podnio žalbu kojom presudu pobija u cijelosti, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi u bitnome navodi da je oštećenik u konkretnom slučaju otežao ispunjenje tuženikove obveze, odnosno da je pridonio da šteta bude veća time što je vozilo popravio u radionici čija cijena sata rada znatno odskače od cijena za isti rad u ostalim radionicama. Pritom se poziva na odredbe iz čl. 10., čl. 1085. i čl. 1092. ZOO-a. Smatra da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 8. Zakona o parničnom postupku s obzirom na to da sud nije cijenio savjesnom i brižljivom ocjenom sve dokaze, što je bilo od utjecaja na donošenje pravilne presude. Zbog pogrešne primjene materijalnog prava u odnosu na glavnu stvar, pobija i odluku o troškovima postupka, a posebno se protivi dosudi troškova za pristup na ročište za objavu presude, što predstavlja neopravdani trošak za tuženika jer se ne radi o trošku potrebnom za vođenje parnice u smislu odredbe iz čl. 155. Zakona o parničnom postupku budući da je tužiteljev punomoćnik mogao preuzeti odluku suda na e-Oglasnoj ploči suda. Stoga predlaže preinačiti prvostupanjsku presudu u skladu sa žalbenim navodima te sukladno tome donijeti i novu odluku o parničnom trošku, uz obvezu tužitelja da tuženiku naknadi trošak sudske pristojbe na žalbu. Traži trošak sudske pristojbe na žalbu prema odluci suda.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitavši pobijanu presudu u skladu s odredbom čl. 365. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku, u granicama razloga navedenih u žalbi te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 1., 2., 4., 5., 6., 7., 8., 9., 10., 11., 12., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku i pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj je sud utvrdio da je pravilna i zakonita.
6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete na temelju ugovora o cesiji koji je s tužiteljem sklopio osiguranik tuženika prenijevši na tužitelja svoje potraživanje koje je imao prema tuženiku kao osiguratelja vozila koje je prouzročilo štetu.
7. Tijekom prvostupanjskog postupka među strankama nije bio sporan nastanak štetnog događaja i odgovornost tuženikovog osiguranika, ali je bila sporna osnova i visina tužbenog zahtjeva te pravo na zatezne kamate, sve zbog cijene radnog sata tužitelja, budući da tuženik smatra da je svoju obvezu u cijelosti ispunio uplatama izvršenim u mirnom postupku.
8. Uvidom u spis proizlazi da osnov tuženikovih prigovora iznesenih tijekom prvostupanjskog postupka leži u tome što tuženik smatra da nije dužan plaćati veći trošak popravka vozila, ako je oštećenik mogao negdje drugdje popraviti vozilo po povoljnijoj cijeni, u čemu tuženik vidi doprinos oštećenika visini štete.
8.1. Međutim, pravilno je shvaćanje prvostupanjskog suda o tome da oštećenik nije dužan popraviti vozilo u onom servisu kojeg mu preporuči osiguravajuće društvo, već je ovlašten popraviti vozilo u servisu koji se bavi popravkom određene vrste vozila, po cijeni koju taj servis naplaćuje klijentima. Također, okolnost što eventualno postoje i druge radionice u kojima bi cijena radnog sata bila jeftinija, ne predstavlja doprinos oštećenika šteti u smislu odredbe iz čl. 1092. ZOO-a.
8.2. Odgovorna osoba je u smislu odredbe iz čl. 1085. ZOO-a dužna uspostaviti stanje koje je bilo prije nego što je šteta nastala, a to znači da je tuženik u obvezi podmiriti cijeli iznos štete bez odbitaka po nahođenju tuženika u vidu vrijednosti rada obračunate po nižoj satnici.
9. Pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo i u odnosu na tijek i visinu stope dosuđene zatezne kamate pa su žalbeni navodi i u tom dijelu neosnovani.
10. U odnosu na odluku o troškovima postupka, valja kazati da je, suprotno žalbenim navodima, pravilno prvostupanjski sud tužitelju dosudio trošak pristupa na ročište za objavu presude, jer je tužitelj taj trošak pravovremeno zatražio u skladu s odredbom iz čl. 164. st. 3. Zakona o parničnom postupku, a uvidom u zapisnik od 4. prosinca 2024. (list 105. i 106. spisa) proizlazi da je tužiteljev punomoćnik pristupio na ročište za objavu presude. Stranka koja uspije u sporu ima pravo na naknadu ovog troška i zbog odredbe iz čl. 335. Zakona o parničnom postupku jer ovisno o tome je li stranka pristupila na ročište za objavu presude ili je bila uredno obaviještena o održavanju istog, teku i rokovi za žalbu pa se taj trošak ima smatrati potrebnim u smislu odredbe iz čl. 155. st. 1. Zakona o parničnom postupku.
11. Konačno valja kazati da presuda nije ispitana u odnosu na žalbene navode koji se odnose na nepostupanje suda u skladu s odredbom iz čl. 8. Zakona o parničnom postupku i relativno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 8. Zakona o parničnom postupku, jer se zbog navedenog ne može pobijati presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti kao što je ovaj.
12. Zbog svega navedenog, tuženikovi žalbeni navodi nisu doveli u sumnju pravilnost pobijane presude pa je njegova žalba odbijena kao neosnovana primjenom odredbe iz čl. 368. st. 1. Zakona o parničnom postupku te je odlučeno kao u izreci ove presude.
Zagreb, 3. veljače 2025.
Sudac
Mladen Šimundić
