REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-251/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Mario Vukelić, u pravnoj stvari tužiteljice PL, vlasnice obrta [obrt], obrt za trgovinu i usluge, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnik Dragan Mijoč, odvjetnik u Splitu, Velebitska 75, protiv tuženika BAČVICE 1911 j.d.o.o., OIB 89051717804, Split, Preradovićevo šetalište 2, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Jeličić&partneri d.o.o. u Splitu, Kliška 29, radi osiguranja tužiteljeve novčane tražbine određivanjem prethodne mjere, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv rješenja Trgovačkog suda u Splitu, poslovni broj Povrv-306/2023-31 od 2. rujna 2024., 3. veljače 2025.

r i j e š i o  j e

I. Preinačuje se rješenje Trgovačkog suda u Splitu, poslovni broj Povrv-306/2023-31 od 2. rujna 2024. i sudi:

Odbija se kao neosnovan prijedlog radi osiguranja novčane tražbine tužiteljice prema tuženiku u iznosu od 6.387,29 eura sa zateznom kamatom koja teče od 1. veljače 2022. do isplate, po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 5 (pet) postotnih poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam (8) postotna poena, kao i radi osiguranja troškova ovršnog postupka u iznosu od 272,75 eura zajedno sa zateznom kamatom koja teče od 27. travnja 2023., kao dana donošenja rješenja o ovrsi do isplate, po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 5 (pet) postotnih poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri (3) postotna poena za donošenjem prethodne mjere kojom se zabranjuje Financijskoj agenciji (FINI) da tuženiku ili trećoj osobi, po nalogu tuženika, isplati sa svih njegovih računa novčani iznos za koji je određena prethodna mjera; odbija se prijedlog kojom tužiteljica stječe založno pravo na predmetu osiguranja kao i prijedlog da se iznos novčanih sredstava tuženika kod banke, za koji je određena zabrana isplate, ne može prenijeti s tog računa dok zabrana traje, osim radi namirenja osigurane tražbine.

II. Nalaže se tužiteljici da u roku od 15 dana naknadi tuženiku trošak žalbenog postupka u iznosu od 390,63 eura.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem je na temelju rješenja o ovrsi, poslovni broj Ovrv-3271/23 od 27. travnja 2023. određenog po javnom bilježniku Marijani Buljan iz Sinja, radi osiguranja novčane tražbine tužiteljice u iznosu od 6.387,29 eura sa zakonskim zateznim kamatama, na temelju članka 501.a Zakona o parničnom postupku određena prethodna mjera te je naloženo Financijskoj agenciji da bankama kod kojih se vode tuženikovi računi izda nalog za zabranu da tuženiku ili trećoj osobi, po nalogu tuženika, isplate s njegovog računa novčani iznos za koji je određena prethodna mjera. Određeno je da se zabrana iz točke I. izreke smatra provedenom danom dostave rješenja Financijskoj agenciji, provedbom prethodne mjere tužiteljica stječe založno pravo na predmetu osiguranja, zaplijenjeni iznos novčanih sredstava za koji je određena zabrana isplate ne smije se prenijeti s računa tuženika dok traje zabrana, osim u svrhu namirenja osigurane tražbine, te je određeno da prethodna mjera traje najdulje do proteka roka od petnaest dana nakon nastupanja uvjeta za ovrhu.

2. Iz obrazloženja pobijanog rješenja proizlazi da je postupak pokrenut povodom prigovora tuženika protiv rješenja o ovrsi javnog bilježnika Marijane Buljan iz Sinja, poslovni broj Ovrv-3271/23 od 27. travnja 2023. radi isplate 6.387,29 eura s pripadajućim zateznim kamatama, kao i da je tužitelj podneskom od 13. prosinca 2023. pozivom na odredbu čl. 501.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP) sudu predložio određivanje prethodne mjere za iznos sporne tražbine.

3. Odlučujući o tužiteljičinom prijedlogu za određivanjem mjere iz članka 501.a ZPP-a prvostupanjski sud je analizirajući sadržaj isprava koje su dostavljene u spis zaključio da postoji veća vjerojatnost da će tužiteljica uspjeti u sporu odnosno da su ispunjeni uvjeti propisani odredbom čl. 501.a ZPP-a. Prvostupanjski sud je zaključno naveo da uzimajući u obzir sadržaj dokaza ne postoji veća vjerojatnost da tuženik uspije u ovom sporu.

4. Protiv tog rješenja žalbu je podnio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava.

5. U žalbi je naveo da je prvostupanjski sud odlučujući pobijanim rješenjem propustio uzeti u obzir već izvedene dokaze i iskaze tuženika koji idu u prilog tuženikovoj tvrdnji da je tužiteljici plaćen avans za radove koji uglavnom nisu izvedeni, a i oni radovi koji su izvedeni, izvedeni su krajnje nestručno. Također tuženik navodi kako je prvostupanjski sud nedugo nakon donošenja prethodne mjere donio presudu kojom je ukinuo platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi te odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan. Iz takvog postupanja prvostupanjskog suda proizlazi da je prilikom donošenja rješenja o prethodnoj mjeri propustio pregledati cijeli spis predmeta, odnosno dokaze koji su izvedeni, a koji su bitni za odlučivanje, pa je zbog toga na ročištu na kojem je zaključio glavnu raspravu, temeljem očito parcijalnog pregleda isprava koje su stranke dostavile (pri čemu uopće nije naveo o kojim ispravama se radi ni što je time utvrdio) i temeljem nepotpuno i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja odredio prethodnu mjeru.

6. Tuženik je predložio uvažiti žalbu, preinačiti pobijano rješenje i odbiti kao neosnovan prijedlog za donošenje prethodne mjere.

7. Odgovor na žalbu nije podnesen.

8. Žalba je osnovana.

9. Ispitavši pobijano rješenje na temelju odredbi čl. 365. st. 1. i 2. i čl. 381. ZPP-a u granicama razloga navedenih u žalbi, te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je zaključio da pobijano rješenje nije pravilno i zakonito.

10. U postupku koji je prethodio donošenju pobijanog rješenja nema bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, a nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a na koju tuženik ukazuje u žalbi, budući da pobijano rješenje nema nedostataka zbog kojih se ne bi moglo ispitati.

11. Iz isprava u spisu proizlazi da je tužiteljica prije zaključenja glavne rasprave podneskom od 13. prosinca 2023., predložila odrediti prethodnu mjeru u skladu s odredbom čl. 501.a ZPP-a.

12. Odredbom čl. 501.a ZPP-a propisano je da će sud u postupku pred trgovačkim sudovima koji se vodi povodom prigovora protiv platnog naloga na temelju vjerodostojne isprave ili rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, najkasnije do zaključenja glavne rasprave na prijedlog tužitelja, neovisno o uvjetima za određivanje prethodne mjere, odrediti zabranu banci da tuženiku ili trećoj osobi, po nalogu tuženika, isplati s njegova računa novčani iznos za koji je određena prethodna mjera, u pravilu iznos sporne tražbine, osim ako iz navoda u prigovoru i spisu priloženih isprava proizlazi veća vjerojatnost da tuženik uspije u sporu.

13. Iz navedene zakonske odredbe proizlazi da sud može odrediti predmetnu mjeru osiguranja ako su kumulativno ispunjene sljedeće pretpostavke: a) ako se spor o osnovanosti tužbenog zahtjeva vodi povodom prigovora protiv platnog naloga na temelju vjerodostojne isprave ili rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave i b) ako je tužitelj do zaključenja glavne rasprave podnio prijedlog da se odredi zabrana banci da tuženiku ili trećoj osobi po nalogu tuženika, isplati s njegova računa novčani iznos za koji je određena prethodna mjera - osim ako iz navoda u prigovoru i spisu priloženih isprava proizlazi veća vjerojatnost da tuženik uspije u sporu. Ako su ispunjene te pretpostavke, sud će najkasnije do zaključenja glavne rasprave odrediti predloženu mjeru osiguranja.

14. Imajući u vidu utvrđene činjenice u ovom postupku, prvenstveno onu da su tuženikove tvrdnje (da je naručene radove platio avansno) potkrijepljene iskazima stranaka i svjedoka, ovaj sud je zaključio da iz sadržaja prigovora i spisu priloženih isprava proizlazi veća vjerojatnost tuženikovog uspjeha u sporu.

15. Suprotno navodima prvostupanjskog rješenja, ovaj sud je pravilnom primjenom odredbi čl. 501.a ZPP-a odbio kao neosnovan prijedlog za određivanjem osiguranja tražbine prethodnom mjerom.

16. Slijedom navedenog, na temelju odredbe čl. 380. t. 3. ZPP-a žalba tuženika je ocijenjena osnovanom te je shodno tomu preinačeno prvostupanjsko rješenje.

17. Odlučujući o troškovima žalbenog postupka ovaj sud je primjenjujući odredbu čl. 154. st. 1. ZPP-a te Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23) tužiteljici naložio da tuženiku naknadi trošak sastava žalbe u iznosu od 390,63 eura.

Zagreb, 3. veljače 2025.

Sudac

Mario Vukelić