Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž R-137/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci po sutkinji Dubravki Butković Brljačić u pravnoj stvari tužiteljice BS iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnicima Filipu Gradišeku i Anti Omaziću, odvjetnicima u Zajedničkom odvjetničkom uredu Filip Gradišek i Ante Omazić iz Zagreba, protiv tuženika Sveučilište u Zagrebu, Fakultet elektrotehnike i računarstva, Zagreb, Unska 3, OIB 57029260362, zastupanog po punomoćnici Valentini Hasanagić, odvjetnici u Zagrebu radi isplate, rješavajući žalbe stranaka podnesene protiv presude Općinskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-14824/2021-9 od 21. veljače 2024., 3. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i presuda Općinskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-14824/2021-9 od 21. veljače 2024. potvrđuje.

II. Uvaženjem žalbe tužiteljice preinačuje se odbijajući dio odluke o parničnom trošku sadržane u točki II izreke citirane presude za iznos od 125,00 eur s kamatama i sudi:

Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi daljnji trošak prvostupanjskog postupka u iznosu od 125,00 eur sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 21. veljače 2024. do isplate, kao i da tužiteljici naknadi trošak žalbenog postupka u iznosu od 31,25 eur.

III Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja tuženik je obvezan isplatiti tužiteljici iznos od 355,18 eur sa zakonskim zateznim kamatama na pojedine iznose, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u navedenom bruto iznosu (točka I. izreke). Tuženik je obvezan naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 312,50 eur sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 21. veljače 2024. do isplate (točka II. izreke). U preostalom je dijelu zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška odbijen, što proizlazi iz obrazloženja citirane presude, a protpušteno je navesti u izreci iste.

2.Protiv citirane presude žale se obje stranke.

3.Tužiteljica pobija odbijajući dio odluke o parničnom trošku zbog pogrešne primjene materijalnog prava iz odredbe čl. 353. st. 1. toč. 3. u vezi čl. 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje ZPP), predlažući da se odluka o parničnom trošku u pobijanom presuda u dijelu preinači, uz obvezu tuženika na naknadu troška žalbenog postupka.

4.Tuženik presudu pobija u njezinom dosuđujućem dijelu točke I. i točke II. izreke iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. ZPP-a, predlažući da se presuda u pobijanom dijelu preinači na način da se tužbeni zahtjev odbije, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, uz obvezu tužiteljice na naknadu troška žalbenog postupka.

5. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

6. Žalba tužiteljice je osnovana, dok žalba tuženika nije osnovana.

7.Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu razlike plaće za razdoblje lipanj 2016.-siječanj 2017. u ukupnom iznosu od 355,18 eur bruto s kamatama, koji zahtjev temelji na odredbi čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama sklopljenog 26. listopada 2011. i Arbitražnoj odluci od 7. prosinca 2011.

8.U konkretnom slučaju radi se o sporu male vrijednosti u kojem se, sukladno čl. 467. st. 1. ZPP-a, presuda može pobijati zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ZPP-a, dakle ne i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

9. Pazeći po službenoj dužnosti povodom podnesene žalbe na temelju čl. 365. st. 2. u vezi s čl. 467. st. 1. ZPP-a na bitne procesne povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da u postupku pred prvostupanjskim sudom i donošenjem pobijane presude nije počinjena ni jedna od tih procesnih povreda, pa tako niti ona iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, koja se sadržajno ističe žalbenim navodima, budući da presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji nisu u proturječju, te je presudu moguće ispitati.

10.Među strankama nije sporno da je tužiteljica zaposlenica tuženika i da joj je tuženik u utuženom razdoblju obračunao i isplatio plaću po osnovici od 5.108,84 kn. Sporno je da li je tuženik bio dužan tužiteljici obračunati i isplatiti plaću po osnovici u iznosu od 5.415,37 kn.

11.U provedenom je postupku utvrđeno da su Vlada Republike Hrvatske i Sindikati javnih službi i to: Sindikat hrvatskih učitelja, Nezavisni sindikat zaposlenih u srednjim školama Hrvatske, Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja, Sindikat zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi Hrvatske, Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, Hrvatski liječnički sindikat, Hrvatski strukovni sindikat medicinskih sestara i medicinskih tehničara, te Hrvatski sindikat djelatnika u kulturi 23. studenoga 2006. zaključili Sporazum o osnovici za plaću u javnim službama, a kojim su Sporazumom ugovorili da se osnovica za izračun plaće u javnim službama povećava za 6% u 2007., zatim u 2008., te u 2009. i da se navedene obračunske osnovice primjenjuju od 1. siječnja svake godine; da su Vlada Republike Hrvatske i Sindikati javnih službi 13. svibnja 2009. zaključili Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama kojim su se suglasili o zamrzavanju osnovice za izračun plaća iz 2008. u visini od 5.108,84 kn bruto, s time da su u čl. III Dodatka utvrdili način povrata osnovice i to tako da se osnovica za obračun plaće u javnim službama utvrđuje u iznosu od 5.415,37 kn bruto nakon što službeni pokazatelji DZS ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP za dva tromjesečja uzastopno prosječno dva ili više posto u odnosu na isto razdoblje prethodne godine, te su u čl. IV. Dodatka Sporazumu odredili i način usklađivanja pariteta između prosječne mjesečne bruto plaće početnika s VSS u javnim službama (koeficijent 1,25) u odnosu na prosječnu bruto minimalnu plaću u Republici Hrvatskoj; da su Vlada Republike Hrvatske i Sindikati javnih službi 26. listopada 2011. zaključili Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama (dalje: Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu), s tim da te izmjene nisu potpisane po Samostalnom sindikatu zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, iako su po predstavnicima tog sindikata parafirane, a kojim su izmjenama promijenjeni čl. III. te čl. IV. Dodatka, koji su se odnosili na način povrata osnovice i način usklađivanja pariteta, a promijenjen je i čl. VII. Dodatka u kojem su utvrđeni odgovarajući uvjeti nužni za ostvarivanje odredbi Dodatka, te Izmjena i dopuna Dodatka i to na način da se uskladba odgađa za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) trajao, ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativni rast u nekom od razdoblja opisanih u čl. III. do V. tih Izmjena i dopuna; da je 7. prosinca 2011. arbitraža koja je sastavljena temeljem Sporazuma o arbitraži donijela Arbitražnu odluku kojom je utvrdila sadržaj Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu; da je u drugom tromjesečju 2015. zabilježen rast BDP od 1,2%, a u trećem tromjesečju 2015. od 2,8%, što daje aritmetičku sredinu od 2,0%, s time da je posljednji podatak za rast BDP u trećem tromjesečju od strane DZS objavljen dana 4. prosinca 2015. i da je Vlada Republike Hrvatske dana 29. prosinca 2016. donijela Odluku o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama u iznosu od 5.211,02 kn bruto s primjenom od 1. siječnja 2017. tj. počevši s plaćom za mjesec siječanj 2017., koja će biti isplaćena u mjesecu veljači 2017.

12.Imajući u vidu prethodna utvrđenja, ujedno cijeneći sadržaj Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama od 12. prosinca 2012. („Narodne novine“ broj 141/12, dalje: TKU/12), Sporazuma o osnovici za plaću u javnim službama od 23. studenog 2006., Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu, Arbitražne odluke od 7. prosinca 2011., pravila o produženoj primjeni kolektivnih ugovora iz čl. 199.st.1. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/14, 127/17, dalje: ZR), kao i da je došlo do poboljšanja stanja, odnosno rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno, a u odnosu na isto razdoblje prethodne godine, a prosječno 2 ili više posto, prvostupanjski sud zaključuje da se na utuženo razdoblje ima primijeniti osnovica u iznosu od 5.415,37 kn. Pri tome utvrđuje da je Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske parafirao Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu, čime je ravnopravno s ostalim Sindikatima sudjelovao u pregovorima. Stoga prvostupanjski sud, pri nespornoj visini tužbenog zahtjeva, dosuđuje tužiteljici utuženi iznos razlike plaće s pripadajućim zateznim kamatama.

13.Odluku o troškovima postupka prvostupanjski sud temelji na čl. 154. st.1. ZPP-a pa dosuđuje tužiteljici troškove postupka u visini odmjerenoj sukladno čl. 155. ZPP-a i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (“Narodne novine” broj 138/23), i to za sastav tužbe, 50 bodova prema Tbr. 7. toč. 1. Tarife, pristup na ročište 30. siječnja 2024. 50 bodova prema Tbr. 9. toč. 1. Tarife i pristup na ročište za objavu presude 25 bodova prema Tbr. 9. toč. 3. Tarife, ukupno 125 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 eur i uvećano za PDV od 25% iznosi ukupno 312,50 eur. Zahtjev tužiteljice za naknadu troška sastava podneska od 17. srpnja 2023., kojim se tužiteljica očitovala na navode odgovora na tužbu i uskladila tužbeni zahtjev u valuti eur, iako obrazložen, odbija utvrđenjem da navedeni podnesak nije bio nužan za vođenje parnice u smislu čl. 155. ZPP-a jer da se radi o istovrsnim predmetima u sporovima male vrijednosti u kojima je donesen veliki broj sudskih odluka i u kojima postoji brojna sudska praksa koja je zauzela pravno stajalište u odnosu na pravnu osnovu tužbenog zahtjeva, te je sud na prvom ročištu i zaključio raspravu.

14.Pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je prihvatio zahtjev tužiteljice za isplatu utuženog iznosa s pripadajućim zateznim kamatama, osim u dijelu koji se odnosi na isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenom bruto iznosu.

15.Suprotno žalbenim navodima, Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu predstavljaju kolektivni ugovor koji je sklopljen u skladu s odredbom čl. 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama iz 2009.("Narodne novine" broj 39/09, 124/09) na temelju kojeg propisa se osnovica plaće u javnim službama određuje kolektivnim ugovorom kojeg sklapaju Vlada Republike Hrvatske i sindikati javnih službi, kao i u skladu s odredbom čl. 51. st. 4. TKU/12, kojim je bila utvrđena primjena Dodatka Sporazumu iz 2009. te svih njegovih izmjena i dopuna ili novih sporazuma koji se na njega nastavljaju, a koji predstavljaju važeće dokumente koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim dokumentima. Istu odredbu je sadržavao i Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama („Narodne novine“ broj 115/10). Naime, Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu potpisali su sindikati javnih službi s jedne strane i Vlada Republike Hrvatske, s druge strane, te je u Preambuli navedeno da je svrha sklapanja Dodatka Sporazumu iz 2009. osigurati primjerenu i pravednu cijenu rada u javnim službama nakon izlaska iz gospodarskih teškoća. Radi provedbe tog dokumenta su prihvaćene konkretne mjere, između ostalog, analiza odredbi svih kolektivnih ugovora, svih izmjena, odnosno dodataka ugovorima, te svih sporazuma koji u naravi stvari predstavljaju kolektivne ugovore, a kojima se reguliraju plaće, odnosno kriteriji za određivanje plaća u javnim službama, kao i sve propise kojima se određuju plaće, odnosno kriteriji za određivanje plaća u javnim službama. Upravo iz sadržaja Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu proizlazi da se radi o dokumentu koji po svojoj naravi predstavlja kolektivni ugovor kojim su regulirani kriteriji za određivanje plaća u javnim službama. Pri tome, okolnost da navedene Izmjene nisu potpisane od strane jednog od sindikata-Samostalnog sindikata zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, također nije od utjecaja na njihovu pravnu valjanost. Naime, iz odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Revr 408/12 i odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj UIII/3535/13, proizlazi da izmjene kolektivnog ugovora ne moraju biti potpisane od svih izvornih potpisnika, kao i da pojedini sindikati ne smiju biti protivno zakonu isključeni iz kolektivnog pregovaranja i sklapanja kolektivnog ugovora. Pored toga, niti jedan od potpisnika, a osobito Vlada Republike Hrvatske u zakonom predviđenom postupku nije osporavala valjanost Izmjena i dopuna Sporazuma.

16.Za navesti je i da uvećanje osnovice iz čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu nije odgođeno primjenom odredbe čl. VII. st. 1. istog dokumenta za tri godine, niti je ispunjenje uvjeta iz čl. III. preduvjet primjene čl. IV. tog dokumenta, budući da je čl. VII. regulirano pitanje usklađivanja pariteta između plaća u javnim službama i prosječne plaće u privredi na razini 2008. Stoga je pravilan i zaključak prvostupanjskog suda da je tuženik od 1. siječnja 2016. bio dužan tužiteljici isplaćivati plaću po osnovici u iznosu od 5.415,37 kn bruto, s obzirom na činjenicu da je prema statističkim podacima bruto društveni proizvod u drugom tromjesečju 2015. zabilježio rast od 1,2%, a u trećem tromjesečju 2015. od 2,8%, što daje aritmetičku sredinu od 2%, čime su se ostvarile pretpostavke za vraćanje osnovice na razinu iz 2009.

17.Pri tome se tuženika upućuje i na pravni stav zauzet u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-1111/2020-2 od 1. prosinca 2020.

18.Stoga je, suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud pri nespornoj visini tužbenog zahtjeva, pravilno primijenio materijalno pravo kada je tužiteljici dosudio utuženi iznos na ime razlike između isplaćene plaće i plaće obračunate po povećanoj osnovici (5.415,37 kn) za utuženo razdoblje.

19.Međutim, osnovano tužiteljica žalbenim navodima osporava odbiće zahtjeva za naknadu parničnog troška za sastav podneska od 17. srpnja 2023., budući da je tim podneskom tužiteljica odgovorila na navode odgovora na tužbu tuženika, za što joj pripada naknada troška prema Tbr. 8. toč. 1. Tarife u zatraženom iznosu od 100,00 eur, uvećano za PDV, tj. ukupno 125,00 eur.

20.Tužiteljica je u cijelosti uspjela u žalbenom postupku, pa joj s obzirom na vrijednost predmeta spora koju predstavlja ožalbeni iznos troška parničnog postupka (125,00 eur) pripada naknada prema Tbr. 10. toč. 4. Tarife u iznosu od 31,25 eur s PDV-om.

21.Iz ovih je razloga na temelju odredbi čl. 368. st. 1. i čl. 373. toč. 3. ZPP-a odlučeno kao u izreci ove presude.

22. Tuženiku nije dosuđen trošak žalbenog postupka, budući da u istome nije uspio.

U Rijeci 3. veljače 2025.

Sutkinja

Dubravka Butković Brljačić