REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-333/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Mladen Šimundić, u pravnoj stvari tužitelja PREVENT-PROMET d.o.o., Zagreb, Petra i Tome Erdodya 17, OIB 86445117050, kojeg zastupa punomoćnik Tomislav Kuren, odvjetnik u Zagrebu, Ilica 253, protiv tuženika NAFTNA INDUSTRIJA SRBIJE A.D., Novi Sad, Narodnog fronta 12, OIB 87193805360, kojeg zastupaju punomoćnici Saša Poldan, Goran Gatara, Valentina Vižintin, Marko Komorski, Ana Babić i Soča Fruk Morina, odvjetnici u Rijeci, Jadranski trg 4/II, radi naknade parničnog troška u iznosu od 17.562,50 EUR s pripadajućim zateznim kamatama, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv dopunskog rješenja i rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-76/2018-54 od 18. prosinca 2024., 3. veljače 2025.
r i j e š i o j e
Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana te se potvrđuje dopunsko rješenje i rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-76/2018-54 od 18. prosinca 2024.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem nazvanim „Dopunsko rješenje i rješenje“ ispravljena je očigledna pogreška u pisanju i istovremeno dopunjuje točka II. izreke presude tog suda poslovni broj P-76/2018-59 od 28. studenog 2024., na način da umjesto:
„Nalaže se tuženiku da plati tužitelju parnični trošak u iznosu od 17.562,50
EUR, u roku od 8 dana.“,
treba pisati:
„Nalaže se tužitelju da plati tuženiku parnični trošak u iznosu od 17.562,50 EUR, uvećano za zakonske zatezne kamate od presuđenja 28. studenog 2024. do isplate, i to od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 8 dana.“
2. Iz obrazloženja pobijanog rješenja proizlazi da je prvostupanjski sud tako riješio na temelju odredaba čl. 342. st. 1. i 2. te čl. 340. st. 4. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22; dalje: ZPP) jer je u cijelosti uvažio tuženikov prijedlog za ispravak presude te donošenje dopunske presude iz podneska od 4. prosinca 2024.
3. Protiv navedenog rješenja tužitelj je podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi u bitnome navodi da se ispravkom presude na način kako je on određen pobijanim rješenjem ne ispravlja nikakva očita omaška u pisanju, već se u cijelosti mijenja smisao i značenje sudske odluke o troškovima parničnog postupka. Ističe da je pobijanim rješenjem prvostupanjski sud donio sasvim novu odluku o troškovima parničnog postupka jer je tužitelju nametnuta obveza plaćanja iznosa od 17.562,50 EUR s osnove troškova parničnog postupka, zajedno sa zateznim kamatama, koja novčana obveza za tužitelja nije postojala prije donošenja tog rješenja. Konačno ukazuje na to da iz izreke pobijanog rješenja nije vidljivo koji dio predstavlja rješenje o ispravku presude, a koji dio dopunsko rješenje, budući da je prvostupanjski sud jednom odlukom i jednom točkom izreke odlučio i o ispravku i o dopuni presude. Stoga smatra da je izreka pobijanog rješenja nerazumljiva i proturječna njegovim razlozima pa se ono ne može ispitati te je na taj način počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a. Predlaže uvažiti žalbu i ukinuti pobijano rješenje, uz naknadu tužitelju troškova žalbenog postupka u iznosu od 1.250,00 EUR.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitavši pobijano rješenje na temelju odredbe Zakona o parničnom postupku u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je ustanovio da je rješenje pravilno i zakonito.
6. Presudom prvostupanjskog suda poslovni broj P-76/2018-59 od 28. studenog 2024. presuđeno je:
„I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
„Utvrđuje se da je tužitelj PREVENT-PROMET d.o.o., OIB: 86445117050, Petra i Tome Erdodya 17, Zagreb, vlasnik nekretnine, zk.č.br. 2323/5, P. I T. ERDEDYA, površine 409 m2, STAMBENA ZGRADA BR. 17 P. I I, površine 297 m2, DVORIŠTE, površine 112 m2, ukupne površine 409 m2, upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], 1. suvlasnički dio sa neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-1), lokal i uredske prostorije sa strane Kulušićeve ulice u površini od 107,70 čm, a što mu je tuženik dužan priznati i po pravomoćnosti ove presude trpjeti upis uknjižbe prava vlasništva na ime i vlasnost tužitelja, uz istodobno brisanje prava vlasništva s imena NAFTNA INDUSTRIJA SRBIJE A.D., OIB: 87193805360, Novi Sad, Narodnog Fronta 12, Republika Srbija, pod prijetnjom ovrhe.
II. Nalaže se tuženiku da plati tužitelju parnični trošak u iznosu od 17.562,50 EUR, u roku od 8 dana.
III. Odbija se tuženik sa zatraženim troškovima parničnog postupka u iznosu od 5.851,11 EUR, kao neosnovanim.“
7. Uvidom u spis proizlazi da je podneskom od 4. prosinca 2024. (list 390. do 392. spisa) tuženik predložio ispravak navedene presude u točki II. njezine izreke, jer da mu je pogreškom naloženo da naknadi tužitelju parnični trošak umjesto ispravno da tužitelj njemu naknadi parnični trošak, s obzirom na to da je presudom odbijen tužbeni zahtjev. Osim toga, tuženik je navedenim podneskom predložio i donošenje dopunske presude odnosno rješenja jer je na parnični trošak zatražio zatezne kamate od dana presuđenja pa do isplate, o čemu prvostupanjski sud nije odlučio. Ukoliko prvostupanjski sud ne bi našao osnovanim njegov prijedlog za ispravak i dopunu presude, navodi da podredno podnosi žalbu protiv točke II. izreke presude.
8. Prvostupanjski sud je donijevši pobijano rješenje u cijelosti uvažio navedeni tuženikov prijedlog za ispravak i dopunsku odluku.
9. Prilikom donošenja pobijanog rješenja prvostupanjski sud nije počinio niti jednu bitnu povredu odredaba parničnog postupka na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a koju ističe žalitelj, jer je pobijano rješenje jasno i razumljivo, nije proturječno svojim razlozima te nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.
9.1. Budući da prvostupanjski sud u izreci pobijanog rješenja prvo navodi relevantni dio izreke presude prije njezine dopune i ispravka, a zatim navodi sadržaj ispravljene i dopunjene izreke presude - jednostavnom usporedbom ta dva sadržaja jasno proizlazi koji dio presude je dopunjen, a koji ispravljen. Također, u obrazloženju pobijanog rješenja prvostupanjski sud jasno obrazlaže da je uslijed očigledne pogreške u pisanju naloženo tuženiku da naknadi tužitelju, umjesto tužitelju da naknadi tuženiku parnične troškove (točka 4. obrazloženja), a da je u odnosu na zatražene zatezne kamate došlo do propusta u donošenju odluke pa je istovremeno valjalo dopunskim rješenjem naložiti tužitelju da naknadi tuženiku na dosuđeni parnični trošak zatezne kamate od presuđenja do isplate (točka 5. obrazloženja).
9.2. Stoga iz izreke, kao i obrazloženja pobijanog rješenja, jasno proizlazi koji dio tog rješenja se odnosi na ispravak, a koji dio na dopunsku odluku, slijedom čega su neosnovani tužiteljevi žalbeni navodi u tom dijelu.
10. Također, u konkretnom slučaju ne radi se o promjeni sadržaja odluke ili ispravljanju grešaka u suđenju od strane prvostupanjskog suda, već se radi o situaciji gdje je pravilno prvostupanjski sud iskoristio svoju ovlast iz čl. 342. ZPP-a.
10.1. Prema stavku 1. navedene odredbe, pogreške u imenima i brojevima, i druge očite pogreške u pisanju i računanju, nedostatke u obliku i nesuglasnost prijepisa presude s izvornikom ispravit će sudac pojedinac, odnosno predsjednik vijeća u svako doba.
10.2. Da se u konkretnom slučaju uistinu radi o očiglednoj pogrešci u pisanju od strane prvostupanjskog suda, jasno je već iz činjenice da je tužbeni zahtjev odbijen pa nije niti logično da bi troškovi bili dosuđeni stranci koja je u cijelosti izgubila spor. Osim toga, u točki 46. obrazloženja presude prvostupanjski sud jasno navodi „Tuženiku je kao potreban za vođenje spora priznat trošak ….., što sve uvećano za PDV od 25%, iznosi ukupno 17.562,50 EUR“. Dakle, jasno je naznačeno da je parnični trošak u iznosu od 17.562,50 EUR dosuđen tuženiku koji je uspio u sporu, a ne tužitelju koji je spor izgubio. Također iz točke III. izreke presude te točke 47. obrazloženja proizlazi i da je tuženikov zahtjev za naknadu troškova prvostupanjskog postupka djelomično odbijen. O tužiteljevom zahtjevu za naknadu troškova postupka prvostupanjski sud niti nije odlučivao prvostupanjskom presudom, a što proizlazi iz točke 48. obrazloženja presude gdje se navodi da će odluka o troškovima po protutužbi biti donesena u postupku koji se vodi zasebno po protutužbi.
10.3. Stoga je iz prvostupanjske presude te njezinog obrazloženja, potpuno jasno da je tom presudom odlučivano samo o tuženikovom zahtjevu za naknadu troškova parničnog postupka; da je taj zahtjev djelomično prihvaćen, a djelomično odbijen; a da će se o tužiteljevom zahtjevu za naknadu troškova naknadno odlučiti u posebnom izdvojenom postupku.
10.4. Dakle, cijelo vrijeme se radi o istoj odluci istog sadržaja kojom je odlučeno o tuženikovom, a ne o tužiteljevom zahtjevu za naknadu troškova postupka, samo što je otklonjena pogreška u pisanju - koja pogreška je očita već iz sadržaja same izreke, a posebice uzevši u obzir obrazloženje presude.
11. U odnosu na dopunsku odluku, valja kazati da je u konkretnom slučaju prvostupanjski sud presudom poslovni broj P-76/2018-59 od 28. studenog 2024. odlučio samo o dijelu tuženikovog zahtjeva za naknadu parničnog troška jer je propustio odlučiti o zahtjevu tuženika za naknadu zakonskih zateznih kamata na trošak parničnog postupka od dana presuđenja pa do isplate. Navedeni zahtjev tuženik je pravovremeno zatražio troškovnikom predanim na ročištu za glavnu raspravu od 31. listopada 2024. (list 371. spisa) te je isto tako pravovremeno u roku iz čl. 339. st. 1. ZPP-a predložio donošenje dopunske presude.
11.1. Stoga je pravilno prvostupanjski sud, sukladno odredbi čl. 339. st. 1. u vezi s odredbom čl. 340. st. 4. te odredbama čl. 129. st. 5. i čl. 347. ZPP-a, pobijanim prvostupanjskim rješenjem odlučio i o dijelu tuženikovog zahtjeva za naknadu parničnog troška, a o kojem dijelu nije odlučio u naprijed navedenoj presudi.
12. Slijedom svega navedenog, kako ne postoje razlozi zbog kojih se rješenje pobija, a ni razlozi na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je odlučiti kao u izreci primjenom odredbe čl. 380. t. 2. ZPP-a.
13. Konačno valja navesti da je prvostupanjski sud uz popratno izvješće od 21. siječnja 2025. dostavio ovome sudu spis radi donošenja odluke i u povodu tuženikove žalbe protiv presude prvostupanjskog suda poslovni broj P-76/2018-59 od 28. studenoga 2024.
13.1. Ovaj sud, međutim, nije odlučivao povodom navedene žalbe budući da se ista u skladu s odredbom čl. 341. st. 2. ZPP-a smatra prijedlogom stranke za donošenje dopunske presude te je i sam tuženik naveo da žalbu podnosi podredno ukoliko sud ne udovolji njegovom prijedlogu za ispravak i donošenje dopunske presude. Kako je pobijanim rješenjem koje je potvrđeno ovom odlukom, prvostupanjski sud u cijelosti udovoljio tuženikovom prijedlogu za ispravak i donošenje dopunske presude, valja smatrati da žalbe nema.
Zagreb, 3. veljače 2025.
Sudac
Mladen Šimundić
