REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: Povrv-2474/2023-12
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji Vanesi Brizić Bahun, na prijedlog višeg sudskog savjetnika-specijalista Maria Samardžića, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatska liječnička komora, OIB: 86676104888, Ulica Grge Tuškana 37, Zagreb, zastupanog po punomoćniku Davoru Laziću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika RČŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćniku Hugu Pelicariću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Pelicarić i Smerdel d.o.o., Zagreb, radi isplate, bez održavanja ročišta, 03. veljače 2025.
p r e s u d i o j e
I. Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Gorane Blaić Hebrang iz Zagreba, poslovni broj Ovrv-20509/2023 od 05. svibnja 2023. kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 796,32 eura/5.999,87 kuna te se odbija tužbeni zahtjev.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška, kao neosnovan.
III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška, kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Tužitelj je protiv tuženika podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave radi naplate iznosa od 796,32 eura potražujući i troškove ovršnog postupka.
2. Rješenjem o ovrsi javnog bilježnika Gorane Blaić Hebrang pod posl. br. Ovrv- 20509/2023 od 05. svibnja 2023. godine određena je ovrha, na koju je ovršenik (sada tuženik) pravovremeno podnio prigovor u kojem osporava osnovu i visinu potraživanje te ističe prigovor zastare.
3. Povodom istaknutog prigovora, spis je od strane javnog bilježnika ustupljen ovom sudu i zaprimljen pod br. Povrv-2474/2023 te je rješenjem istog suda od 06. listopada 2023. godine rješenje o ovrsi stavljeno izvan snage u dijelu kojim je određena ovrha i ukinute su provedene radnje te predmet upućen u parnični postupak.
4. U istom rješenju ovog suda od 06. listopada 2023., a koje su rješenje stranke uredno zaprimile, sud je upozorio stranke da sukladno odredbi članka 461.a stavak 6. i 7. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje:ZPP) u postupku u sporovima male vrijednosti u povodu prigovora protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave tužitelj (prije ovrhovoditelj) je dužan najkasnije u podnesku predanom sudu u roku od 15 dana od primitka rješenja, iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica te predložiti održavanje usmene rasprave, a tuženik (prije ovršenik) je dužan najkasnije u roku od 15 dana od primitka ovrhovoditeljevog podneska, iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica te predložiti održavanje usmene rasprave. Postupak u sporovima male vrijednosti pisani je postupak. Sud će u postupcima u sporovima male vrijednosti održati ročište ako to smatra potrebnim radi provođenja dokaznog postupka ili ako barem jedna od stranaka podnese takav obrazloženi prijedlog. Sud će rješenjem odbiti prijedlog stranke za održavanje ročišta ako smatra, s obzirom na okolnosti slučaja, da se pravično vođenje postupka može osigurati i bez održavanja ročišta. Protiv rješenja kojim se odbija prijedlog stranke za održavanje ročišta nije dopuštena posebna žalba. Na presude donesene u pisanom postupku ne primjenjuju se odredbe o ročištu za objavu presude iz članka 335. stavaka 6. do 12. ZPP. Sud će presudu u pisanim postupcima dostaviti strankama i umješačima prema odredbama ZPP-a o dostavi pismena.
5. Imajući u vidu da je sud uvidom u spis i njemu priležeću dokumentaciju nedvojbeno utvrdio kako nema potrebe za održavanjem ročišta u svrhu provođenja dokaznog postupka, uzevši pritom u obzir da je tuženik osporio osnovu i visinu dugovanja te istaknuo prigovor zastare, ne predloživši niti jedan dokazni prijedlog u smislu čl. 219. ZPP-a u prilog svojih tvrdnji, to je sud u ovom predmetu donio presudu bez održavanja ročišta budući je postupak u sporu male vrijednosti pisani postupak, smatrajući da bi provođenje ročišta samo dovelo do odugovlačenja postupka i stvaranja dodatnog troška za stranke.
6. Budući da nitko nije obrazloženim prijedlogom zatražio provođenje usmene rasprave niti sud smatra potrebnim radi provođenja dokaznog postupka, sud je proveo dokaze priložene u spisu i to čitanjem isprava.
7. Predmet spora je potraživanje tužitelja prema tuženiku kao članu Hrvatske liječničke komore za članarinu od siječnja 2018. do zaključno s prosincom 2021. u iznosu od 16,59 eura mjesečno odnosno u ukupnom iznosu od 796,32 eura s osnove neplaćene dospjele članarine.
8. Nije sporno da tuženik u utuženom razdoblju nije obavljao liječničku djelatnost. 9. Sporno je postojanje obveze tuženika na podmirenje predmetne tražbine tužitelju s obzirom da tuženik u utuženom razdoblju nije obavljao liječničku djelatnost te među strankama spornu činjenicu je li tuženik u utuženom razdoblju bio član Hrvatske liječničke komore odnosno osnova i visina potraživanja te je istaknut prigovor zastare potraživanja i zastare samog prava.
10. Provedeni su dokazi uvidom u Izvadak iz poslovnih knjiga (list 7-8 spisa), zahtjev za izdavanje odobrenja za samostalan rad od 24. travnja 1997. (list 49 spisa), evidencijski list člana (list 50-51spisa), ispis iz imenika liječnika (list 52 spisa).
11. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka, ocjenom svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno kao i na temelju cjelokupnog postupka dokazivanja, a temeljem odredbe čl. 8 ZPP-a sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan.
12. Na temelju priložene dokumentacije utvrđeno je:
-da je tuženica dana 24. travnja 1997. podnijela zahtjev tužitelju za izdavanje odobrenja za samostalan rad te da je u evidenciji tužitelja kao član i ista je u Imeniku liječnika,
-tužitelj potražuje članarinu od siječnja 2018. do zaključno s prosincom 2021. u iznosu od 16,59 eura mjesečno odnosno ukupno 796,32 eura,
-dospijeće pojedine tražbine je zadnji dan idućeg mjeseca za prethodni mjesec.
13. Prema odredbi čl. 10. st. 1. i 3. Zakona o liječništvu ("Narodne novine" broj 121/03 i 117/08, dalje: ZOL) propisano je da Hrvatska liječnička komora (ovdje tužitelj) vodi, između ostalog Imenik liječnika, koji je javna knjiga. Nadalje, odredbom čl. 12. ZOL-a propisano je da se liječnik briše iz Imenika liječnika na osobni zahtjev, odlukom disciplinskog tijela Hrvatske liječničke komore i smrću, dok je odredbom čl. 48 ZOL-a propisana obveza liječnika (člana Komore) uredno plaćati članarinu i podmirivati druge financijske obveze prema Komori.
14. Slijedom navedenog, jasno proizlazi da obveza na plaćanje članarine Hrvatskoj liječničkoj komori proizlazi iz same činjenice članstva u Komori (neovisno o tome obavlja li član Komore liječničku djelatnost), a koje članstvo prestaje na način propisan odredbom čl. 12 ZOL-a, odnosno brisanjem iz Imenika liječnika, između ostalog, na osobni zahtjev.
15. Imajući u vidu da tuženik tijekom postupka ničim nije dokazao da je takav izričit zahtjev za brisanje iz Imenika liječnika podnio tužitelju prije utuženog razdoblja niti naknadno, to jasno proizlazi da tuženiku prethodno niti u utuženom razdoblju nije prestalo članstvo u Hrvatskoj liječničkoj komori, slijedom čega nije niti prestala njegova obveza na podmirenje dužne članarine tužitelju u utuženom razdoblju.
16. U odnosu na spornu visinu potraživanja, tužitelj se poziva na Odluku o upisnini i članarini za članove Hrvatske liječničke komore od 04. lipnja 2016. i Odluku o upisnini i članarini za članove Hrvatske liječničke komore od 10. prosinca 2022., no nije dostavio isprave na koje se poziva.
17. Kako tužitelj nije podnio sudu dokaze u smislu odredbe čl. 219. st. 1. ZPP-a iz kojih bi proizlazila visina potraživanja mjesečne članarine (osim izvatka iz poslovnih knjiga, što je jednostrani akt tužitelja i nema značenje dokaza na temelju kojega bi se moglo zaključiti o visini obveze tuženika), pa obzirom da je tuženik osporavao i visinu tražbine, na tužitelju je bio teret dokaza, slijedom čega je sud primjenom pravila o teretu dokazivanja u smislu čl. 221.a ZPP-a u cijelosti uvažio prigovor tuženika u odnosu na visinu spornog potraživanja i ukinuo platni nalog u cijelosti te odbio tužbeni zahtjev sukladno čl. 451. st. 3. ZPP-a.
18. U odnosu na tuženikov prigovor zastare samog prava isti je osnovan. Naime, sukladno čl. 227. ZOO-a pravo iz kojega proistječu povremene tražbine zastarijeva za pet godina, računajući od dospjelosti najstarije neispunjene tražbine. Kada zastari pravo iz kojega proistječu povremene tražbine, vjerovnik gubi pravo ne samo da zahtijeva buduća povremena davanja nego i povremena davanja koja su dospjela prije te zastare. Uvidom u izvadak iz poslovnih knjiga utvrđeno je da je dospijeće najstarije tražbine 28. veljače 2018., dok je prijedlog za ovrhu podnesen 23. ožujka 2023. Dakle, proteklo je više od pet godina računajući od dospjelosti najstarije neispunjene tražbine te je došlo do zastare samog prava.
19. Tužitelj nije uspio u postupku, pa je slijedom toga odbijen njegov zahtjev za naknadu troška u smislu članka 154 st. 1 ZPP-a, dok tuženik nije postavio određeni zahtjev za naknadu troška.
20. Sud u odluci kojom odlučuje o osnovanosti platnog naloga sadržanog u rješenju o ovrsi nije odlučivao o trošku ovršnog postupka, već je o istom odlučio zajedno s ostalim troškovima nastalim u parničnom postupku. To iz razloga što se o tom trošku odlučuje presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim tijekom parničnog postupka (Zaključak br.3 sastanka Vrhovnog suda RH br. Su-Iv-204/17 održanog 2. lipnja 2017.godine u Zagrebu).
21. Slijedom navedenoga odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 03. veljače 2025.
Sutkinja
Vanesa Brizić Bahun
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude je dopuštena žalba. Žalba se podnosi ovom sudu pisano u roku od petnaest (15) dana od dana primitka pisanog otpravka ove presude, a o njoj odlučuje nadležni županijski sud. Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. točke 3. istoga zakona.
DNA:
1. Tužitelj po punomoćniku
2. Tuženik po punomoćniku
