Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Prekršajni odjel

Poslovni broj: Pp-2734/2022-13

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, Prekršajni odjel, po sutkinji Josipi Jambrešić-Mattel, uz sudjelovanje zapisničarke Jane Puškarić, u prekršajnom postupku protiv okrivljene pravne osobe Adria Bitumen d.o.o. (ranije Gržinčić d.o.o.), koju brani Edviga Sušenj Janjatović, odvjetnica u Rijeci, zbog djela prekršaja iz članka 38. stavka 1. podstavka 1. Zakona o radnom vremenu, obveznim odmorima mobilnih radnika i uređajima za bilježenje u cestovnom prometu ("Narodne novine" broj 75/13., 36/15. i 46/17., dalje: Zakon o radnom vremenu, obveznim odmorima mobilnih radnika i uređajima za bilježenje u cestovnom prometu), odlučujući o prigovoru okrivljenika podnesenom protiv obaveznog prekršajnog naloga Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave primorsko-goranske, Postaje prometna policije Rijeka, KLASA: 211-07/22-4/20444, URBROJ: 511-09-34-22-1 od 5. travnja 2022., na temelju članka 244. stavka 1. i članka 183. Prekršajnog zakona („Narodne novine‟ broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22., dalje: Prekršajni zakon), nakon provedenog žurnog postupka, 3. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Okrivljena pravna osoba Adria Bitumen d.o.o. (ranije Gržinčić d.o.o.), sa sjedištem u [adresa], OIB: 26663973119, prekršajno kažnjavana, ostali podaci neutvrđeni,

k r i v a je

što je

dana 10. veljače 2022. u 16:20 sati u mjestu A6 NP Kikovica, općina Jelenje kao pravna osoba dozvolila da vozač KE dana 10. veljače 2022. upravlja skupom vozila i to vučno vozilo marke Volvo registarske oznake [registarska oznaka] i priključno vozilo [registarska oznaka], krećući se iz smjera Delnica u smjeru Rijeke, a da se u digitalnom tahografu nalazi kartica vozača na ime ŽE broj kartice HR010000747 22000, koju je vozač stavio u digitalni tahograf 10. veljače 2022. u 15:12 sati,

dakle kao pravna osoba dopustila da vozač koristi tuđu karticu,

čime je počinila prekršaj iz članka 38. stavka 1. podstavka 1. Zakona o radnom vremenu, obveznim odmorima mobilnih radnika i uređajima za bilježenje u cestovnom prijevozu (članak 27. stavak 2. Uredbe (EU) br. 165/2014.),

pa se na temelju citirane zakonske odredbe, uz primjenu članka 37. stavka 3. točke 1. Prekršajnog zakona, okrivljenoj pravnoj osobi Adria Bitumen d.o.o. (ranije Gržinčić d.o.o.).

i z r i č e

novčana kazna u iznosu od 660,00 eura (šesto šezdeset eura).

Na temelju članka 33. stavka 11. Prekršajnog zakona, okrivljenik je dužan platiti novčanu kaznu u roku od 30 (trideset) dana od dostave ove presude. Ako novčana kazna ne bude u cijelosti ili djelomično plaćena u određenom roku, naplatit će se prisilno.

Na temelju članka 152. stavka 3. i članka 183. stavka 2. Prekršajnog zakona okrivljenik se upozorava da će se smatrati da je novčana kazna u cjelini uplaćena ako u roku koji je određen ovom odlukom uplati dvije trećine izrečene novčane kazne, odnosno 440,00 eura (četiristo četrdeset eura).

II. Na temelju članka 139. stavka 3. u vezi s člankom 138. stavka 3. Prekršajnog zakona, okrivljenik je dužan nadoknaditi trošak prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 50,00 eura (pedeset eura) u roku od 30 (trideset) dana od dostave ove presude.

Obrazloženje

1. Obaveznim prekršajnim nalogom Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave primorsko-goranske, Postaje prometne policije Rijeka, KLASA: 211-07/22-4/20444, URBROJ: 511-09-34-22-1 od 5. travnja 2022., okrivljena pravna osoba Gržinčić d.o.o. (sada Adria Bitumen d.o.o.) proglašena je krivom zbog djela prekršaja činjenično opisanog u izreci ove presude, a pravno označenog kao prekršaj iz članka 38. stavka 1. podstavka 2. Zakona o radnom vremenu, obveznim odmorima mobilnih radnika i uređajima za bilježenje u cestovnom prometu za koji joj je izrečena novčana kazna u iznosu od 15.000,00 kuna / 1.990,84 eura1.

1. Nakon počinjenja prekršaja Zakon o radnom vremenu, obveznim odmorima mobilnih radnika i uređajima za bilježenje u cestovnom prijevozu je izmijenjen Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o radnom vremenu, obveznim odmorima mobilnih radnika i uređajima za bilježenje u cestovnom prijevozu ("Narodne novine" broj 152/22.) a budući da je izmijenjeni propis u smislu odredaba članka 3. stavaka 1. i 2. Prekršajnog zakona, a s obzirom na propisane iznose novčanih kazni, teži za počinitelje, to se u ovom postupku primjenjuje propis koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja.

2. Okrivljena pravna osobe je protiv obaveznog prekršajnog naloga pravodobno podnijela dopušteni prigovor radi poricanja prekršaja pa je Sud, na temelju članka 238. stavka 9. Prekršajnog zakona, obavezni prekršajni nalog stavio izvan snage te je proveden žurni postupak, sukladno odredbama članka 244. stavka 1., članka 221. stavka 1. točke 6. i članka 222. Prekršajnog zakona.

2. Na zakazana ročišta je uredno bila pozvana okrivljena pravna osoba, njezin se predstavnik nije odazvao pozivima, ali je sudu dostavljena pisana obrana okrivljenika, a na ročišta su pristupili branitelji okrivljenika.

3. Okrivljena pravna osoba je upozorena u smislu članka 109.a stavka 1. točaka 2. do 8. Prekršajnog zakona, što je sastavni dio obaveznog prekršajnog naloga, a i u pozivima za ročište je, između ostalog, upozorena da će se, ukoliko se pozivu ne odazove, a njezina nazočnost i ispitivanje nisu potrebni i ne utječu na zakonito i pravilno donošenje presude, postupak provesti i donijeti presuda bez njezine nazočnosti, sve sukladno članku 128. stavku 2. točki 7. i članku 167. stavku 3. Prekršajnog zakona. Stoga je Sud, imajući u vidu da je okrivljenik dostavio pisanu obranu te da ga na ročištima zastupaju branitelji, ocijenio da su se stekli uvjeti za provođenje žurnog postupka bez nazočnosti uredno pozvanog okrivljenika.

3. Okrivljena pravna osoba je u svojoj pisanoj obrani u prvom redu istaknula kako se u konkretnom slučaju radi o blanketnom prekršajnom djelu pa da se za donošenje odluke potrebno pozvati na odredbe posebnog propisa kao blanketnog propisa koji uređuje biće prekršajnog djela. Navodi kako u obaveznom prekršajnom nalogu nisu navedene odredbe Uredbe (EU) br. 165/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 4. veljače 2014. o tahografima u cestovnom prometu, stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EEZ) br. 3821/85 o tahografu u cestovnom prometu i izmjeni Uredbe (EZ) br. 561/2006 Europskog parlamenta i Vijeća o usklađivanju određenog socijalnog zakonodavstva koje se odnosi na cestovni promet (SL L 60, 28. 2. 2014.) (dalje: Uredba (EU) br. 165/2014), pa smatra da je time činjenični opis djela manjkav. Ukazuje na sudsku praksu izraženu u odluci Vrhovnog suda RH broj Kzz-30/2021 od 14. listopada 2021. te u pojedinim odlukama prvostupanjskih sudova koje su priložene pisanoj obrani i kasnije dostavljenom podnesku.

4. Nadalje, okrivljenik naglašava kako je nejasno na koji su način odnosne činjenice utvrđene, pogotovo s obzirom da u prilogu optužnog prijedloga nisu dostavljeni nikakvi dokazi koji bi upućivali na utvrđeno činjenično stanje. Ističe kako nije niti naredio niti dopustio vozaču da upravlja vozilom bez da koristi tahografski uređaj na propisani način, da je okrivljenik od vozača dobio saznanja da jednostavno nije vodio računa o korištenju uređaja na propisani način, odnosno da se radi o tome da je zaboravio umetnuti svoju karticu vozača u uređaj.

5. Ističe kako je vozač očito postupao samoinicijativno i nije vodio računa o korištenju uređaja iako je za to bio obučen i Internim operativnim priručnikom za vozače koji je interni akt okrivljenika s kojim se redovito i bez iznimke upoznaje svakog novog zaposlenika okrivljenika. Posebno se ističe kako je dodatni dokaz da je vozač bio upoznat s propisima koji reguliraju dnevne odmore mobilnih radnika i taj da isti na vozačkoj dozvoli ima oznaku u rubrici C, CI KOD95 bez koje niti ne bi mogao biti zaposlen kod okrivljenika i obavljati radne zadatke radnog mjesta vozač. Kod 95 potvrđuje da je vozač položio sve ispite kojim je provjereno njegovo znanje vezano upravo uz navedenu materiju korištenja tahografa.

6. Sve prethodno navedeno da bi sud trebao cijeniti u svjetlu razloga za ekskulpaciju okrivljenika, budući da, ukoliko je zaista prekršaj i počinjen do toga je moglo doći eventualnim slučajnim propustom radnika, a nikako ne namjerno, odnosno krivnjom pravne osobe.

7. Kao dokaz predlaže ispitivanje vozača KE kao svjedoka te uvid u njegovu vozačku dozvolu.

8. U slučaju da nađe da su navedeni prigovori u odnosu na osnovanost optužnog prijedloga neutemeljeni, okrivljenik predlaže da sud prilikom odmjeravanja kazne uzme u obzir činjenicu da je gospodarska situacija u državi iznimno loša zbog iznimnog utjecaja ekonomske krize i recesije na gospodarstvo te da predmetno kršenje upravo ovih odredbi zakona predstavlja zbog načina organizacije okrivljenika izolirani slučaj koji se mogao dogoditi isključivo zbog nepažnje radnika, a ne po uputi okrivljenika. Ovo posebno stoga što je sud, određujući vrstu i mjeru kazne koju će primijeniti dužan utvrditi sve okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za počinitelja - a otegotnih okolnosti u odnosu na okrivljenika nema. Stoga okrivljenik smatra da u predmetnom slučaju treba donijeti oslobađajuću presudu.

4. U postupku je, u nazočnosti zamjenika braniteljice okrivljenika, pročitan povijesni izvadak iz sudskog registra za pravnu osobu Adria Bitumen d.o.o. od 27. prosinca 2023. te je utvrđeno da je tvrtka te pravne osobe ranije bila Gržinčić d.o.o. te da je promjene tvrtke došlo 21. prosinca 2022.

9. Nastavno je pročitano izvješće o počinjenom prekršaju Postaje prometne policije Rijeka, broj: 1022301705 od 10. veljače 2022. iz kojeg proizlazi da je policijski službenik UE neposredno izvršenim nadzorom skupa vozila (koji se sastoji od vučnog vozila marke Volvo registarske oznake [registarska oznaka] i priključnog vozila [registarska oznaka]) te vozača KE utvrdio da se u digitalnom tahografu nalazi kartica vozača na ime ŽE te da je ista stavljena u digitalni tahograf na dan nadzora 10. veljače 2022. u 15:12 sati, dok je nadzor obavljen u 16:20 sati.

10. Pročitani su i podaci Ministarstva pravosuđa i uprave, Odjela za prekršajnu evidenciju za okrivljenu pravnu osobu iz kojih proizlazi da je odlukom Općinskog suda u Rijeci poslovni broj: Pp-1171/2022 od 23. svibnja 2022., pravomoćnom 23. svibnja 2022., osuđena za prekršaj iz članaka 44. stavka 1., članka 46. stavka 1. i članka 47. stavka 1. Zakona o radnom vremenu, obveznim odmorima mobilnih radnika i uređajima za bilježenje u cestovnom prometu, za koje joj je izrečena novčana kazna u iznosu 1.061,78 eura.

11. Na provedene dokaze zamjenik braniteljice okrivljene pravne osobe nije imao primjedbe.

5. U nastavku postupka, u prisutnosti braniteljice okrivljene pravne osobe, ispitan je svjedok KE, ranije zaposlenik okrivljene pravne osobe, a sada zaposlen na poslovima vozača u drugoj pravnoj osobi. Pozvan da iznese sve što mu je o predmetu poznato, svjedok je iskazao da je profesionalni vozač s položenim vozačkim ispitom za C i E kategoriju vozila, da je 6 godina bio zaposlen u trgovačkom društvu Gržinčić d.o.o., sada Adria Bitumen d.o.o., na poslovima vozača teretnih vozila. Sjeća se događaja od kojeg je prošlo oko dvije godine, kada je vozio autocestom A6 u smjeru Rijeke te se zaustavio na odmorištu Ravna Gora gdje je slučajno sreo svojeg rođaka ŽE, koji je u to vrijeme bio vozač početnik te ga zamolio da mu provjeri karticu vozača kako bi vidio ima li kakva prekoračenja u satima vožnje odnosno odmora. Stavio je karticu vozača ŽE u tahograf teretnog vozila kojim je svjedok upravljao, isprintali su određene dane te je vidio neka prekoračenja, tada su otišli na kavu te je Danijelova kartica slučajno ostala u njegovom tahografu. Napominje da mu takva manipulacija toga dana nije bila niti potrebna jer je imao dovoljno vremena da stigne na odredište bez prekoračenja sati vožnje. Na naplatnim kućicama na Grobniku zaustavila ga policijska kontrola, pitali su ga kakav je s radnim vremenom, na što je odgovorio da je u redu, a tek je tada shvatio da je u prekršaju jer je u tahografu imao tuđu karticu vozača.

12. Na upit sutkinje gdje je u vrijeme predmetnog događaja radio ŽE, svjedok izjavljuje da misli kako je radio kod nekog obrtnika, a da ne zna točno kod koga, sjeća se samo da je bio početnik. Pojašnjava da je ŽE na spomenuto odmorište došao s privatnim vozilom, s djevojkom. Na daljnji upit svjedok odgovara da je kartica na ime ŽE bila zaplijenjena od strane službenika, a da je on ŽE snosio trošak izrade nove kartice. Nastavno odgovara da mu je na licu mjesta bio izdan obavezan prekršajni nalog te da je kaznu platio u zakonskom roku. Dodaje da je predmetni događaj splet nesretnih okolnosti te da mu se takav slučaj nije dogodio niti ranije, a niti nakon predmetnog događaja.

13. Braniteljica okrivljenika nije imala primjedbe na iskaz svjedoka te je predložila da sud pribavi podatak o zaposlenju ŽE od Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje tijekom veljače 2022., kako bi se potvrdio iskaz svjedoka da isti nije zaposlenik okrivljene pravne osobe. Nastavno je istaknula da, ukoliko se potvrdi da ŽE nije bio zaposlen okrivljene pravne osobe, navedena činjenica predstavlja razlog za ekskulpaciju pravne osobe za terećeni prekršaj.

6. Sud je od Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje pribavio podatke o prijavama na mirovinsko osiguranje ŽE iz kojih ne proizlazi da bi isti bio zaposlen kod okrivljenika, međutim, ta činjenica nije od utjecaja na odluku o ovom predmetu, odnosno na nedvojbeno utvrđenu činjenicu da je vozač KE za vrijeme upravljanja skupom vozila okrivljene pravne osobe, koristio tuđu karticu vozača.

7. U članku 38. stavku 1. podstavku 1. Zakona o radnom vremenu, obveznim odmorima mobilnih radnika i uređajima za bilježenje u cestovnom prijevozu, propisano je da će se novčanom kaznom u iznosu od 15.000,00 do 40.000,00 kuna kazniti za prekršaj pravna ako vozač posjeduje više od jedne valjane kartice vozača, koristi više od jedne vlastite kartice, koristi tuđu karticu ili koristi karticu koja je neispravna ili je istekla (članak 27. stavak 2. Uredbe (EU) br. 165/2014), a prema podstavku 2. kaznit će se ako prikriva, taji ili uništava podatke zabilježene na tahografskom listiću ili podatke pohranjene u tahografu ili kartici vozača, ili podatke ispisane s tahografa (članak 32. stavak 3. Uredbe Vijeća (EEZ) br. 165/2014 ili AETR-a).

14. Članak 27. stavak 2. Uredbe (EU) br. 165/2014 propisuje da vozač može posjedovati samo jednu valjanu karticu vozača te je ovlašten koristiti isključivo svoju personaliziranu karticu vozača. Vozač ne smije koristiti karticu vozača koja je neispravna ili je istekla.

8. Na temelju ovako provedenog postupka, razmotrivši navode obrane te po izvršenoj analizi i ocjeni provedenih dokaza, i to svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno, u čiju vjerodostojnost Sud nije našao razloga posumnjati, Sud smatra nedvojbeno utvrđenim djelo prekršaja kako je činjenično i pravno pobliže opisano u izreci presude. Pritom se napominje da je tužitelj predmetno djelo pravno označio kao prekršaj iz članka 38. stavka 1. podstavka 2. Zakona o radnom vremenu, obveznim odmorima mobilnih radnika i uređajima za bilježenje u cestovnom prometu. Međutim sud, koji nije vezan prijedlogom tužitelja o pravnoj oznaci djela, ocijenio je da iz činjeničnog opisa kako je naznačen u optužnom i utvrđenih činjenica proizlazi da je počinjeno djelo iz podstavka 1. predmetne odredbe. Naime, nedvojbeno je utvrđeno da je vozač, koji je radio u ime i za račun okrivljene pravne osobe, koristio tuđu karticu, dok okolnost da je time prikrio vrijeme svog rada, vrijeme vožnje i upravljanja vozilom u postupku nije posebno utvrđivana. Kako se radi o istoj propisanoj kazni, osudom okrivljenika za djelo iz članka 38. stavka 1. podstavka 1. Zakona o radnom vremenu, obveznim odmorima mobilnih radnika i uređajima za bilježenje u cestovnom prometu, sud nije prekoračio optužbu.

15. Nadalje, protivno navodima obrane i stavovima izraženim u pojedinim odlukama prvostupanjskih sudova na koje se obrana poziva, ovaj sud smatra da se ovdje ne radi o blanketnoj normi, u kojem bi slučaju u činjeničnom opisu djela kao konstitutivni element prekršaj morao biti naveden blanketni propis i njegov sadržaj. Naime, u zakonskom opisu ovoga djela (članak 38. stavka 1. podstavak 1. Zakona o radnom vremenu, obveznim odmorima mobilnih radnika i uređajima za bilježenje u cestovnom prometu) u potpunosti je sadržano biće prekršajnog djela, u konkretnom slučaju da je vozač koristio tuđu karticu, a samo se dodatno u zagradi upućuje i na Uredbu u kojoj je također propisana ista takva obveza odnosno zabrana koja ni na koji način ne dopunjuje biće prekršajnog djela kako je već opisano u zakonskoj odredbi. Za napomenuti je da i iz odluka Visokog prekršajnog suda poslovni broj Ppž-9460/2023 od 23. studenoga 2023. te Ppž-9323/2022 od 13. ožujka 2024 proizlazi stav toga suda da odredba članka 38. stavka 1. podstavka 1. Zakona o radnom vremenu, obveznim odmorima mobilnih radnika i uređajima za bilježenje u cestovnom prometu nije blanketne naravi te da prekršaj na način kako je činjenično opisan i u predmetnom slučaju predstavlja prekršaj iz spomenute zakonske odredbe. Odluka Vrhovnog suda RH broj Kzz-30/2021 od 14. listopada 2021. odnosi se na različiti prekršaj, čiji je zakonski opis drugačije formuliran, pa nije primjenjiva u ovom slučaju.

16. Ocjenjujući daljnje navode obrane okrivljenika, sud nalazi da isti ne otklanjaju prekršajnu odgovornost okrivljene pravne osobe za predmetni prekršaj, budući da je za počinjenje konkretnog prekršaja dostatan nehaj, a okrivljenik je trebao nadzirati postupanje vozača.

17. Sud nije našao razloga posumnjati u vjerodostojnost utvrđenja policijskog službenika i to njegovim neposrednim opažanjem pri kontroli cestovnog prometa u okviru njegove nadležnosti, pregledom dokumentacije i uvidom u tahograf, o čemu je sastavljeno i izvješće o počinjenom prekršaju.

18. Nadalje, odlučne činjenice iz kojih proizlazi predmetni prekršaj proizlaze i iz iskaza ispitanog svjedoka, koji je u pogledu bitnih okolnosti da je vozio za okrivljenu pravnu osobu kao poslodavca i da je prilikom vožnje u tahografu koristio karticu drugog vozača, iskazivao uvjerljivo i životno te sukladno materijalnim dokazima u spisu.

19. Slijedom navedenog, u postupku je nedvojbeno utvrđeno da je predmetni prijevoz obavljan za ovdje okrivljenu pravnu osobu Adria Bitumen d.o.o. (ranije Gržinčić d.o.o.), koja je postupila protivno odredbi članka 38. stavka 1. podstavka 1. Zakona o radnom vremenu, obveznim odmorima mobilnih radnika i uređajima za bilježenje u cestovnom prijevozu, a budući je dopustila da njihov skup vozila sudjeluje u prometu na cesti, a da vozač, koji je bio zaposlen kod okrivljenika te je vozio u njegovo ime i za njegov račun, koristi karticu drugog vozača, iako vozač može posjedovati samo jednu valjanu karticu vozača te je ovlašten koristiti isključivo svoju personaliziranu karticu vozača. Okrivljenik kao njegov poslodavac nije poduzeo sve mjere da spriječi počinjenje prekršaja, pa je kriv je za počinjeni prekršaj.

20. Slijedom navedenog, Sud nalazi utvrđenim da su se u ponašanju okrivljenika ostvarila sva bitna obilježja terećenog djela prekršaja pa je okrivljenu pravnu oglasio krivom za opisani prekršaj te joj je izrekao novčanu kaznu kao u izreci ove presude.

9. Pri odmjeravanju novčane kazne okrivljeniku za počinjeni prekršaj, Sud je uzeo u obzir sve okolnosti iz članka 36. Prekršajnog zakona pri čemu je olakotnom ocijenio okolnost da prekršajem nisu prouzročene teže posljedice, kao i da prema navodima iz pisane obrane, okrivljenik nastoji obučiti svoje radnike - vozače o njihovim obvezama poštivanja zakonskih propisa, o čemu donosi i svoje interne akte. Otegotna je okolnost da je okrivljenik već kažnjavan za prekršaje iz istoga Zakona.

21. Slijedom svega navedenog, sud je utvrđene olakotne okolnosti u njihovoj ukupnosti ocijenio naročito olakotnima, koje, usprkos ranijoj kažnjavanosti okrivljenika opravdavaju izricanje novčane kazne uz primjenu instituta ublažavanja kazne iz članka 37. Prekršajnog zakona, i to znatno ispod zakonom propisane najniže novčane kazne koja je propisana za predmetno djelo prekršaja. Sud, naime, smatra da se, s obzirom na sve utvrđene okolnosti, svrha kažnjavanja može postići i takvom blažom kaznom te u dovoljnoj mjeri utjecati na okrivljenika da učini i dodatne napore u obuci, ali i kontroli svojih vozača da ubuduće spriječi počinjenje istih ili slična prekršajnih djela, a istodobno djelovati i generalno preventivno.

22. Sukladno odredbi članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona, novčana kazna smatrat će se u cijelosti plaćenom ako okrivljenik plati dvije trećine izrečene novčane kazne u roku određenom ovom odlukom.

10. Sud je okrivljenika obvezao na plaćanje paušalnog troška prekršajnog postupka u iznosu od 50,00 eura, koji iznos Sud smatra primjerenim složenosti i dužini trajanja postupka te pretpostavljenom imovinskom stanju okrivljenika.

U Rijeci 3. veljače 2025.

Zapisničarka

Sutkinja

Jana Puškarić, v. r.

Josipa Jambrešić-Mattel, v. r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude žalba nije dopuštena (članak 244. stavak 3. Prekršajnog zakona).

Presuda se dostavlja:

1. Okrivljenoj pravnoj osobi

3. Braniteljici okr.

4. Tužitelju

5. U spis