P-2091/2018-24

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Vedrani Kufrin, u parničnom predmetu I. tužiteljice SKJ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], II. tužitelja SK, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], oboje zastupani po punomoćniku Karlu Novoselu, odvjetniku u Zagrebu, protiv I. tuženika ČK, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], II. tuženika FK, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] i III. tuženika PK, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], svi zastupani po punomoćnici Korneliji Đuratović, odvjetnici u Zagrebu, radi predaje u posjed i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 18. prosinca 2024. u prisutnosti punomoćnika tužitelja Luke Mlinarića, odvjetnika i punomoćnice tuženika Kornelije Đuratović, odvjetnice, a po objavi presude dana 3. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbijaju se kao neosnovani glavni i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev tužitelja koji glase:

"Nalaže se I. tuženiku ČK, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], II. tuženiku FK, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], III. tuženiku PK, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], da predaju u suposjed I. tužiteljici ČKJ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] i II. tužitelju LK, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], i to jedan laptop DELL XPS, fiksno računalo JQ Zodiac (monitor LG i kućište), tipkovnicu, miš, pisač HP Color laser JET CM 1017 MFP, kalkulator Citizen CX 123 N, kožnu aktovku Guliver, jedan turski tepih protkan svilom (crvene boje), jedan tepih s uzorkom kockica (bordo- crvena boja), usisavač marke Zepter, ljestve, jednu sliku - ulje na platnu autora UK, naziva Stari most na Kupi, jednu sliku - ulje na platnu autora S (slika glave konja), kuhinjski pribor - šalice robne kuće Heroc te specijalne čaše za piće iz Londona, kuhinjske krpe, posteljina i ručnici, toaster, kao i da im nadoknade ovim postupkom prouzročeni parnični trošak zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama prema stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a koju stopu objavljuje Hrvatska narodna banka, i to sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

Nalaže se I. tuženiku ČK, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], II. tuženiku FK, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], III. tuženiku PK, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], da isplate I. tužiteljici ČKJ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] i II. tužitelju LK, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], novčani iznos od 7.299,75 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 14. travnja 2017. godine po stopi od 7,68%, te od 1. srpnja 2017. godine pa do 31. prosinca 2017. godine po stopi od 7,41%, a od 1. siječnja 2018. godine pa do isplate po stopi od 7,09 %, a u slučaju promjene po stopi određenoj uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućom polugodištu za pet postotna poena, kao i da im nadoknadi ovim postupkom prouzročeni parnični trošak zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi od 7,09% godišnje, a u slučaju promjene stope zakonske zatezne kamate, po stopi koje se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sv eto u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe. ".

II. Nalaže se I. tužiteljici SKJ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] i II. tužitelju SK, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], da I. tuženiku ČK, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], II. tuženiku FK, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] i III. tuženiku PK, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], naknade troškove parničnog postupka u iznosu od 2.040,00 EUR, sa zateznim kamatama tekućim na taj iznos od 3. veljače 2025. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 (petnaest) dana.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu od 120,00 EUR sa zateznim kamatama tekućim na taj iznos od 3. veljače 2025. do isplate.

.

Obrazloženje

1. Parnični postupak započet je 27.4.2017. podnošenjem tužbe I-tužitelja ČK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], II- tužitelja FK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i III-tužitelja PK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv I-tužene SKJ iz [adresa], Č 14 d, OIB: [osobni identifikacijski broj], II-tuženika SK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] radi povrata stvari. Dana 19.4.2018. održano je pripremno ročište na kojem tuženici predaju protutužbu. Dana 3.7.2019. održano je pripremno ročište koje je odgođeno, a na kojem je razdvojen postupak u odnosu na protutužbu poslovni broj P-2091/18 te je određeno da će se postupak po protutužbi voditi odvojeno te da će se nakon što se provede razdvajanje spisa zakazati ročišta u svakom spisu odvojeno. Dakle, u ovom postupku raspravlja se o protutužbi (sada tužbi) I tužene-protutužiteljice (sada I tužiteljice) ŠK i II tuženika-protutužitelja (sada II tužitelja) SK od 19. travnja 2018. u odnosu na koju je postupak razdvojen i vodi se pod ovim poslovnim brojem. Tužitelji stoga glavnim tužbenim zahtjevom predlažu da sud donese presudu kojom će tuženicima naložiti da im predaju pokretne stvari pobliže navedene u tužbi, odnosno, a ukoliko nije moguća predaja u posjed, eventualno kumuliranim tužbenim zahtjevom u smislu čl. 188. st. 2. Zakona o parničnom postupku predlažu obvezati tuženike isplatiti tužiteljima iznos od 55.000,00 kn sa zateznim kamatama tekućim od 14. travnja 2017. do isplate te zahtijevaju naknadu troškova postupka sa zateznim kamatama.

1.2. Nakon svojih iskaza tužitelji podneskom od 8.11.2024. uređuju glavni tužbeni zahtjev na način na predlažu da sud donese presudu kojom će tuženicima naložiti da im predaju pokretne stvari pobliže navedene u toč. I. izreke ove presude, dok eventualno kumuliranim tužbenim zahtjevom u smislu čl. 188. st. 2. Zakona o parničnom postupku i dalje predlažu obvezati tuženike isplatiti tužiteljima iznos od 7.299,75 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 14. travnja 2017. do isplate te zahtijevaju naknadu troškova postupka sa zateznim kamatama. Pritom valja ukazati kako se u konkretnom slučaju ne radi o preinaci tužbenog zahtjeva kako to neosnovano navode tuženici u svom podnesku od 12.11.2024. već o uređenju tužbenog zahtjeva na način da se pojedine stvari koje se potražuju tužbom pobliže opisuju po njihovim osobinama pa je neosnovano i njihovo protivljenje „preinaci“.

2. U odgovoru na tužbu tuženici su osporili osnovanost tužbe i tužbenog zahtjeva s više osnova. Navode kako u predmetnom postupku vlasništvo stana nije od meritorne važnosti jer je tužbeni zahtjev postavljen na povrat pokretnina za koje tuženici u ovom postupku namjeravaju dokazati da su se nalazile u suposjedu I. i II. tužitelja. Pri tome vlasništvo predmetnog stana u kojem su pokretnine nije od važnosti za donošenje odluke u ovom postupku, međutim upravo se I. tužiteljica tuženicima prezentirala kao vlasnik stana, a II. tužitelj se predstavio kao izvanbračni suprug I. tužiteljice, a sve to prilikom pregovara u pogledu najma predmetnog stana.

I. tuženik navodi da su stan za stanovanje koristili II. i III. tuženici za vrijeme studiranja u Zagrebu. U prilog tome govori potvrda o policijskoj intervenciji koja je tražena upravo zbog promjene brave 14. srpnja 2017. Dolaskom na adresu u [adresa]. policijski službenici utvrdili su sljedeće činjenice: da su policijski službenici ispred stana zatekli dana 14. travnja 2017. djelatnika zaštitarske tvrtke Bilić-Erić, da je djelatnik zaštitarske tvrtke u razgovoru izjavio da je angažiran od strane DK (dakle I. tužiteljice) koju smatra vlasnikom stana, da su u stanu živjela dva mladića koje je vlasnica stana izbacila jer nisu platili najamninu. Dakle, jasno je da se I. tužiteljica prilikom angažmana zaštitarske agencije djelatnicima zaštitarske agencija predstavila kao vlasnik stana koji ima problem sa najmoprimcima u pogledu neplaćanja najamnine. Time je ista jasno priznala pravi status II. i III. tuženika, dakle status najmoprimca, kojima je, iz samo sebi znatnih pobuda, odlučila oduzeti posjed stana i otuđiti imovinu zatečenu u stanu. Prijava predmetnog incidenta nadležnoj policijskoj postaji od strane I. tuženika predstavlja logičnu i životnu reakciju osobe kojoj je bespravno oduzet posjed vlastite imovine pa je jasno da nije životno da bi tužitelji bez ikakve reakcije dopustili bespravno korištenje stana u periodu preko 6 mjeseci. Navode kako su potpuno nelogični navodi da bi tuženici otuđili iz stana bilo što kad im je posjed stana bio naprasito oduzet. Naime, krajnje je nelogično da bi tuženici ostavili u stanu osobne stvari, osobnu dokumentaciju i isprave koje potražuju, higijenski pribor, odjeću i sl., a da bi uzeli ručnike, posteljinu, kuhinji pribor ili laptope ili drugu tehniku. Naime, tuženici izričito osporavaju da je u stanu, dok su isti koristili u najmu, bile pokretnine: laptop DELL XPS, računalo JO ZODIAC, monitor LG, tipkovnica i miš, pisač HP COLOr Jet CM 1017 MFP, kalkulator Citizen CX 123 N, kožna aktovka. Tuženici izričito osporavaju da su iz stana otuđili imovinu, jer, a kako je već naprijed navedeno, nisu uzeli niti svoje osobne stvari, pa se protive protutužbenom zahtjevu u cijelosti jednako kao i alternativno postavljenom tužbenom zahtjevu, jer isti smatraju potpuno neosnovanim. Ukazuje se na činjenicu da tužitelji ne dostavljaju niti jedan dokaz u smjeru da su tuženici u posjedu predmetnih pokretnina. Predlažu tužbu i tužbeni zahtjev odbiti uz naknadu troškova parničnog postupka sa zateznim kamatama.

3. Tijekom provedbe dokaza sud je izvršio uvid u račun - otpremnicu br. 93- POS1-100 od 18.4.2017. (stranica 69 i 90 spisa), Ugovor o pružanju usluga zaštite osoba od 12.4. 2017. (stranica 70-72 i 91-93 spisa), zahtjev za privremenu obustavu isporuke električne energije od 7.4.2017. (stranica 73 i 94 spisa), Izvadak iz zemljišne knjige (stranica 82-84 spisa), potvrdu VIII. Policijske postaje Zagreb od 19.4.2017. (stranica 103 spisa), ispis oglasa (stranica 104-106 spisa), proveo dokaz saslušanjem I. i II. tužitelja te I. i III. tuženika kao stranaka te saslušanjem svjedokinje MK i svjedokinje IK.

4. Među strankama nije sporno da su II-III tuženici bili u posjedu nekretnine- stana u [adresa] koji je najprije bio u vlasništvu tužiteljice pa potom u vlasništvu njezina sina VK, a potom ponovno u vlasništvu tužiteljice. Nije sporno niti da su II-III tuženici napustili posjed tog stana prije nego je tužiteljica preuzela posjed stana, a nakon što je prethodno izdala nalog za isključenje struje u stanu po kojem je postupljeno te da je pritom pomoću bravara promijenila bravu, kao i da je sin tužiteljice angažirao zaštitarsku službu tvrtke BILIĆ-ERIĆ d.o.o. Sporno je da li su pokretnine tužitelja bile u nekretnini tužiteljice, odnosno da li su otuđene iz stana i da li su ih otuđili tuženici. Sporan je i identitet stvari te da li se stvari nalaze u posjedu tuženika.

5. Savjesnom i brižljivom ocjenom svakog dokaza zasebno, kao i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, temeljem čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22; u daljnjem tekstu ZPP), sud je utvrdio kako tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

6. Iz računa-otpremnice od 18.4.2017. proizlazi da je na zahtjev sina tužiteljice VK od strane tvrtke HELUKS d.o.o. vršena zamjena sefa brava, zamjena cilindra protuprovalnih vrata te da je bravar izašao na teren.

7. Iz Ugovora o pružanju usluga zaštite osoba od 12.4.2017. sklopljenog između sina tužiteljice VK kao naručitelja i tvrtke BILIĆ-ERIĆ d.o.o. kao izvršitelja proizlazi da je naručitelj angažirao izvršitelja da za njega obavlja poslove zaštitarskih usluga tjelesne zaštite osoba i imovine, a pod time se podrazumijeva osobna zaštita i preventivna zaštita osobe naručitelja (tjelohraniteljske usluge) te ostali zaštitarski poslovi sukladno Zakonu o privatnoj zaštiti i naputcima Naručitelja za štićenu osobu VK.

8. Iz naloga za isključenje struje od 7.4.2017. izdanog od strane I. tužiteljice upućenog HEP-Operatoru distribucijskog sustava d.o.o. proizlazi kako je I. tužiteljica navedenoj tvrtki dostavila zahtjev za privremenu obustavu električne energije na obračunskom mjestu 11745724 na adresi [adresa], broj brojila 11C17112 za razdoblje duže od 10 dana.

9. Iz potvrde VII. Policijske postaje Zagreb od 19..2017. proizlazi da je I. tuženik ČK **.**.2017. zatražio intervenciju policijskih službenika navodeći da se u stanu u [adresa] nalaze njegove stvari, a zaštitari ga sprečavaju da uzme iste. Dolaskom policijskih službenika na adresu [adresa] u 8,35 sati na prvom katu ispred stana zatečen je djelatnik zaštitarske tvrtke BILIĆ- ERIĆ d.o.o. s kojim je u razgovoru utvrđeno da ga je vlasnica " DK" Samardžija angažirala da čuva stan jer su istom živjela dva mladića koja je izbacila iz stana jer nisu platili najam te je kod sebe imao dva radna naloga. Na mjesto događaja je pristupio tražitelj intervencije ČK koji je naveo da su stanu kojeg je koristio njegov sin stvari koje isti koristio te da iste ne može preuzeti jer je zaštitar na ulazu u stan. Također uz prisustvo njegovog odvjetnika Tonka Zubaka isti je naveo da je " DK" Samardžiji za navedeni stan platio 22.000,00 kuna kako bi njegov sin bio u stanu i da se sa mužem od vlasnice stana poznaje osobno te da iz tog razloga nije potpisivao nikakav ugovor o najmu ili korištenju stana. Tom potvrdom se potvrđuje da je podnositelj prijavio navedeno.

10. Iz iskaza svjedokinje MK proizlazi da tužiteljicu poznaje preko njezinog sina, s tim da je ona čistila predmetni stan u [adresa], a čišćenje je bilo povremeno, dva do tri puta godišnje, točnije prema dogovoru, odnosno po potrebi. Kada je došla u stan predmetne zgode, radilo se o sredini ili kraju travnja 2017., odnosno o danu nakon Uskrsa, misli da je bio Uskrsni ponedjeljak 2017., ona se najprije šokirala. Stan je bio prvenstveno neuredan i primijetila je da nedostaje puno stvari, prvo je zamijetila da nedostaju dvije ogromne slike koje su stajale na zidovima, zatim nešto od bijele tehnike, najprije je primijetila da nedostaje usisivač kojeg je namjeravala koristiti. Zatim je primijetila da nedostaje toster, odnosno kompletna bijela tehnika, stolovi na kojima su se primale stranke su bili prazni, a na njima su prethodno stajale lampe, kompjuteri i laptop. Također su nedostajali tepisi, to su bili debeli tepisi, njoj se čini da se radilo o tri tepiha. Ostalih stvari koje su nedostajale ona se ne može prisjetiti obzirom da je proteklo duže vrijeme. Radilo se o stvarima gospođe ŠK, ona je bila u šoku jer tih stvari više nije bilo, ona je samo hodala i pregledavala što je od stvari falilo, dok je ona krenula za svojim poslom, odnosno krenula je čistiti. Te konkretne zgode je u stanu bila i tužiteljica ŠK, ona nikada nije bila sama u stanu kada bi čistila. U stanu su bile i dvije crne vreće, misli da su se u njima nalazili papiri odnosno časopisi, ona je to samo otvorila i zatvorila, na što joj je gospođa ŠK rekla da to slučajno ne dira jer da to nisu njezine stvari. Ona gospođu ŠK poznaje dulje vrijeme, više od 10 godina, s tim da od početka poznanstva čisti sve stanove u njezinom vlasništvu, odnosno u vlasništvu njezinih sinova te poslovne prostore. Na pitanje da pobliže opiše o kojim slikama se radi pojašnjava kako je jedna od slika bila most sa vodom na Kupi, dok je druga prikazivala glavu konja. Na pitanje da li je obavljala poslove čišćenja i za vrijeme boravka tuženih u stanu odgovara kako nije već isključivo kada su ona i gospođa ŠK bile same u stanu. Pojašnjava kako nije dolazila u stan za vrijeme boravka tuženika u stanu te kako po njenom saznanju nekretnina nije bila nikada u najmu. Na daljnje pitanje kada je prije travnja 2017. bila u stanu ista odgovara kako se radilo o studenom 2016. Na pitanje svjedokinji kada joj je gospođa ŠK rekla da su nestale stvari iz stana odnosno da li je ista i prije tog događaja bila u stanu ista odgovara kako je i gospođa ŠK tada u travnju 2017. prvi puta bila u stanu te kako su se zajedno šokirale kada su vidjele da su stvari nestale.

11. Iz iskaza svjedokinje IK proizlazi kako je njoj poznato da su njezini sinovi FK i PK bili u stanu kod gospođe ŠK, i to na temelju dogovora između njegovog supruga te gospođe ŠK i gospodina F kojeg ona ne poznaje. Suprug joj je rekao da se tu radilo o poslovnim odnosima između njih, s tim da njoj nije poznato o čemu je riječ. Njezini sinovi su se uselili u taj stan, ona ih je došla posjetiti, stan je bio lijepo uređen, ali zapušten, odnosno neuredan i prljav pa je ona ostala nekoliko dana u tom stanu kako bi ga počistila. U kuhinji je bilo svega par čaša i šalica pa je ona opremila stan sa posuđem, osim toga donijeli su i svoj TV i playstation, iako je televizor bio u stanu. Sinovi su živjeli u tom stanu sve dok gospođa ŠK nije odlučila da ih istjera iz stana, s tim da noj nije poznat razlog zbog kojeg je to odlučila. Njoj su sinovi telefonski javili da im je gospođa ŠK rekla da isele iz stana, s tim da je njen suprug rekao da mu gospođa ŠK i gospodin P duguju nekakav novac. Nju je mlađi sin FK nazvao i rekao joj da mu je tužiteljičin sin VK prijetio na što je ona njemu rekla da je najbolje da izađu iz stana da se izbjegnu bilo kakvi sukobi. Nakon što su njezini sinovi napustili stan, gospođa ŠK je upala, promijenila brave i nije dozvolila njezinim sinovima da uzmu stvari. O tome je obaviještena policija s tim da je gospođa ŠK postavila djelatnike zaštitarske službe u stan koji su potom njezinim sinovima rekli da su im stvari zapakirane u vrećama. Njezini sinovi su nazvali njezinog zeta TK da ih odveze odnosno da dođe po njih u taj stan. Ona je gospođu poslije zvala nekoliko puta no nije se javljala. Na pitanje svjedokinji da li je u stanu prilikom svjedokinjinog prvog dolaska u stan odnosno useljenja njezinih sinova bio laptop, stolno računalo, monitor, tipkovnica i miš, pisač HP, kalkulator Citizen, kožna aktovka, ručnici ista iskazuje kako tih stvari nije bilo u stanu prilikom useljenja njezinih sinova. Na pitanje da li su u stanu prilikom svjedokinjinog prvog dolaska u stan odnosno useljenja njezinih sinova bila dva tepiha ista odgovara kako je bio jedan tepih, i to u prostoru za dnevni boravak, s tim da je svjedokinja kupila dvije tepih staze, navodi da bio i usisivač te ljestve te da su u dnevnom boravku bile dvije, možda čak i tri slike te jedna u spavaćoj sobi. Pojašnjava kako se ne sjeća točnih motiva na slikama te da je vjerojatno bilo riječ o motivima iz prirode. Odgovara kako je glede kuhinjskog pribora bilo svega nekoliko komada istoga, dok je ona sinovima donijela kompletni kuhinjski pribor za 6 osoba te komplet za 6 osoba tanjura za jelo. Odgovara da su od posteljine bili samo dva, možda tri jastuka, dok se glede prekrivača odnosno popluna ne može sjetiti, ostalo posteljinu je ona donijela sinovima.

12. Iz iskaza I. tužiteljice SKJ proizlazi kako su stvari koje se potražuju tužbenim zahtjevom stvari nje i II. tužitelja gospodina SK jer su ih oni zajedno kupovali, odnosno zajedno su uređivali taj poslovni prostor i stambeni prostor budući da se u predmetnom stanu nalazila jedna kancelarija koja je predstavljala poslovni prostor, dok je preostali dio predstavljao stambeni prostor. Tuženici su zapravo bespravno ušli u predmetni stan i promijenili bravu na istom pa tako ona uopće nije mogla koristiti navedeni stan, nije bila riječ o nikakvom usmenom najmu predmetnog stana već su ona i njezin sin VK u to vrijeme pregovarali sa I. tuženikom GK, isključivo sa njime, a da bi on kupio stan za svoje sinove. On je dao kaparu od 3.000,00 EUR na ime isplate kupoprodajne cijene, a ostatak je trebao isplatiti do 3. mjeseca 2017. Ona je s tim novcem trebala isplatiti svoju sestru vezano za obiteljsku kuću u [adresa] u kojoj sada živi. Imala je tada punomoć svog sina VK za prodaju predmetnog stana. Stan je najprije bio uknjižen kao njezino vlasništvo, a ona ga je zatim darovala sinu VK, iako tada u zemljišnim knjigama VK nije bio upisan kao vlasnik zbog tehničke pogreške, poslije je to riješio njihov odvjetnik Karlo Novosel. Njezin sin VK je potom uknjižen kao vlasnik stana, a poslije je ipak odlučila da se stan vrati u njezino vlasništvo kako ne bi došlo do otuđenja pa joj ga je VK darovao. Ona je u tom stanu imala prijavljeno prebivalište, živjela je u njemu i tamo je bila registrirana njezina tvrtka. Budući da joj je brat invalid, ona je jako puno morala boraviti u [adresa] da bi se brinula o njemu. Sasvim slučajno je doznala da su tuženici bespravno uselili u njezin stan, naime nakon operacije očiju, gosp. SK ju je vozio u Bjelovar na tu operaciju i vraćao natrag pa mu je rekla da obiđu stan. Tada je prilikom otključavanja vrata shvatila da ne može ući u vlastiti stan. Otvorili su joj sinovi gospodina IK, ona pretpostavlja da su to bili oni, oni su se predstavili da su njegovi sinovi i rekli da je to njihov stan. Ona je bila šokirana, angažirala je odvjetnika i prijavila slučaj policiji. Jedan od odvjetnika ju je savjetovao da isključi struju, plin i vodu u stanu i da će na taj način otjerati stanare, što je i učinila. Zvala je predstavnika policije, predstavnika stanara, angažirala zaštitarsku službu i bravara, tome su bili prisutni predstavnik stanara, jedan djelatnik zaštitarske službe, bravar, gosp. SK, njezin sin VK i ona, kada je bravar promijenivši bravu provalio u taj stan. Bravar joj je tom prilikom rekao da je on već mijenjao bravu u tom stanu, ona ga je pitala po čijem nalogu, a on joj je rekao po nalogu gosp. IK. Pitala ga je kako to, a on joj je odgovorio da ne ispituje vlasničku strukturu, već da postupa po nalogu. Kada je bravar promijenio bravu i kada su ušli u stan u stanu nije bilo nikoga, tuženici su iselili iz stana jer nisu imali struje. Taj stan je bio kompletno opremljen kućanskim aparatima, posteljinom, ručnicima, tepisima, usisivačem, u njemu su bile i ljestve, najprije kad je ušla u stan je prijetila rupe na zidu. Nedostajale su dvije slike, jedna je bila ulje na platnu autora UK, akademskog slikara naziva stari most na Kupi, druga je bila slika autora S, isto ulje na platnu, radilo se o konju odnosno glavu konja. Osim toga prijetila je da nedostaje toster, ljestve, usisivač Zepter koji je basnoslovno platila, fiksno računalo, od čega je nedostajao i monitor i kućište, aktovka, pisač, specijalne čaše za piće koje je kupila u Londonu, šalice iz robne kuće Heroc, posteljina, kuhinjske krpe, jedan turski tepih protkan svilom crvene boje koji joj je poklonio njezin otac, drugi crveni tepih na kockice, više bordo, kalkulator Citizen mali na trakicu, laptop. U stanu je bio televizor, on nije otuđen, a isto tako i jastuci su ostavljeni, oni nisu otuđeni. Ona je u crnim vrećama na balkonu našla neke stvari za koje je nasumičnim pregledom utvrdila da nisu njezine pa je rekla predstavniku stanara da će zvati gospodina IK da preuzme te stvari, stvari je ostavila ispred ulaza u stan, gospodina IK je nazvala i rekla mu da preuzme stvari, na što joj je on spustio slušalicu i rekao da će ju tužiti za 100.000,00 EUR. Predstavnica stanara joj je saopćila je prethodni vikend bila takva halabuka u stanu da su mislili zvati policiju. Posjed stana je preuzela 17.4.2017., jako dobro se sjeća tog datuma. Navodi još jednom kako su sve te stvari u vlasništvu nje i gospodina SK koji je bio zaposlenik tvrtke koja je imala sjedište u predmetnom stanu i zajedno sa njom je vršio opremanje stana, i to prije nego je postao zaposlenik tvrtke. Ona je od gospodina IK dobila čak i kaznenu prijavu, zatim se vodio i parnični postupak po tužbenom zahtjevu gospodina IK da su ona i gospodin SK uzeli njihove stvari. Budući da je ona ovlašteni revizor, za tvrtku Triarijus u vlasništvu gospodina IK je radila revizorske poslove jer je ta tvrtka otišla u stečaj i tu ju je prijavio da je to radila neovlašteno, a koja prijava je odbačena. Na pitanje da li je ovdje prisutni III. tuženik jedna od osoba koju je zatekla kada je prvi puta pozvonila na vrata, a nakon što nije mogla ući u svoj stan ista odgovara kako je to jedan od njih. Na pitanje da li su sve stvari u odnosu na koje je iskazivala zajedno kupljene od strane I. tužiteljice i II. tužitelja ili ih je kupila vlastitim sredstvima ista odgovara kako su sve stvari zajednički kupljene izuzev turskog tepiha koji je nasljeđe iza njenog pok. oca. Na pitanje kada je kupila stvari ista odgovara kako su stvari kupljene kada su se useljavali u stan s time da su neke stvari kupljene kasnije npr. laptop, aktovka. Na pitanje kako zna da su tuženi otuđili te stvari ista odgovara da su oni bili u stanu pa da stoga naravno da zna da su oni otuđili stvari jer da jako dobro zna što je imala u stanu. Na pitanje da li zna kada su tuženici izašli iz stana ista odgovara kako ne zna točno, ona je 17.4.2017. ušla u posjed stana, a tjedan dana prije toga je tražila isključenje struje, ona je to zatražila, a predstavnik stanara je to obavljao pa pretpostavlja da su tuženici izašli nakon što su im isključeni struja, voda i plin. Osim toga navodi da joj je predstavnik stanara rekao da je tjedan dana prije njezinog preuzimanja stana u stanu bio party.

13. Iz iskaza II. tužitelja SK proizlazi kako su on i I. tužiteljica u poslovnom odnosnu, on je u to vrijeme bio zaposlenik trgovačkog društva Ruf, a I. tužiteljica je bila osnivač. Oni su zajedno investirali u sve pa tako i u poslovnu opremu. Društvo Ruf je radilo na širem području pa su odlučili da sjedište bude na adresi predmetnog stana u [adresa]. Što se tiče poslovne opreme on može potvrditi da su to zajedničke stvari, a što se tiče ovih ostalih osobnih stvari, on ih je vidio u stanu, ali to nisu njegove stvari već njezine. Zapravo sve je zajedničko osim tepiha koji je I. tužiteljica dobila od svog oca. U preostalom dijelu pridružuje se navodima I. tužiteljice iz njezina iskaza te navodi da je činjenično bilo tako. Na pitanje pun. da li je bio sa I. tužiteljicom u trenutku kada je ista utvrdila da ne može ući u stan isti odgovara kako jest, on ju je vozio, a i bio je sa njom ispred stana. Na pitanje II. tužitelju da li je tom prilikom vidio unutrašnjost stana isti odgovara kako se ne sjeća.

14. Iz iskaza I. tuženika ČK proizlazi kako je on gospodina SK upoznao u uredu njegove tvrtke Triarius u Petrinjskoj ulici u Zagrebu, doveo ga je gosp. L jer je bilo potrebno izraditi revizorsko izvješće za potrebe predstečajnog postupka navedene tvrtke. On je dobio ponudu u kojoj je bila sadržajna cijena za izradu tog izvješća, po ponudi je platio, ali nikada nije dobio predmetno izvješće. Tu se počeo družiti sa gosp. SK i mora priznati da mu je bilo jako ugodno družiti se sa njime. Spomenuo mu je da njegov najmlađi sin dolazi studirati u Zagreb, a da PK već u Zagrebu živi te kako im je iz tog razloga potreban stan za najam, on mu je ponudio njegov stan u [adresa] u [adresa]. Tako je sve i krenulo, dao mu je ključeve od tog stana kako bi se njegovi sinovi FK i PK mogli useliti. On gospođu SKJ nije niti poznavao već je cijelo vrijeme bila riječ da se radi o stanu gosp. SK. On ga je pitao koliko je potrebno dati za najam, rečeno mu je da dade 3.000,00 EUR koje im je bilo potrebno za nabavku lož ulja za grijanje. Iako je tražio da se sačini ugovor o najmu, to nije učinjeno. Između njega i gosp. SK je bio dogovor da njegovi sinovi ostanu u najmu sve dok tih 3.000,00 EUR bude pokrivalo mjesečni najam. Ne sjeća se koliko je najam mjesečni iznosio, možda 400,00 do 500,00 EUR, a ne sjeća se ni koliko su oni ostali u stanu. P mu je ponudio da kupi stan i pretpostavlja da je glede rokova bilo tako kako je gospođa SKJ iskazivala. Na tom stanu je bio upisan teret u iznosu od 5 miliona DEM u korist tvrtke Tehno panel, on je pitao U kako mu može prodavati stan sa takvim teretom, takav stan je bilo nemoguće kupiti pa je odustao od kupnje i to saopćio tužiteljima, s time da je u to vrijeme više komunicirao sa gospođom SKJ koja mu je rekla da neka onda njegovi sinovi isele iz stana. U petak navečer, ne sjeća se datuma, čuo se sa gospođom SKJ, dogovor je bio da u ponedjeljak njegovi sinovi isele iz stana i da naprave primopredaju. Tu večer u petak ga je njegov sin FK nazvao i rekao mu kroz plač da je gospođa SKJ ušla u stan i izvrijeđala ih. Sreća da se nije odmah javio na taj poziv. Potom je razgovarao sa pravnikom iz njegove tvrtke te mu je rekao da ode u VI. policijsku postaju na Ravnice da prijavi neovlašteni upad gospođe SKJ u stan tu večer pa je to i učinio. Tu istu večer u petak, nakon što ga je FK nazvao on je došao u stan kako bi njegovi sinovi izašli iz stana. Ništa od njihovih stvari ni ničijih tuđih stvari nisu iznijeli, on ih je samo pokupio jer se FK bojao više biti u tom stanu, bojao se gospođe SKJ. U ponedjeljak, nakon tog petka je bio dogovor da uzmu svoje stvari, odvjetnik Rački je obavijestio svog odvjetničkog vježbenika, bio je dogovor da dođu oko 10, 11 sati, on je pokušao otvoriti stan, s njima je bio i policijski službenik. Zaštitar mu je otvorio vrata, pokazao crne vreće, bilo je preko 30 vreća i rekao da je gospođa SKJ slagala stvari njegovih sinova u te vreće. Tom prilikom, a vezano za preuzimanje, tamo nije bilo ni I. ni II. tužitelja pa je policijski službenik nazvao I. tužiteljicu, nakon čega je bio dogovor da sutra u 10 sati dođu pokupiti stvari njegovih sinova. Sutradan se I. tužiteljica opet nije pojavila, policijski službenik koji je i tom prilikom bio prisutan zvao ju je 5-6 puta, nije se javljala na pozive. Mora napomenuti da nikakav ured, odnosno nikakav poslovni prostor nije bio na adresi toga stana pa nije bilo ni uredske opreme. On ne zna da li su stvari koje tužitelji potražuju tužbenim zahtjevom bile u predmetnom stanu, ali može napomenuti da su oni dobrostojeća obitelj, da je njegova supruga donijela za svoju djecu sve što im je bilo potrebno glede stvari i da njegov sin PK već 3 godine živi kao najmoprimac u drugom stanu te da je sve uredu glede toga što se vrlo lako može provjeriti. Misli da je istina da je u tom stanu bila isključena struja, plin i voda kako je to iskazala I. tužiteljica, iako za to nije bilo potrebe. Da li su tužitelji imali prijavljeno sjedište tvrtke na adresi tog stana, on to ne zna. Na pitanje da li je njegova supruga ikada kontaktirala sa ovdje tužiteljima odgovara kako jest i to sa gospođom SKJ koja je povratno nazvala njegovu suprugu i rekla joj da je on divan čovjek, otac i roditelj, priznala je njegovoj supruzi da je dao 3.000,00 EUR za stan te rekla da djeca moraju izaći jer da je takva obiteljska situacija kod gospođe SKJ. Na daljnje pitanje tko je plaćao režijske troškove za isti stan isti odgovara kako su to plaćali oni tuženi, misli da je PK plaćao režijske troškove, dobivali su uplatnice po kojima su plaćali.

15. Iz iskaza III. tuženika PK proizlazi kako glede ulaska u stan i boravka u tom stanu I. tužiteljice, njega i njegovog brata FK može samo potvrditi riječi njegovog oca i ništa drugo. Nakon što su mu navedene stvari koje tužitelji potražuju tužbenim zahtjevom navodi kako se ne sjeća da li su te stvari bile u stanu I. tužiteljice za vrijeme dok su oni, brat i on boravili u istome. Navodi kako on i brat nisu otuđili te stvari prilikom njihovog izlaska iz stana. Sjeća se da su on i brat napustili stan u petak 14.4.2017., stan su napustili iz razloga jer je bio dogovor da napuste stan. Ništa nisu od njihovih stvari uzimali prilikom izlaska iz predmetnog stana. Dogovor je bio da dođu u ponedjeljak nakon tog petka 14.4.2017. pred stan kako bi preuzeli stvari, on je došao sa bratom pred stan, otvorio im je zaštitar koji im je rekao da stvari ne mogu preuzeti, a bez da dođe gospođa SKJ. Sutradan su opet došli i opet nije bilo ništa, ne zna zašto. Kada ga se ponovno pita da li je išta od stvari koje se potražuju tužbom vidio u stanu odgovara kako se ne sjeća, kako je možda nešto od tih stvari i bilo u stanu, ali se toga ne sjeća. Na pitanje na koji način su ušli u predmetni stan odgovara kako su u stan ušli na temelju dogovora između njegov oca i II. tužitelja gosp. F. Na pitanje tko im je dao ključ isti odgovara kako je gosp. P dao ključ njihovom ocu, a da on nije bio prisutan tom prilikom. Na da li su vratili taj ključ isti odgovara kako normalno da su vratili, a zatim da se ne sjeća da li su ga vratili. Na daljnje pitanje da li su oni mijenjali bravu na vratima tog stana isti odgovara kako nisu. Na daljnje pitanje s kime su se dogovorili da dođu preuzeti stvari u ponedjeljak isti odgovara kako se njihov otac o tome dogovarao sa I. tužiteljicom ŠK.

16. Imajući u vidu navode punomoćnika tuženika sa glavne rasprave od 10.6.2024. da II. tuženik nije mogao pristupiti na današnju raspravu budući da živi i radi u Njemačkoj te da odustaje od dokaznog prijedloga za njegovim saslušanjem te da predlaže da se prisutne stranke saslušaju na toj raspravi u odsutnosti II. tuženika, to su stranke saslušane u odsutnosti II. tuženika, a njegovo saslušanje nije provedeno.

17. Prema odredbi čl. 161. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17; dalje: ZV) vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu ona preda svoj posjed te stvari. Prema odredbi čl. 162. st. 1. ZV, da bi u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom ostvario svoje pravo da od osobe koja posjeduje njegovu stvar zahtijeva da mu ona preda posjed te stvari, vlasnik mora dokazati da je stvar koju zahtijeva njegovo vlasništvo i da se nalazi u tuženikovu posjedu. Stavkom 2. te odredbe propisano je da vlasnik mora stvar koju zahtijeva opisati po njezinim osobinama koje je razlikuju od istovrsnih stvari, pa ne može zahtijevati stvari kao što su gotov novac pomiješan s drugim gotovim novcem, vrijednosne papire na donositelja pomiješane s istovrsnima, ako ne postoje okolnosti iz kojih tužitelj ipak može dokazati svoje pravo vlasništva i iz kojih je tuženik morao znati da tu stvar ne smije prisvojiti.

18. Dakle, kod prave vlasničke tužbe tužitelj mora dokazati svoje vlasništvo i tuženikov posjed stvari-faktičnu vlast prema čl. 162. st. 1. ZV, a mora dokazati i identitet stvari koju traži prema čl. 162. st. 2. ZV. Vlasničkom zahtjevu za povrat stvari ima mjesta protiv svake one osobe koja posjeduje vlasnikovu stvar ako je posjeduje bespravno, jer ona takvim svojim posjedovanjem vrijeđa vlasnikovo pravo vlasništva te stvari.

19. U ovom postupku je nedvojbeno utvrđeno da su II.-III. tuženici bili u posjedu nekretnine-stana u [adresa] koji je najprije bio u vlasništvu tužiteljice, potom u vlasništvu njezina sina VK, a zatim ponovno u vlasništvu tužiteljice na način da su živjeli u tom stanu. U postupku nije sa sigurnošću bilo moguće utvrditi da li su II.-III. tuženici bili u posjedu predmetnog stana na temelju usmeno sklopljenog ugovora o najmu između oca II.-III. tuženika i II. tužitelja, dakle uz odobrenje tužitelja ili su pak neovlašteno oduzeli posjed stana I. tužiteljici na način da su promijenili bravu na stanu te je I. tužiteljica iz toga razloga bila primorana isključiti struju i promijeniti bravu te na taj način vratiti oduzeti joj posjed stana. No navedeno je irelevantno za ovaj postupak obzirom na predmet spora (odlomak 18. ove presude). U postupku je na temelju potvrde Policijske postaje utvrđeno da je 14. travnja 2017., a ne 17. travnja 2017., kako to navodi I. tužiteljica bila u posjedu stana. Sud nije mogao sa prihvatiti dio iskaza I. i III. tuženika da su II. i III. tuženici napustili posjed stana upravo 14. travnja 2017. jer I. tuženik navodi da je tu istu večer u petak (dakle 14.4.2017.), nakon što ga je II. tuženik (FK) nazvao došao u stan kako bi njegovi sinovi izašli iz stana, dok iz potvrde policijske postaje proizlazi da su policijski službenici 14. travnja 2017.u 8,35 sati (dakle ujutro) izašli na lice mjesta na adresu [adresa] te da je na prvom katu ispred stana zatečen djelatnik zaštitarske tvrtke BILIĆ-ERIĆ d.o.o. s kojim je u razgovoru utvrđeno da ga je vlasnica DK angažirala da čuva stan jer su istom živjela dva mladića koja je izbacila iz stana jer nisu platili najam te je kod sebe imao dva radna naloga, dakle 14.4.2017. u 8,35 sati I. tužiteljici je već vraćen posjed stana. Stoga je ostalo neutvrđeno kada su II. i III. tuženici napustili posjed stana, ali je to svakako bilo prije 14.4.2017. u 8,35 sati, a nakon što je I. tužiteljica prethodno zatražila da se isključi struja u stanu (7.4.2017.). U postupku je također na temelju iskaza svjedokinje MK, I tuženika i I tužiteljice te potvrde Policijske postaje utvrđeno da su u predmetnom stanu ostale stvari II.-III. tuženika nakon što su napustili posjed stana, a koje su se nalazile u crnim vrećama te da je I. tuženik iz tog razloga 14.4.2017. zatražio intervenciju policije kako bi se te stvari vratile II.-III. tuženicima.

20. Iako sud nema razloga posumnjati da su stvari koje tužitelji potražuju tužbom u vlasništvu tužitelja jer ih I. tužiteljica detaljno opisuje te da su bile u predmetnom stanu, što prvenstveno proizlazi iz iskaza tužitelja, ovaj sud smatra da tužitelji u ovom postupku nisu dokazali posjed tuženika na stvari-faktičnu vlast prema čl. 162. st. 1. ZV, a niti identitet stvari koju traže prema čl. 162. st. 2. ZV (izuzev slika ulja na platnu Stari most na kupi i slike ulja na platnu glave konja), a niti su dokazali da bi te stvari prilikom izlaska II-III. tuženika iz stana upravo I.-III. tuženici otuđili. Naime, obzirom da je I. tužiteljica dala isključiti struju u stanu, a po kojem nalogu je i postupljeno te da su II-III. tuženici nakon toga napustili posjed stana te da su pritom u stanu ostale njihove stvari koje su se nalazile u crnim vrećama, kao i da je I. tuženik iz tog razloga 14.4.2017. zatražio intervenciju policije kako bi se te stvari vratile II.-III. tuženicima, posve je nelogično i neuvjerljivo da su tuženici otuđili stvari tužitelja iz stana, u okolnostima kada II.-III. tuženici nisu niti vlastite stvari uzeli sa sobom prilikom napuštanja posjeda stana već su ih nedvojbeno ostavili u stanu. Pritom valja ukazati da je I. tuženik netom nakon izlaska II.-III. tuženika prijavio nadležnoj policijskoj postaji potrebu za intervencijom njezinih djelatnika budući da su stvari njegovih sinova ostale u stanu, dok I. tužiteljica, iako posjed stana nedvojbeno preuzima najkasnije 14.4.2017. prvi puta spominje otuđenje stvari u svom podnesku od 17.4.2018. upućenom ovom sudu, i to čak ne otuđenje svih stvari koje tužitelji sada potražuju tužbom, već otuđenje dva tepiha, usisivača, ljestvi, dviju slika, kuhinjskog pribora, posteljina i ručnika, da bi ih potom tužitelji potraživali protutužbom (sada tužbom) 19.4.2018. Pritom se ukazuje kako I. tužiteljica niti u odgovoru na tužbu od 13.11.2017. ne spominje otuđenje stvari. Dakle, I. tužiteljica otuđenje dijela stvari iz stana koje tužitelji potom potražuju tužbom prvi puta ističe u svom podnesku od 17.4.2018., dakle više od godinu dana nakon što je preuzela posjed stana te nakon što su tuženici prethodno podnijeli tužbu radi povrata stvari koje su II.-III. tuženicima ostale u stanu, a da prethodno tuženicima nije na bilo koji način (sms-om, mailom, usmeno, pisano, dopisom putem punomoćnika i slično) dala do znanja da su joj stvari iz stana otuđene za vrijeme boravka II.-III. tuženika u stanu, a niti otuđenje stvari prijavljuje nadležnoj policijskoj postaji, što bi bila logična i životna reakcija osobe koja se preuzela posjed stana i pritom zamijetila da su joj stvari otuđene iz stana. Ujedno se napominje kako se, među ostalim, radi i o dijelu stvari koje su vrlo lako uočljive (tepisi, slike, fiksno računalo) pa tužiteljici nije moglo ostati nepoznato nakon što je preuzela posjed stana da stvari nedostaju. Iako I. tužiteljica u svom iskazu iskazuje kako je prilikom preuzimanja posjeda stana zamijetila da nedostaju stvari u stanu, sud taj dio njezina iskaza ocjenjuje neuvjerljivim, prvenstveno imajući u vidu naprijed navedeno, odnosno kako I. tužiteljica po prvi puta navodi otuđenje (dijela) stvari u podnesku od 17.4.2018. upućenom ovom sudu, dakle godinu dana nakon što je preuzela posjed stana i nakon što su tuženici prethodno podnijeli tužbu protiv tužitelja (tamo tuženika) radi povrata stvari, a povrh toga imajući u vidu da su II.-III. tuženici u stanu ostavili vlastite stvari u crnim vrećama, nije logično da bi pritom otuđili stvari tužitelja iz stana, a u stanu ostavili vlastite stvari za povrat kojih su potom zatražili intervenciju policije, a zatim ih i potraživali tužbom. Ujedno se napominje kako iz iskaza saslušanih stranaka, a niti iz iskaza saslušanih svjedokinja ne proizlazi da su upravo tuženici otuđili stvari koje se potražuju tužbom. U odnosu na iskaz svjedokinje MK valja napomenuti kako sud njezin iskaz ocjenjuje kao neuvjerljiv i nelogičan, posebice u dijelu u kojem iskazuje kako je zamijetila prilikom ulaska u stan da u njemu nedostaju stvari, kao i u dijelu u kojem iskazuje kako je i gospođa ŠK tada u travnju 2017., misli da je bio Uskrsni ponedjeljak prvi puta zajedno sa svjedokinjom bila u stanu te kako su se zajedno šokirale kada su vidjele da su stvari nestale, obzirom da iz potvrde Policijske postaje proizlazi kako je 14.4.2017., dakle na Veliki petak I. tužiteljica već preuzela posjed stana te da iz iskaza I. tužiteljice proizlazi da su tome kada je bravar promijenivši bravu provalio u taj stan bili prisutni predstavnik stanara, jedan djelatnik zaštitarske službe, bravar, gosp. SK, njezin sin VK i ona, dakle, nema spomena da bi tome bila prisutna i svjedokinja MK te da bi I. tužiteljica prvi puta u stan ušla zajedno sa navedenom svjedokinjom. Pri tom se ukazuje kako se radi o svjedokinji koja u materijalnoj zavisnosti od I. tužiteljice jer za nju dulji niz godina obavlja poslove čišćenja, a ona je plaća za taj rad pa je i iz tog razloga sud njezin iskaz nije ocijenio kao pristan i neuvjerljiv. Posve su neosnovani navodi I. tužiteljice da u kojima na pitanje kako zna da su tuženi otuđili te stvari odgovara da su oni bili u stanu pa da stoga naravno da zna da su oni otuđili stvari jer da jako dobro zna što je imala u stanu. Takve tvrdnje nisu dokaz da su stvari iz stana otuđene i da su ih otuđili upravo tuženici. Dakle, zaključno valja ukazati kako tužitelji nisu dokazali da se su upravo tuženici otuđili predmetne stvari iz stana te da su se one uopće otuđene iz stana.

21. Prema odredbi čl. 162. st. . ZV da vlasnik mora stvar koju zahtijeva opisati po njezinim osobinama koje je razlikuju od istovrsnih stvari, pa ne može zahtijevati stvari kao što su gotov novac pomiješan s drugim gotovim novcem, vrijednosne papire na donositelja pomiješane s istovrsnima, ako ne postoje okolnosti iz kojih tužitelj ipak može dokazati svoje pravo vlasništva i iz kojih je tuženik morao znati da tu stvar ne smije prisvojiti. Navedeno znači da tužbeni zahtjev mora biti tako postavljen, odnosno da stvari moraju biti tako individualizirane da otpadne svaka sumnja u identitet stvari. Uvidom u konačno postavljeni tužbeni zahtjev od 8.11.2024. utvrđeno je da je isti u pretežitom dijelu neodređen jer pokretne stvari čiju predaju tužitelj traži (izuzev slike ulja na platnu Stari most na kupi i slike ulja na platnu glave konja autora S) nisu opisane po njihovim osobinama koje ih razlikuju od istovrsnih stvari u smislu čl. 161. st. 2. ZV, odnosno stvari koje se traže nisu dovoljno individualizirane tako da otpadne sumnja o predmetu zahtjeva pa u slučaju prihvaćanja takvog tužbenog zahtjeva presuda ne bi bila ovršiva u tom, pretežitom dijelu. Naime, u tužbenom zahtjevu tužitelji nisu dovoljno individualizirali laptop, fiksno računalo, tipkovnicu, miš, kalkulator, kožnu aktovku, tepih, usisivač, ljestve, šalice robne marke Heroc, specijalne čaše za piće iz Londona, kuhinjske krpe, posteljinu, ručnike i toster čiju predaju u posjed traže, iako im je na prethodno održanom ročištu dodijeljen rok od 8 dana za navedeno, a nakon što je proveden dokaz saslušanjem stranaka. Tužitelji tako osim marke laptopa, fiksnog računala, monitora i pisača ne navode tip proizvoda i ID proizvoda kako bi se oni mogli nedvojbeno identificirati i kako bi se na taj način otklonila svaka sumnja o predmetu zahtjeva. Također ne navode marku, oznaku modela, boju i slično tipkovnice, miša i tostera. Ne navode niti materijal (koža, umjetna koža, platno), dimenzije i druge pojedinosti (primjerice broj pretinaca) Guliver aktovke. Ne navode niti dimenzije, materijal, boju, uzroke, specifičnosti, eventualno proizvođača i slično tepiha. Ne navode (osim marke) niti tip i boju usisivača. Ne individualiziraju ljestve na način da ih pobliže opišu materijalom od kojeg su izrađene, bojom, visinom, eventualno proizvođačem, brojem stepenica na ljestvama i slično. Ne individualiziraju niti kuhinjske krpe, posteljinu, ručnike na način da navedu dimenzije, materijal od kojeg se sastoje, boju, da eventualno naznače kakvi su uzorci na njima te eventualno naznače proizvođača.

22. Iz naprijed iznijetih razloga valjalo je glavni i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev tužitelja odbiti kao neosnovan i odlučiti kao u toč. I. izreke. Iz navedenih razloga sud nije provodio financijsko vještačenje radi utvrđenja vrijednosti stvari (eventualno kumulirani tužbeni zahtjev tužitelja) budući da bi i njegovim izvođenjem ovaj sud došao do jednakih utvrđenja pa se taj dokazni prijedlog ukazuje kao nesvrsishodan i suvišan, a činjenično stanje je dovoljno utvrđeno da se donese pravilna i na zakonu osnovana presuda.

23. Saslušanje svjedoka predloženih po strankama ovaj sud nije provodio, budući da su tužitelji i tuženici na glavnoj raspravi održanoj 7.10.2024. odustali od saslušanja istih.

24. Odluka o troškovima parničnog postupka donesena je temeljem odredbe članka 154. stavka 1. ZPP, čl. 155. i 164. st. 1. - 4. ZPP, a imajući u vidu da su tuženici u cijelosti uspjeli u ovom sporu. Tuženicima je priznat trošak sastavljanja odgovora na tužbu u iznosu od 200,00 EUR temeljem Tbr. 8. točka 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23 - dalje: Tarifa), trošak sastavljanja podneska od 12.11.2024. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 8. točka 1. Tarife), trošak zastupanja na ročištima održanim 19.4.2018., 4.10.2018., 21.1.2019., 10.6.2024., 7.10.2024., 18.12.2024. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 9. točka 1. Tarife) za svako navedeno ročište. Za zastupanje na ročištu održanom 2.7.2017. tuženicima je priznato 100,00 EUR temeljem Tbr. 9. toč. 2. Tarife, odnosno 50 % nagrade iz Tbr 7. toč. 1. Tarife, budući da se na istom ročištu raspravljalo samo o procesnim pitanjima, dok su s preostalim dijelom zahtjeva tuženici odbijeni. Obzirom da odvjetnica tuženika u ovom postupku zastupa dvije osobe, temeljem Tbr. 40. točka 1. Tarife tuženicima pripada pravo na povišenje tarifnih stavaka za drugu osobu za 10 %. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom II. izreke presude, dok su s preostalim dijelom zahtjeva za naknadu troška tuženici odbijeni pa je odlučeno je kao pod točkom II. izreke presude.

U Zagrebu, 3. veljače 2025.

Sutkinja

Vedrana Kufrin

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku od 15 (petnaest) dana:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ako je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi ovom sudu, u tri primjerka, a o žalbi odlučuje Županijski sud.

DNA:

1. I. i II. tužiteljima po punomoćniku, uz rješenje o sudskoj pristojbi na presudu u iznosu od 119,45 EUR

2. I. - III. tuženima po punomoćniku