Posl. br. Pn-302/2019-53

Republika Hrvatska

Općinski sud u Vinkovcima

Stalna služba u Županji

Veliki kraj 48

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Vinkovcima, Stalna služba u Županji, OIB: 77561654785, po sucu Anici Pastović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja NV iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Hani Lukić Hob, odvjetnici iz Vinkovaca, protiv tuženika PV, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Ivici Mačvaninu, odvjetniku iz Vinkovaca, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 19. prosinca 2024. u prisutnosti tužitelja s punomoćnikom i punomoćnika tuženika, te nakon ročišta na kojem je donesena i objavljena presuda 3. veljače 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Dopušta se preinaka tužbe učinjena podneskom od 15. svibnja 2023. na način da tužitelj na ime naknade štete umjesto iznosa od 54.000,00 kn s zakonskom zateznom kamatom od 1. siječnja 2017. do isplate potražuje iznos od 11.297,46 eura s zakonskom zateznom kamatom od 1. siječnja 2017. do isplate.

II. Ne dopušta se preinaka tužbe učinjena podneskom od 5. ožujka 2019. na način da tužitelj umjesto iznosa od 54.000,00 kn s zakonskom zateznom kamatom od 1. siječnja 2017. do isplate podnose temeljem čl. 186. b. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 26/1991, 34/1991, 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 78/2005, 2/2007, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 148/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019 – u daljem tekstu ZPP) tužbu kojom traži od suda da tuženika osudi na isplatu iznosa novca čiju će visinu odrediti tek nakon što se provede dokaz strojarskim i financijsko knjigovodstvenim vještačenjem.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužitelj s tužbenim zahtjevom koji glasi:

" Nalaže se tuženiku PV (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], da tužitelju NV (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], u roku od 15 dana isplati iznos od ukupno 11.297,46 € zajedno sa pripadajućom z.z. kamatom tekućom od 01. 01. 2017. god. do isplate, koja se od 01.

01. 2017.god. do 31.12.2022. god. određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. 01. 2023. god. pa do isplate prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranjem koje je obavila prije 1. kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3% poena, kao i da mu naknadi parnični trošak, sa kamatom tekućom od presuđenja do isplate, prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranjem koje je obavila prije 1. kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3% poena."

II. Nalaže se tužitelju da tuženiku na ime troškova parničnog postupka isplati iznos od 2.600,00 eura (dvijetisućeišestoeura) sa zakonskom zateznom kamatom od 3. veljače 2025. do isplate prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranjem koje je obavila prije 1. kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3% poena, u roku od 15 dana.

III. Odbija se tuženik s zahtjevom za naknadom parničnog troška preko dosuđenog iznosa do zatraženog iznosa od 3.000,00 eura.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je imao u vlasništvu kamion marke „MAN„ reg. oznake [registarska oznaka] i priključno vozilo marke Kogel reg. [registarska oznaka] te da je imao registriran obrt [obrt] za prijevoz i trgovinu, te je kao prijevoznik imao zaključen ugovor o prijevozu šećerne repe roda 2016. za potrebe "Sladorana" d.d. Županja, kojim je ugovoren prijevoz u razdoblju od 5. rujna 2016. do 25. prosinca 2016.

1.1. Nadalje tužitelj navodi da je 7. listopada 2016. oko 18,00 sati, u krugu dvorišta poduzeća Sladorana d.d u Županji, došlo do prometne nezgode sa materijalnom štetom na tužiteljevom vozilu marke reg. oznake [registarska oznaka] za koje je bilo pridodano njegovo vozilo reg. oznake [registarska oznaka], kojim je upravljao tuženik na način da se sa skupom vozila kretao vožnjom unatrag te je došlo do sudara sa drugim vozilom i do nastanka štete na vozilu tužitelja o čemu su djelatnici PP Županja nakon izvida sačinili službenu zabilješku.

1.2. Tužiteljevo vozilo je bilo osigurano kod Croatia osiguranja d.d., ali je odbijen zahtjev za naknadu štete s obzirom da je za nastanak štete odgovoran vozač vozila reg. oznaka [registarska oznaka], a šteta nije nastala na cesti već u privatnom prostoru, dvorištu Sladorane d.d.

1.3. Nadalje tužitelj navodi da tuženik nije osporavao svoju odgovornost za prometni udes i nastalu štetu, a zbog potpuno oštećenog vozila tužitelj nije mogao vršiti prijevoz šećerne repe, a potom je odjavio navedena vozila.

1.4. Tužitelju je na vozilu u opisanom prometnom udesu od 07. 10.2016. godine nastala imovinska šteta od najmanje 21.000,00 kuna, a uz to tužitelj je trpio štetu i u vidu izmakle koristi odnosno zarade koju bi ostvario po redovitom tijeku stvari, da nije došlo do velike štete na vozilu zbog čega nije bilo za uporabu, a izgubljena zarada se ogleda u nemogućnosti prijevoza šećerne za Sladoranu d.d. Županja, koji posao se ugovara za period do 25. prosinca 2016., koju štetu tužitelj označava u visini od 33.000,00 kuna, iako je šteta znatno veća.

1.5. Zbog navedenog, tužitelj pozivajući se na Zakona o obveznim odnosima ne navodeći na koje odredbe se poziva predlaže sudu da po provedenom postupku donese presudu kojom će naložiti tuženiku da tužitelju isplati s osnova naknade imovinske štete iznos od 54.000,00 kn, s kamatom od 1. siječnja 2017. do isplate uz naknadu parničnog troška s kamatom.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu čini nespornim da je tužitelj imao u svom vlasništvu kamion s priključnim vozilom i da je imao registrirani obrt, te da je tužitelj bio osiguran od odgovornosti kod Croatia osiguranja d.d. Zagreb, opreza radi, osporava tvrdnju tužitelja, da štetu nije naplatio kod osiguranja, odnosno kod osiguranja vozila reg. oznaka [registarska oznaka] kojim je upravljao UV, te ujedno osporava navode tužitelja da se 7. listopada 2016. u krugu tvornice Sladorana d.d. dogodila prometna nezgoda, navodeći da se u konkretnom slučaju radi o „događaju", koji se zbio u krugu tvornice Sladorana d.d. Županja što nije javna cesta.

2.1. Tuženik čini nespornim da je kritičnog dana upravljao vozilom tužitelja i to u svojstvu radnika kod tužitelja koji radni odnos se temeljio na njihovom usmenom dogovoru prema kojem je bilo ugovoreno, da će tužitelj sa tuženikom sklopiti pismeni ugovor o radu, a koju obvezu tužitelj nije ispunio, te osporava navode iz tužbe da on svoju odgovornost nije osporavao, kao i navode da je vozilo tužitelja bilo potpuno oštećeno te da zbog toga nije mogao vršiti prijevoz šećerne repe prema sklopljenom ugovoru. Prema navodima iz odgovora na tužbu na vozilu tužitelja bilo je napuknuto vjetrobransko staklo, udubljen prednji branik i prednja maska koja je pukla, koja oštećenja su zajedno popravili tužitelj i tuženik i vozilo osposobili za vožnju u roku od dva dana, te je tuženik sve do 23. listopada 2016. istim vozilom vršio prijevoz šećerne repe za tužitelja, tako da u cijelosti osporava visinu imovinske štete kao i visinu izmakle koristi tužitelja kao i svoju odgovornost za štetni događaj, te osporava sva utvrđenja policijskih službenika PP Županja navedena u službenoj zabilješci od 25. listopada 2016. jer su suprotna stvarnoj dinamici predmetnog događaja.

2.2. Tuženik smatra da je za sporni događaj isključivo odgovoran vozač UV koji se nepravilno uključio na prostor za istovar šećerne repe za vrijeme, dok tuženik svoju radnju istovara još nije bio obavio a što je pravilo organizatora i ustaljena praksa što su vozači dužni poštovati, uslijed čega je vozač UV svojim priključnim vozilom i to lijevom bočnom stranom došao u kontakt sa desnim prednjim dijelom vozila kojim je upravljao tuženik i to za vrijeme dok je isto vozilo stajalo.

2.3. Osim toga, tuženik navodi da je tužitelj prema dogovoru sa tuženikom i sukladno odredbi čl. 3 ugovara o prijevozu šećerne repe roda 2016. god. za potrebe Sladorana d.d. Županja od 2. rujna 2016., bio dužan osigurati vozilo od štete u krugu tvornice, a koju obvezu nije izvršio, radi čega tuženik ističe prigovor promašene pasivne legitimacije, jer se kod tužitelja nalazio na radu na crno te ne može odgovarati za bilo kakvu štetu. kao njegov radnik koja mogućnost je propisana odredbom čl. 98 st. 1. Zakona o radu, opreza radi, tuženik ističe da u konkretnom slučaju nije postupao sa krajnjom nepažnjom, što je osnovni uvjet za postojanje odgovornosti radnika svom poslodavcu, stoga tuženik se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu te predlaže da sud tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan i obveže tužitelja na naknadu parničnog troška.

3. Tužitelj u podnesku od 12. travnja 2019. što je zaprimljeno u sudu 15. travnja 2019. navodi da tuženik nije bio u radnom odnosu kod tužitelja budući da stranke nisu sklopile ugovor u pismenom obliku tako da tuženik pokušava izbjeći odgovornost za štetu, dalje navodeći da od tuženika potražuje naknadu imovinske štete koju je pretrpio zbog tuženikovog neopreznog rukovanja vozilom protivno prometnim i drugim pravilima.

4. Tužitelj u podnesku od 5. ožujka 2019. navodi da u cijelosti ostaje kod svih navoda iz tužbe, a u odnosu na prigovore tuženika ističe da tužitelj nije naplatio štetu putem osiguranja, da se predmetni događaj ne tretira kao prometna nezgoda, međutim iz izvješća MUP-a nesporno proizlazi da je do istoga došlo isključivo krivnjom tuženika te da bi isti bio prekršajno kažnjen da je do nesreće došlo na javnoj cesti.

4.1. Nadalje tužitelj navodi da se Ugovorom o prijevozu šećerne repe obvezao posjedovati tehnički ispravno vozilo (čI. 3. Ugovora), pod prijetnjom poništenja Ugovora (čl. 12.), te da vozilo tužitelja ne bi moglo proći tehnički pregled da je prilikom štetnog događaja samo napuklo vjetrobransko staklo, a posebno ne uz ostala oštećenja koja je prouzročio tuženik. Za predmetno vozilo tužitelj navodi da je bilo tehnički pregledano samo nekoliko dana ranije, dok je nakon štetnog događaja moralo biti odjavljeno, pozivajući se na ugovor o prijevozu šećerne repe, tužitelj navodi da je morao imati osiguranje vozila od štete u tvornici (odnosno od eventualne štete koju bi prouzročio na objektima Sladorane d.d.), a ne u krugu iste.

4.2. Tužitelj navodi da je priložio u spis podatke o prometu i zaradi do predmetnog događaja te dokaz o odjavi vozila, a ukoliko tuženik ne čini nespornim potraživani iznos novca, tužitelj predlaže da se provede i dokaz strojarsko vještačenjem, financijsko-knjigovodstveno vještačenje, po potrebi prometnim vještačenjem, navodeći da iz tog razloga podnosi stupnjevitu tužbu te predlaže da se nakon provedenih dokaza temeljem čl. 186. st. 2. ZPP-a donese presuda kojom će se naložiti tuženiku da tužitelju isplati iznos koji će tužitelj odrediti nakon provedenog dokaza strojarskim i financijsko- knjigovodstvenom vještačenje, sa kamatom od 1. siječnja 2017. do isplate uz naknadu parničnog troška, sa kamatama od presuđenja do isplate.

5. Tuženik u podnesku od 11. ožujka 2019. navodi da ostaje kod navoda iz odgovora na tužbu, dalje navodeći da je tužitelj izvršio preinaku tužbe čemu se protivi navodeći da se preinaka tužbe sastoji u podnošenju stupnjevite tužbe, a takav zahtjev je tužitelj jedino mogao predložiti u tužbi i to samo pod uvjetima propisanim odredbama čl. 186. b. st. 1., 2. i 3. ZPP-a, radi čega predlaže da sud stupnjevitu tužbu i tužbeni zahtjev odbaci kao nedopušten, a tužbeni zahtjev postavljen u tužbi odbije kao neosnovan i obveže tužitelja na naknadu parničnog troška.

6. Tužitelj u podnesku do 12. travnja 2019. ponovno navodi da tuženik nije bio u radnom odnosu kod tužitelja, niti je tužitelj obećao tuženiku sklapanje ugovora o radu, što potvrđuje i činjenica da od 2016. tuženik nikada nije zahtijevao eventualno priznanje radnog odnosa, nije tražio niti primio plaću niti je tužitelja prijavio nadležnim tijelima.

7. U podnesku od 15. svibnja 2023. tužitelj je naveo da na ime naknade štete potražuje iznos od 11.297,46 eura s kamatom od 1. siječnja 2017. navodeći da se tužbeni zahtjev postavlja temeljem nalaza i mišljenja sudskih vještaka o visini štete na vozilu i o šteti zbog izgubljene zarade.

8. Provedeni je dokaz uvidom u službenu zabilježbu PP Županja s lista 6 sudskog spisa, dokaza uvidom u ugovor o prijevozu šećerne repe s lista 7 do 8 sudskog spisa, uvidom u dopise s lista 9 do 10 sudskog spisa, uvidom u potvrde s lista 11 do 12 sudskog spisa, uvidom u podatke PP Županja s lista 13 do 14 sudskog spisa, uvidom u podatke s lista 15 do 17 sudskog spisa, uvidom u obrtnicu i račune s lista 27 do 34 sudskog spisa, uvidom u dokumentaciju o vozilu s lista 40 do 45 sudskog spisa, uvidom u prijavu i odštetni zahtjev s lista 50 do 58 sudskog spisa, uvidom u dokumentaciju s lista 63 do 71 sudskog spisa, uvidom u podatke Romić promet d.o.o. s lista 92 do 112 sudskog spisa, uvidom u nalaz i mišljenje sudskog vještaka CVP Vinkovci s lista 143 do 155 sudskog spisa, uvidom u nalaz i mišljenje sudskog vještaka knjigovodstvene struke Krešimira Strmotića s lista 167 do 171 sudskog spisa, uvidom u podatke Romić promet d.o.o. s lista 184 do 194 sudskog spisa.

9. Na temelju ovako provedenih dokaza i utvrđenog činjeničnog stanja sud tužbu smatra neosnovanom, stoga je odlučeno kao u izreci.

10. Preinaku tužbe koju je tužitelj učinio u podnesku od 5. ožujka 2019. kojom umjesto novčanog iznosa od 54.000,00 kn traži iznos novca koji će odrediti nakon provedenog vještačenja, sud nije mogao dopustiti temeljem odredbe čl. 186. b. st. 1. ZPP-a po kojoj odredbi se tzv. stupnjevita tužba može podnijeti samo u trenutku podnošenja tužbe a ne naknadno preinakom tužbe.

11. Preinaku tužbe koju je tužitelj izvršio podneskom od 15. svibnja 2023. kojom potražuje isplatu iznosa od 11.297,46 eura štio je učinjeno nakon provođenja strojarskog vještačenja kojom je utvrđena visina štete na vozilu i nakon provođenja financijsko knjigovodstvenog vještačenja kojim je utvrđena visina izgubljene zarade zbog nekorištenja vozila, sud je dopustio temeljem odredbe čl. 190. st. 2. ZPP-a s obzirom da je tužitelj visinu ukupne štete mogao utvrditi tek nakon provedena dva navedena vještačenja.

12. Nesporno je:

- da je tužitelj kao vlasnik obrta za prijevoz i trgovinu za kamion VK752- [obrt] sklopio 2. rujna 2016. sa Romić Promet d.o.o. ugovor o prijevozu šećerne repe roda 2016. za potrebe Sladorana d.d. Županja,

- da u službenoj zabilješci PP Županja od 7. listopada 2016. stoji da su 7. listopada 2016. u 18,31 sat dobili dojavu da trebaju otići u poduzeće Sladorana radi dojave o prometnoj nesreći sa materijalnom štetom te da se sudionici ne mogu dogovoriti oko odgovornosti, da su po izlasku na lice mjesta zatekli BV koji je upravljao vozilom reg. [registarska oznaka] za koje je bilo pridodano priključno vozilo reg. [registarska oznaka] i PV koji je upravljao vozilom reg. [registarska oznaka] te da su službene osobe PP Županja pregledom mjesta događaja i navedenih vozila utvrdili da je do štetnog događaja došlo na način da se tuženik sa skupom vozila kretao vožnjom unatrag radi istovara šećerne repe a da se pritom nije uvjerio da to može obaviti bez opasnosti za ostale vozače ili imovinu kojom prilikom prednjim desnim dijelom vučnog vozila (kabinom) udara u zadnji lijevi dio priključnog vozila reg. [registarska oznaka] koje je bilo pridodano na teretno vozilo reg. [registarska oznaka], te je utvrđeno da s obzirom na mjesto događaja policijski službenici ne mogu raditi očevid jer predmetni štetni događaja nije prometna nesreća a prisutnima su objasnili krivnju sudionika PV.

13. Sporna je odgovornost za nastanak predmetnog događaja kao i odgovornost tuženika te status tuženika kritične zgode u smislu da li je bio u radnom odnosu kod tužitelja te je sporna visina štete.

14. Prije svega s obzirom na navode iz tužbe i odgovora na tužbu potrebno je bilo utvrditi da li tuženik odgovara tužitelju za nastalu štetu temeljem Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" 35/2005, 41/2008, 63/2008, 134/2008, 78/2015,– u daljem tekstu ZOO/05) ili temeljem odredaba Zakona o radu ("Narodne novine" 93/2014, 127/2017 u daljem tekstu ZR).

15. Svjedok GV u svom iskazu navodi da je policijski službenik zaposlen od 2008., da je izašao na lice mjesta sa kolegom ĆV, sjeća se da su došli u krug šećerane pristup imaju samo radnici i vozači kamiona. Po opisu događaja naveo je da to nije uobičajena prometna nezgoda, to po zakonu o sigurnosti prometa na cestama nije prometna nezgoda, sačinili su službenu bilješku, samo iz razloga što je nastala šteta i opisali događaj koji nisu vidjeli nego su vidjeli materijalnu štetu koja je nastala. Sjeća se da je na jednom kamionu nastala šteta na prednjem desnom dijelu kabine sa strane suvozača i misli da je to nastala šteta struganjem, prema tragovima su zaključili da se radilo o kretanju tog vozila unazad, misli da na tom vozilu nije bilo drugih oštećenja. Kako se on sjeća, jedno vozilo se kretalo unatrag a drugo vozilo je prema njihovom mišljenju stajalo, odnosno vozač im je objasnio kako se kretao i upravo po tom su zaključili da je to vozilo bilo u kretanju a drugo stajalo, smatra da su ta vozila su bila u voznom stanju, ali se radilo o tehnički neispravnom vozilu koje je imalo oštećenje na desnoj strani kabine i vjetrobranskom staklu. Nadalje navodi da se sjeća da je vozač koji je vozio kamion na kojem je bila oštećena kabina nam je rekao da je glavu izbacio kroz lijevi prozor da može vidjeti i natjerati kamion na istovar, i u trenutku dok je manevrirao došlo je do kontakta sa drugim vozilom koje nije vidio. Nadalje ovaj svjedok navodi da ono što su on i njegov kolega vidjeli na licu mjesta su svježa oštećenja i po njegovom sjećanju radilo se o oštećenjima desne kabine i na vjetrobranskom staklu.

16. Svjedok ĆV iskazao je suglasno kao svjedok GV.

17. Svjedok ŠV u svom iskazu navodi da poznaje parnične stranke, te da ga je NV obavijestio o nekakvim oštećenjima na vozilu kojeg je vozio PV, s tim da on ne zna što se točno dogodilo 7. listopada 2016., ali je sljedećeg dana kod tužitelja u dvorištu vidio predmetni kamion, tamo je vidio i tuženika koji je rekao da je kamion "vozio u rikverc" i da je udario u drugo vozilo u desnu stranu i da to drugo vozilo uopće nije vidio, pri tom se tuženik smijao i rekao da uopće nije gledao u desnu stranu i da zato nije niti vidio ovo vozilo s desne strane, nego je gledao samo lijevu stranu, tada je vidio da je na tom vozilu nastala šteta i to razbijeno vjetrobransko staklo, stupac na kojem stoji vjetrobransko staklo je bilo oštećeno, kao i retrovizor, far i branik, iznutra je bila oštećena plastika ispod vjetrobranskog stakla gdje se nalaze osigurači tj. elektronika.

17.1. Nadalje je naveo da kada je došao dan poslije predmetnog događaja kod tužitelja da pogleda oštećeni kamion vidio je tuženika kako stoji i pije pivo te ga je pitao zašto ništa ne radi, na što mu je tuženik rekao što da tu radi gdje nije zaposlen, znao je vidjeti tuženika da se vozi sa tužiteljem, a da li je tuženik inače samostalno vozio tužiteljevo vozilo, ne zna. Također je naveo da je tužitelj u to vrijeme imao zdravstvenih problema, a u vrijeme dok je tuženik vozio za tužitelja, viđao ih je zajedno, nekada tuženika na mjestu vozača a nekada na mjestu suvozača.

18. Svjedok MV u svom iskazu navodi da poznaje parnične stranke oko 20 godina i da je sa obojicom u dobrim odnosima, poznato mu je da je tuženik radio za tužitelja unazad 5-6 godina jer ga je često viđao da vozi tužiteljev kamion, nije siguran da li je i tužitelj bio s tuženikom u kamionu, a čuo je iz razgovora sa parničnim strankama da tuženik vozi tužiteljev kamion, nije mu poznato da li je tuženik radio kod tužitelja, s tim da mu je poznato da je kasnije tuženik počeo voziti kod N. Od parničnih stranaka je čuo da je tuženik "napravio prometnu nesreću", s tim da je kratko vrijeme iza toga ponovno viđao tuženika kako vozi tužiteljev kamion, a misli da je tuženik otprilike nakon pol godine iza tog događaja "prešao kod N i počeo voziti za Dabru". Nadalje je ovaj svjedok naveo da koliko je njemu poznato tuženik je za tužitelja radio poslove prijevoznika, a povremeno je znao čuti da parnične stranke zajedno popravljaju kamion, a sve to zna i po pričama na piću kad su znali izaći u kafić, s tim da mu nije mi poznato da li je tuženik trebao dobiti kakvu isplatu od tužitelja za svoj rad, ali je njemu logično da dobije isplatu u postotku od prijevoza, pretpostavlja da je to mogao biti 10% kako je i uobičajeno. Također je naveo da mu je i sam tuženik govorio da se zaposlio, ali nije govorio o plaći, te mu je i tužitelj govorio da tuženik vozi za njega, a da li je to bio neki radni odnos on ne zna. Nadalje je nadodao da je ranijih godina tj. prije rata bilo pravilo da mladi vozač ide uz starog vozača da vidi cestu i da se upozna pogotovo ako se radi o dužim rutama ali ovdje je bila riječ o lokalnoj vožnji , tako da navedeno pravilo se nije primjenjivalo za lokalnu vožnju, a s vremenom je prestalo vrijediti pravilo da mladi vozač prvo vrijeme bude u vozilu sa starijim vozačem. Što se tiče predmetnog štetnog događaja naveo je da o visini štete i načinu nastanka prometne nezgode ne zna ništa.

19. Svjedok ŽV u svom iskazu navodi također kao i svjedok MV da poznaje parnične stranke jako dobro tj. dugi niz godina, te je u dobrim odnosima i sa jednim i sa drugim, poznato mu je da je tužitelj bio vlasnik kamiona i to prije 5 do 6 godina, s kojim kamionom je upravljao tuženik, te su imali nekakav incident u Šećerani u Županji, to mu je rekao tuženik koji mu je također rekao da on nije kriv za taj događaj. Nadalje je naveo da su parnične stranke surađivale koliko je njemu poznato 2 godine i to najviše u jesen kada počnu radovi na poljima, a po njegovom saznanju tuženik je vozio kamion bez prisutnosti tužitelja, odnosno dopušta mogućim da je u početku vozio kamion uz prisutnost tužitelja. Također je naveo da je iz razgovora sa tuženikom zaključio da tuženik za tužitelja obavlja posao vozača kamiona i druge poslove koji su vezani uz to kao npr. promjena guma i otklanjanje manjeg kvara. Na pitanje punomoćnika tužitelja ovaj svjedok je naveo da misli da tuženik prije nego što je počeo voziti kamion za tužitelja nije vozio kamion za nikoga drugog. Iz razgovora sa tuženikom zaključio je da mu tužitelj za rad plaća dnevnice, ali ne zna u kojem iznosu, te da ima postotak od svake vožnje 10 do 12%, te mu je tuženik rekao da će ga tužitelj prijaviti u radni odnos , a također mu je rekao da je prestao raditi kod tužitelja zbog predmetnog štetnog događaja i što ga nije prijavio, a nakon toga se zaposlio u autoškoli Dabro gdje također vozi kamion.

20. Svjedok LV u svom iskazu navodi da poznaje parnične stranke sa kojima je u prijateljskim odnosima, te da je znao tužitelju pomagati kod popravka vozila, ali nije mu pomagao u otklanjanju predmetne štete. Nadalje je naveo da mu je poznato da je tuženik na prijateljskoj bazi radio kod tužitelja, prevozeći silažu i šećernu repu, s tim da ne zna da li je tužitelj tuženika plaćao za usluge, ali je u druženju sa parničnim strankama zaključio da tuženik ima vozački ispit za upravljanje kamionom, te je pokazivao interes da zasnuje radni odnos kao vozač kamiona, ali da mu nedostaje iskustva, radi čega mu je tužitelj omogućio da upravlja tužiteljevim kamionom u prometu uz prisutnost tužitelja, s tim da ne zna da li je tuženik i šećernu repu vozio u prisutnosti tužitelja.

21. Svjedok UV u svom iskazu očitujući se na okolnosti predmetnog događaja navodi da je on bio vozač kamiona koji se nalazio iza kamiona kojim je upravljao tuženik, te su i jedan i drugi doveli šećernu repu u Šećeranu u Županji, nalazili su se u redu u kojem je bilo više kamiona, tako da su i iza kamiona u kojem je on bio, bili drugi kamioni. Kada je tuženikov i njegov kamion prošao vaganje, ljudi iz Šećerane su dali znak tuženiku da sa kamionom dođe do rupe u koju se istovara šećerna repa, što je on i učinio i počeo istovarati šećernu repu, došlo je do problema jer se stranica prikolice nije podigla do kraja, uslijed čega se repa zaglavila, te je tuženiku rečeno da pomakne kamion, pri tom su radnici šećerane bili nervozni tako da su "vrištali". Primijetio je da je tada tuženik pomaknuo kamion u lijevu stranu te je mogao otići ravno na pistu, svjedok navodi da je on krenuo kamionom naprijed prema rupi, po uputi radnika šećerane, ali je stao jer je vidio da tuženik nakon što je već skrenuo u lijevo počeo vršiti radnju kretanja unazad i kada je već prošao pored njegovog kamiona udario je u lijevu stranu stuba prikolice kamiona u kojem se nalazio svjedok. Opisujući predmetni događaj svjedok UV navodi da je u vrijeme dok je tuženik vršio radnju vožnje unatrag došlo do "bježanja" šlepa, tako da je normalno da je tuženik skretanjem kabine pokušavao ravnati prikolicu, budući da mu je prikolica "pobjegla malo više", radi čega je tuženik "skrenuo malo jače" da vrati prikolicu uslijed čega je ostvaren kontakt između dva kamiona, te nastala veća šteta na tužiteljevom kamionu, nego na kamionu kojim je upravljao ovaj svjedok.

22. Tužitelj u svom iskazu navodi da je 7. listopada 2016. tuženik vozio njegov kamion jer je tužitelj bio bolestan, te da ga je tuženik nazvao u 18,00 sati radi predmetnog štetnog događaja, odmah je došao na lice mjesta i vidio je da je kamion oštećen, tuženik mu je rekao da je vozilom išao unatrag i da je "zakačio vozilo u kome se nalazio UV, kojeg je također zatekao na licu mjesta i koji je potvrdio tuženikove navode. Nadalje je naveo da je na njegovom kamionu nastala šteta, jer je otkinut stup kamiona, branik, farovi, vrata i vjetrobransko staklo, s tim da su ga improvizirano popravili da mogu raditi, međutim par dana nakon tog događaja policija ga je u prometu upozorila da ne može koristiti taj kamion jer je tehnički neispravan, a on kamion nije popravio jer je to bilo neisplativo, te ga je u takvom stanju prodao nakon što mu je osiguranje odbilo nadoknaditi štetu. Na pitanje svog punomoćnika tužitelj je naveo da je imao dobar odnos sa tuženikom prije štetnog događaja oko godinu dana, te je tuženik imao želju da vozi kamion jer je imao položen vozački ispit, ali nije imao iskustva, radi čega je tužitelj pristao na prijateljskoj bazi da tuženik vozi njegov kamion uz tužitelja, s tim da nisu dogovorili zasnivanje radnog odnosa, dopuštao je tuženiku da vozi kamion na relacijama gdje nema prometa i uvijek bi bili skupa u kamionu, naglasivši da radi sezonski i da registrira kamion na dva do tri mjeseca godišnje, tako da ukupno tuženik nije za njega vozio više od mjesec dana. Nadalje je naveo da je od tuženika tražio da mu nadoknadi štetu na kamionu, međutim tuženik je rekao da će vidjeti, a prošle su dvije godina, a nije ništa poduzeo. Na pitanje punomoćnika tuženika tužitelj je naveo da tuženik nije kod njega radio do 2016., a bili su u prijateljskim odnosima, te mu je tuženik u druženju znao nešto i pomoći, ali 2016., što je trajalo po par sati u tjedan dana, ali to je bila tuženikova dobra volja, s tim da mu je 2016. omogućio da u prisutnosti tužitelja vozi kamion da bi se naučio voziti, a 7. listopada 2016. sam je vozio kamion iz razloga što je tužitelj tog dana bio bolestan, poslije tog događaja, tužitelj navodi da je tuženik vozio kod njega još par dana, a onda otišao raditi kod N.

23. Tuženik u svom iskazu navodi da je tužitelja upoznao 2009. u kafiću, te da je vozio 2011. i 2015. godine sezonski, a od 4. rujna 2016. kada je počela kampanja do 23. listopada 2016. vozio je za tužitelja kod kojeg je imao obuku 2011. s tim da 2011. i 2015. s tužiteljem nije imao zaključen ugovor, a 2016. je trebao s tužiteljem sklopiti ugovor o radu, jer su se tako dogovorili, a od 4. rujna 2016. u vrijeme prijevoza šećerne repe vozio je kamion samostalno, svaki dan osim kada bi iz Šećerane rekli da ne dovoze repu, jer je "pista puna". Nadalje je tuženik rekao da je kritične zgode vršio istovar repe, a UV je sa svojim vozilom "zakačio vozilo tužitelja kojim je tuženik upravljao, s tim da je on 9. ili 10. listopada 2016. ponovno nastavio voziti za tužitelja sa istim kamionom sve do 23. listopada 2016. kada je dobio ponudu da zasnuje radni odnos u Autoškoli Dabro, gdje je počeo raditi 24. listopada 2016. Nadalje na pitanje svog punomoćnika tuženik je naveo da je vozio sam bez prisutnosti tužitelja kamion, da je sa tužiteljem imao dogovor da mu plati 12% po turi i da ga prijavi, te da je on odvezao za tužitelja 75 tura repe u kampanji 2016. u periodu od 4. rujna 2016. do 23. listopada 2016. kroz koje vrijeme je potpisivao za tužitelja račune i tzv. odvage, što je sve ostalo u kamionu.

24. S obzirom na iskaze saslušanih svjedoka MV i ŽV prihvatljiv je iskaz tuženika da je on radio kod tužitelja povremeno i prije 2016. na poslovnima vozača kamiona, te da je te poslove radio i 2016., počev od rujna do pred kraj listopada 2016. Nije prihvatljiv iskaz tužitelja da je tužitelj na taj način činio uslugu tuženiku u stjecanju iskustva, za što mu nije trebao platiti nikakvu naknadu, jer je samo u 2016. ne računajući prethodni period tuženik vozio tužiteljev kamion intenzivno od početka kampanje šećerne repe što je bilo početkom rujna do pred kraj listopada 2016., te je logično da je dogovorena i naknada za taj posao s obzirom na obim tog posla, koji s obzirom na iskaz svjedoka BV nije ni malo lagan posao. Upitnim ovakav stav suda ne čini niti iskaz svjedoka RV gdje on navodi da mu je tuženik kojeg je zatekao kod tužitelja, dan nakon štetnog događaja i kada ga je ovaj svjedok pitao zašto ništa ne radi tuženik rekao da nema tu što raditi gdje nije zaposlen. U preostalom dijelu iskaz svjedoka RV opovrgava ove njegove navode jer je svjedok ŠV naveo da je tuženik vozio kamion za tužitelja jer je tužitelj imao zdravstvenih problema.

24.1. Nije uvjerljiv sudu niti iskaz svjedoka LV da je tuženik radio kod tužitelja na prijevozu silaže i šećerne repe na prijateljskoj bazi, s obzirom na obim posla kojeg je tuženik obavljao za tužitelja, što je bilo u kontinuitetu od početka rujna 2016.

25. S obzirom na navedeno proizlazi zaključak suda da je tuženik kod tužitelja kritične zgode prouzrokovao štetu kao radnik tužitelja iako stranke nisu imale sklopljen u pismenom obliku ugovor o radu, stoga se naknada štete u ovom slučaju ima regulirati odredbama čl. 98. ZR-a, a ne prema odredbama ZOO-a koje se podredno primjenjuju uz odredbe ZR-a. Temeljem čl. 98. st. 1. ZR radnik koji u radu ili u svezi s radom namjerno ili zbog krajnje nepažnje uzrokuje štetu poslodavcu dužan je štetu naknaditi. Teret dokaza u ovom slučaju je na poslodavcu da je prouzročena šteta posljedica radnikove namjere ili krajnje nepažnje.

26. Tužitelj navodeći pravnu osnovu svog potraživanja poziva se na ZOO te u podnesku od 12. travnja 2019. navodi da je tuženik kritične zgode neoprezno rukovao vozilom protivno prometnim i drugim pravilima, a po čl. 98. st. 1. ZR-a radnik odgovara za štetu koja nastane njegovim radom samo ako je šteta nastala zbog njegove namjere ili krajnje nepažnje.

27. Temeljem provedenih dokaza tužitelj nije dokazao da je tuženi kritične zgode postupao s namjernom ili krajnjom nepažnjom, jer to ne proizlazi iz iskaza UV, kao niti iz iskaza tuženika, a jedino je od svih saslušanih svjedoka, svjedok UV bio očevidac predmetnog događaja. Tužitelj na okolnost nastanka štete do trenutka zaključenja prethodnog postupka nije predlagao dokaze kojima bi dokazao tuženikovu namjeru ili krajnju nepažnju s tim da je predlagao prometno vještačenje ali na okolnost visine štete na vozilu, te je naveo da će po potrebi predložiti i prometno vještačenje.

28. Sudski vještak prometne struke OV procijenio je štetu na vozilu, a prilikom usmenog izlaganja nalaza i mišljenja naveo je da temeljem podataka iz sudskog spisa on ne može niti utvrditi dinamiku nastanka štetnog događaja za što bi trebalo izvršiti rekonstrukciju događaj, što tužitelj nakon što je od strane suda upozoren na to na ročištu od 29. svibnja 2024. navodi da će eventualno nakon saslušanja svjedoka UV i LV predložiti prometno vještačenje, što je i predložio nakon zaključenja prethodnog postupka u podnesku od 24. rujna 2024.

29. Temeljem odredbe čl. 299. st. 1. ZPP-a stranke su dužne već u tužbi i odgovoru na tužbi, a najkasnije na pripremnom ročištu iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve, predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica te se izjasniti o činjeničnim navodima i dokaznim prijedlozima protivne stranke.

30. Temeljem odredbe čl. 299. st. 2. ZPP-a stranke mogu tijekom glavne rasprave iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze samo ako i bez svoje krivnje nisu mogle iznijeti, odnosno predložiti prije zaključenja prethodnog postupka.

31. Temeljem odredbe čl. 299. st. 3. ZPP-a nove činjenice i nove dokaze koje su stranke iznije, odnosno predložile tijekom glavne rasprave protivno stavku 2. čl. 299. ZPP-a sud neće uzeti u obzir.

32. S obzirom na gore navedeno temeljem odredbe čl. 199. st. 1. – 3. ZPP-a sud nije uzeo u obzir dokazni prijedlog tužitelja predložen tijekom glavne rasprave da se prometnim vještačenjem utvrdi odgovornost tuženika, te sud ponovno ukazuje da je tužitelj tuženikovo ponašanje kritične zgode podveo pod neoprezno rukovanje vozilom, što temeljem čl. 98. st. 1. ZR-a ne predstavlja ponašanje tuženika zbog kojeg bi bio dužan nadoknaditi tužitelju štetu.

33. Radi izloženog presuđeno je kao izreci.

34. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a, tuženiku je priznat trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku i to na ime sastava odgovora na tužbu za što mu se temeljem Tbr. 7. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" 138/23 u daljnjem tekstu Tarifa), mogao priznati zatraženi iznos od 100 bodova, trošak zastupanja na ročištu od 16. travnja 2019., 4. svibnja 2021., 21. rujna 2021., 9. prosinca 2021., 22. veljače 2022., 29. svibnja 2024., 25. rujna 2024. i 19. prosinca 2024. na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari za što mu se temeljem Tbr. 7. toč. 1. Tarife mogao priznati zatraženi iznos od 100 bodova za svako ročište.

34.1. Tuženiku je nadalje priznat trošak sastava obrazloženih podnesaka od 11. ožujka 2019., 9. lipnja 2021., 14. rujna 2021. i 5. svibnja 2023. za što se temeljem Tbr. 8. toč. 1. Tarife mogao priznati iznos od 100 bodova za svaki podnesak, što ukupno s osnova zastupanja tuženika po punomoćniku odvjetniku iznosi 2.600,00 eura.

34.2. Tuženiku se nije mogao priznati zatraženi trošak zastupanja na ročištu od 2. ožujka 2019. budući da navedenog datuma ročište nije održano.

35. Temeljem odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a tuženiku je na dosuđeni parnični trošak dosuđena i zatezna kamata od dana donošenja odluke s obzirom da je postavio zahtjev za dosudom zatezne kamate na parnični trošak.

U Županji, 3. veljače 2025.

Sudac

Anica Pastović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba nadležnom Županijskom sudu u roku od 15 dana, od dana primitka iste.

Žalba se predaje putem ovog suda pisana u tri primjerka.

Obavijest:

1. Hana Lukić Hob, odvjetnica iz Vinkovaca,

2. Ivica Mačvanin, odvjetnik iz Vinkovaca.