Republika Hrvatska

Trgovački sud u Splitu

Sukoišanska 6, Split

Poslovni broj: P-361/2022-16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Splitu, po sutkinji ovog suda Heleni Silić Ivanković, u pravnoj stvari tužitelja REPUBLIKA HRVATSKA, OIB: 52634238587, koju zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Splitu, protiv tuženika IMPERIAL RIVIERA d.d., OIB: 90896496260, Rab, Jurja Barakovića 2, kojeg zastupaju punomoćnici CĆ, Relja Pećina i Fran Kušeta, odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu u Zagrebu, radi trpljenja upisa, nakon održane usmene i javne glavne rasprave zaključene 14. siječnja 2025. u prisutnosti TĆ, više državnoodvjetničke savjetnice, specijalistice i punomoćnika tuženika Frana Kušete, odvjetnika u Zagrebu, na ročištu za objavu presude 3. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je nekretnina označena kao čest. zem. [katastarska čestica] površine 335 m2 Z. U. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] pomorsko dobro, te je temeljem ove presude Republika Hrvatska ovlaštena zatražiti i postići upis čest. zem. [katastarska čestica] površine 335 m2 Z. U. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kao pomorskog dobra uz istodobno brisanje društvenog vlasništva s upisanim pravom korištenja u korist Hotelskog poduzeća "Biokovo" u Makarskoj, a koji upis je tuženik dužan trpjeti

II. Nalaže se tuženiku IMPERIAL RIVIERA d.d., da u roku od 15 (petnaest) dana nadoknaditi tužitelju trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 2.000,00 eura.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi podnesenoj ovom sudu 19. svibnja 2022. navodi da je nekretnina označena kao čest. zem. [katastarska čestica], površine 335 m[2] , zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], upisana kao društveno vlasništvo s pravom korištenja u korist Hotelskog poduzeća "Biokovo", pravni slijednik kojeg poduzeća je ovdje tuženik.

2. Tužitelj nadalje navodi da je Uredbom Vlade Republike Hrvatske o određivanju granice pomorskog dobra na dijelu k. o. [katastarska općina] ("Narodne novine", broj: 17/1994., 74/1994. i 43/1996., dalje: Uredbom Vlade) od 4. srpnja 2000. određena granica pomorskog dobra na dijelu k. o. [katastarska općina] za područje ispred Tenis centra Makarska i Auto campa Dalmacija Makarska, a kojom je obuhvaćena i predmetna nekretnina. Temeljem navedene Uredbe da je izrađen geodetski elaborat od strane Geodetskog zavoda d.d. Split, broj PR. 158/18-b8, ovjeren od strane Državne geodetske uprave, Područnog ureda za katastar Split, Ispostave za katastar nekretnina Makarska, Klasa: 932-06/19-02/173, Ur.br. 541-26-02-04/2-19-4 od 4. travnja 2019., sastavni dio kojeg je elaborata i popis parcela koje ulaze u sastav pomorskog dobra. Sukladno navedenom elaboratu i popisu parcela predmetna nekretnina označena kao čest. zem. [katastarska čestica], upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] da predstavlja pomorsko dobro. U tužbi se nadalje navodi da je na temelju opisanog elaborata, a od strane nadležnog katastarskog ureda sačinjen i Prijavni list koji je kod zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Makarskoj proveden pod brojem Z- 1951/2019.

3. Tužitelj navodi i to da je predložio upis pomorskog dobra za predmetnu nekretninu u zemljišnoj knjizi, ali da je predloženi upis odbijen uz obrazloženje da je na toj nekretnini upisano društveno vlasništvo s pravom korištenja te da bi se upisom pomorskog dobra zadiralo u upisano pravo, a to bez da se upisanom vlasniku omogući sudjelovanje u postupku.

4. Upravo zbog navedenog, tužitelj da je i podnio predmetnu tužbu, a kojom traži od suda da utvrdi da je nekretnina označena kao čest. zem. [katastarska čestica], površine 335 m[2] , zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] pomorsko dobro te da je Republika Hrvatska ovlaštena zatražiti i postići upis navedene nekretnine kao pomorskog dobra uz istodobno brisanje društvenog vlasništva s upisanim pravom korištenja u korist Hotelskog poduzeća "Biokovo" u Makarskoj, a koji je upis tuženik dužan trpjeti.

5. Radi dokazivanja istinitosti navoda iz tužbe i osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelj je predložio da sud izvede dokaz čitanjem zemljišnoknjižnog izvatka za čest. zem. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], Uredbe Vlade Republike Hrvatske od 4. srpnja 2000., geodetskog elaborata izrađenog od strane Geodetskog zavoda d.d. Split, broj PR. 158/18-b8, sastavni dio kojeg je elaborata i popis čestica koje ulaze u sastav pomorskog dobra, potvrde Trgovačkog suda u Splitu broj R3-4098/21 od 26. studenog 2021., povijesnog izvatka iz sudskog registra za tuženika, rješenja Općinskog suda u Makarskoj broj Z-1320/2021 od 8. listopada 2021., zahtjeva za mirno rješenje spora od 21. prosinca 2021. te odgovora tuženika na isti od 17. ožujka 2022.

6. Tuženik je u odgovoru na tužbu u cijelosti osporio tužbeni zahtjev, u bitnom navodeći da je predmetna nekretnina bila procijenjena u postupku pretvorbe tuženikovog pravnog prednika i unesena u njegov temeljni kapital, a na ime čega da su tadašnjem Hrvatskom fondu za razvoj bile izdane dionice tuženikovog prednika kojima je Hrvatski fond za razvoj kasnije naplatno raspolagao. Nadalje navodi da je tuženik pravo vlasništva na nekretnini stekao prije donošenja Uredbe Vlade Republike Hrvatske na koju se tužitelj poziva u svojoj tužbi i kojom je naknadno dio kopna proglašen pomorskim dobrom, odnosno kojom je granica pomorskog dobra promijenjena na način da je područje pomorskog dobra prošireno. U tom smislu navodi da se proširenjem granice pomorskog dobra zadire u postojeće pravo vlasništva tuženika, a zbog čega je bilo potrebno pokrenuti zakonom propisani postupak izvlaštenja u kojem će biti utvrđena granica pomorskog dobra, izvlašten tuženik te određena pravična novčana naknada tuženiku za provedeno izvlaštenje. Shodno svemu navedenom, tuženik je predložio ovom sudu u cijelosti odbiti tužbeni zahtjev tužitelja te ga uputiti na pokretanje postupka izvlaštenja.

7. Radi dokazivanja istinitosti navoda iz odgovora na tužbu tuženik je predložio ovom sudu izvesti dokaz čitanjem rješenja Hrvatskog fonda za privatizaciju, klasa: 943-

-01/96-01/518, ur.br.: 563-04-403/96-6 od 7. svibnja 1996. te povijesnog izvatka iz zemljišnih knjiga za predmetnu nekretninu.

8. S obzirom da je podneskom od 4. siječnja 2023. tužitelj osporio navode tuženika iz odgovora na tužbu da bi predmetna nekretnina uopće bila procijenjena u temeljni kapital prednika tuženika, tuženik je podneskom od 31. ožujka 2023. radi utvrđivanja spomenute činjenice predložio sudu izvesti dokaz čitanjem rješenja Hrvatskog fonda za privatizaciju, klasa UP/I-943-06/98-01/56, ur.br.: 563-03-301/99- 27 od 11. listopada 1999., pribavljanjem isprava na temelju kojih je formirana predmetna nekretnina te vještačenjem radi utvrđivanja da je predmetna nekretnina formirana iz odcijepljenih dijelova cijepanih nekretnina.

9. Tijekom postupka sud je izveo dokaz pregledom i čitanjem isprava i dokumentacije sadržane u spisu i to: zemljišnoknjižnog izvatka za čest. zem. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], Uredbe Vlade Republike Hrvatske od 4. srpnja 2000., geodetskog elaborata izrađenog od strane Geodetskog zavoda d.d. Split, broj PR. 158/18-b8, sastavni dio kojeg je elaborata i popis čestica koje ulaze u sastav pomorskog dobra, potvrde Trgovačkog suda u Splitu broj R3-4098/21 od 26. studenog 2021., povijesnog izvatka iz sudskog registra za tuženika, rješenja Općinskog suda u Makarskoj broj Z-1320/2021 od 8. listopada 2021., zahtjeva za mirno rješenje spora od 21. prosinca 2021. te odgovora tuženika na isti od 17. ožujka 2022., rješenja Hrvatskog fonda za privatizaciju, klasa: 943--01/96-01/518, ur.br.: 563-04-403/96-6 od 7. svibnja 1996., povijesnog izvatka iz zemljišnih knjiga za predmetnu nekretninu te rješenja Hrvatskog fonda za privatizaciju, klasa UP/I-943-06/98-01/56, ur.br.: 563-03- 301/99-27 od 11. listopada 1999.

10. Sud je odbio izvesti dokaz pribavljanjem isprava na temelju kojih je formirana predmetna nekretnina te vještačenjem radi utvrđivanja da je predmetna nekretnina formirana iz odcijepljenih dijelova cijepanih nekretnina, a to iz razloga što činjenice koje bi se trebale utvrditi izvođenjem navedenih dokaza nisu relevantne za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari.

11. Nakon ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka, sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/1991., 91/1992., 58/1993., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 02/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019.; dalje: ZPP-a), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

12. Prije svega je za navesti da se, prije podnošenja tužbe, tužitelj tuženiku obratio zahtjevom za mirno rješenje spora, a čime je ispunjena procesna pretpostavka za podnošenje predmetne tužbe iz članka 186.a stavka 8. ZPP-a u vezi s odredbama stavaka 1., 3., 4., 5. i 6. istog članka.

13. U ovom postupku nije sporno da je predmetna nekretnina čest. zem. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] upisana kao društveno vlasništvo s pravom korištenja u korist Hotelskog poduzeća "Biokovo" u Makarskoj. Nije sporno ni to da je tuženik pravni slijednik Hotelskog poduzeća "Biokovo" u Makarskoj. Među strankama nije bilo sporno ni to da je Uredbom Vlade određena granica pomorskog dobra na dijelu k. o. [katastarska općina] kojom je obuhvaćena i predmetna nekretnina, kao ni to da je na temelju navedene Uredbe izrađen geodetski elaborat broj PR.158/18-b8, sastavni dio kojeg je elaborata i popis parcela koje ulaze u sastav pomorskog dobra, a na kojem je popisu i predmetna nekretnina.

14. Sporno je među strankama može li tužitelj tužbom parničnom sudu zahtijevati upis predmetne nekretnine kao pomorskog dobra uz istodobno brisanje društvenog vlasništva s pravom korištenja u korist Hotelskog poduzeća "Biokovo" u Makarskoj.

15. U ovoj pravnoj stvari raspravlja se, dakle, o deklaratornom tužbenom zahtjevu koji glasi na utvrđenje da je predmetna nekretnina pomorsko dobro, uz nalog tuženiku trpjeti upis oznake pomorskog dobra.

16. Odredbom članka 4. stavka 1. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama ("Narodne novine" broj: 83/2023, dalje: ZPDML-a) propisano je da je pomorsko dobro opće dobro od interesa za Republiku Hrvatsku i da ima njezinu osobitu zaštitu, a da se upotrebljava i koristi pod uvjetima i na način propisan tim zakonom. Odredbom članka 5. stavka 1. istog Zakona propisano je da je pomorsko dobro izvan pravnog prometa i da se na njemu ne može steći pravo vlasništva niti druga stvarna prava po bilo kojoj osnovi. Odredbom članka 6. stavka 1. ZPDML-a propisano je da pomorsko dobro čine unutarnje morske vode i teritorijalno more, njihovo dno, podzemlje i podmorje, dio kopna koji je po svojoj prirodi namijenjen općoj upotrebi i koji je određen takvim, kao i sve što je s tim dijelom kopna trajno spojeno na površini ili ispod nje i čine ga nekretnine koje su po prirodnim obilježjima, izgledu, namjeni, položaju i načinu upotrebe:; morska obala, morske plaže, sprudovi, rtovi, hridi, grebeni, otočići koje za vrijeme nevremena prekrivaju najveći valovi, žala, luke, lukobrani, rive, molovi, valobrani, nasipi, privezišta, gatovi, morske solane, ušća vodotoka koji se izlijevaju u more i kanali spojeni s morem, uključujući i građevine koje su trajno povezane s pomorskim dobrom i njegova su pripadnost.

17. Odredbom članka 9. stavka 7. ZPDML-a propisano je da je Republika Hrvatska, kao nositelj vlasti na pomorskom dobru, ovlaštena pokretati i poduzimati sve radnje radi zaštite pomorskog dobra, kao i podnositi tužbe radi utvrđivanja statusa pomorskog dobra, naknade štete ili stjecanja bez osnove, radi činidbe i dr. protiv osoba koje su koristile pomorsko dobro bez pravne osnove ili ga uzurpirale, devastirale i sl. te svojim radnjama prouzročile ekološku i drugu štetu ili spriječile da se pomorsko dobro koristi sukladno njegovu statusu i namjeni. Odredbom članka 10. stavka 1. ZPDML-a propisano je da nekretnina ima status pomorskog dobra ako po svom položaju, izgledu, namjeni, prirodnim obilježjima i uobičajenom načinu upotrebe odgovara definiciji pomorskog dobra iz članka 6. ovoga Zakona.

18. Odredbom članka 3. stavka 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj: 91/1996,. 68/1998., 137/1999., 22/2000., 73/2000., 129/2000., 114/2001., 79/2006., 141/2006., 146/2008., 38/2009., 153/2009., 143/2012., 152/2014., 81/2015. i 94/2017.; dalje: ZVDSP-a) propisano je da nisu sposobni biti objektom prava vlasništva i drugih stvarnih prava oni dijelovi prirode koji po svojim osobinama ne mogu biti u vlasti niti jedne fizičke ili pravne osobe pojedinačno, nego su na uporabi svih, kao što su to atmosferski zrak, voda u rijekama, jezerima i moru, te morska obala (opća dobra). Odredbom članka 33. stavka 2. ZVDSP-a propisano je da bude li Zakonom nekoj vrsti stvari oduzeta sposobnost da bude objekt prava vlasništva, to za dotadašnje vlasnike takvih stvari proizvodi jednake pravne učinke kao da je glede tih stvari provedeno potpuno izvlaštenje.

19. Odredbom članka 17. stavka 4. Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine" broj: 63/2019.; dalje: ZZK-a) propisano je da se u glavnu knjigu upisuje opće dobro ako to zatraži osoba koja na tome ima pravni interes.

20. Odredbom članka 22. stavka 4. ZZK-a propisano je za slučaj kada je u zemljišnoj knjizi upisano opće dobro, da će se u vlastovnici učiniti vidljivim to njegovo svojstvo te tko vodi brigu, upravlja i odgovara za to dobro. Ako brigu, upravljanje i odgovornost za opće dobro ima Republika Hrvatska, to se neće posebno upisivati.

21. Kako među strankama nije bilo sporno da je Uredbom Vlade određena granica pomorskog dobra na dijelu k. o. [katastarska općina] kojom je obuhvaćena i predmetna nekretnina, kao ni to da je na temelju navedene Uredbe izrađen geodetski elaborat broj PR.158/18-b8, sastavni dio kojeg je elaborata i popis parcela koje ulaze u sastav pomorskog dobra, a na kojem je popisu i predmetna nekretnina, a tuženik tijekom postupka nije ni tvrdio da nekretnina po svojoj prirodi ne bi odgovarala definiciji pomorskog dobra, u konkretnom slučaju zapravo nema uopće spora oko činjenice da predmetna nekretnina predstavlja pomorsko dobro.

22. Tuženik tijekom cijelog postupka zapravo inzistira na tome da je tužitelj umjesto pokretanja predmetnog postupka trebao pokrenuti postupak izvlaštenja i u tom postupku ovdje tuženiku isplatiti pripadajuću naknadu.

23. Nastavno na navedeno za istaknuti je da je tužitelj na podnošenje tužbe radi utvrđivanja (deklaracije) da se nekretnina nalazi na području pomorskog dobra koje je već ranije određeno upravnim aktom, ovlašten naprijed citiranom odredbom članka 9. stavka 7. ZPDML-a. Osim toga, naprijed citirana odredba članka 33. stavka 2. ZVDSP- a za slučaj da nekoj vrsti stvari bude oduzeta sposobnost da bude objekt prava vlasništva, izričito predviđa jednake pravne učinke kao da je glede tih stvari provedeno potpuno izvlaštenje.

24. Budući da je u konkretnom slučaju nekretnina unutar granica pomorskog dobra, irelevantni su tuženikovi navodi o njegovom stjecanju prava vlasništva na predmetnoj nekretnini i to procjenom iste u temeljni kapital njegovog pravnog prednika. Za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari, dakle, uopće nije relevantno je li nekretnina bila procijenjena u temeljni kapital pravnog prednika tuženika ili nije.

25. Za donošenje odluke u ovom postupku irelevantno je i eventualno pravo ovdje tuženika na naknadu za izvlaštenje, jer se odluka suda o deklaratornom tužbenom zahtjevu, uz nalog tuženiku trpjeti odgovarajući upis, zasniva isključivo na ocjeni svojstva (statusa) predmetne nekretnine. Isplata odgovarajuće naknade ovdje tuženiku, dakle, nije predmet ovog postupka.

26. Slijedom navedenog, uvažavajući činjenicu da se predmetna nekretnina nalazi na području morskog dobra koje je već ranije određeno upravnim aktom, trebalo je prihvatiti tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenje da predmetna nekretnina predstavlja pomorsko dobro, a na podnošenje kojeg je tužbenog zahtjeva tužitelj izričito ovlašten odredbom članka 9. stavka 7. ZPDML-a, uz nalog tuženiku trpjeti upis oznake pomorskog dobra.

27. S obzirom da je tužitelj u cijelosti uspio u ovoj parnici, tuženik mu je, sukladno odredbi članka 154. stavka 1. ZPP-a, dužan naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka.

28. Odredbom članka 155. stavka 1. ZPP-a propisano je da će sud prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice. O tome koji su troškovi bili potrebni te o visini troškova odlučuje sud ocjenjujući brižljivo sve okolnosti, osobito vodeći računa o pravilima ovoga Zakona koja za pripremanje glavne rasprave određuju upućivanje podnesaka i jedno pripremno ročište te jedno ročište za glavnu raspravu. Odredba stavka 2. istog članka propisuje da će se, ako je propisana Tarifa za nagrade odvjetnika ili za druge troškove, takvi troškovi odmjeriti prema toj Tarifi. Odredbom članka 163. ZPP-a propisano je da se odredbe o troškovima primjenjuju i na stranke što ih zastupa državno odvjetništvo. U tom slučaju troškovi postupka obuhvaćaju i iznos koji bi se stranci priznao na ime nagrade odvjetniku.

29. Stoga, imajući u vidu odredbe Tarife o nagradi i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/2023.; dalje: Tarife), vrijednost predmeta spora i zahtjev tužitelja za naknadu troškova, tužitelju su, kao potrebni za svrhovito vođenje postupka, priznati troškovi za zastupanje i to za:

- sastav tužbe 250 bodova (Tbr. 7. točka 1. Tarife),

- sastav podnesaka od 4. siječnja 2023., 250 bodova (Tbr. 8. točka 1. u vezi s Tbr. 7. točka 1. Tarife),

- zastupanje na ročištima od 11. lipnja 2024. i 14. siječnja 2025. za svako po 250 bodova (Tbr. 9. točka 1. u vezi s Tbr. 7. točka 1. Tarife),

dakle ukupno 1000 bodova, što pomnoženo s vrijednošću boda od 2 eura (Tbr. 54. Tarife) sveukupno iznosi 2.000,00 eura.

30. Slijedom navedenog, sud je prihvatio zahtjev tužitelja da mu tuženik naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.000,00 eura.

31. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

Split, 3. veljače 2025.

Sutkinja

Helena Silić Ivanković

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana računajući od prvog idućeg dana od dana njezine objave (članak 335. stavci 7. do 10. ZPP-a). Žalba se podnosi ovom sudu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud RH putem.

Dna:

- tužitelju po Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu

- tuženiku po punomoćniku

- u spis