Republika Hrvatska

Općinski sud u Šibeniku

Stjepana Radića 81

Poslovni broj: P-639/2020-31

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

i

R J E Š E N J E

Općinski sud u Šibeniku (OIB: 29399232217), po sutkinji Martini Miletić Lovrić, u pravnoj stvari tužitelja IP (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], zastupana po punomoćniku Vjeranu Paić, odvjetniku u Šibeniku, protiv tuženika RAIFFEISENBANKA AUSTRIA D.D. (OIB: 53056966535) Magazinska cesta 69, Zagreb, zastupana po punomoćniku BP, odvjetnik u OD Kallay & partneri, Zagreb, radi isplate, nakon održane glavne javne rasprave, zaključene dana 20. prosinca 2024. godine u prisutnosti tužiteljice osobno, zajedno sa punomoćnikom Vjeranom Paić, odvjetnikom u Šibeniku i zamjenika punomoćnika tuženika EP, odvjetnički vježbenik kod Domagoja Olujić, odvjetniku Splitu, po objavi dana 03. veljače 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535 da u roku od 15 dana isplati tužitelju IP, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 2.928,54 € zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od :

- 14.03.2008. 0,50 €

- 21.10.2008. 2,75 €

- 13.11.2008. 8,46 €

- 12.01.2009. 12,05 €

- 04.02.2009. 14,52 €

- 05.03.2009. 16,62 €

- 15.04.2009. 11,30 €

- 05.05.2009. 13,20 €

- 05.06.2009. 9,83 €

- 03.07.2009. 6,96 €

- 03.08.2009. 7,96 €

- 07.09.2009. 10,11 €

- 03.10.2009. 8,29 €

- 04.11.2009. 7,47 €

- 04.12.2009. 10,11 €

- 04.01.2010. 13,42 €

- 01.02.2010. 15,60 €

- 04.03.2010. 15,50 €

- 31.05.2010. 20,99 €

- 30.06.2010. 35,62 €

- 30.07.2010. 29,79 €

- 30.08.2010. 43,07 €

- 30.09.2010. 38,63 €

- 02.11.2010. 33,54 €

- 30.11.2010. 44,31 €

- 30.12.2010. 57,49 €

- 31.01.2011. 48,32 €

- 28.02.2011. 51.73 €

- 30.03.2011. 47,99 €

- 02.05.2011. 48.17 €

- 30.06.2011. 68,37 €

- 01.08.2011. 83,75 €

- 30.08.2011. 76,12 €

- 30.09.2011. 67,20 €

- 31.10.2011. 66,28 €

- 30.11.2011. 65,61 €

- 30.12.2011. 68,68 €

- 30.01.2012. 73,48 €

- 29.02.2012. 73,81 €

- 30.03.2012. 71,18 €

- 30.04.2012. 73,00 €

- 30.05.2012. 74,31 €

- 02.07.2012. 72,22 €

- 30.07.2012. 72,56 €

- 30.08.2012. 71,40 €

- 01.10.2012. 68,15 €

- 30.10.2012. 71,52 €

- 30.11.2012. 73,09 €

- 31.12.2012. 71,96 €

- 30.01.2013. 66,02 €

- 28.02.2013. 71,02 €

- 02.04.2013. 71,48 €

- 30.04.2013. 69,39 €

- 31.05.2013. 62,86 €

- 01.07.2013. 62,70 €

- 30.07.2013. 64,84 €

- 30.08.2013. 67,06 €

- 30.09.2013. 70,43 €

- 30.10.2013. 68,70 €

- 02.12.2013. 69,89 €

- 30.12.2013. 71,45 €

ukupno 2.928,54 € pa do isplate.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 964,02 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od presuđenja do isplate, sve u roku od 15 dana.

III. Odbacuje se prigovor radi prebijanja istaknut od strane tuženika kao nepravodoban.

i

r i j e š i o  j e

Utvrđuje se da je povučena tužba u iznosu od 1.260,65 eura.

Obrazloženje

1. Tužiteljica IP, zastupana po punomoćniku Vjeranu Paić odvjetniku u [adresa], podnijela je ovom sudu, dana 23. ožujka 2020. godine, tužbu protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., radi isplate iznosa od 31.563,17 kuna zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama. Nadalje, tužitelj navodi da je sa tuženikom sklopio Ugovor o kreditu (u daljnjem tekstu: Ugovor) broj: 168-50- 3827467 solemiziran po javnom bilježniku Aljoša Gojanović iz [adresa] poslovni broj OU-264/06, kojim Ugovorom se tuženik kao kreditor obvezao staviti tužitelju na raspolaganje kredit u iznosu od 23.375,89 CHF, preračunato u kune po srednjem tečaju Kreditora – tuženika na dan korištenja, dok se tužitelj obvezao navedeni iznos vratiti u 84 jednaka mjesečna anuiteta od 332,59 CHF, sve u skladu sa početnim otplatnim planom koji je sastavni dio Ugovora o kreditu, a početna ugovorena kamatna stopa iznosila je 5,20 %. Kredit da je u cijelosti isplaćen dana 31. prosinca 2013. godine točnije prije konverzije.

1.1. Tuženik nadalje navodi da je predmetnim ugovorom o kreditu tečajni rizik u cijelosti snosio tužitelj kao korisnik kredita, a da pri tome nije bio obaviješten od strane banke o rizicima i točnima razumljivim kriterijima na temelju kojih prosječni potrošač, koji nema stručna znanja, kao potencijalni korisnik kredita, može procijeniti rizik koji je sklapanjem ugovora sa određenim ugovornim odredbama preuzeo. U vrijem zaključenja ugovora, prilikom ugovaranja valutne klauzule u švicarskim francima, tuženik da je propustio tužitelja u cijelosti informirati o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti i informiranosti, kao i o mogućim posljedicama uslijed promjene tečaja valute za koju je ugovor o kreditu vezan, a što da je za posljedicu imalo neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana. Od početka otplate kredita pa nadalje, tečaj švicarskog franka da se stalno mijenjao i to na način da se povećao, što da je imalo za posljedicu povećanje mjesečnih anuiteta tužitelja. Slijedom svega naprijed navedenog očito je kako je tužitelj tuženiku sa osnova Ugovora o kreditu, isplatio višestruko veći iznos od onoga koji je bio utvrđen početnim planom otplate kredita, a sve temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi Ugovora o kreditu koji se tiču odredbi valutnoj klauzuli, pa je predložio da sud prihvati tužbeni zahtjev.

2. Tuženik je u svom odgovoru na tužbu osporavao tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, osporavao je osnov i isticao prigovor zastare. Naime, tuženik navodi kako su sporne odredbe ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli u švicarskim francima, kao i odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, tužitelju bile jasne, razumljive i lako uočljive, kao i da se o svim navedenim odredbama pojedinačno pregovaralo kao i da iste nisu suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokovale znatnu neravnotežu u pravima i obvezama stranaka na štetu tužitelja. Nadalje, ističe da je isti sa svoje strane poduzeo sve moguće mjere kako bi tužitelju prilikom pregovaranja o ponudi kredita bile predočene sve relevantne informacije, pa tako i rizici povezani sa valutnom klauzulom u CHF i promjenjivom kamatnom stopom, u onoj mjeri u kojoj je to tuženiku u datom trenutku bilo poznato. Ugovor o kreditu koji je predmetom ovog postupka da je sklopljen na vremenski period od sedam godina pa nije životno uvjerljivo da tužitelj ne bi bio svjestan da u tom periodu neće doći do promjene tečaja, s obzirom da su u to vrijeme trendovi kretanja tečaja za franak bili vrlo slični onima za druge valute, kao što nije uvjerljivo niti to da je tužitelj očekivao da se kamatna stopa neće mijenjati tijekom razdoblje otplate kredita. Posebice ističe da ukoliko bi sud smatrao da tužitelj ima potraživanje prema tuženiku kako se isto nalazi u zastari. Slijedom navedenog predložio je da sud odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan.

3. U dokaznom postupku izvedeni su dokazi pregledom preslike Ugovora o kreditu broj 168-50-3827467,sklopljenog između tužitelja i tuženika dana 05. prosinca 2006. godine solemiziran od strane javnog bilježnika Aljoše Gojanović iz Vodica, broj OU-164/06 dana 08. prosinca 2006. godine, preslike ponude za kupnju motornog vozila preslike otplatnog plana, preslike zahtjeva za kredit na ime tužiteljice, nalaza i mišljena stalnog sudskog vještaka za financijsko-računovodstvene poslove Goran Miljas, od rujna 2024. godine, saslušanjem tužiteljice na ročištu održanom pred ovim sudom dana 20. prosinca 2024. godine.

4. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno sud je sukladno odredbi čl. 8 Zakona o parničnom postupku ( Narodne novine broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19) utvrdio da je tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan.

5. Među strankama nije sporno da su dana 05. prosinca 2006. godine sklopili Ugovor o kreditu, međutim sporna je osnov i visina tužbenog zahtjeva kao i prigovor zastare tuženika.

6. Pregledom Ugovora o kreditu od dana 05. prosinca 2006. godine vidljivo je kako je tuženik tužitelju odobrio i isplatio kredit u iznosu od 23,375.00 CHF po srednjem tečaju Kreditora sa godišnjom kamatnom stopom od 5.20 % promjenjivom u skladu s odlukom o kamatnim stopama kreditora. Otplata kredita da će se vršiti u 84 jednaka mjesečna anuiteta čiju visinu određuje banka planom otplate.

7. U postupku također nije sporno da je Ugovor o kreditu sklopljen u vrijeme važenja Zakona o zaštiti potrošača iz 2003. godine ( Narodne novine broj: 96/03) a koji zakon je specijalni propis na području zaštite potrošača na temelju koje je trgovac ovlašten jednostrano izmijeniti ugovornu odredbu, ako za to ima valjani razlog naveden u ugovoru. Konkretno radi se o odredbi čl. 81. citiranog Zakona u kojoj se navodi kako se nepoštenom odredbom smatra odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovorenih strana na štetu potrošača.

8. Presudom Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske pod poslovnim brojem Pž-6632/17-10 od dana 14. lipnja 2018. godine kojom je potvrđena prvostupanjska presuda Trgovačkog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem P-1401/12 od dana 04. srpnja 2013. godine pravomoćno je utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 01. travnja 2005. godine do 31. prosinca 2008. godine povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju- ugovorima o kreditu, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da nije prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imao za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima, dok je presudom Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske polovni broj Pž-7129/13 od dana 13. lipnja 2014. godine utvrđeno da je tuženik u razdoblju od dana 10. rujna 2003. godine do 31. prosinca 2014. godine, povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći iste ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditu, na način da je ugovarana redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik kao trgovac i korisnici kreditnih usluga – potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrditi egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, što da je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, pa je time tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača te odredbama Zakona o obveznim odnosima.

8.1. Isto tako, iz odluke Vrhovnog suda RH br. Rev-3412/2018 od dana 19. ožujka 2019. godine razvidno je da je mišljenje Vrhovnog suda RH prema odredbi čl. 502a st. 1 Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22) udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom, zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu kada je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijetu tužbu ( tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određene djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povređuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava, dok je čl. 502.c. ZPP-a propisan učinak presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a. st. 1. ZPP-a. U tom slučaju sud će biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozivati.

8.2. Stoga, kako je dakle, utvrđeno da je tuženik kao poslovna banka povrijedio prava tužitelja kao potrošača, tj. kao korisnika kredita, jer je ugovorio nepoštenu i ništetenu odredbu o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi, tuženik je dužan vratiti vrijednost više preplaćenih anuiteta budući je iste stekao bez osnove. Prema odredbi čl. 210. st. 1. 2. i 3. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 91/96 i 112/96 u daljnjem tekstu ZOO) kada dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u pravnom poslu ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti tu imovinu, a ako to nije moguće dužan je naknaditi vrijednost ostvarene koristi. Obveza vraćanja nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala.

9. U pogledu prigovora zastare tuženika, isti prigovor je neosnovan jer je odlukom Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/17 od dana 14. lipnja 2018. godine pravomoćno odlučeno da je odredba o valutnoj klauzuli i kamatnoj stopi ništetna. Stoga se primjenjuje novi zastarni rok od 5 godina počevši od 15. lipnja 2018. godine do 15. lipnja 2023. godine. Kako je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena dana 23. ožujka 2020. godine, proizlazi da je ista podnesena unutar općeg zastarnog roka od 5 godina iz odredbe čl. 371. ZOO-a.

10. Slijedom svega naprijed navedenog pravni osnov za valutnu klauzulu utvrđen je u cijelosti.

11. Budući da je tuženik u tijeku postupka osporavao visinu tužbenog zahtjeva sud je odredio provođenje financijsko-knjigovodstvenog vještačenja te je isto povjereno stalnom sudskom vještaku za financije i računovodstvo Goran Miljas iz [adresa]. U svom nalazu i mišljenu, a kojeg je sud cijenio kao stručan i objektivan, vještak je utvrdio da je ukupna razlika nastala uslijed promjene tečaja valute iznosi 2.928,54 eura. Tužitelj je visinu tužbenog zahtjeva uskladio sa nalazom i mišljenjem vještaka, pa je podneskom od dana 05. studenog 2024. godine uredio tužbeni zahtjev. 12. U odnosu na uređenje tužbenog zahtjeva valja napomenuti da promjena u visini tužbenog zahtjev ne predstavlja preinaku već samo usklađenje sa nalazom i mišljenjem vještaka, a ne mijenjanje pravne osnove i postavljanje sasvim novog tužbenog zahtjeva. Naprijed navedeno shvaćanje je zauzeo i Vrhovni sud na sjednici predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske u Zagrebu, dana 26. studenog 2021. godine. Budući da je u konkretnom slučaju došlo do smanjena tužbenog zahtjev i to u iznosu do 1.260,65 eura sud je isti tretirao kao povlačenje u skladu s odredbom čl. 193 ZPP-a.

12.1. Odredbom čl. 193 ZPP-a propisano je da tužitelj može povući tužbu bez pristanka tuženika prije nego što se tuženik upusti o raspravljanje o glavnoj stvari. Tužba se može povući i kasnije, sve do zaključenja glavne rasprave, ako tuženik na to pristane. Ako se tuženiku roku od 15 od dana obavijesti o povlačenju tužbe ne izjasni o tome, smatrat će se da je pristao na povlačenje.

12.2. Tuženik je podneskom od dana 26. studenog 2024. godine obavijestio sud da je suglasan sa povlačenjem pa je u tom pogledu sud utvrdio povlačenje u iznosu od 1.260,65 eura pa je riješeno kao u izreci.

13. Slijedom svega naprijed navedenog, utvrdivši da je pravni osnov za valutnu klauzulu u cijelosti utvrđen i osnovan, a visina utvrđena u nalazu i mišljenu vještaka kojem stranke nisu u bitnom prigovarale, sud je sukladno odredbi čl. 210. ZOO-a po osnovu stjecanja bez osnove dosudio tužitelju utvrđenu razliku između tečaja za valutu CHF primijenjenog kod otplate kredita i tečaja za valutu CHF u vrijeme isplate kredita, odnosno iznos od 2.928,54 eura.

13.1. Na dosuđeni iznos tužitelju je sukladno čl. 214. ZOO-a priznata zakonska zatezna kamata od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa anuiteta pa do isplate, što je preciznije određeno u izreci presude.

14. Podredno, valja naglasiti kako je tužitelj uz tužbu dostavio Ugovor o kreditu čija je svrha isključivo bila kupnja motornog vozila, pa tužiteljev status potrošača u ovom postupku nije upitan, budući isti ne može dokazivati negativne činjenice a to bi eventualno bilo da se bavi nekom profesionalnom djelatnošću, a sve iz razloga jer bi takav navod trebao dokazati tuženik ako se na njega poziva.

14.1. U prilog ovom utvrđenu suda ide i iskaz samog tužiteljice na ročištu pred ovim sudom, dana 20. prosinca 2024. godine, iz kojeg proizlazi da je kredit podigao isključivo za osobne potrebe. U trenutku sklapanja ugovora o kreditu da nije bilo mogućnosti pregovaranja u pogledu valutne klauzule niti kamatne stope. Da mu je iznos anuiteta rastao iz mjeseca u mjesec u odnosu na početno ugovoreni. U vrijeme sklapanja ugovora o kreditu da nije imao registrirani obrt niti je imao poslovne udjele u nekom Trgovačkom društvu.

15. U odnosu na tuženikom prigovor radi prebijanja, procesnopravni prigovor valja napomenuti da je tuženik u fazi prethodnog postupka postavio uvjeti prigovor radi prebijanja, dok da je nakon zaključenja prethodnog postupka, točnije podneskom od dana 26. studenog 2024. godine, isti specificirao na način da je naveo iznos od 66,44 eura.

15.1. Prigovor radi prebijanja mora biti istaknut tako da nema nikakve dvojbe da je istaknut, samo navođenje da tuženik ima tražbinu prema tužitelju ne znači da se radi o takvom prigovoru. Prigovor radi prebijanja mora biti kvantitativno određen i naznačena osnova tuženikove tražbine, jer se u protivnom po njemu ne može postupati.

15. 2. Procesnopravni prigovor radi prebijanja može se staviti do zaključenja prethodnog postupka, dok materijalnopravni prigovor prijeboja se može istaknuti do zaključenja glavne rasprave. Slijedom navedenog, prigovor radi prebijanja u postupovnopravnom smislu ne postoji ako ga tuženik na nesumnjiv način ne istakne te ako određeno ne navede tražbinu koju stavlja u prijeboj, s tim da tražbina koju je tuženik istaknuo takvim prigovorom mora biti kvantitativno određena, a što je sve jasno navedeno u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev- 549/2023 od dana 18. prosinca 2023. godine.

15. 3. Dakle, iako je tuženik u tijeku prethodno postupka stavio svoj prigovor radi prebijanja, isti nije bio točno određen niti je tražbina bila kvantitativno navedena, a iako je nakon završetka prethodnog postupka kvantitativno naveo tražbinu čije prebijanje traži isto je bilo izvan roka, pa je sud taj prigovor odbacio kao nepravodoban i riješio kao u izreci.

15.4. Podredno, pravne posljedice ništetnosti propisane su odredbom čl. 323. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22 u daljnjem tekstu ZOO) u kojem stoji da je u slučaju ništetnosti svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a kada to nije moguće, ili ako se narav ono što je ispunjeno protivi vraćanju dati odgovarajuću naknadu u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. U razdoblju otplate kredita tužitelj ništa nije primio od tuženika već je tuženiku izvršio plaćanja te isplatu kako je on to tražio time da je tijekom razdoblje otplate kredita došlo isključivo do prelaza imovine tužitelja u imovinu tuženika a ne i do prelaza imovine tuženika u imovinu tužitelja da bi tuženiku pripadalo pravo bilo što zahtijevati od tužitelja primjenom pravila o stjecanju bez osnove iz odredbe čl. 1111. ZOO-a te da bi u iznose preplate valjalo uračunavati negativne tečajne razlike.

16. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 dalje: ZPP-a). Ako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojem je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovaraju postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotak u kojem su stranke uspjele u parnici.

16.1. Utvrđujući postotke sud je utvrdio da je tužitelj uspio u postotku od 80% a tuženik 20%, pa kada se od utvrđenog postotka tužitelja oduzme utvrđeni postotak tuženika, proizlazi da je tužitelj uspio u postupku od 60%. Slijedom naprijed navedenog tužitelju je priznat trošak postupka i to sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika I. 7. toč.1, trošak za sastav tužbe ukupno 120,00 eura, trošak za zastupanje na ročištu od dana 27. svibnja 2024. godine u iznosu od 120,00 eura, trošak za sastav podnesak od dana 24. lipnja 2024. godine u iznosu od 30,00 eura, trošak za sastavljanje podneska od dana 07. listopada 2024. godine u iznosu od 120,00 eura, trošak za zastupanje na ročištu od dana 11. listopada 2024. godine u iznosu od 120,00 eura, trošak za sastav podneska od dana 06. studenog 2024.godine u iznosu od 120,00 eura, trošak za zastupanje na ročištu dana 20. prosinca 2024. godine u iznosu od 120,00 eura sve uvećano za PDV, trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 26,52 eura. Dakle, iz naprijed navedenog proizlazi da je tuženik dužan naknaditi tužitelju trošak paničnog postupka u iznosu od 964,02 eura.

16. 2. U odnosu na zahtjev tužitelja za naknadom troškova parničnog postupka za neobrazloženi podnesak od dana 17. veljače 2022. godine ovaj sud je cijenio da se radi o neobrazloženom podnesku koji nije bio potreban za vođene ovog postupka pa tužitelju nije priznato trošak u iznosu od traženih 50,00 eura odnosno shodno uspjehu u parnici 30,00 eura uvećano za PDV.

17. Odredbom čl. 11 st. 1 toč. 20. Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine broj: 118/18 i 51/23) propisano je da su od plaćanja pristojbi u Republici Hrvatskoj oslobođeni tužitelji u postupcima pokrenutim na temelju pravomoćne sudske presude za zaštitu kolektivnih interesa.

17.1. Budući da se u konkretnom slučaju radi upravo o postupku pokrenutom na temelju pravomoćne sudske presude radi zaštite kolektivnih interesa, tužitelj je kao takav oslobođen plaćanja sudskih pristojbi na presudu.

18. Slijedom svega naprijed navedenog valjalo je riješiti kao u izreci.

U Šibeniku, 03. veljače 2025. godine

SUTKINJA

Martina Miletić Lovrić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste.

Žalba se podnosi putem ovog suda za Županijski sud, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranu.

DN-a:

- za tužitelja punomoćniku RP, odvjetnik u [adresa]

- za tuženika BP, odvjetnik u OD Kallay & partneri, Zagreb