REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pr-569/2024-17

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Adeli Turkalj u pravnoj stvari tužitelja MA iz [adresa], OIB- [osobni identifikacijski broj] zastupanog po punomoćniku Anti Pecirepu, odvjetniku iz [adresa], protiv tuženika Republika Hrvatska, Ministarstvo obrane, OIB-66486182714 zastupanog po Općinskom građanskom državnom odvjetništvu Zagreb, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 09. siječnja 2025., u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja PA, odvjetničkog vježbenika i punomoćnika tuženika Eugena Drage Vukojevića, savjetnika u OGDO Zagreb, (generalna punomoć SU 255/2024), 03. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj, Ministarstvu obrane, OIB-66486182714 da tužitelju MA iz [adresa], OIB- [osobni identifikacijski broj] u roku od 15 dana na ime razlike naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora isplati bruto iznos od 259,69 eur sa zakonskim zateznim kamatama obračunatim od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa, osim zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u navedenom iznosu, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena do 31. prosinca 2022., a od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena te od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, tekućom na iznos od:

- na iznos od 8,77 eur od 15. siječnja 2020. i

- na iznos od 250,92 eur od 15. ožujka 2020.

II Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj, Ministarstvu obrane, OIB-66486182714 da tužitelju MA iz [adresa], OIB- [osobni identifikacijski broj] u roku od 15 dana naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 421,88 eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 03. veljače 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, dok se dio zahtjeva za naknadom troškova postupka u iznosu od 62,50 eur odbija kao neosnovan.

O b r a z l o ž e n j e

1. Tužitelj je dana 02. svibnja 2024. podnio tužbu ovom sudu protiv tuženika radi isplate razlike naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora. U tužbi navodi da je zaposlenik tuženika MORH – Hrvatsko ratno zrakoplovstvo i protuzračna obrana, sa sjedištem zapovjedništva u Novom Zagrebu, na poslovima djelatne vojne osobe. Nadalje navodi da mu tuženik unazad pet godina (a i ranije) nije isplaćivao naknadu plaće za godišnji odmor sukladno propisima, posebice odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o službi u Oružanim snagama (NN 38/18) i Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba (NN 54/14, 70/18), a kojima je propisano da djelatnoj vojnoj osobi za vrijeme godišnjeg odmora pripada naknada plaće kao da je radila u redovnom radnom vremenu, a najmanje u visini njezine prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca, zbog čega mu je isplaćeni iznos naknade za godišnje odmore bio znatno manji od iznosa koji mu pripada.

Naglašava da se sukladno čl. 186.a Zakona o parničnom postupku obratio tuženiku radi mirnog rješenja spora, ali je tuženik isto odbio.

2. Konačno postavljenim tužbenim zahtjevom u podnesku od 10. prosinca 2024. tužitelj od tuženika na ime razlike naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora potražuje ukupan bruto iznos od 259,69 eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na pojedine mjesečne iznose od 15. u mjesecu za prethodni mjesec, osim kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanog u navedenom iznosu. Također potražuje i troškove ovog postupka s kamatom od presuđenja do isplate.

3. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da u cijelosti osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, s time da u podnesku od 13. svibnja 2024. navodi da Zakon o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske (NN 73/13) koji je na snazi od 26. lipnja 2013., čl. 142. propisuje da djelatnoj vojnoj osobi za vrijeme korištenja godišnjeg odmora pripada naknada plaće kao da je radila u redovnom radnom vremenu.

Nadalje navodi da se za razdoblje nakon kolovoza 2018. pa do studenog 2023., pri isplati naknade za vrijeme korištenja godišnjeg odmora primjenjuje Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba (NN 70/18), koji propisuje da djelatnoj vojnoj osobi za vrijeme godišnjeg odmora pripada naknada plaće kao da je radila u redovnom radnom vremenu, a najmanje u visini njezine prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca.

Ističe da je tužitelj tužbenim zahtjevom obuhvatio razdoblje od siječnja 2019. do siječnja 2024. te stoga u cijelosti osporava zahtjev za razdoblje od kolovoza 2021. do 25. siječnja 2024., obzirom je u tom razdoblju tužitelju naknada za vrijeme korištenje godišnjeg odmora isplaćivana sukladno podzakonskim propisima.

4. Na ročištu održanom 03. listopada 2024. tužitelj je ispravno naznačio utuženo razdoblje i to od 25. siječnja 2019. do 13. veljače 2020. jer mu je navedenog dana prestala djelatna vojna služba.

5. Na ročištu održanom 09. siječnja 2025. tuženik je učinio nespornom visinu tužbenog zahtjeva i tijek kamate.

6. Radi ocjene osnovanosti tužbenog zahtjeva sud je izvršio uvid u zahtjev za mirno rješenje spora od 25. siječnja 2024. s povratnicom (str. 5-6 i 7 spisa), rješenje Ministarstva obrane od 18. listopada 2016. (str. 8 spisa), Sporazum o prestanku službe od 10. veljače 2020. (str. 9 spisa), isplatne liste plaća tužitelja za utuženi period (str. 10-19 i 67-86 spisa), tuženikov izračun utuženog potraživanja (str. 87-88 i 101 spisa) i drugu dokumentaciju (str. 27-58 spisa).

7. Na temelju ovako provedenog postupka, temeljem odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 70/19 i 80/22, dalje ZPP) ovaj sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev osnovan u cijelosti.

8. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja kao djelatne vojne osobe za isplatom razlike naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora za utuženi period.

9. Među parničnim strankama nije sporno da je tužitelj u utuženom periodu bio zaposlen kod tuženika kao djelatna vojna osoba.

10. Također nije sporna visina tužbenog zahtjeva ni tijek kamate.

11. Među parničnim strankama je sporno ima li tužitelj pravo na isplatu razlike naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora sukladno Pravilniku o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba (NN 54/14 i 70/18), odnosno Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o službi u Oružanim snagama RH (NN 38/18).

12. Iz zahtjeva za mirno rješenje spora od 25. siječnja 2024. proizlazi da se tužitelj sukladno odredbi čl. 186. a ZPP-a obratio tuženiku sa zahtjevom za mirno rješenje spora, s time da je tuženik navedeni zahtjev zaprimio 29. siječnja 2024.

13. Iz rješenja RH, Ministarstva obrane, Glavni stožer oružanih snaga RH od 18. listopada 2016. proizlazi da je tužitelj raspoređen u ustrojstvenu jedinicu Hrvatsko radno zrakoplovstvo i protuzračna obrana, na ustrojstvenom mjestu zapovjednik desetine, ustrojbeni čin narednik.

14. Iz Sporazuma o prestanku službe sklopljenog između tuženika i tužitelja dana 10. veljače 2020. proizlazi da tužitelju prestaje djelatna vojna služba uz častan otpust s danom 13. veljače 2020.

15. Odredbom čl. 142. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o službi u Oružanim snagama (NN 38/18) propisano je da djelatnoj vojnoj osobi za vrijeme godišnjeg odmora i plaćenog dopusta pripada naknada plaće kao da je radila u redovnom radnom vremenu, a najmanje u visini njezine prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca. Nadalje odredbom čl. 136. st. 1. naprijed navedenog Zakona propisano je da se plaća djelatnih vojnih osoba sastoji od osnovne plaće i dodataka na plaću, a odredbom čl. 137. st. 1. da je osnovna plaća djelatne vojne osobe umnožak koeficijenta osobnog čina i osnovice za obračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku godinu navršenog radnog staža.

16. Odredbom čl. 4. st. 2. Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba (NN 70/18), propisano je da djelatnoj vojnoj osobi za vrijeme godišnjeg odmora pripada naknada plaće kao da je radila u redovnom radnom vremenu, a najmanje u visini njezine prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca.

17. Odredbom čl. 6. st. 1. Pravilnika o dodacima na plaću djelatnih vojnih osoba (NN 33/14,41/14, 53/14, 114/14, 72/15, 5/17, 116/17, 39/18, 44/19 i 87/19) propisano je da dodatak za vojnu službu ostvaruju sve osobe raspoređene na dužnosti djelatne vojne osobe u propisanim iznosima, a odredbom čl. 18. a st. 2. propisano je da se dodaci na plaću određuju odlukom o rasporedu za ustrojbena mjesta na koja se raspoređuju djelatne vojne osobe odgovarajuće vojnostručne specijalnosti.

18. Tužitelj je predložio da se na okolnost visine tužbenog zahtjeva provede financijsko vještačenje, a tuženik je naveo da će izraditi izračun utuženog potraživanja.

19. Tuženik je podneskom od 15. listopada 2024. dostavio izračun potraživanja tužitelja za utuženi period sa radno-pravnom dokumentacijom, navodeći da je u izračun uključio sva primanja koja predstavljaju naknadu za rad (s dodacima i minulim radom) koja je djelatnik ostvario u tri mjeseca prije mjeseca u kojem je koristio godišnji odmor, a sukladno Pravilniku o izmjenama i dopunama Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba (NN 70/18).

20. Tužitelj se podneskom od 25. listopada 2024. očitovao na izračun tuženika (Službe za operativne financijske poslove MORH-a) dostavljen uz podnesak od 15. listopada 2024. na način da na isti ne stavlja primjedbe u smislu njegove matematičke točnosti te je uredio tužbeni zahtjev u skladu s istim.

21. Sud smatra da tužitelju sukladno odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o službi u Oružanim snagama (NN 38/18) i Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba (NN 70/18) pripada razlika naknade plaće za godišnji odmor sa pripadajućom kamatom. Naime, iz istih proizlazi da je dodatak za vojnu službu sastavni dio redovne plaće koja se isplaćuje za redovno radno vrijeme te je s obzirom na navedeno prilikom obračuna naknade plaće za godišnji odmor trebalo uračunati i iznose tog dodatka, a što je tuženik propustio učiniti.

22. Kako je nesporna visina tužbenog zahtjeva i tijek kamate sud je naložio tuženiku da tužitelju s osnova naknade plaće za godišnji odmor isplati ukupan bruto iznos od 259,69 eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na pojedine mjesečne iznose od 15. u mjesecu za prethodni mjesec, osim kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržan u navedenom iznosu.

23. Odluka o kamatama temelji se na odredbi čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 114/22 i 156/22, dalje ZOO), koja propisuje da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje pored glavnice i zatezne kamate.

24. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl.154. st.1. ZPP-a, a u svezi s čl.155. ZPP-a.

25. Trošak je odmjeren temeljem važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika razmjerno vrijednosti predmeta spora konačno postavljenog tužbenog zahtjeva i u okviru zahtjeva za naknadu troškova.

26. Trošak tužitelja sastoji se od troška sastava zahtjeva za mirno rješenje spora u iznosu od 50,00 eur (Tbr. 28 i 7/1), troška sastava tužbe u iznosu od 50,00 eur (Tbr. 7/1), troška sastava podneska od 17. svibnja 2024. u iznosu od 50,00 eur (Tbr. 8/1), troška sastava podneska od 10. prosinca 2024. u iznosu od 12,50 eur (Tbr. 8/4), troška pristupa na ročišta 03. listopada 2024., 11. studenog 2024. i 09. siječnja 2025. u iznosu od 50,00 eur za svako (Tbr. 9/1) i troška pristupa na ročište na kojem se presuda objavljuje u iznosu od 25,00 eur (Tbr. 9/3), a što ukupno iznosi 337,50 eur.

27. Navedenom iznosu dodan je PDV od 25% u iznosu od 84,38 eur pa ukupan trošak tužitelja iznosi 421,88 eur, dok se dio zahtjeva za naknadu troškova postupka u iznosu od 62,50 eur odbija kao neosnovan.

28. Naime, sud tužitelju nije priznao trošak sastava podneska od 25. listopada 2024., jer ga je ocijenio nepotrebnim za vođenje ovog postupka.

29. Također mu nije priznao trošak sastava podneska od 10. prosinca 2024. u zatraženom iznosu jer se ne radi o obrazloženom podnesku, već podnesku kojim je tužitelj uredio tužbeni zahtjev sukladno izračunu tuženika.

30. Nadalje, sud je tužitelju priznao zatraženu kamatu na parnični trošak sukladno odredbi čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona (NN 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 131/20) po stopi određenoj odredbom čl. 29. ZOO-a, tekućom od dana presuđenja do isplate.

31. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 03. veljače 2025.

Sudac:

Adela Turkalj

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave iste. Žalba se podnosi putem ovog suda nadležnom Županijskom sudu.

Presuda u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354.st.2. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

DNA:

- tužitelju po punomoćniku

- tuženiku po OGDOZ