REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] Č 5

Poslovni broj: Us I-1192/2024-12

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Mariji Renner Jakovljević, uz sudjelovanje zapisničarke Petre Horvat Delimehić, u upravnom sporu tužitelja ČŠ (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], kojeg zastupa opunomoćenik Damir Krpan, odvjetnik u Umagu, Trgovačka 1B, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova (OIB: 36162371878), Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za strance, Zagreb, Ulica kneza Branimira broj 4., radi odobrenja stalnog boravka, 3. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za strance, KLASA: UP/I-216-02/23-04/773, URBROJ: 511-01-204-24-4 od 25. lipnja 2024. i predmet se vraća tuženiku na ponovan postupak, u kojem ponovljenom postupku je tuženik obvezan postupiti u skladu s pravnim shvaćanjem i primjedbama izraženim u obrazloženju ove odluke.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi trošak ovoga upravnog spora u iznosu od 5.000,00 eura (slovima: pet tisuća eura) u roku od 30 (trideset) dana od dana dostave pravomoćne odluke o troškovima ovog upravnoga spora, dok se u preostalom dijelu odbija zahtjev tužitelja za nadoknadu troška upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za strance, KLASA: UP/I-216-02/23-04/773, URBROJ: 511-01-204-24-4 od 25. lipnja 2024. odbijen je zahtjev tužitelja za odobrenje stalnog boravka.

2. Osporavajući zakonitost rješenja tuženika od 25. lipnja 2024., tužitelj je podnio tužbu, koja je kod ovog Suda zaprimljena 1. kolovoza 2024. pod gore navedenim poslovnim brojem, a u kojoj je tužitelj u bitnome naveo da je od 9. studenog 2012. u braku s hrvatskom državljankom i da mu u svrhu spajanja obitelji kontinuirano od studenog 2012. odobravan privremeni boravak te mu je zadnji privremeni boravak odobren do 5. lipnja 2025. Ističe da je pogrešno tuženik utvrdio da je tužitelj izbivao iz Republike Hrvatske, tvrdeći da tužitelj nije izbivao jednokratno u trajanju od 6 mjeseci u 2 dana, ni višekratno u trajanju od 298 dana, uz pojašnjenje, da tužitelj od sklapanja braka živi s hrvatskom državljankom u [adresa] i od studenog 2011. do listopada 2021. je radio u tvrtki Betamar Bončina-Bolanča & Co iz Pirana, Republike Slovenije, te je kao dnevni migrant svakodnevno odlazio ujutro na posao i poslijepodne se vraćao doma u Republiku Hrvatsku, a u listopadu 2021. se prijavio na slovenski Zavod za zapošljavanje i nije napuštao Republiku Hrvatsku da bi u konačnici 20. srpnja 2022. otvorio vlastiti obrt na adresi svog stanovanja u kojem radi i danas. Naposljetku, tužitelj je naveo da se tuženik u osporavanom rješenju poziva na službene evidencije, ne navodeći o kakvim evidencijama se radi pa je tužitelj na okolnosti iz tužbe predložio svoje saslušanje i vršenje uvida u potvrdu o zaposlenju Republike Slovenije te potvrdu o sjedištu tvrtke Betamar Bončina-Bolanča & Co, dok je u tužbenom zahtjevu predložio da se poništi osporavano rješenje tuženika od 25. lipnja 2024., uz nadoknadu troška upravnoga spora.

3. Tuženik je u odgovoru na tužbu zaprimljenim kod ovog Suda 22. listopada 2024. u bitnome naveo, da u cijelosti ostaje kod svih navoda iznesenih u obrazloženju osporavanog rješenja navodeći da sama činjenica otvaranja obrta i zaposlenje u obrtu od 20. srpnja 2022. nije i ne može biti od utjecaja na drukčije rješenje ove upravne stvari, jer je nesporno da je tužitelj izbivao iz Republike Hrvatske u trajanju dužem od propisanog člankom 156. stavak 2. Zakona o strancima ("Narodne novine" broj 133/20, 114/22 i 151/22), a u izračun izbivanja tužitelja nisu uračunati odlasci i dolasci u istom danu pa je pozivanje tužitelja na dnevnu migraciju neosnovano i neopravdano. Naposljetku, tuženik je istaknuo da je izvršio uvid u službene evidencije prelaska državne granice, koje su u nadležnosti tuženika, a uvidom u koje je utvrđeno, da je tužitelj u četverogodišnjem razdoblju koje prethodi danu podnošenja zahtjeva izbivao u jednokratnom trajanju dužem od 4 mjeseca (od 21. lipnja 2021. do 23. prosinca 2021.) i višekratno u trajanju dužem od 6 mjeseci (ukupno 298 dana), a u koji ukupni izračun nisu uračunati odlasci i dolasci u istom danu. Stoga je tuženik predložio da se odbije tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

4. U ovom upravnom sporu 16. siječnja 2025. održano je ročište za raspravu u prisutnosti opunomoćenika tužitelja i službene osobe tuženika pa je strankama u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" broj 36/24, u nastavku teksta ZUS) data mogućnost izjasniti se o svim zahtjevima i navodima te činjeničnim i pravnim pitanjima odlučnim za rješavanje ovog upravnog spora. Na istom ročištu za raspravu, stranke su u cijelosti ostale kod svih svojih navoda iznesenih u tijeku upravnog spora, nakon čega je odbijen dokazni prijedlog tužitelja za saslušanjem svjedoka (VŠsupruge tužitelja, RŠ (punice tužitelja) UŠ i KŠ (susjeda tužitelja) zbog pristranosti iskaza, dok je usvojen prijedlog tužitelja za odgodom ročišta za raspravu kako bi tužitelj u spis predmeta upravnog spora dostavio dokaz da je u razdoblju od 21. lipnja 2021. do 23.12.2021. bio u Republici Hrvatskoj i kako su evidencije tuženika o provedenim graničnim kontrolama pogrešne. Na istom ročištu za raspravu određeno je da će se od poslodavca tužitelja ČŠS & Co iz Pirana, Republike Slovenije kod kojeg je tužitelj bio zaposlen u razdoblju od lipnja 2021. do listopada 2021. zatražiti dokaz o prisutnosti evidencije tužitelja na poslu pa je ročište odgođeno, a iduće je zakazano za 30. siječnja 2025.

5. Postupajući po gore navedenom raspravnom rješenju Suda, tužitelj je u spis predmeta upravnog spora dostavio presudu Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Poreču – Parenzo, Prekršajni odjel, poslovnog broja: Pp-1953/2021od 21. srpnja 2021. kojom je tužitelj kao okrivljenik oglašen krivim što je postupio protivno čl. 10. st. 1. kažnjivo prema čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji i izrečena mu je ukupna novčana kazna u iznosu od 2.000,00 kuna te je isti dan od strane Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Poreču – Parenzo, Prekršajnog odjela poslovnog broja Pp-1953/2021 od 21. srpnja 2021. doneseno rješenje kojim se tužitelja pušta na slobodu te ne postoje više razlozi za zadržavanje istog. Također, tužitelj je u spis predmeta dostavio Obračun plaće za rujan 2021. iz koje je razvidno da je bio svaki dan na radnom mjestu kod poslodavca Betamar Bončina Bolanča & CO u Piranu, Razgled 2 te da je kao zaposlenik u Sloveniji imao bankovnu karticu NLB Nove Ljubljanske banke koju je koristio za svakodnevnu kupovinu, a iz Obavijesti o prometu bankovnom karticom je razvidno da je u spornom razdoblju tužitelj karticom plaćao i u Republici Hrvatskoj u razdoblju od 22. lipnja 2021. do 26. rujna 2021.

6. U dopisu zaprimljenom 29. siječnja 2025. bivši poslodavac tužitelja ČŠS je očitujući se na upit Suda naveo, da je tužitelj bio svaki dan na poslu od 21.lipnja 2021. do 30. rujna 2021., kada je dobio otkaz iz poslovno uvjetovanog razloga.

7. Na ročištu za raspravu održanom 30. siječnja 2025. u prisutnosti opunomoćenika tužitelja i službene osobe tuženika strankama je u skladu s odredbom članka 6. ZUS-a data mogućnost izjasniti se o svim zahtjevima i navodima te činjeničnim i pravnim pitanjima odlučnim za rješavanje ovog upravnog spora. Na istom ročištu za raspravu, stranke su u cijelosti ostale kod svih svojih navoda iznesenih u tijeku upravnog spora pa je izveden dokaz uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnog spora, kao i u onu koja prileži spisu predmeta upravnog postupka te je rasprava zaključena.

8. Uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnog spora, kao i u onu koja prileži spisu predmeta upravnog postupka utvrđeno je, da je tužitelj, državljanin Bosne i Hercegovine, 27. veljače 2023. podnio Policijskoj upravi Istarskoj, Policijskoj postaji Umag s Ispostavom Buje, zahtjev za priznanje prava na stalni boravak, da je postupajući po zahtjevu tužitelja utvrđeno, da je tužitelj ima odobravane privremene boravke u svrhu spajanja obitelji, kao član obitelji hrvatske državljanke od 9. studenog 2012. sa zadnjim odobrenim privremenim boravkom do 5. lipnja 2025. Nastavno, uvidom u službene evidencije prelaska državne granice utvrđeno je, da je tužitelj izbivao iz Republike Hrvatske u razdoblju od 4 godine računajući do dana podnošenja zahtjeva od 27. veljače 2023. u jednokratnom trajanju dužem od 4 mjeseca (od 21. lipnja 2021. do 23. prosinca 2021.) i u višekratnom trajanju dužem od 6 mjeseci, (ukupno 298 dana) pa obzirom da je u postupku utvrđeno izbivanje tužitelja iz Republike Hrvatske dužem od zakonom propisanog, to je tužitelj zaključkom tuženika od 15. ožujka 2024. pozvan da dostavi izjavu na navedene okolnosti izbivanja, kao i presliku putne isprave serijskog broja B1859258 iz koje će se vidjeti ulazno izlazni štambilji. Utvrđeno je, da je tužitelj dostavio obrazac izjave kojeg je potpisao 26. ožujka 2024., dok vezano za izbivanje tužitelja iz Republike Hrvatske nije dostavio izjavu o izbivanju te se nije izjasnio na navedene okolnosti, slijedom čega je tuženik pozivom na odredbu članka 156. stavak 1. točka 1. i čl. 156. stavak 2. Zakona, odbio zahtjev tužitelja za odobrenje stalnog boravka ovdje osporavanim rješenjem od 25 lipnja 2024. Utvrđeno je, da je osporavajući zakonitost rješenja tuženika tužitelj pokrenuo upravni spor koji se pred ovim Sudom vodi pod gore navedenim poslovnim brojem.

9. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja ovaj Sud je utvrdio, da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan iz niže obrazloženih razloga.

10. Naime, iz službenih evidencija prelaska državne granice proizlazi da je tužitelj izbivao iz Republike Hrvatske u razdoblju od 4 godine računajući do dana podnošenja zahtjeva 27. veljače 2023., u jednokratnom trajanju dužem od 4 mjeseca (od 21. lipnja 2021. do 23. prosinca 2021.) i u višekratnom trajanju dužem od 6 mjeseci, odnosno ukupno 289 dana, o čemu je službena osoba tuženika na ročištu održanom kod ovog Suda 16. siječnja 2025. dostavila izvod iz Nacionalnog informacijskoj sustava prelaska državne granice Republike Hrvatske, gdje je pod točkom 13. upravo i navedeno da je tužitelj izašao iz Republike Hrvatske 21. lipnja 2021. na izlazu Plovaniji, a ušao 23. prosinca 2021. na graničnom prijelazu Kaštel. Međutim, tužitelj je u spis predmeta upravnog spora u svrhu osnovanosti tužbenih navoda dostavio između ostalih dokaza, presudu Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Poreču – Parenzo, Prekršajni odjel, poslovnog broja: Pp-1953/2021od 21. srpnja 2021. kojom je tužitelj kao okrivljenik oglašen krivim što je postupio protivno čl. 10. st. 1. kažnjivo prema čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji i izrečena mu je ukupna novčana kazna u iznosu od 2.000,00 kuna te je isti dan od strane Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Poreču – Parenzo, Prekršajnog odjela poslovnog broja Pp-1953/2021 od 21. srpnja 2021. doneseno rješenje kojim se tužitelj pušta na slobodu te ne postoje više razlozi za zadržavanje istog. Također, tužitelj je u spis predmeta dostavio Obračun plaće za rujan 2021. iz koje je razvidno da je bio svaki dan na radnom mjestu kod poslodavca Betamar Bončina Bolanča & CO u Piranu, Razgled 2 te da je kao zaposlenik u Sloveniji imao bankovnu karticu NLB Nove Ljubljanske banke koju je koristio za svakodnevnu kupovinu, a iz Obavijesti o prometu bankovnom karticom je razvidno da je u spornom razdoblju tužitelj karticom plaćao i u Republici Hrvatskoj u razdoblju od 22. lipnja 2021. do 26. rujna 2021.

11. Imajući u vidu navedene dokaze dostavljene od strane tužitelja u tijeku upravnog spora, ovaj Sud je utvrdio, da činjenično stanje u postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu nije pravilno niti potpuno utvrđeno, zbog čega je bilo potrebno sukladno članku 117. stavak 1. ZUS-a, poništiti osporavano rješenje tuženika i predmet vratiti tuženiku na ponovan postupak, kako bi u ponovnom postupku, u postupku izvršenja ove presude, vezan pravnim shvaćanjem i primjedbama Suda, tuženik imajući u vidu dostavljene dokaze utvrdio navedene odlučne činjenice vezane za izbivanje tužitelja iz Republike Hrvatske višekratno do 6 mjeseci ili jednokratno do 4 mjeseca u spornom razdoblju od 21. lipnja 2021. do 23. prosinca 2021.

12. Tuženik će svim raspoloživim dokaznim sredstvima pokušati utvrditi odlučne činjenice bitne za rješavanje ove upravne stvari, na način da će saslušati tužitelja na navedene okolnosti, cijeniti dokaze predložene od strane tužitelja koje je tužitelj priložio uz podnesak zaprimljen kod ovog Suda 23. siječnja 2025. ,nakon čega će u roku od 60 dana biti mogućnosti donijeti novu i zakonitu odluku kojom će odlučiti o zahtjevu tužitelja za odobrenje stalnog boravka u Republici Hrvatskoj. Pri tome će imati u vidu da novo donesena odluka bude sastavljena u skladu sa odredbom članka 98. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj 47/09 i 110/21, u nastavku teksta ZUP), a njezino obrazloženje u skladu s odredbom članka 98. stavak 5. ZUP-a.

13. Odredbom članka 147. stavak 1. ZUS-a, propisano je, da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora ako nije zakonom drukčije propisano pa su tužitelju priznati troškovi zastupanja putem njezinog opunomoćenika sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/23 u nastavku teksta Tarifa), i to sukladno Tbr. 27., 46. i 52. Tarife. Stoga je tužitelju priznat trošak sastava tužbe i podneska od 23. siječnja 2025., pristupa na ročište održano kod ovog Suda 16. siječnja 2025., kao i trošak pristupa na ročište održano 30. siječnja 2025., za svaku radnju iznos od po 1.250,00 eura u koji iznos je uračunat trošak PDV od 25%., što ukupno iznosi 5.000,00 eura, kojeg je tuženik dužan nadoknaditi tužitelju u roku od 30 dana od dana dostave pravomoćne odluke o troškovima ovog upravnog spora.

14. Tužitelju nije priznat trošak zastupanja koji se odnosi na putni trošak opunomoćenika budući da je stav Suda, izražen u nizu ranijih odluka, da se stranci koju zastupa opunomoćenik iz grada koji je udaljen od sjedišta Suda ne priznaje kao opravdani i nužan trošak i trošak naknade materijalnih troškova prijevoza odvjetnika iz mjesta rada u mjesto sjedišta. I drugi sudovi iskazivali su ovakav stav, na primjer odluka Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Gž - 377/04 od 12. rujna 2007., iz koje proizlazi da trošak zastupanja po odvjetniku čije je sjedište izvan područja suda pred kojim se vodi spor na teret protu stranke može iznositi samo toliko koliko bi iznosio trošak odvjetnika čije je sjedište u mjestu suda koji vodi spor. U skladu s prethodnim, tužitelju nije priznat niti trošak izbivanja odvjetnika iz pisarnice pa je imajući u vidu navedeno valjalo u preostalom dijelu odbiti zahtjev tužitelja za nadoknadu troškova upravnog spora.

U Rijeci 3. veljače 2025.

Sutkinja

Marija Renner Jakovljević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu (tri primjerka), u roku od 15 dana od dana dostave presude.

Dostaviti:

- opunomoćeniku tužitelja Damiru Krpanu, odvjetniku u Umagu, Trgovačka 1B

- tuženiku Ministarstvu unutarnjih poslova, Upravi za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektoru za strance i međunarodnu zaštitu, Službi za strance, Zagreb, Ulica grada Vukovara 33