Republika Hrvatska
Županijski sud
u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
Poslovni broj: Gž R-1026/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Rijeci, po sutkinji toga suda Kristini Vukelić Aničić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice ULK, [adresa], O U, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Zoranu Vujasinu, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Vujasin & partneri j.t.d. iz Zagreba, Boškovićeva 7/II i punomoćnici Margiti Plažanin, odvjetnici iz Zagreba, Počiteljska 5, protiv tuženika Klinička bolnica Dubrava Zagreb, Zagreb, Avenija Gojka Šuška 6, OIB: 32206148371, zastupan po punomoćniku Tončiju Ravliću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Ravlić & partneri d.o.o. iz Zagreba, Gundulićeva ulica 31, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika, protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pr- 14263/2021-45 od 20. lipnja 2022., 3. veljače 2025.,
p r e s u d i o j e
I.Odbija se kao neosnovana žalba tuženika te se potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pr-14263/2021-45 od 20. lipnja 2022. u točkama I. i II. izreke.
II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1.Prvostupanjskom presudom u točki I. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 1.200,16 eur/9.042,62 kn bruto na svaki pojedini mjesečni iznos osim za osim za isplatu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u gore navedenim bruto iznosima. U točki II. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 1.230,01 eur/ 9.267,52 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 20. lipnja 2022. pa do isplate dok je u točki III. izreke odbijen kao neosnovan preostali dio zahtjeva tužiteljice za naknadu troška parničnog postupka.
2. Protiv točki I. i II. izreke te presude žalbu podnosi tuženik iz svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ( "Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., dalje ZPP).
3.Tuženik predlaže uvaženje žalbe.
4. Tuženik u žalbi u bitnome osporava pravo tužiteljici na zahtijevane dodatke uz obrazloženje da se dodatak za otežane uvjete rada i dodatak za odgovornost za život i zdravlje ljudi računaju na osnovnu plaću, a u što ne ulazi prekovremeni rad.
5. Odgovor na žalbu nije podnesen.
6. Žalba tuženika nije osnovana.
7. Predmet ovog spora je zahtjev tužiteljice za isplatu razlike plaće i naknade plaće za razdoblje od siječnja 2014. do ožujka 2019. a koja se odnosi na dodatak za posebne uvjete rada te dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi za sate ostvarene u prekovremenom radu, kao i naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora.
8. Na temelju provedenih dokaza prvostupanjski sud utvrđuje da je tužiteljica u spornom razdoblju bila zaposlena kod tuženika na radnom mjestu medicinske sestre te da je ostvarivala pravo na isplatu dodatka za posebne uvjete rada te za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, s tim što nije sporno da su tužiteljici pri obračunu plaće dodaci obračunati na sate provedene u redovnom radu.
9. Prema stajalištu suda prvog stupnja, uvećanje plaće za posebne uvjete rada, kao i uvećanje plaće zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi, pripada tužiteljici za svaki sat proveden na radu, pa tako i za odrađene prekovremene sate, pri čemu ocjenjuje da tužiteljica ima pravo na isplatu svih dodataka kumulativno, zajedno s dodatkom za prekovremeni rad. Nadalje utvrđuje da se pravo na isplatu dodatka za posebne uvjete rada zasniva na odredbi čl. 57. KU/13, a isplata plaće koja uključuje dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi na odredbi čl. 59. KU/13 , s tim što ni iz jedne odredbe Kolektivnog ugovora ne proizlazi da uvećanje s osnove dodataka na osnovnu plaću pripada radniku samo za ostvarenu redovnu satnicu ili pak da se uvećanje plaće po osnovi prekovremenog rada i uvećanje po osnovi posebnih uvjeta rada međusobno isključuju.
10. Zaključuje prvostupanjski sud da da pravo tužiteljice na isplatu dodataka na plaću proizlazi iz odredbi Kolektivnog ugovora, odnosno iz odredbe čl. 91. st. 3. Zakona o radu (Narodne novine broj: 93/14) koja propisuje da se pod plaćom podrazumijeva osnovna plaća i sva dodatna davanja bilo koje vrste koje poslodavac izravno ili neizravno, u novcu ili naravi, na temelju ugovora o radu, Kolektivnog ugovora, Pravilnika o radu ili drugog propisa isplaćuje radniku za obavljeni rad. Prema odredbi čl. 94. Zakona o radu radnik ima pravo na povećanu plaću za prekovremeni rad i otežane uvjete rada, što znači da se plaća, koja podrazumijeva sve dodatke i davanja koja poslodavac isplaćuje, uvećava za prekovremeni rad, odnosno za otežane uvjete rada. Stoga da nema mjesta isključenju isplate dodataka na koje tužiteljica ima pravo za rad koji je ostvarila u prekovremenom radu, jer za navedeni rad tužiteljice također ima pravo na plaću koja sadrži sve ono što je propisano odredbom čl. 91. st. 3. Zakona o radu. Obzirom na utvrđenje da je najstarije neispunjeno potraživanje tužiteljice dospjelo 15. travnja 2014. a tužba podnesena 15. siječnja 2019. kao neosnovan odbija tuženikov prigovor zastare te zaključuje da je tužba podnesena unutar zastarnog roka od 5 godina iz čl. 139. Zakona o radu. Posljedično iznijetom prihvaća kao osnovan tužbeni zahtjev tužiteljice radi isplate iznosa od 1.200,16 eur/ 9.042,62 kn bruto čiju visinu utvrđuje financijskim vještačenjem na koji stranke nisu imale primjedbi, a sve sa zakonskom zateznom kamatom od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, u skladu s odredbom čl. 29. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., dalje ZOO).sa zakonskom zateznom kamatom od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa pozivom na odredbu čl. 29.st.1. i 2. ZOO-a.
11. U donošenju pobijane presude protivno žalbenim navodima nije počinjena apsolutno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354.st.2.t.11. ZPP-a jer su razlozi presude potpuni i jasni, u njima nema proturječja te je presudu moguće ispitati.
12. U postupku pred prvostupanjskim sudom nije počinjena niti jedna od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8.,9.,13. i 14. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365 st. ZPP).
13. Ukazivanje tuženika sadržajem žalbe na pogrešnu uputu o pravnom lijeku od irelevantnog je značenja obzirom se sadržajno radi u upiranju na povredu iz odredbe čl. 354.st.1. ZPP-a iz kojeg žalbenog razloga se s obzirom na odredbu čl. 467. stavak 1. ZPP-a ne može podnijeti žalba u sporu male vrijednosti.
14. Presuda suda prvog stupnja koja se pobija žalbom, s obzirom da je donijeta u postupku u sporu male vrijednosti sukladno odredbi čl.467.st.1. ZPP-a ne može se pobijati niti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja pa je u konkretnom slučaju neosnovano pozivanje tuženika na ovaj žalbeni razlog iz odredbe čl. 353.st.1. ZPP-a.
15. Nije ostvaren niti žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava.
16. Pravilno je prvostupanjski sud primijenio mjerodavno materijalno pravo kada je ocijenio osnovanim tužbeni zahtjev tužiteljice. Naime, prema odredbi čl. 90. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14, 127/17 i 98/19; dalje ZR) poslodavac je dužan radniku obračunati i isplatiti plaću u iznosu utvrđenom propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu, odnosno ugovorom o radu. Pravo na povećanu plaću je propisano odredbom čl. 94. ZR-a na način da radnik ima pravo na povećanu plaću za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi.
17. Za navesti je da je u spornom razdoblju pitanje dodataka na plaću u djelatnosti zdravstva bilo regulirano kolektivnim ugovorima i to Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj 143/13 i 96/15 – dalje KU/13) te Kolektivnim ugovorom ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja iz 2018. ("Narodne novine" broj 29/18, 16/19, 35/19, 78/19 – dalje KU/18), s tim što je pravo na uvećanje osnovne plaće radnicima na radnom mjestu s posebnim uvjetima rada bilo propisano čl. 57. KU/13 i čl. 55. KU/18, a pravo na dodatak na plaću zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi čl. 59. KU/13 i čl. 57 KU/18 za doktore medicine i doktore dentalne medicine, a čl. 59 a KU/13 i čl. 58 KU/18 za ostale zdravstvene radnike.
18. Stoga je pravilan zaključak suda prvog stupnja da tužiteljici pripada pravo na isplatu narečenih dodataka kumulativno i za sate ostvarene u prekovremenom radu. To pravo tužiteljici pripada primjenom odredbi mjerodavnih kolektivnih ugovora, tj. na temelju čl. 57. i 59. a KU/13 odnosno čl. 55. i 58. KU/18, budući da posebni uvjeti rada te iznimna odgovornost za život i zdravlje ljudi postoje jednako i za vrijeme rada u redovnom radnom vremenu i u prekovremenom radu.
19. Takvo stajalište je izraženo i u pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske na 8. sjednici Građanskog odjela tog suda održanoj 9. prosinca 2019., a koje pravno shvaćanje glasi: "Zdravstveni radnici za vrijeme važenja Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj 143/13 i 96/15) koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada iz čl. 57. KU/13 i pravo na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi iz čl. 59. KU/13 imaju pravo na te dodatke kumulativno i za sate ostvarene u prekovremenom radu.
20. Kako tužiteljici pripada pravo na sporne dodatke i za sate ostvarene u prekovremenom radu to joj posljedično tome pripada pravo i na naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora sve u skladu s odredbom čl. 36. KU/13 te čl. 34. KU/18.
21. Još treba navesti da su i u KU/13 i u KU/18 izričito propisani slučajevi u kojima se pojedini dodaci na plaću ne kumuliraju (primjerice dodaci s osnove posebnih uvjeta rada i položajni dodaci – čl. 58. st. 3. KU/13 i čl. 56. st. 3. KU/18) pa argumentum a contrario treba zaključiti da ne postoji zabrana kumuliranja dodataka za slučajeve u kojima to nije izričito propisano.
22. Utoliko su bez osnove žalbeni navodi tuženika kojima ponavlja tvrdnju da tužitelju ne pripada pravo na isplatu navedenih dodatka i u odnosu na sate odrađene u prekovremenom radu pri čemu je u konkretnom slučaju visina pripadajuće iznosa tužiteljici utvrđena temeljem nalaza i mišljenja vještaka uz primjenu Zaključka 153. Zajedničkog povjerenstva za tumačenje Kolektivnog ugovara za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja.
23. Slijedom iznijetog pravilno je prvostupanjski sud naložio tuženiku isplatu tužiteljici iznosa od 1.200,16 eur/ 9.042,62 kn bruto s zakonskom zateznom kamatom tekućom na svaki pojedini mjesečni iznos.
24. Protivno žalbenim navodima tuženika pravilno je prvostupanjski sud visinu stope zakonske zatezne kamate dosudio u skladu s odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a, i to za razdoblje do 31. srpnja 2015. prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. pa nadalje kao dana kada je stupio na snagu Zakon o izmjenama i dopunama ZOO-a ("Narodne novine" br. 78/15) kamatu po stopi koja se obračunava za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.
25. U odnosu na odluku o trošku za navesti je da sukladno odredbi čl. 365. st.
2. ZPP-a ovaj sud ne pazi po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka pa kako tuženik sadržajem žalbe i ne iznosi određene razloge zbog kojih odluka o troškovima sadržana u točki II. izreke nije pravilna, to je prvostupanjski sud pravilno prema odredbi čl. 154. st.1. ZPP-a naložio tuženiku koji je izgubio parnicu naknaditi tužiteljici prouzročene troškove postupka.
26. Slijedom naprijed iznijetog primjenom odredbe čl. 368 st. 1. ZPP-a žalbu tuženika kao neosnovanu valjalo je odbiti te prvostupanjsku presudu u odnosu na pobijanu točku I. i II. izreke potvrditi te odlučiti kao u točki I. izreke ove odluke.
27. Tuženik nije uspio s žalbom pa je odbijen kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka temeljem odredbe čl. 154. stavak 1. u svezi s čl. 166. stavak 1. ZPP-a te je odlučeno kao u toč. II. izreke ove odluke.
28. Prvostupanjska presuda u točki III. izreke kao nepobijana ostaje neizmijenjena.
U Rijeci, 3. veljače 2025.
Sutkinja
Kristina Vukelić Aničić
