Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž-130/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja Kristine Vukelić Aničić, predsjednice vijeća, Filke Pejković, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Svjetlane Pražić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice HI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupaju punomoćnici Dario Lalić i Bojan Filipović, odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu u Makarskoj, protiv tuženih: 1. PI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. HID iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao nasljednika pok. FI iz [adresa], 3. RI, pok.llije, iz Sesveta, Huberta Pettana 15, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Vici Urliću, odvjetniku u Makarskoj i 4.LI pok.Tome rođ.RI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Mirko Cetina, odvjetnik u Zagrebu, svi tuženi kao sljednici II iz [adresa], radi utvrđenja, rješavajući žalbu tuženih 1.PI, 2.HID, 3. RI i 4.LI, izjavljenu protiv presude Općinskog suda u Makarskoj, posl.br.P-760/2022 od 08. studenoga 2024., u sjednici vijeća održanoj 3. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

1. Odbija se kao neosnovana žalba tuženih: 1.PI, 2.HID, 3. RI i 4.LI, te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Makarskoj, posl.br.P-760/2022 od 08. studenoga 2024. u točkama I./1., 2.i 3. izreke.

2. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženih: 1.PI, 2.HID, 3. RI i 4.LI za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja u točki I. izreke prihvaćen je tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

„1. Utvrđuje se kako je HI, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isključiva vlasnica nekretnine označene kao č. zem. [katastarska čestica], upisana u ZU 1582, kao pašnjak površine 10 m2, u KO [katastarska općina], te je ovlaštena temeljem ove presude zatražiti i postići uknjižbu prava vlasništva nad navedenom nekretninom, na svoje ime i za cijelo, uz istodoban upis brisanja tog prava u cijelosti s imena ŽI pok. Ante, odnosno tuženika kao njegovih slijednika.

2. Utvrđuje se kako je HI, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isključiva vlasnica dijela nekretnine označene kao č. zgr. [katastarska čestica] upisana u ZU 1837, kao zgrada, površine 329 m2, i to upravo dijela te nekretnine na skici „Geodetski snimak-skica s uklopljenim katastarskim planom, Skica br. 2“ u mjerilu 1:200, od 23.11.2020., izrađenoj od Ante Radmana, stalnog sudskog vještaka za geodeziju, označenog oznakama 1-2-3-4-5-6-7-8-9-10-12, ukupne površine 114 m2, te je ovlaštena temeljem ove presude zatražiti i postići uknjižbu prava vlasništva nad navedenim dijelom nekretnine, na svoje ime i za cijelo, na novoformiranoj nekretnini koja će od navedenog dijela nekretnine nastati po provedenoj parcelaciji zemljišta, uz istodobni upis brisanja prava vlasništva u cijelosti s imena tuženika: PI pok. FI, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], FI [adresa], RI, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], LI, rođ. RI, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], što su tuženici dužni trpjeti.

3. U toč. I./3. izreke naloženo je 4.tuženoj LI da tužiteljici naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 4.070,71 eur u roku od 15 dana.

2. Protiv citirane presude žalbu podnose tuženi 1.PI, 2.HID, 3. RI i 4.LI (dalje 1.- 4.tuženi), zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) predlažući da se pobijana presuda preinači na način da se odbije tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan ili da se presuda ukine i predmet vrati istom sudu na ponovno suđenje, te traže da im se nadoknade troškovi žalbenog postupka.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba 1.- 4. tuženih nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje prava vlasništva na kč. br. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], te dijela kč. br. [katastarska čestica] upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], označene na skici vještaka Ante Radmana oznakama 1-2-3-4-5-6-7-8-9-10-12, dosjelošću, jer tvrdi da je u posjedu više od deset godina, da je njezin posjed zakonit istinit i pošten, jer da je predmetne nekretnine kupila temeljem ugovora o prodaji od 21.svibnja 2002. od ČI.

6. Nakon provedenog dokaznog postupka, sud prvog stupnja je utvrdio slijedeće činjenice:

- da je u postupku pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu poslovni broj P-3635/2008 pravomoćno okončan spor između tužiteljice LI (ovdje 4.tužene) i FI prednika 2.tuženika protiv tužene PI (ovdje 1.tužene) kojom je utvrđeno da oporuka pok. ČI od 12. prosinca 2002. nije istinita i pravno valjana jer je utvrđeno da je potpis na oporuci krivotvoren;

- da iz zk. izvadka za kč. br. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], proizlazi da su kao suvlasnici u vrijeme podnošenja tužbe upisani 1.tužena PI u 3/6 dijela prednik 2.tuženika FI, 3. tužena RI i 4. tužena LI, svaka po 1/6 dijela;

- da je na kč. br. [katastarska čestica], u vrijeme podnošenja tužbe 26. siječnja 2014. bio upisan II pok. Ante iz Gradca, prednik 1. -4.tuženih;

- da iz rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Splitu poslovni broj O- 3982/11 od 14. prosinca 2012. proizlazi da su nasljednicima iza smrti ČI proglašeni 1.tužena u 6/12 dijela, te prednik 2.tuženika, 3.tužena i 4.tužena po 2/12 dijela i da je predmetom ostavine bila i kč. br. [katastarska čestica] upisana u k. o. [katastarska općina];

- da iz Ugovora o prodaji od 21. svibnja 2002. proizlazi da je ČI prodala tužiteljici kč. br. [katastarska čestica] u naravi prolaz iz garaže površine 12 m2, kč. br. [katastarska čestica], površine 10 m2, dijelove kč. br. [katastarska čestica] i dio kč. br. [katastarska čestica], a koje nisu predmetom ovog spora i dio kč. br. [katastarska čestica], u naravi vrt ispred kuće površine 102 m2, kako je to prikazano na skici vještaka geodeta i označeno žutom bojom;

- da su stranke ugovorile kupoprodajnu cijenu od tada 10.000,00 kn i da se tužiteljica obvezala isplatiti kupoprodajnu cijenu nakon potpisivanja ugovora i ovjere kod javnog bilježnika, da je prodavatelj uveo tužiteljicu u posjed predmetnih nekretnina nakon potpisa ugovora i da je potpis prodavateljice ovjeren kod javnog bilježnika u [adresa] pod posl. br. OV-1651/2002.;

- da je rješenjem zemljišnoknjižnog odjela suda prvog stupnja poslovni broj Z- 328/2014 dopuštena zabilježba ovog spora na predmetnim nekretninama;

- da iz zapisnika javnog bilježnika VI iz [adresa] poslovni broj OV-1651/2002 od 21. svibnja 2002. proizlazi da je prodavateljica u njegovoj prisutnosti potpisala zapisnik u svojoj kući;

- da iz priznanice ovjerene kod istog javnog bilježnika 24. ožujka 2005. pod posl.br. OV-1219/2005 proizlazi da prodavateljica ČI priznaje da je na ime kupoprodaje primila od tužiteljice 6.000,00 eura u prisustvu svjedoka BI iz [adresa];

- da je tijekom postupka tužiteljica predložila subjektivno preinačenje tužbe kao 5.tuženika UI, jer da su 1-3. tuženi prodali svoje suvlasničke dijelove, na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina];

- da navedena osoba nije pristala na preinačenje tužbe i da je rješenje kojim je odbijeno preinačenje tužbe postalo pravomoćno;

- da je provedeno vještačenje po vještaku geodetske struke ing. Anti Radmanu i da je na skici lica mjesta označen dio koji je u posjedu tužiteljice na predmetnim nekretninama;

- da su saslušani svjedoci NI i PID, svjedočili o načinu izvršavanja posjeda tužiteljice na predmetnim nekretninama;

- da iz iskaza tužiteljice proizlazi da je bila u posjedu predmetnih nekretnina od dana potpisivanja kupoprodajnog ugovora (2002.);

- da je svjedok VI, ranije javni bilježnik u [adresa], potvrdio navode koji proizlaze iz ovjere Ugovora o kupoprodaji o sadržaju kupoprodajnog ugovora kao i o isplati kupoprodajne cijene.

7. Slijedom navedenih utvrđenja sud prvog stupnja prihvaća tužbeni zahtjev tužiteljice, jer utvrđuje da je tužiteljica u zakonitom, istinitom i mirnom posjedu predmetnih nekretnina od 2002. godine, te da je stekla pravo vlasništva dosjelošću, jer da je prije podnošenja tužbe protekao rok od deset godina neprekidnog samostalnog posjedovanja, pa da su se stoga ispunile zakonske pretpostavke iz odredbe čl. 159. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (“Narodne novine” broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14; dalje ZV) za stjecanje prava vlasništva dosjelošću.

8. Naime, sud prvog stupnja utvrđuje da je posjed tužiteljice zakonit, jer da ima valjani pravni temelj posjedovanja navedeni ugovor o prodaji, da je njezin posjed istinit jer nije pribavljen silom, potajno, a to je i prijevarom niti zlouporabom povjerenja, zatim da je posjed pošten, jer tužiteljica nije imala razloga posumnjati da joj ne pripada pravo na posjed.

9. Budući da je tijekom postupka djelomično promijenjen vlasnik kč. br. [katastarska čestica], jer je treća osoba kupila od 1-3. tuženih njihove suvlasničke dijelove, dok da je prednik tuženih upisan i dalje na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], sud prvog stupnja smatra da takva promjena suvlasnika na kč. br. [katastarska čestica] nema utjecaja na osnovanost tužbenog zahtjeva, jer da je u zemljišnoj knjizi za predmetne nekretnine određena zabilježba spora.

10. Odluku o parničnom trošku sud prvog stupnja temelji na odredbi čl. 154. st.

1. u svezi čl. 155. ZPP-a, a sve sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22,126/22 - dalje Tarifa).

11. Ispitujući po službenoj dužnosti da li je sud prvog stupnja počinio neku od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 365. st. 2. ZPP-a, utvrđeno je da nije počinjena niti jedna bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, a koja bi utjecala na zakonitost donesene odluke.

12. Isto tako nisu osnovani žalbeni navodi tuženih da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, jer presuda suda prvog stupnja nema nedostataka i može se ispitati, izreka presude je razumljiva i nije proturječna sama sebi ili razlozima presude, u presudi su navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, ti razlozi nisu nejasni niti proturječni, te o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika, te obrazloženje presude nije u suprotnosti sa iskazima svjedoka i skicom vještaka geodeta.

13. Nisu osnovani žalbeni navodi tuženih da sud prvog stupnja nije analizirao navode tuženih tijekom postupka kada tvrde da prednica tuženih nikada nije tužiteljici prodala te nekretnine, da ugovor o kupoprodaji nije nikada konzumiran, jer da prodavateljici tužiteljica nije platila kupoprodajnu cijenu, niti je kupca prodavateljica uvela u posjed, jer da je zaključeni ugovor ništetan jer da je tužiteljica za sebe ugovarala očito nerazmjernu imovinsku korist u odnosu na vrijednost nekretnina.

14. Ovo iz razloga što je sud izvršio ocjenu dokaza sukladno čl. 8. ZPP-a, te protivno navedenim žalbenim navodima je utvrdio da je ugovor o kupoprodaji između tužiteljice i prednice tuženih iz 2002. u cijelosti izvršen, da je isplaćena kupoprodajna cijena i da je tužiteljica ušla u posjed predmetne nekretnine što je utvrđeno iskazom tužiteljice i iskazom svjedoka VI, javnog bilježnika koji nije zainteresiran za ishod ovog postupka, kao i djelomično iskazima svjedokinja PID i NI.

15. U odnosu na navode tuženih da je predmetni kupoprodajni ugovor iz 2002. ništetan i da ne proizvodi pravne učinke sukladno čl. 329. Zakona o obveznim odnosima (“Narodne novine” br. 35/05, 41/08, 125/11, 25/13, 78/15, 29/18, 45/21,126/21, 114/22 i 156/22 – dalje ZOO), jer da je tim ugovorom tužiteljica ugovarala očito nerazmjernu imovinsku korist, navodi se da iz stanja spisa ne proizlazi da su tuženi osim navedenih činjeničnih navoda predložili dokaze radi utvrđenja navedenih činjenica, pa je sud prvog stupnja smatrao da navedeni ugovor o kupoprodaji nije ništetan.

16. Nisu osnovani žalbeni navodi tuženih da sud prvog stupnja nije cijenio činjenicu da su 1-3.tuženih prodali svoje suvlasničke dijelove na kč. br. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], jer je sud prvog stupnja uzeo u obzir te činjenice i utvrdio da se radi o primjeni odredbe čl.195. ZPP-a, budući da je određena zabilježba spora za predmetne nekretnine, pa otuđenje predmetnih nekretnina tijekom ovog parničnog postupka od strane 1-3. tuženih ne utječe na odlučivanje o osnovanosti tužbenog zahtjeva.

17. Naime, zabilježba spora sukladno odredbi čl. 81. st. 2. Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine" broj: 63/19, 128/22, 155/23 - dalje ZZK) ima učinak da pravomoćna odluka koja je donesena povodom tužbe djeluje protiv onih osoba koje su stekle knjižna prava nakon što je prijedlog za zabilježbu spora zaprimljen kod zemljišnoknjižnog suda.

18. Također nisu osnovani žalbeni navodi tuženih da sud prvog stupnja nije uzeo u obzir činjenicu da je 4.tužena stekla pravo vlasništva predmetne nekretnine temeljem rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Splitu posl. br. O-3982/11, jer upravo tu činjenicu je sud prvog stupnja utvrdio, te je nadalje utvrdio da je tužiteljica kupila predmetnu nekretninu 2002. godine sa prednicom 4.tužene, da protivno navodima tuženih je odmah stupila u posjed predmetnih nekretnina i da se nalazila u nesmetanom posjedu više od deset godina, te da je stoga stekla pravo vlasništva dosjelošću sukladno čl. 159 st. 2 ZV-a.

19. Stoga nisu pravno relevantni žalbeni navodi tuženih da tužiteljica nije mogla steći pravo vlasništva temeljem navedenog pravnog posla iz kupoprodaje iz 2002. godine, jer osnovanost tužbenog zahtjeva ne temelji se na stjecanju prava vlasništva temeljem pravnog posla.

20. Nisu osnovani žalbeni navodi tuženih da je trebalo utvrditi da je 4.tužena stekla vlasništvo temeljem nasljeđivanja i s povjerenjem u zemljišne knjige i daje tužbeni zahtjev tužiteljice trebao odbiti kao neosnovan, jer se načelo povjerenja u zemljišne knjige iz čl. 122. ZV-a primjenjuje samo kod stjecanja prava vlasništva pravnim poslom, jer u čl. 122. st. 2. ZV-a je propisano da je stjecatelj bio u dobroj vjeri ako u trenutku sklapanja posla, a ni u trenutku kad je zahtijevao upis nije znao niti je s obzirom na okolnost imao dovoljno razloga posumnjati u to da stvar pripada otuđivatelju.

21. Kako je izloženo 4.tužena nije stekla pravo vlasništva temeljem pravnog posla, već temeljem odluke suda, rješenjem o nasljeđivanju.

22. Nisu osnovani žalbeni navodi tuženih da je nejasno temeljem čega je sud prvog stupnja utvrdio da je tužiteljica dokazala da je stupila u posjed predmetnih nekretnina, jer je sud prvog stupnja saslušanjem tužiteljice i svjedoka javnog bilježnika VI koji nije zainteresiran za ishod ovog postupka, kao i djelomičnim iskazom navedenih svjedoka utvrdio da je tužiteljica stupila u posjed predmetnih nekretnina nakon što je zaključila kupoprodajni ugovor 2002. godine i da je isplatila kupoprodajnu cijenu, te je pravilno utvrdio da je tužiteljica bila u samostalnom posjedu predmetnih nekretnina, da je njezin posjed zakonit, istinit i pošten, te da je trajao više od deset godina. Stoga je pravilno primijenjeno materijalno pravo u okviru odredbe čl. 159. st. 2. ZV-a kada je utvrđeno da je tužiteljica stekla pravo vlasništva dosjelošću.

23. Nisu osnovani žalbeni navodi tuženih kada analizira iskaze svjedokinje PID i 4.tužene, jer je sud prvog stupnja pravilno ocijenio iskaz navedene svjedokinje, uzimajući u obzir da je u rodbinskim odnosima sa prodavateljicom ČI, da je rijetko dolazila u Gradac, te da je stoga zainteresirana za ishod ovog postupka u korist tuženih, pogotovo kada je govorila o posjedu tužiteljice na predmetnim nekretninama.

24. Slijedom obrazloženog, proizlazi da sud prvog stupnja nije počinio niti jednu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 365. st. 2. ZPP-a, da je potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje i da je pravilno primijenio materijalno pravo. Stoga žalbu tuženih koji se smatraju jedinstvenim i nužnim suparničarima jer tužiteljica je tražila utvrđenje prava suvlasništva na realnom dijelu nekretnina, pa se spor mora riješiti na jednak način u odnosu na sve tužene, je trebalo odbiti i presudu potvrditi.

24. Stoga je primjenom čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučeno kao u točki 1. izreke ove presude.

25. Tuženima nisu dosuđeni troškovi žalbenog postupka jer nisu uspjeli u žalbenom postupku, pa je stoga primjenom odredbe čl. 166. st. 1. ZPP-a odlučeno kao u točki 2. izreke ove presude.

U Rijeci, 3. veljače 2025.

Predsjednica vijeća

Kristina Vukelić Aničić