Republika Hrvatska
Općinski sud u Pazinu
Stalna služba u Poreču - Parenzo
Turistička 2, 52440 Poreč-Parenzo
Posl. br. P-708/2022-115
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Poreču - Parenzo, po sucu toga suda Sanji Oroz, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja CM, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] zastupanog po punomoćnici Ljiljani Sinanović, odvjetnici u [adresa], protiv tuženika: 1. ČM, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], 2. HM, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], obje zastupane po punomoćnici Aisi Pertić Brajković, odvjetnici u Umagu, 3. ŠM, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], 4. LM, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], obje zastupane po punomoćniku Ivi Pranjiću, odvjetniku u Poreču i 5. ĐM, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po skrbniku UM, iz [adresa], radi utvrđenja, nakon javne glavne rasprave zaključene 03. prosinca 2024. u prisutnosti tužitelja, punomoćnice tužitelja, tuženice ad1 ČM, punomoćnice tuženica ad1 i ad2, tuženice ad4 LM, punomoćnika tuženica ad3 i ad4, te skrbnika tuženika ad5, 03. veljače 2025.
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se da je tužitelj CM, OIB: [osobni identifikacijski broj], vlasnik dijela nekretnine k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], koji dio predmetne nekretnine je na Geodetskom snimku s uklopljenim katastarskim planom od 23. kolovoza 2024. izrađenom po Eduardu Klimanu, dipl. ing. geod., označen crvenim kockicama, u površini 1110 m[2] , pa je tužitelj na temelju ove presude, po njezinoj pravomoćnosti, ovlašten ishoditi cijepanje predmetne nekretnine na način da se od navedenog dijela k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] formira nova katastarska čestica, te izvrši uknjižba prava vlasništva na novoformiranoj nekretnini na ime tužitelja, a što su tuženice ad1 ČM i ad2 HM dužne trpjeti.
II. Nalaže se tuženici ad1 ČM i ad2 HM da tužitelju naknade prouzročene parnične troškove u iznosu 5.199,58 eura, sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od presuđenja pa do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje sukladno odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023), sve u roku 15 dana, dok se u dijelu iznad dosuđenog zahtjev tužitelja za nadoknadu parničnog troška odbija., i
r i j e š i o j e
I. Utvrđuje se da je tužba povučena u odnosu na k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina].
II. Utvrđuje se da je tužba povučena u dijelu tužbenog zahtjeva koji glasi: "Utvrđuje se da je tužitelj CM, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], vlasnik dijela nekretnine k. č. br. [katastarska čestica], u k. o. [katastarska općina], iz z. k. ul. br. [broj ZK uloška], koji dio ove nekretnine je na Skici lica mjesta od 17. lipnja 2019., sačinjenoj po GeoKliman d.o.o. Poreč – stalni sudski vještak Eduard Kliman, a koja je sastavni dio ove presude, označen "zelenom šrafurom", crvenom linijom, te točkama B i C, pa je tužitelj na temelju ove pravomoćne presude i navedene skice ovlašten ishoditi cijepanje ove nekretnine na način da od označenog dijela k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] formira novu katastarsku česticu – novu nekretninu, te izvrši uknjižbu prava vlasništva na novoformiranoj nekretnini na svoje ime, a što su tuženici dužni trpjeti."
III. Nalaže se tužitelju da tuženicama ad1 ČM i ad2 HM naknadi prouzročene parnične troškove u iznosu 2.812,50 eura, sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od presuđenja pa do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO, sve u roku 15 dana, dok se u dijelu iznad dosuđenog zahtjev tuženica ad1 ČM i ad2 HM za nadoknadu parničnog troška odbija.
IV. Nalaže se tužitelju da tuženicama ad3 ŠM i ad4 LM naknadi prouzročene parnične troškove u iznosu 1.469,02 eura, sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od presuđenja pa do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO, sve u roku 15 dana, dok se u dijelu iznad dosuđenog zahtjev tuženica ad3 ŠM i ad4 LM za nadoknadu parničnog troška odbija.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi tvrdi da dolazi upisan zajedno sa tuženicima kao suvlasnik nekretnina k. č. br. [katastarska čestica] sve k. o. [katastarska općina], međutim on da se nalazi u samostalnom i nesmetanom posjedu dijela tih nekretnina i to u južnom dijelu k. č. br. [katastarska čestica], obje k. o. [katastarska općina] te jugozapadnom dijelu k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i to uključujući i posjed njegovih pravnih prednika već desetljećima na temelju valjane pravne osnove. Prednici parničnih stranaka, a i same stranke da su na licu mjesta faktično podijelile ove nekretnine no međutim to da nije nikad učinjeno i formalno te provedeno u katastru i zemljišnoj knjizi. Tužitelj da se nalazi u posjedu dijela predmetnih nekretnina koji je na skici lica mjesta sačinjenoj po GeoKliman d.o.o. [adresa] dana 21. ožujka 2014. označen zelenom bojom. Slijedom navedenog, predlaže donošenje presude kojom će se utvrditi da je tužitelj vlasnik dijela nekretnina k. č. br. [katastarska čestica] sve k. o. [katastarska općina] koji dio predmetnih nekretnina je na skici lica mjesta označen zelenom bojom pa da je tužitelj na temelju te pravomoćne presude i navedene skice ovlašten ishoditi cijepanje tih nekretnina na način da od označenog dijela istih formira novu katastarsku česticu – novu nekretninu te izvršiti uknjižbu prava vlasništva na novoformiranoj nekretnini na svoje ime.
1.1. U svom podnesku od 19. veljače 2020. (str. 101-105) tužitelj navodi da je neistinita tvrdnja tuženika kako dioba nekretnina, stvarno i fizički, između prednika stranaka ne bi bila izvršena. Parnične stranke da dolaze upisane u zemljišnoj knjizi kao suvlasnici k. č. br. [katastarska čestica], obje k. o. [katastarska općina], a prema ZV-u pravo vlasništva da se može steći na temelju pravnog posla, odluke suda, odnosno druge nadležne vlasti, nasljeđivanjem i na temelju zakona. U ovoj pravnoj stvari predmet tužbenog zahtjeva da je južni dio nekretnina k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica], obje k. o. [katastarska općina], označen na Skici lica mjesta od 17. lipnja 2019. točkama A-B-C-D-E, te na izvorniku Skice označenih zelenom šrafurom. Fizička, tj. stvarna podjela nekretnina da nije nikada provedena u zemljišnoj knjizi, jer da je očito da suvlasnici nakon fizičke diobe nisu dali sačiniti Prijavni list, kako je utanačeno Sudskom nagodbom i to iz razloga jer za k. o. [katastarska općina] sve do novijeg doba nije postojala zemljišna knjiga, ali to da ne znači da između sebe nisu podijelili predmetne nekretnine i da za to nisu imali valjanu pravnu osnovu, kao i da ne bi bili pošteni u posjedovanju tih nekretnina. U postupku koji se kod Općinskog suda u Poreču vodio pod posl. br. I-72/74 pravni prednici parničnih stranaka da su izvršili fizičku diobu predmetnih nekretnina, a što da je razvidno iz prve rečenice sudskog zapisnika od 11. veljače 1975. Fizičku diobu pravni prednici stranaka da su izvršili na temelju Sudske nagodbe sklopljene 11. veljače 1975., a kojom su stranke suglasno utvrdile i ugovorile:
- da će sjeverni dio pripasti tražiteljima izvršenja, a južni dio izvršenicima koji svoj dio daruju VM, rođenoj ŠM, koja također pristupa nagodbi,
- da su stranke suglasne da se nagodbom zahvate i dva vrta koja nisu predmet spora, a u naravi se zovu "Badnjevac" i vrt iza kuće,
- izvršenici RM i KM da suglasno izjavljuju da svoj suvlasnički dio prepuštaju svojoj kćerki PM, rođenoj KM iz C, tj. da joj ga daruju,
- da VM rođena KM dobiva u samovlast južni dio parcele prema izvršenom cijepanju,
- da ostali dijelovi vrta, tj. južni dio iza kuće i zapadni dio "Badnjevca" pripadaju VM rođenoj Radovan, a sve u skladu s katastarskim brojevima i cijepanjem koje će ispostaviti geometar GM,
- da tražitelji izvršenja ustupaju VM veće dijelove, pa da će na ime toga VM rođena KM platiti 5.000.000,00 starih dinara tražitelju izvršenja DM (pravnom predniku tuženice ad2 ŠM, tuženice ad4 LM i tuženika ad5 ĐM) na način da će 2.000.000,00 starih dinara isplatiti odmah, a potpisom zapisnika DM da potvrđuje da je primio 2.000.000,00 starih dinara, dok će mu preostalih 3.000.000,00 starih dinara VM rođena radova platiti u roku od godinu dana. Dakle iz teksta te sudske nagodbe, koja je izjednačena s pravomoćnom sudskom presudom, da proizlazi da su pravni prednici parničnih stranaka izvršili diobu. Da su tom nagodbom roditelji majke tužitelja joj darovali sporni dio nekretnina, a preostali dio da je stekla isplatom tražiteljima izvršenja. Tužitelj da je tu nekretninu stekao od svoje majke VM, tako da je sasvim razumljiv i nedvojben neprekinuti slijed stjecanja vlasništva. Međutim, kako očito nikada nije izvršeno usklađenje stvarnog i formalnopravnog stanja prava vlasništva, a sukladno sklopljenoj sudskoj nagodbi, te kako očito u skladu s tom nagodbom stranke nisu dale sačiniti Prijavni list, podjela nekretnina da je ostala na fizičkoj diobi na temelju sudske nagodbe, na temelju koje je i stečeno i vlasništvo i na temelju koje je predmetna nekretnina u posjedu tužitelja i njegovih prednika. Sami tuženici da nisu u mogućnosti provesti postupak razvrgnuća suvlasništva kako na dijelu nekretnina koje nisu u posjedu tužitelja, tako i drugih nekretnina u čijem su suvlasništvu tuženici u predmetu koji se kod ovog suda vodi pod posl. br. R1-238/17, jer tuženici ne dopuštaju tužitelju upisati se na dijelu koji je u njegovom vlasništvu, a radi čega da je postupak razvrgnuća prekinut do okončanja ove parnice. Tužitelj da traži izdvajanje njegovog dijela nekretnina, a preostali dio neka tuženici nakon toga slobodno dijele.
1.2. Na ročištu koje je održano dana 03. prosinca 2024. tužitelj je povukao tužbeni zahtjev u odnosu na dio k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] u cijelosti te je uredio tužbeni zahtjev u odnosu na k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] te traži donošenje presude sadržaja citiranog u točki I izreke presude. Nastavno na ovo djelomično povlačenje tužbenog zahtjeva svi su tuženici pristali na isto, te su zatražili parnični trošak, pa je sud sukladno odredbi čl. 193. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Sl. list SFRJ 4/1977, 36/1977, 36/1980, 6/1980, 69/1982, 43/1982, 58/1984, 74/1987, 57/1989, 20/1990, 27/1990, 35/1991, NN 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, dalje ZPP) na tom ročištu odlučio kao u točki II. izreke rješenja, dok je vezano za parnični trošak sukladno odredbi čl. 164. st. 6. ZPP određeno da će trošak odmjeriti u pisano izrađenom rješenju koje će se dostaviti strankama. O tim troškovima postupka nastavno.
2. U svom odgovoru na tužbu tuženica ad1 ČM (str. 23-25) tvrdi da je nekretnine koje su predmetom postupka naslijedila od svog oca TM te da zapravo nije pasivno legitimirana u ovom postupku već da su to tuženici ad3 NM, ad4 LM i ad5 ĐM. Također navodi istovjetno navodima iz protutužbe njezinog pok. oca TM da je nagodbom od 11. veljače 1975. izvršena podjela kuće, štale, dvorišta i vrta, a da se spominje i [adresa] da je površine cca 6000 m2, a vlasnici istog da su DM (iz [adresa] – op.a.) koji je svojih 2/5 dijela 1985. godine prodao BM; TM koji je svoju 1/5 naslijedio od svoje majke CMČ te još 1/5 dijela od svoje tete SM preko DM (iz [adresa] – op.a.) koja mu je oporučno bila ostavila svoj dio, a DM (iz [adresa] – op.a.) taj dio svom nećaku TM koji je dakle bio vlasnik 2/5 dijela; te RM (od Č) u 1/5 dijela. Kada je BM stupio u posjed svog dijela (kojeg je stekao od DM, a riječ je od 2/5 dijela) da je bio pozvan geometar da razgraniči što je čije pa da su tada bili prisutni BM, TM i DM (iz [adresa] – op.a.) (od Č). Tada da je dogovoreno da se od čestica k. č. br. [katastarska čestica] formiraju tri parcele označene slovima "A", "B" i "C". Parcela označena sa "A" da je trebala pripasti DM (iz [adresa] – op.a.) (od Č), parcela označena s "B" da je trebala pripasti TM (pravnom predniku tuženice ad1 ČM – op.a.), a parcela označena sa "C" da je imala pripasti BM (pravnom predniku tuženice ad2 HM – op.a.). Tako da je bio sačinjen prijavni list, no isti da nije proveden u katastru. U tužbi da se tvrdi da su kod formiranja novih parcela uzete u obzir samo parcele k. č. br. [katastarska čestica] međutim to da je netočno, jer da [adresa] pripadaju i čestice 409/1 i 409/2. Ukazuje i na međupresudu Okružnog suda u Puli od 29. travnja 1971. posl.br. P-246/70-4, te rješenje o ispravku nagodbe posl.br. 2.1. U podnesku od 27. ožujka 2018. (str. 27-30), tuženica ad1 ČM i ad2 HM osporavaju da bi tužitelj bio upisan kao suvlasnik nekretnina k. č. br. [katastarska čestica], obje k. o. [katastarska općina], te da bi bio vlasnik istih. Tužba i tužbeni zahtjev tužitelja da su neosnovani. Vezano za Sudsku nagodbu iz 1975. ističu da se u istoj ne navodi niti jedan k.č. br. koja bi bila predmetnom razvrgnuća, već da su nekretnine tek opisano navedene, a stranke upućene na sastav Prijavnog lista koji da je sastavljen tek 1991., ali da nije nikad proveden u katastru. Iz te sudske nagodbe također da ne proizlazi da su se prednici stranaka podijelili na način da je majci tužitelja pripao dio nekretnine prikazan na Skici lica mjesta GeoKliman d.o.o. od 21. ožujka 2014., pa da posjed tužitelja, a ni njegovih prednika ne može biti zakonit. Nadalje, nekretnine koje su predmetom postupka tužitelj da nije naslijedio od svoje majke PM (rođ. DM – op.a.), a niti da ih nije mogao naslijediti jer da ih nije naslijedila niti njegova majka. Već prilikom donošenja rješenja o nasljeđivanju iza pok. RM, od Č, majka tužitelja PM da je bila upoznata s činjenicom da nije naslijedila utužene nekretnine, pa da je imala dovoljno razloga sumnjati da joj ne pripada posjed nad istima, niti pravo vlasništva. Tužitelj da je upisan kao suvlasnik k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] na temelju Ugovora o darovanju sklopljenog s ujakom DM (iz [adresa] – op.a.). Dakle, majka tužitelja VM da nije nikada bila upisana kao suvlasnica predmetnih nekretnina, pa da stoga posjed tužitelja i njegovih prednika ne može biti ni istinit, ni pošten. Naglašavaju da se na temelju posjeda koji nije pošten, ma koliko dugo trajao, dosjelošću ne može steći vlasništvo. Navodi iz tužbe vezano za samostalan i nesmetan posjed k. č. br. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina] od strane tužitelja i njegovih prednika da su neistiniti. 1991. pravni prednik tuženice ad1 ČM, njezin otac TM i pravni prednik tuženice ad2 HM, BM, te DM iz [adresa], da su prijavnim listom razvrgnuli tadašnju suvlasničku zajednicu nekretnina, na način da u nekretnine oznake k. č. br. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina] podijelili tako što su formirali tri nove parcele označene kao "A", "B" i "C" i dogovorili kome će pripasti koja novoformirana parcela. Predmetom toga Sporazuma da je i dio nekretnina za koje tužitelj tužbom traži utvrđenje prava vlasništva. Tvrde da im nije poznato iz kojeg razloga taj Prijavni list nije nikada proveden u katastru, uslijed čega nije ni u zemljišnoj knjizi mogla biti razvrgnuta suvlasnička zajednica nekretnina, međutim ta činjenica da je bila dobro poznata pravnim prednicima stranaka ovog postupka, majci tužitelja, pa i tužitelju. Upravo tužitelj da je pred Općinskim sudom u Poreču – [adresa] podnio tužbu posl. br. P-30/14 (kasnije posl. br. P-2355/15) radi utvrđenja prava vlasništva na k. č. br. [katastarska čestica] koja je nastala cijepanjem nekretnina k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], a koji parnični postupak da je okončan nakon devet godina povlačenjem tužbe. Obzirom na navedeno, tužitelj da je već tada, dakle 2006. imao saznanja da nije samovlasnik dijela predmetnih nekretnina, a radi čega da je i pokrenuo parnični postupak radi utvrđenja prava vlasništva. Potvrđuju da se tuženik nalazi u nesmetanom posjedu utuženog dijela nekretnina jer mu to ostali suvlasnici dozvoljavaju, ali svi suvlasnici, pa tako i tužitelj, znaju da tužitelju ne pripada isključivo vlasništvo na utuženom dijelu nekretnine, već da su sve predmetne nekretnine u suvlasništvu. Ističu da posjed tužitelja nije nikada bio pošten, jer su tužitelj, a i njegova majka, imali saznanja da Sudska nagodba od 11. veljače 1975. nije nikada provedena u katastru, kao ni Prijavni list iz 1991., pa da stoga nisu isključivi vlasnici točno određenog dijela predmetnih nekretnina, nego samo suvlasnici. Tužiteljev posjed da nije pošten, niti kvalificiran, pa stoga predlažu odbiti tužbu i tužbeni zahtjev.
2.2. U podnesku od 28. lipnja 2019. (str. 81-82), tuženica ad1 ČM i tuženica ad2 HM ističu da iz sudske nagodbe nije jasno na koje se nekretnine ista odnosi, a još manje odnosi li se na utuženi geometrijski odijeljeni dio nekretnina, dok iz ostalih isprava da ne proizlazi da bi prednici tužitelja, a ni tužitelj stekli pravo vlasništva predmetnih nekretnina, već sasvim suprotno da su se stranke ove pravne stvari i njihovi prednici već ranije sporili u vezi istih nekretnina i da nikada nisu postigli sporazum o načinu razvrgnuća suvlasništva nekretnina i upravo iz tog razloga priloženi Prijavni list da nije nikada ni proveden u katastru i zemljišnoj knjizi. Naime, predloženi način parcelacije nekretnina da ne odgovara nikome osim tužitelju koji da želi na taj način prisvojiti dio nekretnina koji mu odgovara. Osim toga proizvoljno korištenje dijela nekretnine da nije dovoljno za stjecanje prava vlasništva kada nema poštenog, zakonitog, ni istinitog posjeda.
2.3. Podneskom od 19. lipnja 2020. (str. 120-121) tuženica ad1 ČM i tuženica ad2 HM pojašnjavaju da je tužitelj darovnim ugovorom sklopljenim s DM od pok. Č iz [adresa] primio na dar samo 1/5 dijela k. č. br. [katastarska čestica], jer je DM od pok. Č bio zemljišnoknjižni vlasnik samo 1/5 dijela naprijed navedene nekretnine, radi čega da je tužitelj u zemljišnoj knjizi i upisan kao suvlasnik u 1/5 dijela. DM pok. Č da nije mogao pokloniti tužitelju poseban dio naveden u tužbenom zahtjevu jer kao takav taj dio nije bio podijeljen prijavnim listom, a niti Sudskom nagodbom pa da mu DM nije mogao prenijeti više od onoga što je imao u trenutku darovanja. Osim toga, postavljenim tužbenim zahtjevom tužitelj da potražuje više od onog što mu pripada prema upisanom suvlasničkom omjeru u zemljišnoj knjizi, a iz tužbe da nije jasno temeljem čega bi tužitelju, na štetu tuženika, pripao upravo taj dio nekretnine i u tolikoj površini. Sudska nagodba iz 1975. na koju se poziva tužitelj i prema navodima tužitelja da predstavlja pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva - da ne obvezuje tuženicu ad1 ČM obzirom da njezin pravni prednik pok. TM nije bio potpisnik (stranka) iste, iz kojeg razloga tuženica ad1 ČM postavlja prigovor promašene pasivne legitimacije. Isto tako, tuženica ad2 HM postavlja prigovor promašene pasivne legitimacije obzirom da Sudska nagodba iz 1975. nije mogla biti obvezujuća prema pravnom predniku ove tuženice BM koji je suvlasnički udio predmetnih nekretnina kupio od DM kao savjestan kupac, pa prema načelu povjerenja u zemljišne knjige nije mogao biti vezan eventualnim obvezama po istoj sudskoj nagodbi. Nadalje, tuženice ističu da tužitelj tužbenim zahtjevom nije obuhvatio sve nekretnine koju su bile predmetom Sudske nagodbe iz 1975. iako je, jer tako proizlazi iz navoda tužitelja, pravna osnova stjecanja prava vlasništva posebnog dijela nekretnine upravo predmetna Sudska nagodba. Tuženice nadalje ističu i prigovor promašene aktivne legitimacije tužitelja jer eventualna prava po Sudskoj nagodbi pripadaju VM, majci tužitelja, koja je živa i koja je bila stranka i potpisnica Sudske nagodbe, a nikako tužitelju koji je svoj suvlasnički dio nekretnine dobio darovanjem od strica DM iz [adresa]. VM da je nakon sklapanja sudske nagodbe nastavlja koristiti istočni dio „Badnjevca“, a ne zapadni kakao je navedeno u nagodbi, nikada da se nije upisala kao vlasnik nekretnine u „Badnjevcu“, o čemu da je imala saznanja, kao i da je njezin brat DM (iz [adresa] – op.a.) pok. Č naslijedio sve nekretnine od oca (RM – op.a.). Tužitelj da tužbom traži utvrđenje prava vlasništva, a u biti da želi provesti prisilno razvrgnuće suvlasništva temeljem Sudske nagodbe koja nema uopće oznake nekretnina na koje se odnosi i temeljem prijavnog lista koji nije nikada proveden jer između stranaka nije nikada postignut dogovor. Predlažu odbiti tužbu i tužbeni zahtjev kao neosnovan i naložiti tužitelju da ovim tuženicama nadoknadi nastali trošak parničnog postupka.
2.4. U podnesku od 09. ožujka 2023. (str. 234-236) tuženica ad1 ČM i tuženica ad2 HM navode da je tužiteljev zahtjev za stjecanjem prava vlasništva dosjelošću na dijelu nekretnina (kako je navedeno u tužbenom zahtjevu) u cijelosti neosnovan iz razloga što tužitelj ne ispunjava zakonom propisane pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću. Tužiteljev posjed da nije pošten (savjestan) jer je tužitelj cijelo vrijeme znao da mu ne pripada pravo na posjed dijela nekretnina koje zahtjeva tužbom. Da je tužiteljev posjed bio nepošten (nesavjestan) da proizlazi iz same činjenice da je tužitelj svo vrijeme znao da je potrebno izraditi prijavni list kako bi se stranke podijelile prema Sudskog nagodbi od 11. veljače 1975., a što nije nikada učinjeno. Pored toga, tužitelj da je darovanjem od darovatelja DM (iz [adresa] – op.a.) tek 2001. stekao suvlasnički udio nekretnine k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], a do sklapanja tog ugovora o darovanju da je došlo upravo zato što je tužitelj dobro znao da njegovi prednici pa ni on, nije vlasnik predmetnih nekretnina. Tuženica ad1 ČM i tuženica ad2 HM dozvoljavajući tužitelju da kosi travu na predmetnom posebnom dijelu nekretnine, da nisu pristale da on postane vlasnikom tog dijela nekretnine jer se između stranka dobro znalo da su nekretnine u suvlasništvu i da dioba suvlasništva među strankama i njihovim prednicima nije uspjela, odnosno da je svaki dio predmetnih nekretnina u suvlasništvu. Suvlasništvo među strankama da nije nikada prestalo, a poštenje posjeda kod tužitelja da nije nikada ni postojalo jer su njegovi prednici, a i on itekako dobro znali da nekada zaključena sudska nagodba nije nikada provedena u zemljišnoj knjizi i da njegovim prednicima, a ni njemu ne pripada točno određeni dio nekretnina. Naime, o tome da je oduvijek i postojao spor među strankama. Stranke razvrgnuće nekretnina da nisu nikada sprovele i dobro da se znalo da su stranke postupka suvlasnici nekretnina i da svi zajedno imaju suposjed nekretnina. Iz razloga što jedini tužitelj živi u blizini nekretnina, a tuženice u Rijeci, životno da jest da je isti nekretnine češće posjedovao i koristio, no koristile bi ih i tuženice kada bi dolazile u Istru. Tuženica ad1 ČM i tuženica ad2 HM da ni u jednom trenutku nisu priznale tužitelju pravo na vlasništvo određenog dijela nekretnina i u tom smislu protivile su se njegom posjedu određenog dijela utuženih nekretnina. Dalje, tvrde da tužitelj ovom tužbom želi provesti diobu ili razvrgnuće suvlasništva među strankama, što nije dopušteno, ni osnovano. Nadalje, tužbeni zahtjev da je moguće neosnovan i iz razloga što prema postojećem Zakonu o poljoprivrednom zemljištu, poljoprivredno zemljište nije moguće cijepati.
2.5. U svom odgovoru na tužbu tuženice ad3 ŠM i ad4 LM (str. 19) se protive tužbi i tužbenom zahtjevu te poriču da bi tužitelj bio u samostalnom posjedu spornog dijela k. č. br. [katastarska čestica] sve k. o. [katastarska općina]. Predlažu odbiti tužbeni zahtjev.
2.6. Na ročištu koje je održano dana 10. lipnja 2024. (str. 290-292) tuženica ad3 ŠM, tuženica ad4 LM i tuženik ad5 ĐM tvrde da tužitelj nije dosjelošću mogao steći pravo vlasništva na dijelu nekretnina kako je to navedeno u petitu tužbe, s obzirom da vlasnikom tog dijela nije mogao postati ni na temelju Sudske nagodbe od 11. veljače 1975. na temelju podobnog prijavnog lista koji nije nikada sastavljen, niti po drugom pravnom osnovu, odnosno eventualnom darovanju od strane majke tužitelja. U najmanju ruku posjed tužitelja da je postao nepošten barem od 2006. imajući u vidu donesenu odluku u predmetu posl. br. P- 293/06.
3. Na ročištu koje je održano dana 18. lipnja 2019. (str. 61-62) tužitelj je povukao tužbeni zahtjev u odnosu na nekretninu k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], pa kako se tuženici u roku od 15 dana od dana obavijesti o tom povlačenju nisu o tome izjasnili, smatra se da su pristali na to povlačenje, te je na temelju odredbe čl. 193. st. 2. ZPP odlučeno kao u točki I. izreke rješenja.
3.1. Na istom je ročištu tužitelj precizirao tužbeni zahtjev, te traži donošenje presude kojom će se utvrditi da je tužitelj vlasnik dijela nekretnina k. č. br. [katastarska čestica], obje k. o. [katastarska općina], koji dio predmetnih nekretnina je prikazan na skici lica mjesta od 17. lipnja 2019., izrađenoj po stalnom sudskom vještaku Eduardu Klimanu, zelenom šrafurom i crvenom linijom, te točkama A, B, C, D, E, ukupne površine 1191 m2, a koja skica čini sastavni dio presude, pa je tužitelj na temelju te pravomoćne presude i navedene skice, ovlašten ishoditi cijepanje predmetnih nekretnina, na način da se od označenog dijela k. č. br. [katastarska čestica], obje k. o. [katastarska općina], formira nova katastarska čestica – nova nekretnina, te izvrši uknjižba prava vlasništva na novoformiranoj nekretnini na ime tužitelja. Tako tužitelj traži i podneskom od 19. veljače 2020. (str. 105). O povlačenju tužbe u odnosu na k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] je ranije bilo riječi pod točkom 1.2. obrazloženja.
4. U dokaznom postupku pročitano je: izvadci iz zemljišne knjige (str. 4-5, 31- 34), skica lica mjesta od 21. ožujka 2014. (str. 6), izvod iz katastarskog plana (str. 7), zapisnik od 11. veljače 1975. posl. br. I-72/74 (str. 35-36), skica lica mjesta od 17. lipnja 2019. (str. 62), zapisnik od 04. prosinca 1984. posl. br. R-359/84 (str. 64), rješenje posl. br. R-359/84 od 04. prosinca 1984. (str. 65-66), kopija plana (str. 67), dopis Općine Poreč, Odsjeka za prostorno planiranje, građevinarstvo, zaštitu okoliša i komunalne poslove od 10. lipnja 1992. (str. 68), uvjerenje od 10. lipnja 1992. (str. 69), prijavni list od 24. kolovoza 1991. (str. 70-74), ugovor o darovanju nekretnina od 23. ožujka 2001. (str. 74-76), rješenje posl. br. Zp-96/98 (str. 77), porezno rješenje od 16. svibnja 2001. (str. 78), međupresuda Okružnog suda u Puli posl. br. P-246/70-4 od 29. travnja 1971. (str. 255-257), prijedlog za izvršenje (str. 258-259), presuda zbog izostanka posl. br. P-145/88-5 od 22. rujna 1988. (str. 265-267), rješenje posl. br. Zp- 34/74 od 29. srpnja 1974. (str. 268), rješenje posl. br. I-72/74 od 04. rujna 1975. (str. 269), dopis Općine Poreč, Općinskog sekretarijata za poslove uprave od 10. lipnja 1992. (str. 272), proveden je uviđaj na licu mjesta na k. č. br. [katastarska čestica], obje k. o. [katastarska općina] uz sudjelovanje mjerničnog vještaka Eduarda Kilmana, provedeno je mjernično vještačenje po istom vještaku, saslušani su svjedoci H JM, IM, ĆM, FM i MM, te je proveden dokaz saslušanjem stranaka i to tužitelja, te tuženice ad1 ČM. Također, izvršen je uvid u predmete posl. br. P-145/88, P-293/06, P-246/70, I-72/74, P-30/14, R-359/84 i R1-238/17, a tijekom postupka saslušana je kao svjedok LM, koja je ranije do djelomičnog povlačenja tužbe kako je odlučeno u toki II. izreke rješenja i kako je prethodno obrazloženo bila stranka u postupku (tuženica ad4).
5. Tužbeni zahtjev (kako je naveden u točki I izreke presude i kako je preciziran na ročištu 03. prosinca 2024.) je osnovan.
6. Čitanjem izvatka iz zemljišne knjige (str. 4, 33-34) utvrđeno je da tužitelj dolazi upisan kao suvlasnik 1/5 dijela k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], a da tuženice ad1 ČM i tuženica ad2 HM dolaze upisane kao suvlasnice predmetne nekretnine svaka u 2/5 dijela. Obzirom na navedeno i postavljeni tužbeni zahtjev na utvrđenje prava vlasništva, te trpljenje zemljišnoknjižnog upisa istog na predmetnoj nekretnini tuženice ad1 ČM i tuženica ad2 HM, su pasivno legitimirane u ovom postupku i taj je njihov prigovor neosnovan.
7. Čitanjem izvatka iz zemljišne knjige (str. 5, 31-32) utvrđeno je da tužitelj ne dolazi upisan kao suvlasnik k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] kako to tvrdi u tužbi, već da su suvlasnici predmetne nekretnine tuženici i to: tuženica ad1 ČM u 6/15 dijela, tuženica ad2 HM u 2/5 dijela (tj. 6/15 dijela), te tuženica ad3 ŠM, tuženica ad4 LM i tuženik ad5 ĐM, svaki u 1/15 dijela. Ovo će biti bitno vezano za trošak kako slijedi nastavno, a kako je spomenuto pod točkom 1.2. obrazloženja.
8. Obzirom na navedeno i postavljeni tužbeni zahtjev valja istaknuti da su svi tuženici nužni i jedinstveni suparničari u odnosu dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na nekretninu k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] (koji dio tužbenog zahtjeva je povučen na ročištu 03. prosinca 2024.), te da su jedinstveni i nužni suparničari u odnosu na dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na nekretninu k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] - samo tuženice ad1 ČM i tuženica ad2 HM. Ovo će također biti bitno za odluku o troškovima postupka o čemu još i nastavno.
9. Čitanjem skice lica mjesta od 21. ožujka 2014. (str. 6) i izvoda iz katastarskog plana (str. 7) nisu utvrđene odlučne činjenice u ovom postupku.
10. Čitanjem zapisnika od 11. veljače 1975. posl. br. I-72/74 (str. 35-36) utvrđeno je da je isti sastavljen na licu mjesta (u zapisniku očito omaškom piše u mjestu Kadumi umjesto u [adresa]) pa da su se stranke nagodile u pogledu fizičke diobe nekretnina na način da:
I Tražitelju izvršenja (DM iz C – op.a.) pripadne u samovlasništvo sjeverni dio kuće, štale i dvorište (računajući od sjevernog ruba zida baladura sjeverozapadno preko dvorišta do točke na štali gdje se nalazi drugi po redu "palin za električnu struju"), time što ima pravo služnosti isključivog korištenja sadašnjih ulaznih vrata radi pristupa u svoje prostorije, obzirom da će po izvršenom cijepanju prostor sadašnjih ulaznih vrata biti uključen u južnu parcelu (koja će pripasti izvršenicima, a nju izvršenici daruju VM, također stranci predmetne sudske nagodbe-kako dalje stoji u točki II predmetne sudske nagodbe).
II Izvršenici RM i KM suglasno izjavljuju da svoj suvlasnički dio prepuštaju svojoj kćerki VM rođ. KM iz [adresa], tj. da joj ga daruju. III Slijedom toga (točke II) VM rođ. KM da će dobiti u samovlasništvo južni dio parcele prema izvršenom cijepanju.
IV Stranke utanačuju da se vrtovi koji inače nisu predmetom postupka (a u naravi se zovu "Badnjevac" i "vrt iza kuće") podijele na način da:
1. tražiteljima izvršenja (DM) pripadne vrt istočno od kuće u visini cijepanja kuće i vrt preko puta kuće zvani "Badnjevac" i to istočni dio,
2. ostali dijelovi vrta, tj. južni dio iza kuće i zapadni dio "Badnjevca" da pripadaju VM, a sve u skladu sa katastarskim brojevima i cijepanjem koje će ispostaviti geometar GM.
V Stanke su suglasne da VM rođ. DM dobiva pravo nužnog prolaza preko dvorišta radi korištenja glavnih ulaznih vrata korte.
VI Stranke suglasno utanačuju da tom nagodbom tražitelj izvršenja (DM) ustupa VM veće dijelove, pa da će mu na ime toga ona platiti 5 miliona starih dinara, i to na način da će mu 2 miliona starih dinara platiti odmah, što on potvrđuje potpisom zapisnika, a preostalih 3 miliona starih dinara da će mu platiti u roku godinu dana.
VII Stranke su se usuglasile da se na temelju predmetne sudske nagodbe i prijavnog lista kojeg će sačiniti geometar donese rješenje koje će prikazati ovakvu diobu, te da se unaprijed odriču prava na žalbu na isto ukoliko to rješenje bude u skladu s nagodbom.
VIII Stranke su utanačile da tražitelj izvršenja (DM) ima pravo služnosti uporabe cisterne kao i do sada, jer će sada cisterna biti vlasništvo VM uz dužnost da isti sudjeluje u popravku cisterne, svaka strana po polovicu troškova. IX RM i DM posebno utanačuju da više nemaju jedan prema drugom nikakvih potraživanja, a konkretno da se RM odriče od DM tražiti iznos 100 hiljada starih dinara. Posebno su još stranke ugovorile (točka XI) da VM ima pravo služnosti upotrebe sadašnjih zajedničkih stepenica i to još pet godina, jer je dužna napraviti si posebne stepenice, a istodobno i u istom roku DM treba napraviti poseban ulaz u svoj podrum, a dotle ima pravo korištenja ovog ulaza.
10. Ovdje će se odmah pojasniti, a što među strankama i nije sporno:
- VM je majka tužitelja, a njezini roditelji su RM i KM; - DM je bio brat RM i riječ je o DM od oca Č; stric pravne prednice tužitelja,
- DM iz [adresa] je sin RM, i riječ je o bratu VM; brat pravne prednice tužitelja.
11. Čitanjem zapisnika od 04. prosinca 1984. posl. br. R-359/84 (str. 64) i rješenja posl. br. R-359/84 od 04. prosinca 1984. (str. 65-66) utvrđeno je da je nakon sklapanja ranije opisane Sudske nagodbe od **.**.1975. DM (od pok. Č, stric VM) kao predlagatelj pokrenuo parnični postupak protiv protustranka VM i TM kao prostustranka "radi diobe zajedničkih nekretnina", a u kojem postupku je predmet razvrgnuća bila između ostalih i nekretnina koja je predmetom ovog postupka k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] na koju je tada (04. prosinca 1984.) dolazio upisan DM u 3/5 dijela, a VM i TM svaki u 1/5 dijela. U tom se postupku VM protivila razvrgnuću suvlasništva jer je tvrdila da je ono već provedeno Sudskom nagodbom od 11. veljače 1975., slijedom čega je predlagatelj DM upućen sa svojim zahtjevom radi diobe nekretnina na parnicu. U tom je postupku VM tvrdila da vrt zvani "Badnjevac" čine nekretnine oznake k. č. br. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina], a iste su prikazane na kopiji plana od 05. svibnja 1989. (str. 67).
12. Čitanjem dopisa Općine Poreč, Odsjeka za prostorno planiranje, građevinarstvo, zaštitu okoliša i komunalne poslove od 10. lipnja 1992. (str. 68, 272) utvrđeno je da su Prijavnim listom od 24. kolovoza 1991. formirane tri građevinske parcele i to: k. č. br. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina]. Iz uvjerenja od 10. lipnja 1992. (str. 69) proizlazi da su navedene građevinske parcele formirane od k. č. br. [katastarska čestica] i dijela k. č. br. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina], međutim kada se prijavni list od 24. kolovoza 1991. (str. 70-74) usporedi sa skicom lica mjesta od 17. lipnja 2019. (str. 62), valja zaključiti da isti u konačnici nije bio proveden kroz katastarski operat i zemljišnu knjigu. Iz navedenih isprava i to dopisa Općine Poreč, Odsjeka za prostorno planiranje, građevinarstvo, zaštitu okoliša i komunalne poslove od 10. lipnja 1992. proizlazi da je u tom postupku formiranja građevinskih parcela sudjelovao DM iz [adresa], te ZM (pravni prednik tuženice ad1 ČM).
13. Čitanjem ugovora o darovanju nekretnina od 23. ožujka 2001. (str. 75-76) utvrđeno je da je DM iz [adresa] kao darovatelj dana 23. ožujka 2001. darovao ovdje tužitelju kao daroprimcu k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] dana 23. ožujka 2001.
14. Čitanjem rješenja posl. br. Zp-96/98 (str. 77) utvrđeno je da se dana 17. svibnja 1999. tužitelj na temelju ugovora o darovanju nekretnina od 19. listopada 1998. uknjižio na nekretnine darovateljice ĆM.
15. Čitanjem poreznog rješenja od 16. svibnja 2001. (str. 78) utvrđeno je da je tužitelj naloženo plaćanje poreza na promet nekretnina na temelju ugovora o darovanju nekretnina od 22. ožujka 2001. (očigledno je riječ o ugovor od 23. ožujka 2001. - op.a.) na temelju kojeg da je tužitelj od darovatelja DM iz [adresa] stekao vlasništvo nekretnine k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] površine 1200m2. Iz ovog sud zaključuje da je tužitelju nije naloženo plaćanje poreza na promet suvlasničkog dijela nekretnine, već na predmetnu nekretninu u površini 1200m2.
16. Čitanjem međupresude Okružnog suda u Puli posl. br. P-246/70-4 od 29. travnja 1971. (str. 255-257) utvrđeno je da su suvlasnici nekretnina (koje su kasnije bile predmetom Sudske nagodbe od 11. veljače 1975. (riječ je o k. č. br. [katastarska čestica] zgr., 23/8, 211 i 406/5 (kako to proizlazi iz skice rbr. 42 (str.311) uz nalaz i mišljenje vještaka E. Klimana, o kojem još i nastavno)) vodili parnični postupak vezano za razvrgnuće suvlasništva istih, pa da su nakon toga, nakon donesene odluke, predmetne međupresude, a kojom je određeno razvrgnuće civilnom diobom – se drugačije sporazumjele predmetnom Sudskom nagodbom od 11. veljače 1975., kako je ranije obrazloženo. Dalje, čitanjem prijedloga za izvršenje (str. 258-259) utvrđeno je da su upravo na temelju te odluke (međupresude) kao tražitelji izvršenja DM, EM i OM (pravna prednica tuženice ad1 ČM, inače njezina baka i majka TM), protiv izvršenika RM i KM (djeda i bake tužitelja, roditelja VM/pravni prednici tužitelja) pokrenuli izvanparnični postupak posl. br. I-72/74 radi dozvole izvršenja putem javne dražbe radi razvrgnuća zajednice nekretnina, a u kojem postupku je u konačnici donesena ranije opisana Sudska nagodba 11. veljače 1975.
17. Čitanjem presude zbog izostanka posl. br. P-145/88-5 od 22. rujna 1988. (str. 265-267) utvrđeno je da je između tužitelja DM (iz [adresa] – op.a) kao tužitelja i VM kao tuženice vođen parnični postupak radi utvrđenja prava vlasništva nekretnina i ispravka sudskih rješenja, ali vezano za nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] zgr. i 407/1, obje k. o. [katastarska općina], koje su također bile predmetom Sudske nagodbe od 11. veljače 1975., međutim ne vezano i za nekretninu koja je predmetom ovog postupka. Dakle, iz te odluke suda nisu utvrđene odlučne činjenice u ovom postupku. Odlučne činjenice nisu utvrđene ni čitanjem rješenja posl. br. Zp-34/74 od 29. srpnja 1974. (str. 268) na temelju kojeg je dozvoljeno polaganje isprava u svrhu zabilježbe javne prodaje na temelju ranije opisane međupresude Okružnog suda u Puli posl. br. P-246/70-4 od 29. travnja 1971.
18. Čitanjem rješenja posl. br. I-72/74 od 04. rujna 1975. (str. 269) utvrđeno je da su na temelju ranije opisane Sudske nagodbe od **.**.1975. RM, EM i OM rođ. EM pripale u suvlasništvo, svakom u 1/3 dijela, k. č. br. [katastarska čestica], obje k. o. [katastarska općina], a VM u samovlast k. č. br. [katastarska čestica] zgr., 211/2 zgr. i k. č. br. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina].
19. Uviđajem na licu mjesta na k. č. br. [katastarska čestica], obje k. o. [katastarska općina] uz sudjelovanje mjerničnog vještaka Eduarda Kilmana, te provedenim mjerničnim vještačenjem po istom vještaku, a čiji nalaz i mišljenje sud drži potpunim razumljivim i u svemu sukladnim pravilima struke, pa ga stoga prihvaća u cijelosti utvrđeno je da je dio zemljišta koji je predmetom spora u naravi pokošena livada na kojoj su odložene stvari u vlasništvu tužitelja (drva, alati, stari kamion) oznake k. č. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] s tlocrtnom površinom prema službenom katastarskom stanju 1980 m2. Unutar te nekretnine predmet spora pokazan po tužitelju da je južni dio nekretnine i to upravo onaj koji je prikazan na skici lica mjesta – treća dopuna na str. 250 spisa površine cca 987 m2 (na temelju ovako utvrđenog sačinjen je geodetski snimak od 23. kolovoza 2024. (str. 316) koji se navodi u točki I izreke presude). Pokazani dio zemljišta zvan „Badnjevac“ u naravi da bi se sastojao od k. č. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina]. Također je utvrđeno da je za potrebe nagodbe geometar GM bio izradio parcelaciju – skicu izmjere red.br. 42 od 28. veljače 1975. (str. 311 spisa, o kojoj je i ranije bilo riječi) a gdje se vidi da je granica između k. č. br. [katastarska čestica] pomaknuta prema zapadu i prikazana crvenom bojom, a na predmetnoj je skici razvidno da bi novoformirana k. č. br. [katastarska čestica] imala pripasti VM, a novoformirana k. č. br. [katastarska čestica] DM. Sastavni dio parcelacijskog elaborata da je i obračun površina, koji je naknadno poništen iz nepoznatih razloga. Isto tako je utvrđeno da je na temelju predmetne skice izmjere izrađen prijavni list Up/I-45/1975 od 12. ožujka 1975, međutim u isti da nisu bile uključene promjene na k. č. br. [katastarska čestica]. Usporedbom predmetne skice izmjere red. br. 42, koja u konačnici nije provedena kroz katastar i zemljišnu knjigu, s geodetskim snimkom sačinjenim u ovom postupku 23. kolovoza 2024. (kako je ranije navedeno) utvrđeno je da je po predmetnoj Sudskoj nagodbi od 11. veljače 1975. pravnoj prednici tužitelja VM pripao dio nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] koji je u bitnom (jer tužitelj traži i jugoistočni dio koji je prema Skici izmjere red. br. 42 imao ući u novoformiranu k. č. br. [katastarska čestica]) predmetnom i ovog parničnog postupka međutim u manjoj površini. Naime, po Sudskoj nagodbi od 11. veljače 1975, a sukladno Skici izmjere red. br. 42 VM je imalo pripasti preko 1700m2 površine predmetne nekretnine dok tužitelj u ovom postupku traži 1110m2 površine budući ne traži sjeverni dio predmetne nekretnine.
20. U svom iskazu svjedok JM tvrdi da je u posjedu spornog dijela k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] - tužitelj i to otkad svjedok zna za sebe (rođen je 1964.), a tome nije proturječan ni iskaz svjedoka IM, koji navodi da mu je stanje posjeda predmetne nekretnine na način kako iskazuje, da je u samostalnom posjedu tužitelj, poznat od početka 1990-tih godina.
20.1. U svom iskazu svjedok ĆM (rođena 1938.), majka tužitelja (ranije Šop.a.) navodi da je nekretninu koja je predmetom postupka dala svome sinu, ovdje tužitelju, a tu parcelu da je njoj dao njezin otac (RM – op.a.). Otac da joj je rekao da će ta parcela biti njezina, a da nisu bili na sudu niti ništa. Njezin otac da je tu parcelu naslijedio od svog oca koji se isto zvao RM, a ne sjeća se kada je on umro. Djed RM da je imao tri kćerke od kojih je jedna umrla, pa da su ostale CMČ i AM, a pored njezinog oca da je imao još i sina DM i još jednog sina kojem ne zna ime jer je bio odselio ne zna kamo prije drugog svjetskog rata. Uglavnom djed RM da je bio usmeno rekao tko će što naslijediti od njegove djece tako da je njezinom ocu RM pustio ovo sporno zemljište. Ne zna ništa o nagodbi iz 1975. Majka da joj se zvala KM, a ona osobno da se vjenčala 1955. za AM i prezivala se AM sve dok joj muž nije umro, a nakon toga da je vratila djevojačko prezime RM. Ne sjeća se nagodbe po kojoj bi morala DM još tri miliona starih dinara iz 1975., i ne zna je li ju potpisala, ali navodi da je svome stricu DM nešto platila, ali ne zna što niti koliko. Predmetom spora da je parcela koju zovu „Badnjevac“, ali zapravo jedan njegov dio, i da ju "drži" njezin sin i to da je njegovo. Ne sjeća se kada je to dala svome sinu i ne zna kako je ovo sporno zemljište upisano u zemljišnim knjigama niti tko je upisan kao vlasnik.
20.2. U svom iskazu svjedok FM tvrdi da ne zna čije je to zemljište (koje je predmetom spora–op.a.) bilo u prošlosti s obzirom na to da nije rođena u [adresa] nego je u [adresa] došla živjeti 1968. godine i tada kada je došla da je držala da je to zemljište u vlasništvu RM, DM, SM i ŽM. Ne zna da su se oni podijelili vezano za „Badnjevac“, već tvrdi da su u zajedničkom vlasništvu bili braća i sestre i da se dijele sve do danas. Također je navela da sporno zemljište kosi tužitelj jer njemu smeta visoka trava, a tuženica da po toj zemlji šeta psa. Svi da hodaju po toj parceli također i ona. Tužitelj da na to spornom zemljištu drži drva od kad se grije na drva, odavno, ali ne zna od kada. Pijesak i kamion koji su na spornom zemljištu da su od tužitelja.
20.3. MM u svom iskazu tvrdi da je počeo sa svojom suprugom (tuženicom ad1 ČM – op.a.) dolaziti u [adresa] kod DM (iz [adresa], brata RM – op.a.) i SM (njegove sestre i sestre RM) koji su tu živjeli krajem 1980-ih godina. DM da je u to vrijeme 1980-ih u dvorištu kuća imao štalu i vola, a na zemljištu koje je predmetom ovog postupka da je držao „kopu“ sijena, stog. Tim sijenom da je hranio tog vola i ta "kopa" da je postojala još nekoliko godina nakon njegove smrti, a on da je umro 1989. ili 1990. SM da je bila umrla prije njega. I nakon njihove smrti, on i supruga da su nastavili dolaziti u [adresa]. Tužitelj u to vrijeme, dok je DM bio živ, da je bio zaposlen u državnoj službi, a nekoliko godina nakon njegove smrti da je je postao privatnik i počeo se baviti prijevozom pa da je tako počeo parkirati kamion na ovom spornom dijelu zemljišta, gdje je nekada bilo sijeno DM. Nakon što je počeo na tom spornom dijelu zemljišta parkirati kamion, da je oko 2000. godine stavio i drva. Obzirom da je na ovaj način počeo koristiti to zemljište, negdje prije 2000. da mu je njegova supruga (tuženica ad1 ČM), koja mu je to rekla, pa tako zna – u par navrata u razgovoru rekla da je cijela ta čestica nepodijeljena među suvlasnicima i tužitelj da joj je na to rekao da on to zna, no međutim da je nastavio na ovaj način na koji je opisao koristiti to zemljište i ne zna jesu li nakon toga tužitelj i njegova supruga dalje na tu temu razgovarali. To da je bilo nepodijeljeno vlasništvo, sve da je bilo neriješeno i visilo u zraku, a njegov tast TM, otac njegove supruge, da je hodao po sudovima i pokušavao nešto riješiti, ali da se to nikada nije riješilo i da je ostalo na rješavanje njegovoj supruzi. Dakle, nikada nitko od suvlasnika u cijelom tom razdoblju o koje iskazuje da nije tvrdio da bi bio samovlasnik točno određenog dijela „Badnjevca“ tako da niti tužitelj do ove tužbe nije nikada tuženici ad1 ČM tvrdio da je ovaj dio zemljišta koje je sada predmetom ovog postupka njegov. Isto tako ne zna da li je njegova supruga ikada razgovarala s ĆM o tome. Supruga da mu je samo rekla da je bila neka ostavina i da ĆM na dijelu „Badnjevca“ nije dobila ništa. Baku njegove supruge OM rođenu ĆM, da nije poznavao, a TM da mu nikada nije spominjao nikakvu diobu iz 1974. Supruga i on da su se vjenčali prije 50 godina i od tada da su dolazili u [adresa] vrlo često, svake godine, svaki godišnji odmor.
20.4. U svom iskazu ranije tuženica LM navodi da je njezin otac DM (iz [adresa]) brat tužiteljeve majke VM rođene DM. Tuženica ad1 ČM da joj je sestrična, jer je njezin djed RM bio brat od njezinog djeda (zapravo je bio brat od bake tuženice ad1 CMČ – op.a.). S tuženicom ad2 HM da nije u srodstvu. Njezin pok. otac DM da je darovnim ugovorom poklonio 1/5 dijela k. č. br. [katastarska čestica] tužitelju 2001. godine, a dioba 1975. da nije bila, jer tada njezin otac DM nije bio vlasnik te nekretnine, nego je to bio njezin djed RM. Njezin otac da je poklonio tu 1/5 tužitelju, jer je tužitelj tamo držao kamion, ali samo na toj 1/5 dijela, a drugi dio parcele da su koristili svi. Kada je ona postala vlasnicom 2009. nakon smrti oca i ona i svi drugi suvlasnici k. č. br. [katastarska čestica], da su se željeli podijeliti i da se to izvede na čisto, međutim da je došlo do ove tužbe. Zapravo razlog da se nisu podijelili da je jedna ranija tužba tužitelja koju je on bio podnio protiv suvlasnika, u jednom drugom parničnom postupku. Tužitelj da je znao da ima 1/5, a to da je znala i njegova mama. Nagodba iz 1975. da nije provedena jer nisu bili prisutni svi vlasnici. Vlasnici da su bili RM i od tuženice ad1 ČM tata, za kojeg ne zna kako se zvao. Nije joj poznato da bi majka tužitelja ĆM isplatila kakav novac po nagodbi. Tužitelj da koristi ovaj dio uz cestu gdje je parkiran njegov kamion i nitko da se nije protivio da taj dio koristi, jer da je on taj dio dobio od njezinog oca.
21. U svom iskazu tužitelj navodi da je 1975. na sud bio pozvan njegov djed RM i njegov brat DM (iz [adresa] – op.a.), ali to da nije ovaj DM otac od LM (iz [adresa] – op.a.) i oni da su se dogovorili o diobi na raspravi pred sudom, to da je ova nagodba I-72/74. Taj njihov dogovor da je trebao provesti GM. Međutim, kako to nije bilo provedeno u katastru i u zemljišnim knjigama 1980. kada je umro njegov djed RM, njegov dio da je automatski išao i na njegovog sina DM (iz [adresa] op.a.) oca LM. Vezano za to DM (iz [adresa] – op.a.) i tužiteljeva mama (brat i sestra) da su razgovarali pa da je rečeno da bi bilo lijepo da DM taj dio zapadnog [adresa] vrati VM rođ. DM i on da je na to pristao, ali sukladno njihovom dogovoru da nije to prepisao na nju, nego odmah na njezinog sina, odnosno tužitelja. Tako da je sklopljen taj darovni ugovor 2001., pa da DM nije tužitelju darovao predmetnu nekretninu zbog nikakvog kamiona kako tvrdi LM, nego iz ovih razloga. I prije i poslije tog darovanja tužitelj da je to zemljište koristio, jer je to zemljište od njegove mame, odnosno oduvijek da je bilo njihovo od te diobe iz 1975., a LM i oni iz [adresa] tu da nikada ništa nisu imali. Tom nagodbom da su sada tuženice ad1 ČM i ad2 HM kao potomci sestre njegovog djeda OM bile dobile jedan dolac i tim dobivenim zemljištem da su tada u vrijeme kada su to dobili, bile zadovoljne. Sada da se priča da je ovaj dio koji tužitelj ima - najljepši, ali najljepši da je nakon što ga je tužitelj uredio i održava ga. U vrijeme nagodbe iz 1975. tužitelja da je imao 18 godina, tako da se toga sjeća, što je bilo i kako je bilo. Da li je OM sudjelovala u toj nagodbi toga da se ne sjeća. Dalje, kroz postupak da se provlači je li po nagodbi izvršena isplata i u zapisniku piše da je 2 milijuna DM (iz [adresa] – op.a.), brat njegovog djeda, primio odmah, a druga 3 milijuna da mu je tužiteljeva majka trebala isplatiti u roku godinu dana. Novac za tu isplatu da nije imala, pa da joj ga je pozajmio sada pok. CB, koji je u međuvremenu umro i taj novac da su mu vratili, a što da može potvrditi njegov sin koji je živ - ČB. Tužitelj da je mislio da je ugovorom o darovanju s DM (iz [adresa]) dobio dio zemljišta koji je sporan, jer da je to baš ono što se poklapa s nagodbom. U posjedu tog dijela da je sigurno 60 godina, na način da su najprije u posjedu bili DM (iz [adresa]), VM i SM, a od 1974./1975 da je u posjedu spornog dijela njegova majka VM, koja je to dobila nagodbom kao i ostale nekretnine, međutim ovo cijepanje da nije provedeno jer je geometar preminuo, pa da je njegova majka njemu darovala sve nekretnine dobivene nagodbom. Nikada da se ni sa kim od tuženica nije svađao oko ovog spornog dijela. Iza njegovog djeda Č da su djeca VM i njezin brat DM, ali VM, rođ. SM, majka tužitelja da nije sudjelovala u diobi ostavine koliko zna, jer je ona sve dobila ovom nagodbom iz 1975. RM da je umro 1980. godine, a oni da su oduvijek držali da je ovo sporno zemljište od tužiteljeve majke na temelju ove nagodbe iz 1975. koju nije proveo GM. Tužiteljeva mama da je stupila u posjed te nekretnine koju je dobila prema nagodbi iz 1975. tada, te 1975. godine.
21.1. U svom iskazu tuženica ad1 ČM navodi da je pradjed tužitelja RM umro 1945. bez oporuke, pa da su ga po zakonu naslijedila njegova djeca, njih petero: RM, djed tužitelja; SM; ŽM, baka tuženice ad1 ČM; HB i DM (iz [adresa] – op.a.). Svako od njih da je dobio 1/5 zemlje pradjeda RM i nitko da se nije bio razdijelio, pa da se 1975. išlo u nagodbu da se razdijeli kuća i zemlja i da se zna što je čije. Te 1975. CMČ udana OM da je bila mrtva jer je umrla 1972., ona je tada živjela u [adresa], gdje je otišla sa svojim mužem 1947. Nju da je naslijedio otac tuženice ad1 ČM - TM i toj nagodbi on da nije bio prisutan iako je bio suvlasnik. U toj je nagodbi da je dijeljena kuća, jer je bila tako pregrađena da je veći dio bio na zapadnoj strani, a manji na istočnoj. U zapadnom dijelu da su živjeli SM i DM (iz [adresa]), a u istočnom VM majka tužitelja. Naime, otac RM da je svojoj kćerki VM, majci tužitelja, bio poklonio svoj dio kuće, pa da joj je i DM (iz [adresa]) bio prodao svoje 2/5 kuće i to je taj istočni dio gdje je ona živjela. U nagodbi da se spominje i L da joj RM poklanja i piše da će VM, odnosno DM izvršiti isplatu određenog novčanog iznosa u narednih godinu dana, a da li je isplata izvršena o tome tuženica ad1 ČM da nema saznanja. U zapadnom dijelu kuće, u zajedničkom domaćinstvu da su živjeli DM (iz [adresa]) i njegova sestra AM, pa u nagodbi da piše da će VM napraviti stepenice za svoj dio kuće, a da će DM (iz [adresa]) napraviti ulaz u svoj dio podruma sa zapadne strane kuće, međutim on to da nije napravio, nego je to napravio TM. DM (iz [adresa]) i AM da su imali stoku, pa su koristili zapadni dio [adresa], a mama tužitelja istočni. Ponavlja, da toj nagodbi iz 1975. njezin otac TM nije bio prisutan. Svoj dio [adresa] DM (iz [adresa]) da je prodao BM i sada da se kao suvlasnica pojavljuje tuženica ad2 HM, jer je BM njezin djed njoj to poklonio. SM da je je umrla prije DM (iz [adresa]), a on je umro 1990. godine. 1991. godine BM, koji je inače živio u [adresa] da je pozvao geometra da se izvrši cijepanje [adresa] jer je imao plan da si napravi kuću i štalu za konje. Kad je došao geodet da su bili prisutni DM (iz [adresa]), njezin otac TM i BM. Tada DM (iz [adresa]) da nije bio formalni vlasnik, već je to postao tek kad je ostavinska rasprava iza pok. RM postala pravomoćna. Njezin otac da je umro 2006. i ona da je jedini njegov nasljednik. Njezin otac TM da je znao za tu diobu iz 1975. i njima kući da je rekao: "kako to da ja nisam pozvan", a da li je to rekao i tužiteljevoj mami, to da ne zna. Kao dijete da je često dolazila u [adresa]. Koliko zna ova sudska nagodba da je ispravljena, ali ne može objasniti na koji način, na tom papiru da piše U ime naroda, jer je njezin otac bio primijetio da RM i VM dolaze upisani na istom suvlasničkom dijelu. Nije joj poznato je li VM sudjelovala u ostavinskom postupku iza pok. RM. Koliko joj je poznato RM da je oporučno ostavio svoju imovinu svome sinu DM kod kojeg je i živio. Rođaci iz [adresa] da su joj rekli da je DM darovao k. č. br. [katastarska čestica] tužitelju iz razloga jer da je majka tužitelja došla kod svog brata DM tražiti da joj da taj dio zemljišta jer da tužitelju to treba da bude upisan kao vlasnik zemljišta zbog prijevozničkog obrta kojeg je imao, jer da ne možeš biti vlasnik prijevozničkog obrta ako nemaš teren gdje ćeš držati vozila. U to vrijeme majka tužitelja da nije imala zemljište u [adresa], nego da je imala kuću, dvorište i vrt. Ovaj utuženi dio nekretnine da su koristili DM (iz [adresa]) i AM, te majka tužitelja i tužitelj, a tuženica ad1 ČM samo za istrčavanje pasa i otresanje pepela, međutim ona da je tužitelju bila rekla kad je tužitelj to počeo kositi, a to je bilo možda 1992. ili 1993. da nisu podijeljeni, da li on to zna, a on da je rekao da je to zemljište njegova mama dobila i on da ga je dobio od svoga barbe. Vezano za diobu BM da je bio sastavljen bio prijavni list, ali da nije nikada proveden. Kad su DM (iz [adresa] ) i SM umrli, to je bilo 1990. njihov zapadni dio da nije nitko koristio, a tužiteljeva mama da je nastavila koristiti istočni dio i nakon toga da je trebala biti provedena ova dioba koju je pokrenuo BM, koji je bio kupio dio od DM (iz [adresa]). BM da je to inicirao, ali se vratio u Kanadu i to da nije provedeno. Nekretnina koja je predmetom postupka prikazana na geodetskom snimku na str. 316, da joj je poznata u naravi i od kad zna za sebe pola te nekretnine i to ovaj zapadni dio - da su koristili SM i DM (iz [adresa]), a istočni majka tužitelja (ĆM, ranije VM). Navodi da je ona osobno bila rekla tužitelju da će morati riješiti pitanje suvlasništva, međutim on da je tvrdio da je to zemlja od njegove mame koju je ona dobila po nagodbi iz 1975. Nakon smrti DM (iz [adresa]) da je tužitelj počeo koristiti taj dio [adresa] koji je do tada koristio DM, a tome da se tuženici nisu protivili. Tužitelj da je morao znati da je jedan dio te nekretnine njezino suvlasništvo, ali da nikada s njom to pitanje nije pokušao riješiti. Sudska nagodba da nije nikada poništavana, ali da nije nikada po njoj niti postupljeno.
22. Uvidom u spis predmeta posl. br. P-145/88 nisu utvrđene odlučne činjenice u ovom postupku, jer je u tom postupku donesena presuda zbog izostanka posl. br. P- 145/88-5 od 22. rujna 1988. (str. 265-267) o kojoj je ranije bilo rečeno.
22.1. Uvidom u spis predmeta posl. br. P-293/06 (kasnije prešao u spis predmeta posl. br. P-30/2014, zatim u posl. br. P-2355/2015, te u posl. br. Pu P- 2229/15) utvrđeno je da je isti pokrenut tužbom podnesenom od strane i ovdje tužitelja CM dana **.**.2006. protiv tuženika TM, ŠB i DM, u kojoj tužbi je tužitelj CM tvrdio istovjetno tvrdnjama u ovom predmetu, te je tražio da se utvrdi da je vlasnik novonastale nekretnine k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], površine 1191 m2, a koja je nastala cijepanjem ranijih nekretnina k. č. br. [katastarska čestica], obje k. o. [katastarska općina], a što da su mu tuženici dužni priznati i izdati tužitelju valjanu tabularnu ispravu radi uknjižbe njegovog prava vlasništva u roku 15 dana ili da će takvu ispravu zamijeniti ova presuda. Predmetom tog parničnog postupka je dio nekretnine k. č. br. [katastarska čestica], koji je upravo i predmetom ovog parničnog postupka. Taj je parnični postupak okončan na način da je dana 04. studenog 2015. donijeto rješenje posl. br. 4 P-2355/15-79 da se smatra da je tužba povučena.
22.2. Uvidom u spis predmeta ovog suda posl. br. P-246/70 nisu utvrđene odlučne činjenice u ovom postupku, jer isti nije u vezi s predmetom ovog postupka. Međupresuda posl. br. P-246/70-4 od 29. travnja 1971. donesena je po Okružnom sudu u Puli. Odlučne činjenice utvrđene su čitanjem te odluke, kako je ranije obrazloženo.
22.3. Uvidom u spis predmeta posl. br. I-72/74, nisu utvrđene odlučne činjenice u ovom postupku, jer su odlučne činjenice utvrđene iz isprava koje se nalaze u tom predmetu (prijedlog tražitelja izvršenja i rješenje o izvršenju posl. br. I-72/74 od 25. lipnja 1974., međupresuda posl. br. P-246/70-4 od 29. travnja 1971.). Ipak, valja istaknuti da je u tom postupku koji je pokrenut 22. travnja 1974. sudjelovala OM rođ. DM, pravna prednica TM, odnosno ovdje tuženice ad1 ČM, te da je ista bila zastupana po punomoćniku odvjetniku Aleksandru Levaju koji doduše nije bio prisutan na ročištu 11. veljače 1975. kada je sklopljena sudska nagodba o kojoj je ranije bilo riječi, međutim ta činjenica, kao i činjenica da je zapravo u vrijeme sklapanja predmetne sudske nagodbe OM već bila preminula (1972., kako to tvrdi tuženica ad1 ČM) suprotno tvrdnjama tuženice ad1 ČM u okolnostima o kojima još i nastavno, nije odlučna u ovom parničnom postupku. O tome još i nastavno.
22.4. Uvidom u spis predmeta posl. br. R-359/84 nisu utvrđene odlučne činjenice u ovom postupku, jer su iste utvrđene čitanjem rješenja posl. br. R-359/84-5 od 04. prosinca 1984. o kojem je ranije bilo riječi.
22.5. Uvidom u spis predmeta posl. br. R1-238/17 (prešao u posl. br. Pu R- 246/2019) nisu utvrđene odlučne činjenice u ovom postupku, jer u predmetnom izvanparničnom postupku nije sudjelovao tužitelj kao stranka. Taj je izvanparnični postupak prekinut do pravomoćnog okončanja ovog parničnog postupka.
23. Ovdje prije svega valja istaknuti da su u pravu tuženice kada tvrde da tužitelj nije vlasništvo spornog dijela nekretnine stekao sklapanjem Sudske nagodbe od 11. veljače 1975. Naime, vlasništvo spornog dijela nekretnine na temelju predmetne Sudske nagodbe stekla je njegova pravna prednica VM rođ. DM i to na temelju pravnog pravila iz paragrafa 1045. Austrijskog općeg građanskog zakonika (Justizgesetzsammlung br. 1/1811 – OGZ, koji se tada primjenjivao) (u kojem se navodi da je promjena pogodba, kojom se jedna stvar daje za drugu, te da ta pogodba postane, nije potrebno da se stvar preda, već je predaja od potrebe samo da se ispuni pogodba promjene i da se steče vlasnost) budući je prema pravnim pravilima OGZ-a vlasništvo na nekretnini bilo moguće steći i bez upisa prava vlasništva u zemljišnoj knjizi, ako je ugovor kojim se nekretninama raspolagalo bio izvršen. Za takvo utvrđenje je u postupku bilo potrebno utvrditi jesu li nekretnine koje su bile predmetom te Sudske nagodbe doista i predane u posjed pravnoj prednici tužitelja, odnosno tražiteljima izvršenja kao strankama predmetne Sudske nagodbe, a sukladno istoj. Stoga je za ovaj postupak odlučno jesu li realni dijelovi nekretnina koje su bile predmetom Sudske nagodbe bili predani u posjed pravnoj prednici tužitelja, odnosno tražiteljima izvršenja kao strankama predmetne nagodbe, a sukladno nagodbi - a irelevantno je zapravo za stjecanje prava vlasništva utužene nekretnine od strane tuženica ad1 ČM i ad2 HM slijed koji one ističu u ovom postupku budući da za njihov upis nisu bile ispunjene zakonske pretpostavke za stjecanje prava vlasništva, kada zapravo prednici ovih tuženica, i njihovi prednici, više i nisu bili vlasnici realnog dijela nekretnine koja je predmetom ovog parničnog postupka, te i nisu imali pravo raspolagati istim niti su bili ovlaštenici prijenosa prava vlasništva predmetne nekretnine, ukoliko je istinita tvrdnja tužitelja da je nekretnina koja je predmetom ovog postupka bila predana u posjed njegovoj majci, nakon što je predmetna nagodba bila sklopljena. Naime, pravna prednica tužitelja ĆM (ranije VM) je vlasništvo predmetne utužene nekretnine (pod ranije opisanim pretpostavkama, o čemu još i nastavano) stekla upravo na temelju pravnog pravila paragrafa 1045. OGZ, a ne na temelju zakona dosjelošću, radi čega se pretpostavke za stjecanje prava vlasništva na temelju zakona dosjelošću u odnosu na nju, neće posebno obrazlagati.
23.1. Nastavno na ovo, među strankama nije sporno da predmetna sudska nagodba nije provedena u katastru i zemljišnim knjigama samo u odnosu na nekretnine zvane "Badnjevac" i to konkretno k. č. br. [katastarska čestica], obje k. o. [katastarska općina], dok je ista u cijelosti provedena u odnosnu na sve preostale nekretnine, tako da je irelevantan navod tuženica da sklapanju predmetne sudske nagodbe nije bila prisutna i njihova pravna prednica OM rođ. ĆM, kada je nedvojbeno da su istoj po predmetnoj sudskoj nagodbi (jer je ista u sudskoj nagodbi jedna od tražiteljica izvršenja) pripale određene nekretnine i to "sjeverni dio kuće, štale i dvorišta (odnosno prema skici red. br. 42 (str. 311) k. č. br. [katastarska čestica]), a i sama tuženica ad1 ČM to potvrđuje u svom iskazu kada navodi da je predmetnom sudskom nagodbom bila podijeljena kuća u kojoj su živjeli DM (iz [adresa]) i SM, te VM, pa da je njezin otac TM u konačnici postupio po predmetnoj sudskoj nagodbi umjesto DM (iz [adresa]), te napravio ulaz u svoj dio podruma sa zapadne strane kuće. Također navodi da njezin pravni prednik, odnosno Paulinin nasljednik njezin otac TM, za predmetnu sudsku nagodbu znao i da se čudio što nije bio pozvan na ročište, međutim da ne zna je li se vezano za to obratio konkretno pravnoj prednici tužitelja, njegovoj majci VM.
23.2. Dalje, u svom iskazu tužitelj tvrdi da je u posjed spornog dijela nekretnine koja je predmetom ovog postupka, njegova majka VM stupila nakon sklapanja predmetne Sudske nagodbe, kojem dijelu iskaza nije suprotan ni iskaz tuženice ad1 ČM koja tvrdi da su nakon sklapanja predmetne Sudske nagodbe zapadni dio [adresa] koristili DM (iz [adresa]) i SM, jer da su oni držali stoku, a majka tužitelja da je koristila istočni dio [adresa], a utuženi dio nekretnine da su koristili dakle DM (iz [adresa]), SM, majka tužitelja i tužitelj, a tuženica ad1 ČM samo za istrčavanje pasa i otresanje pepela. Navod ove tuženice potvrđuje svojim iskazom svjedok MM kada tvrdi da je na spornom dijelu nekretnine DM (iz [adresa]) držao stog sijena sve do svoje smrti 1989. ili 1990., međutim niti njegov iskaz nije protivan iskazu tužitelja, jer niti tuženica ad1 ČM, a ni ovaj svjedok ne tvrde da u posjedu određenog dijela utuženog dijela nekretnine koja je predmetom ovog postupka, ne bi bila i majka tužitelja VM, već suprotno proizlazi iz njihovih iskaza, tj. da je i majka tužitelja bila u suposjedu spornog utuženog dijela nekretnine koja je predmetom ovog postupka, a koja nekretnina je dio kompleksa zvanog "Badnjevac". Da je tome tako sud zaključuje i iz iskaza tužitelja, a koji u tom dijelu ni na koji način drugim provedenim dokazima nije doveden u pitanje, kada tvrdi da je njegova mama iz [adresa] preselila u Poreč 2000. godine, a iz provedenih dokaza proizlazi, što zapravo među strankama nije sporno, da je majka tužitelja nakon sklapanja predmetne sudske nagodbe živjela upravo u [adresa] u kući koju je predmetnom Sudskom nagodbom dobila u vlasništvo, a koja kuća se nalazi u neposrednoj blizini nekretnine koja je predmetom ovog postupka.
23.3. Dalje, među strankama nije sporno da je pravna prednica tužitelja njegova majka VM, u posjedu spornog dijela nekretnine ostala nakon smrti pok. DM (iz [adresa]), kada i sama tuženica ad1 ČM u svom iskazu tvrdi da su utuženi dio nekretnine koristili do njegove smrti zajednički DM [adresa], SM i VM, da bi predmetni dio 1992. počeo koristiti tužitelj. Kada se ima u vidu tvrdnja tuženice ad1 ČM da je ona tek tada, kada je tužitelj stupio u samostalan posjed predmetne nekretnine, istome rekla da li on zna da je to zemljište u suvlasništvu, da joj je tužitelj odgovorio da je to njegovo zemljište, da ga je njegova mama dobila, te da ga je dobio i on "od svog barbe", a u kontekstu i svega ranije utvrđenog kako je obrazloženo, a posebno i vezano za utvrđenje da je tužitelj knjižen na nekretnine svoje majke 1999., a što je utvrđeno čitanjem rješenja posl. br. Zp-96/98 (str. 77) stajalište je suda da je tužitelj u samostalnom i poštenom posjedu iste još od 1989. godine (jer se njegov posjed nastavlja na samostalan posjed njegove pravne prednice, a te je godine umro DM iz [adresa], zajedno kojim je prednica tužitelja bila u suposjedu [adresa]), jer s obzirom na sve okolnosti tuženice u ovom postupku nisu dokazale da su tužitelj ili njegova pravna prednica znali ili mogli znati da im pravo na posjed sporne nekretnine ne pripada. Naime, i njegova pravna prednica i sam tužitelj su držali da im pravo na posjed predmetne nekretnine (koja je utužena u ovom postupku) pripada na temelju sklopljene sudske nagodbe, koja doduše nije provedena u zemljišnim knjigama i katastarskom operatu iz nepoznatih razloga, ali je dogovorena među suvlasnicima nekretnina koje su bile predmetnom diobe u postupku koji se kod ovog suda vodio i provedena u bitnom kako je dogovoreno, pa i vezano za utuženu nekretninu kada se ima u vidu da je DM (iz [adresa]), bio jedini stjecatelj, pored VM, u odnosnu na koga nije provedena parcelacija sukladno Skici red. br. 42, vezano za nekretnine k. č. br. [katastarska čestica], obje k. o. [katastarska općina], međutim sukladno tom dogovoru VM i DM (iz [adresa]) su ostali suposjednici k. č. br. [katastarska čestica], obje k. o. [katastarska općina], budući su oni u [adresa] i živjeli.
24. Obzirom na utvrđeno čitanjem predmeta posl. br. P-293/06 kako je ranije obrazloženo, stajalište je suda da ni podnošenje tuže u tom predmetu nije okolnost koja bi upućivala na to da bi tužitelj imao dovoljno razloga posumnjati da mu pravo na posjed utuženog dijela nekretnine ne pripada, a s obzirom na sve navedeno.
25. Posjed je pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada (čl. 18. st. 3. ZV). Takvu je odredbu zakona sadržavao i ranije važeći Zakon o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (Sl. list SFRJ 6/1980, 36/1990, NN br. 53/1991, 91/1996, dalje: ZOVO, koji je bio na snazi do 01. siječnja 1997.) u čijoj je odredbi čl. 72. st. 21. bilo propisano da je posjed savjestan ako posjednik ne zna ili ne može znati da stvar koju posjeduje nije njegova (savjesnost posjeda se pretpostavlja (čl. 72. st. 3. ZOVO)). Tako propisuje i ZV: Posjed se smatra poštenim, osim ako se dokaže suprotno (čl. 18. st. 5. ZV-a).
26. Stajalište je suda da su tuženice u ovom postupku trebale dokazati da posjed tužitelja, odnosno njegove pravne prednice VM nije bio pošten, odnosno da nije bio savjestan i/ili da nije bio samostalan, a da iste to nisu dokazale, budući da zapravo poštenje posjeda tužitelja, odnosno ranije njegove pravne prednice, nitko nikada nije dovodio u pitanje, osim što je tuženica ad1 ČM tužitelju rekla, kada je on postao samostalni posjednik, da su oni (stranke postupka – op.a.) "još uvijek u suvlasništvu", što je tužitelju, kao i njegovoj majci uostalom i bilo poznato jer su držali da je razlog tome što nije provedena Skica red. br. 42 (sa str. 311), a koja je imala biti provedena sukladno sklopljenoj sudskoj nagodbi od 11. veljače 1975., tako da im je stanje u zemljišnim knjigama bilo poznato, ali su se s obzirom na sve navedeno i sklopljenu nagodbu držali vlasnicima utuženog dijela nekretnine i smatrali su da imaju pravo na posjed predmetnog utuženog dijela nekretnine, jer je tako među suvlasnicima dogovoreno i u realnosti provedeno kako je navedeno, pri čemu tužitelj u ovom postupku zapravo traži manje od onog što je predmetnom nagodbom dogovoreno.
27. Dakle, jedan od načina stjecanja prava vlasništva je i pravni institut dosjelosti. Dosjelost je stjecanje prava vlasništva neke stvari njezinim neprekidnim, samostalnim posjedovanjem kroz zakonom određeno vrijeme. Time se višegodišnjem posjedovanju priznaje vlasničkopravni učinak čime se uklanja razlika između faktičnog i pravnog. Pravni učinci dosjelosti nastupaju po samom zakonu čim se ispune sve propisane pretpostavke. U konkretnom slučaju tužitelj je sam i posredstvom svoje pravne prednice bio u samostalnom posjedu spornog dijela nekretnine u razdoblju od 1989. godine, pa se kao mjerodavne mogu uzeti odrebe čl. 159. str. 3. ZV u vezi s čl. 388. st. 2. ZV-a..
29. Napominje se također, da je sud u cijelosti prihvatio iskaze gore navedenih svjedoka koji su cijenjeni vjerodostojnim i iskaze tužitelja, te tuženice ad1 ČM budući svi ovi iskazi vezno za odlučne činjenice, kako je ranije obrazloženo zapravo i nisu međusobno proturječni.
30. U ukupnosti svih provedenih dokaza proizlazi da je tužitelj, sam i preko svoje prednice VM više od 20 godina u samostalnom i poštenom posjedu utuženog dijela nekretnine k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], te da je stoga stekao vlasništvo utuženog dijela nekretnine na temelju zakona, dosjelošću.
31. Sukladno odredbi čl. 11. st. 2. ZV-a posjed će se smatrati samostalnim, ako se ne dokaže suprotno. Stajalište je suda da to tuženice u ovom postupku nisu dokazale, jer to uostalom niti ne tvrde.
32. Prema odredbi čl. 159. st. 3. ZV-a samostalni posjednik nekretnine, kojemu je posjed barem pošten, stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom 20 godina neprekidnog, samostalnog posjedovanja. Odredba čl. 160. st. 2. ZV-a propisuje da se u vrijeme potrebno za dosjelost uračunava i vrijeme za koje su prednici sadašnjeg posjednika neposredno posjedovali kao zakoniti, pošteni i istiniti samostalni posjednici, odnosno kao pošteni samostalni posjednici.
33. Prema odredbi čl. 130. st. 1. ZV-a tko stekne pravo vlasništva nekretnine na temelju zakona (a tu spada dosjelost), ovlašten je ishoditi upis stečenog prava vlasništva u zemljišnoj knjizi, pa je slijedom svega naprijed navedenog odlučeno kao u točki I izreke presude.
34. Odluka o parničnom trošku iz točke II izreke presude temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP kojom je propisano da je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci i njezinu umješaču naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka.
34.1. Vrijednost predmeta spora utvrđena je rješenjem Općinskog suda u Puli; Stalna služba u Bujama – Buie posl. br. P-1443/2017-4 od 31. siječnja 2018. u iznosu ukupno 100.000,00 kn. Kako su predmetom spora dvije nekretnine, a ima ukupno 5 tuženika, vps. u odnosu na nekretninu 408/1, k. o. [katastarska općina] iznosi 50.000,00 kn, odnosno 6.636,14 eura, pa su tužitelju vezano za taj dio tužbenog zahtjeva priznati i dosuđeni troškovi sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/2023, dalje: Tarifa) i to za:
- zastupanje po punomoćniku odvjetniku za sastav tužbe zatraženih 132,72 eura (tbr. 7/1 Tarife), za zastupanje na ročištu 18. lipnja 2019. zatraženih 132,72 eura (tbr. 9/1 Tarife), za sastav podneska od 19. veljače 2020. zatraženih 132,72 eura (tbr. 8/1 Tarife), za zastupanje na ročištu 20. veljače 2020. zatraženih 132,72 eura (tbr. 9/1 Tarife), za sastav podneska od 25. lipnja 2020. zatraženih 132,72 eura (tbr. 8/1 Tarife), za zastupanje na ročištima 02. srpnja 2020., 02. listopada 2020. i 04. studenog 2020. ukupno zatraženih 398,17 eura (tbr. 9/1 Tarife), za sastav žalbe od 31. prosinca 2020. 250,00 eura (tbr. 10/1 Tarife), za zastupanje na ročištima 28. rujna 2023. i 08. travnja 2024. ukupno 100,00 eura (tbr. 9/5 Tarife), za sastav podneska od 07. travnja 2024. 200,00 eura (tbr. 8/1 Tarife), za zastupanje na ročištima 10. lipnja 2024., 20. lipnja 2024. i 03. prosinca 2024. ukupno 600,00 eura (tbr. 9/1 Tarife), dakle sveukupno za zastupanje 2.211,77 eura, uvećano za PDV u iznosu 552,95 eura, zatim sudsku pristojbu na tužbu, na presudu i na žalbu protiv presude u iznosu ukupno 451,24 eura, te predujam utrošen na uviđaje i mjernična vještačenja u iznosu ukupno 1.983,62 eura, ili sveukupno 5.199,58 eura.
34.2. Tužitelju nije priznat trošak zastupanja vezano za tužbeni zahtjev koji se odnosi na nekretninu k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] u iznosima koji premašuju one predviđene Tarifom, kao ni trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku za sastav žalbe od 13. prosinca 2019., budući je o tom trošku zastupanja odlučeno rješenjem ovog suda posl. br. 30 P-708/2022-77 od 16. studenog 2022. Nije mu priznat trošak sastava prigovora od 02. ožujka 2020., jer je stajalište suda da isti nije bio potreban trošak u smislu odredbe čl. 155. ZPP-a budući je predmetni prigovor tužitelja odbijen ovosudnim rješenjem posl. br. 30 P-708/2022-71 od 24. listopada 2022. Također tužitelju nije priznat trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku na ročištu 15. ožujka 2023., budući da na to ročište nije nitko pristupio i isto nije održano.
35. Kako je ranije bilo rečeno, vezano za dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na nekretninu k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] tužitelj je povukao tužbu, te je odlučeno kao u točki I izreke rješenja, a također je određeno da će se trošak odmjeriti u pismeno izrađenom rješenju koje će se dostaviti strankama. Nastavno na ranije navedeno VPS vezano za ovaj dio tužbenog zahtjeva iznosi 50.000,00 kuna, odnosno 6.636,14 eura.
35.1. Odredbom čl. 158. st. 1. ZPP-a propisano je da je tužitelj koji povuče tužbu dužan tuženiku naknaditi troškove postupka.
35.2. Vezano za ovo povlačenje tuženica ad1 ČM i ad2 HM, kao i tuženice ad3 ŠM i ad4 LM zatražile su parnični trošak, dok tuženik ad5 ĐM nije tražio parnični trošak. 35.3. Slijedom navedenog, tuženici ad1 ČM i ad2 HM priznat je i dosuđen slijedeći trošak prema VPS 50.000,00 kn/5=10.000,00 knX2=20.000,00 kn, odnosno 2.654,46 eura, sve sukladno Tarifi:
- za sastav obrazloženih podnesaka od 27. ožujka 2018., 28. lipnja 2019. i 19. lipnja 2020. ukupno 600,00 eura (tbr. 8/1 Tarife), za zastupanje na ročištu 28. ožujka 2018. u iznosu 50,00 eura (tbr. 9/5 Tarife), za zastupanje na ročištu 20. veljače 2020. u iznosu 100,00 eura (tbr. 9/2 Tarife), za zastupanja na ročištima 18. lipnja 2019., 02. srpnja 2020., 02. listopada 2020. i 04. studenog 2020. ukupno 800,00 eura (tbr. 8/1 Tarife), dakle sveukupno do donošenja ranije presude posl. br. P-300/2020-58 od 17. prosinca 2020., koja je ukinuta rješenjem Županijskog suda u Zagrebu posl. br. 54 Gž- 1321/2021-2 od 12. srpnja 2022. i predmet vraćen na ponovno suđenje – 1.550,00 eura, zatim za sastav podneska od 09. ožujka 2023. u iznosu 200,00 eura (tbr. 8/1 Tarife), za zastupanje na ročištima 28. rujna 2023. i 08. travnja 2024. u iznosu ukupno 100,00 eura (tbr. 9/5 Tarife), za zastupanje na ročištu 10. lipnja 2024. u iznosu 200,00 eura (tbr. 9/1 Tarife), za zastupanje na ročištu 20. lipnja 2024. ukupno 310,00 eura (tbr. 9/7, 39, 40 i 49 Tarife), za zastupanje na ročištu 03. prosinca 2024. u iznosu 200,00 eura (tbr. 9/1 Tarife), dakle sveukupno u ponovljenom postupku 1.010,00 eura, uvećano za PDV u iznosu 252,50 eura, tj. ukupno 1.262,50 eura, odnosno sveukupno 2.812,50 eura.
35.4. Tuženicama ad1 ČM i ad2 HM nije priznat trošak zastupanja u iznosima koji premašuju one predviđene Tarifom.
35.5. Tuženici ad3 ŠM i ad4 LM je također priznat i dosuđen slijedeći trošak prema VPS kako je ranije obrazloženo za tuženicu ad1 ČM i ad2 HM:
- za sastav odgovora na tužbu zatraženih 132,72 eura (tbr. 8/1 Tarife), za zastupanje na ročištu 18. lipnja 2019. zatraženih 132,72 eura (tbr. 9/1 Tarife), za zastupanje na ročištu 28. ožujka 2018. u iznosu 50,00 eura (tbr. 9/5 Tarife), za zastupanje na ročištima 02. srpnja 2020., 20. veljače 2020., 02. listopada 2020. i 04. studenog 2020. ukupno zatraženih 530,88 eura (tbr. 9/1 Tarife), dakle sveukupno do donošenja ranije presude posl. br. P-300/2020-58 od 17. prosinca 2020., koja je ukinuta rješenjem Županijskog suda u Zagrebu posl. br. 54 Gž-1321/2021-2 od 12. srpnja 2022. i predmet vraćen na ponovno suđenje – 846,32 eura, uvećano za 20% (sukladno tbr. 40 Tarife) 169,26 eura, te dalje za zastupanje na ročištima 28. rujna 2023. i 08. travnja 2024. u iznosu ukupno 100,00 eura (tbr. 9/5 Tarife), za zastupanje na ročištima 10. lipnja 2024., 20. lipnja 2024. i 03. prosinca 2024. u iznosu ukupno zatraženih 398,16 eura, dakle sveukupno u ponovljenom postupku 498,16 eura, uvećano za PDV u iznosu 124,54 eura, tj. 622,70 eura ili sve skupa 1.469,02 eura.
35.6. Tuženici ad3 ŠM i ad4 LM nije priznat trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku na ročištu 21. studenog 20196. jer na tom ročištu njihov punomoćnik nije bio prisutan, trošak sastava podneska od 19. studenog 2019. jer takav podnesak ne prileži spisu, kao ni trošak zastupanja na ročištu 20. listopada 2023., budući na to ročište nitko nije pristupio i isto je odgođeno. Također nije im priznat trošak zastupanja u iznosima koji premašuju one predviđene Tarifom.
U Poreču, 03. veljače 2025.
S u d a c:
Sanja Oroz
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove odluke dopuštena je žalba nadležnom Županijskom sudu u Zagrebu, a podnosi se putem ovog suda, u roku od 15 dana od dana dostave.
Dna:
1. Tužitelj p.p.,
2. Tuženice ad1, ad2, ad3, ad4 p.p.,
3. Skrbnik tuženika ad5.
