REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: Povrv-579/2023-7
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji Vanesi Brizić Bahun, na prijedlog višeg sudskog savjetnika-specijalista Maria Samardžića, u pravnoj stvari tužitelja Eos Matrix d.o.o., Zagreb, Horvatova 82, OIB:76674680107, zastupan po punomoćnici Sonji Šoštar, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika US iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, bez održavanja ročišta, 03. veljače 2025.
p r e s u d i o j e
I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Ivana Tadića iz Zagreba, poslovni broj Ovrv-130622/2022 od 23. siječnja 2023. kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 252,17 eura/1.900,00 kuna sa zateznim kamatama tekućima od 17. svibnja 2022. do isplate, po stopi do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.
II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak u iznosu od 155,94 eura sa zateznim kamatama tekućima od 03. veljače 2025.godine do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj je protiv tuženika podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave radi naplate iznosa od 252,17 eura sa zateznim kamatama tekućima od 17. svibnja 2022. do isplate, potražujući i troškove ovršnog postupka.
2. Rješenjem o ovrsi javnog bilježnika Ivana Tadića pod posl. br. Ovrv- 130622/2022 od 23. siječnja 2023. godine određena je ovrha, na koju je ovršenik (sada tuženik) pravovremeno podnio prigovor.
3. Povodom istaknutog prigovora, spis je od strane javnog bilježnika ustupljen ovom sudu i zaprimljen pod br. Povrv-579/2023 te je rješenjem istog suda od 12. rujna 2023. godine rješenje o ovrsi stavljeno izvan snage u dijelu kojim je određena ovrha i ukinute su provedene radnje te predmet upućen u parnični postupak.
4. U istom rješenju ovog suda od 12. rujna 2023., a koje su rješenje stranke uredno zaprimile, sud je upozorio stranke da sukladno odredbi članka 461.a stavak 6. i 7. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje:ZPP) u postupku u sporovima male vrijednosti u povodu prigovora protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave tužitelj (prije ovrhovoditelj) je dužan najkasnije u podnesku predanom sudu u roku od 15 dana od primitka rješenja, iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica te predložiti održavanje usmene rasprave, a tuženik (prije ovršenik) je dužan najkasnije u roku od 15 dana od primitka ovrhovoditeljevog podneska, iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica te predložiti održavanje usmene rasprave. Postupak u sporovima male vrijednosti pisani je postupak. Sud će u postupcima u sporovima male vrijednosti održati ročište ako to smatra potrebnim radi provođenja dokaznog postupka ili ako barem jedna od stranaka podnese takav obrazloženi prijedlog. Sud će rješenjem odbiti prijedlog stranke za održavanje ročišta ako smatra, s obzirom na okolnosti slučaja, da se pravično vođenje postupka može osigurati i bez održavanja ročišta. Protiv rješenja kojim se odbija prijedlog stranke za održavanje ročišta nije dopuštena posebna žalba. Na presude donesene u pisanom postupku ne primjenjuju se odredbe o ročištu za objavu presude iz članka 335. stavaka 6. do 12. ZPP. Sud će presudu u pisanim postupcima dostaviti strankama i umješačima prema odredbama ZPP-a o dostavi pismena.
5. Imajući u vidu da je sud uvidom u spis i njemu priležeću dokumentaciju nedvojbeno utvrdio kako nema potrebe za održavanjem ročišta u svrhu provođenja dokaznog postupka, uzevši pritom u obzir da je tuženik u prigovoru samo paušalno osporio dugovanje te da je podmirio sve obveze prema Hrvatskom Telekomu, ne predloživši niti jedan dokazni prijedlog u smislu čl. 219. ZPP-a u prilog svojih tvrdnji, to je sud u ovom predmetu donio presudu bez održavanja ročišta budući je postupak u sporu male vrijednosti pisani postupak, smatrajući da bi provođenje ročišta samo dovelo do odugovlačenja postupka i stvaranja dodatnog troška za stranke.
6. Budući da nitko nije obrazloženim prijedlogom zatražio provođenje usmene rasprave niti sud smatra potrebnim radi provođenja dokaznog postupka, sud je proveo dokaze priložene u spisu i to čitanjem isprava.
7. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka, ocjenom svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno kao i na temelju cjelokupnog postupka dokazivanja, a temeljem odredbe čl. 8 ZPP-a sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan. 8. Provedeni su dokazi uvidom u Izvadak iz poslovnih knjiga (list 7 spisa), Okvirni ugovor o cesiji (list 27-39 spisa), Aneks br. 1 (list 43-46 spisa), Aneks br. 2 (list 47-50 spisa), Aneks br. 3. (list-51-54 spisa), Dodatak Okvirnom ugovoru (list 55-57 spisa), Zahtjev i potvrda o zasnivanju pretplatničkog odnosa (list 79-81 spisa), račun (list 82 spisa), Posebni uvjeti poslovanja (list 77-78 spisa), Iskon cjenik usluga (list 84 spisa).
9. Na temelju priložene dokumentacije utvrđeno je:
-da je tuženik na temelju Zahtjeva za zasnivanje pretplatničkog odnosa Iskon internet d.d. od 28. rujna 2021. zasnovao ugovorni odnos za uslugu Net.Tv,
- pristupom zahtjevu tuženik je pristao na primjenu Općih uvjeta poslovanja Iskon Interneta za Iskon.Tv uslugu, a što je izričito navedeno u podnesenom zahtjevu,
-da su tuženiku dostavljene Potvrda o sklapanju ugovora koje sadržavaju jasne obavijesti o načinu sklapanja i izmjeni ugovora daljinskim putem, kao i pravu na jednostrani raskid ugovora,
-da je Okvirnim ugovorom o prodaji i ustupu potraživanja broj PP-01/2018 od 01. kolovoza 2018., Anksa br. 1 od 19. rujna 2019., Aneksa br. 2 od 24. siječnja 2021, Aneksa br.3 od 03. studenoga 2021. i Dodatka Okvirnom Ugovoru od 21. studenoga 2022. društvo Iskon Internet d.d. svoja potraživanja s osnove nenaplaćenih telekomunikacijskih usluga prema tuženiku ustupio tužitelju,
-da je izdan račun u iznosu od 1.900,00 kuna za Iskon.Tv prijemnik i Modem s dospijećem računa 15. svibnja 2022.
-da je račun izdan u skladu s Iskon cjenikom usluga.
10. Ustupanjem tražbine dolazi do promjene vjerovnika u obveznom odnosu. Ustupitelju Iskon Internet d.d. (cedentu) prestaje svojstvo vjerovnika, pa to svojstvo stječe primatelj (cesionar). U odnosu na dužnika od značaja je činjenica da je izvršeno ustupanje, jer tim trenutkom tužitelj kao cesionar postaje vjerovnik te sukladno članku 82. Zakon o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, dalje u tekstu: ZOO) za ustup tražbine nije potreban pristanak tuženika kao dužnika. Sve i pod pretpostavkom da tuženik nije zaprimio obavijest o prijenosu tražbine to ne znači da je Okvirni ugovor o prodaji i ustupu potraživanja nevaljan, jer obavijest dužnika nije pretpostavka valjanosti Okvirnog ugovora o prodaji i ustupu potraživanja (tako i u presudi Županijskog suda u Varaždinu, poslovni broj Gž-1608/17 od 24. rujna 2018.).
11. Slijedom navedenog, tvrdnje tuženika da nema nikakav dug prema tužitelju, odnosno njegov prigovor da nije bio obaviješten o prijenosu tražbine, ovaj sud ocjenjuje pravno nerelevantnim i neosnovanim.
12. U čl. 5. Posebnih uvjeta Iskon Interneta za Iskon.TV uslugu propisano je da terminalnu opremu koja se sastoji od modema i Iskon.Tv prijamnika, korisnik uzima u najam od Iskona. Korisnik je dužan u roku od najviše 30 dana od dana prestanka Korisničkog ugovora vratiti unajmljenu opremu Iskonu u stanju u kakvom ju je primio. 13. Iz dostavljenog računa proizlazi da je raniji vjerovnik (Iskon Internet d.d.) tuženiku ispostavio račun za nevraćenu terminalnu opremu-Iskon.TV prijemnik i modem, koji tuženik nije podmirio te da postoji dugovanje u iznosu 1.900,00 kuna. Tuženik niti ne tvrdi da je račun prema Iskon Internet d.d. platio, pa sud zaključuje da je nesporna činjenica o neplaćanju predmetnog računa.
14. Tužitelj je svoje potraživanje obrazložio dostavljenom dokumentacijom o sklapanju pretplatničkog odnosa i najmu opreme te je visinu potvrdio dostavljenim računom, koji je u skladu s Iskon cjenikom usluga. Ističe se da tuženik nije osporio predmetni račun, niti je tvrdio da je obveze prema ranijem vjerovniku Iskon Internet d.d. podmirio. Stoga sud zaključuje da tuženik nije ispoštivao svoje obveze preuzete iz ugovornog odnosa prema Iskon Internetu d.d., a kako je to potraživanje ranijeg vjerovnika preneseno na tužitelja, to proizlazi da postoji potraživanje tužitelja prema tuženiku u iznosu 252,17 eura / 1.900,00 kuna sa zateznim kamatama.
15. Slijedom iznijetoga, a kako tuženik nije podnio sudu nikakve dokaze u smislu odredbe čl. 219. st. 1. ZPP-a iz kojih bi proizlazilo da je podmirio sporno potraživanje dok je tužitelj dokazao svoje navode u odnosu na nepodmireno potraživanje izvatkom iz poslovnih knjiga, to je sud neprijeporno utvrdio da je tuženik sukladno čl. 9. ZOO-a koja propisuje da je sudionik u obveznom odnosu dužan ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje, kao i odredbe čl. 342. st. 1. ZOO-a koja propisuje da je vjerovnik u obveznom odnosu ovlašten zahtijevati od dužnika ispunjenje obveze, a dužnik dužan ispuniti je savjesno u svemu kako glasi, u obvezi podmiriti dugovanje prema tužitelju te je valjalo obvezati tuženika na platež predmetnog iznosa i održati na snazi platni nalog sukladno čl. 451. st. 3. ZPP-a sadržan u točki I rješenja o ovrsi za ukupan iznos od 252,17 eura/1.900,00 kuna s osnova glavnice uz zatezne kamate od dospijeća 17. svibnja 2022. do isplate, sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (Narodne novine broj 57/22, 88/22) te je stoga odlučeno kao u točki I izreke.
16. Tužitelju je dosuđena zatezna kamata primjenom zakonske odredbe čl. 29. st. 1. ZOO-a kojom je propisano da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze, duguje osim glavnice i zateznu kamatu utvrđenu zakonom, kao i sukladno odredbi čl. 183 st. 1. ZOO-a kojom je određeno da dužnik dolazi u zakašnjenje kad ne ispuni svoju obvezu u roku određenom za ispunjenje. Slijedom iznijetoga, to je tužitelj pravilno potraživao platež zatezne kamate počevši od dana 17. svibnja 2022., jer je dospijeće računa 15. svibnja 2022. kako to proizlazi iz točke I izreke presude po stopi sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a.
17. U odnosu na tuženikov prigovor zastare isti je neosnovan. Naime, utvrđeno je da je dospijeće računa 15. svibnja 2022., dok je prijedlog za ovrhu podnesen 27. prosinca 2022. te je time zastara prekinuta, dakle unutar jednogodišnjeg zastarnog roka iz čl. 232. st. 1. točka 2. ZOO-a.
18. Tužitelju je priznat trošak postupka obzirom je bio nužan za vođenje ovršnog postupka u smislu članka 154 st. 1 ZPP-a, a odnosi se na trošak određen Pravilnikom o naknadi i nagradi javnih bilježnika u ovršnom postupku (Narodne novine broj 9/21, 18/22). Trošak ovršnog postupka s naslova nastalih troškova odnosi se na predujam javnobilježničke nagrade za prijedlog i rješenje o ovrsi u iznosu od 9,95 eura uvećan za 25% PDV-a, ostatak naknade javnog bilježnika u iznosu od 9,95 eura uvećan za 25% PDV-a, slijedom čega nalazi osnovanim zahtjev tužitelja za naknadu ovršnog troška u iznosu od 24,88 eura. Nadalje tužitelju je priznat trošak primjenom Tbr. 52. st. 3. Tarife o nagradama i naknadi troška za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/23, dalje:OT), a koja propisuje da kada sud odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku. Tužitelju pripada nagrada za sastav prijedloga za ovrhu u zatraženom iznosu od 49,77 eura/375,00 kuna na temelju Tbr. 11. točka 1. i Tbr. 7. točka 1. OT-a, što uvećano za PDV iznosi ukupno 62,21 euro. Tužitelju pripada nagrada za sastav podneska od 03. studenoga 2023. u zatraženom iznosu od 49,77 eura na temelju Tbr. 8. točka 1. i Tbr. 7. točka 1. OT-a, što uvećano za PDV iznosi ukupno 62,21 euro. Nadalje, tužitelju je priznat i zatraženi trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 6,64 eura na temelju Tbr. 2. točka 1., a u vezi s Tbr. 1. točka 1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine br. 37/23), jer može platiti samo polovicu pristojbe ako je plaćena u roku od tri dana.
19. Sud u odluci kojom odlučuje o osnovanosti platnog naloga sadržanog u rješenju o ovrsi nije odlučivao o trošku ovršnog postupka, već je o istom odlučio zajedno s ostalim troškovima nastalim u parničnom postupku. To iz razloga što se o tom trošku odlučuje presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim tijekom parničnog postupka, a zatezna kamata na dosuđeni trošak teče od donošenja prvostupanjske presude (Zaključak br.3 sastanka Vrhovnog suda RH br. Su-Iv-204/17 održanog 2. lipnja 2017.godine u Zagrebu).
20. Odluka o kamati na trošak temelji se na odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a.
21. Slijedom navedenoga odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 03. veljače 2025.
Sutkinja
Vanesa Brizić Bahun
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude je dopuštena žalba. Žalba se podnosi ovom sudu pisano u roku od petnaest (15) dana od dana primitka pisanog otpravka ove presude, a o njoj odlučuje nadležni županijski sud. Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. točke 3. istoga zakona. Žalba ne zadržava ovrhu.
DNA:
1. Tužitelj po punomoćniku
2. Tuženik