REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU
Tome Skalice 2, Slavonski Brod
Poslovni broj: Gž-346/2023-4
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sudaca Irene Dikanović-Terzić, predsjednice vijeća, Lidije Klašnja-Petrović, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Mirjane Šebalj Meglajec, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice VL, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupane po punomoćniku Ismetu Krupiću, odvjetniku u Zagrebu protiv tuženice ŠL, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupane po punomoćniku Marku Rafaju, odvjetniku u Sisku, radi isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Sisku, od 31. ožujka 2023., poslovni broj: 11 P-381/2020-8, u sjednici vijeća održanoj 3. veljače 2025.,
r i j e š i o j e
Uvažava se žalba tužiteljice VL iz [adresa], ukida se presuda Općinskog suda u Sisku, poslovni broj: P-381/2020-8 , od 31. ožujka 2023. u pobijanom dijelu (točka II i III izreke) te se u tom dijelu predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:
"I. Nalaže se tuženici ŠL da tužiteljici VL isplati iznos od 79,10 eur / 596,00 kn1 , u roku od 15 dana.
II. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice VL u dijelu koji glasi:
Tužena ŠL OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], dužna je tužiteljici VL OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], s osnova povrata duga isplatiti iznos od 3.000,00 eur / 22.603,50 kn2 i iznos od 2.000,80 eur / 15.075,00 kuna3 s kamatama po stopi koja se određuje za svakog polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od jedne godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje je prethodilo tekućem polugodištu za tri postotna poena sukladno članku 12.a stavak 2. Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi koje teku od dana podnošenja tužbe pa do isplate.
Tužena ŠL OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], dužna je tužiteljici VL OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], s osnova povrata duga isplatiti na iznos od 79,10 eur / 596,00 kn4 kamate po stopi koja se određuje za svakog polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od jedne godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje je prethodilo tekućem polugodištu za tri postotna poena sukladno članku 12.a stavak 2. Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi koje teku od dana podnošenja tužbe pa do isplate. Tuženica je dužna tužiteljici nadoknaditi troškove ovog parničnog postupka sa kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od jedne godine dana nefinancijskom trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje je prethodilo tekućem polugodištu za tri postotna poena sukladno čl. 12.a st. 2. Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi koje teku od dana donošenja prvostupanjske odluke pa do isplate, a sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."
III. Nalaže se tužiteljici VL da tuženici ŠL naknadi parnični trošak u iznosu od 331,80 eur / 2.499,95 kn5 , u roku od 15 dana."
2. Protiv prvostupanjske odluke tužiteljica je pravodobno podnijela žalbu zbog žalbenih razloga predviđenih u članku 353. stavku 1. točka 1. i 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje ZPP) i zbog odluke o parničnom trošku. Ističe bitnu povredu iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, smatrajući da prvostupanjska presuda nema razloga o odlučnim činjenicama i da se ne može ispitati. Predlaže da se prvostupanjska presuda preinači u smislu žalbenih navoda uz naknadu parničnih troškova tužiteljici, a podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
Troškove žalbenog postupka ne traži.
2.1. U žalbi tužiteljica navodi da prvostupanjski sud nije cijenio dokaze u skladu s odredbom članka 8. ZPP-a i da su utvrđenja prvostupanjskog suda u suprotnosti sa svim provedenim dokazima, a prvenstveno sa sklopljenim Ugovorom o najmu, Aneksom ugovora i Potvrdom od 2. rujna 2019., da je prvostupanjski sud mogao utvrđivati samo činjenice vezane za ugovorena prava i obveze, a da hrana, prijevoz i čuvanje stvari nisu Ugovorom ni određeni i da prvostupanjski sud nije proveo nikakve dokaze glede boravišne pristojbe, skladištenja i čuvanja stvari, prijevoza stvari, usluge kuhanja, već je prihvatio popis koji je dostavila tužena, unatoč što o tome nisu svjedočili niti svjedokinja LL, a niti sama tužena pa da se prvostupanjska presuda ne može preispitati.
2.2. Nadalje u žalbenim navodima ukazuje da je prema Ugovoru o najmu, obveza plaćanja najma iznosila 3.030,00 eura, a ako je plaćena boravišna pristojba na ime tužiteljice tada bi taj iznos bio 3.296,68 eura, da je tužiteljica na ime petogodišnjeg najma predala tuženoj 70.000,00 kn i iznos od 3.000,00 eura pa da je za najam manjeg apartmana studija tužiteljica platila iznos od 12.290,59 eura i da je za najam velikog apartmana trebala platiti 900,00 eura pa je platila 1.600,00 eura više pa kada se od plaćenog najma oduzme iznos koji je tužena vratila tužiteljice od 55.320,00 kn ili 7.342,22 eura, ostala je tužena dužna tužiteljici iznos od 4.848,37 eura, a sve pod uvjetom da je tužena platila boravišnu pristojbu na ime tužiteljice za vrijeme boravaka u razdoblju od 1. rujna do 30. rujna 2019. i u razdoblju od 1. lipnja 2020. pa do 30. rujna 2020.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba je osnovana.
5. U prvostupanjskom postupku nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju članka 365. stavka 2. ZPP-a, međutim osnovano u žalbi tužiteljica navodi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP-a jer u prvostupanjskoj presudi nema razloga o odlučnim činjenicama zbog čega je pobijana presuda nerazumljiva i ne može se valjano ispitati.
6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 5.000,80 eura (37.678,60 kn) sa zakonskim zateznim kamatama od podnošenja tužbe do isplate.
7. Iz prvostupanjskog postupka proizlazi:
- da su parnične stranke 6. srpnja 2019. sklopile Ugovor o najmu, kojim je tužena kao najmodavac dala tužiteljici kao najmoprimcu u najma studio apartman na adresi [adresa], u površini od oko 20 m2, u razdoblju od 1. lipnja 2020. do 30. rujna 2020., da je najamnina 30 eura po danu, što ne uključuje boravišnu pristojbu određenu od strane Turističke zajednice Općine Vir za 2020. i da boravišna pristojba predstavlja dodatni trošak boravka najmoprimca u predmetnom apartmanu, da najmoprimac može preseliti osobne stvari krajem kolovoza 2019., koje će se skladištiti do potpunog uređenja studio apartmana, odnosno do 1. lipnja 2020. i da je popis stvari za skladištenje naveden u Aneksu ugovora, zatim da je tužiteljica kao najmoprimac unaprijed uplatila dio najamnine u iznosu od 3.000,00 eura, a ostatak najamnine od 660,00 eura uplatit će prema dogovoru, kao i boravišnu pristojbu za vrijeme provedeno u najmu te da će tužiteljica kao najmoprimac boraviti u apartmanu APP Ivana od 1. rujna 2019. do 30. rujna 2019. i da najamnina iznosi 30,00 eura po danu i boravišna pristojba određena od strane Turističke zajednice Općine Vir za 2019.,
- da u Aneksu ugovora koji je potpisan od obje parnične stranke nisu navedeni predmeti za skladištenje,
- da je prema podacima eVisitor tužiteljica prijavljena kao turist u razdoblju od 20. lipnja 2020. do 30. rujna 2020.,
- da je tužena sačinila konačni obračun potraživanja iz kojeg proizlazi da je od tužiteljice primila iznos od 3.000,00 eura i 70.000,00 kn, zatim iznos od 780,00 kn za premještaj vodomjera, iznos od 750,00 kn za postavljanje satelitske antene i iznos od 3.800,00 kn za klima uređaj što ukupno iznosi 97.530,00 kn ili 13.180,00 eura i da je od ukupno primljenog iznosa umanjila iznos najamnine s boravišnom pristojbom za 2019. u iznosu od 7.163,00 kn, najamninu za 2020. i boravišnu pristojbu u iznosu od 28.638,00 kn, za skladištenje i čuvanje stvari iznos od 3.700,00 kn, za prijevoz stvari od Karlovačke županije do [adresa] iznos od 1.500,00 kn, za uslugu kuhanja 1.200,00 kn, što ukupno iznosi 42.201,00 i da iznos novca koji treba vratiti tužiteljici iznosi 55.320,00 kn,
- da je svjedokinja CL, kći tuženice, iskazala da je ona pisala Ugovor o najmu, sukladno dogovoru parničnih stranaka, da se iznos od 70.000,00 kn i 3.000,00 eura, koji je platila tužiteljica tuženoj odnosio na petogodišnji najam manjeg apartmana, da je tužiteljica u većem apartmanu boravila od 1. rujna 2019. do 30. rujna 2019. i da je za taj mjesec ugovorena najamnina i čuvanje stvari u iznosu od 30,00 eura po danu, a da je za čuvanje stvari od 30. rujna 2019. do 20. lipnja 2020., tužiteljica platila 500,00 eura, da je tužiteljica u manjem apartmanu boravila od 20. lipnja 2020. do 30. rujna 2020. i da je nakon obračuna svih troškova tužiteljici vraćen iznos od 55.392,00 kn,
- da je tužiteljica iskazala da je tuženoj isplatila iznos od 70.000,00 kn i 3.000,00 eura za izgradnju apartmana na mjestu garaže, koji je tužiteljica htjela iznajmiti i taj novac je trebao pokriti najamninu za pet godina, da je od 1. rujna 2019. do 30. rujna 2019. od tužiteljice iznajmila veći apartman, koji joj nije odgovarao i za koji je najam dodatno još platila tužiteljici 3.000,00 eura, u koji iznos je ulazilo čuvanje stvari, a s boravišnom pristojbom tužiteljica nije imala ništa i ovaj novčani iznos ne traži tužbom, zatim da joj je tuženica vratila iznos od 46.000,00 kn i da smatra da tuženica ima apartman izgrađen njezinim novcem,
- da je tuženica iskazala suglasno kao i svjedokinja CL,
- da je tuženica u odgovoru na tužbu istakla prigovor promašene aktivne i pasivne legitimacije i prigovor zastare,
- da je tuženica na ročištu od 16. veljače 2023. istakla prigovor prijeboja za iznos od 36.754,00 kn/4.878,09 eura.
8. Prvostupanjski sud dosuđuje tužiteljici iznos od 79,10 eura, a s preostalim tužbenim zahtjevom u iznosu od 2.000,80 eura tužiteljicu odbija, zatim odbija tužiteljicu i s kamatom na dosuđeni iznos od 79,10 eura i dosuđuje tuženici parnični trošak u iznosu od 331,80 eura, uz obrazloženje da je na temelju provedenih dokaza utvrđeno da je tužena od tužiteljice primila isplatu isključivo iznosa od 70.000,00 kn i 3.000,00 eura po osnovi najamnine i boravišne pristojbe pa da između stranaka nije došlo do ugovaranja zajma prema odredbi članka 499. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18; dalje ZOO), a pri tome prvostupanjski sud u cijelosti prihvaća konačni obračun koji je sačinila tuženica i zaključuje da tuženica ništa ne duguje tužiteljici, dok iznos od 79,10 eura dosuđuje tužiteljici jer je tuženica u odgovoru na tužbu priznala dugovanje za iznos od 596,00 eura. Ujedno prvostupanjski sud utvrđuje da primjenom zastarnog roka od 5 godina iz članka 225. ZOO-a, nije osnovan istaknuti prigovor zastare, imajući u vidu da je tužiteljica isplate izvršila 2019., a tužbu je podnijela 12. listopada 2020.
9. Na temelju članka 338. stavka 4. ZPP-a, sud je dužan posebno navesti i obrazložiti koje je činjenice utvrđivao, zašto i kako ih je utvrdio te se dužan izjasniti o prijedlozima i prigovorima stranaka o kojima nije dao svoje razloge u odlukama koje je donio tijekom postupka.
9.1. Naime, nije jasno niti proizlazi iz obrazloženja prvostupanjske odluke, na temelju čega je prvostupanjski sud zaključio da je konačni obračun koji je sačinila tuženica relevantan dokaz na kojem treba temeljiti svoju odluku te uzeti u obzir da je plaćenu najamninu tužiteljice trebalo umanjiti za prijevoz stvari iz Karlovačke županije do [adresa], kao i za iznos usluge kuhanja, a da na ove okolnosti nije ispitao niti svjedoka niti parnične stranke, tim više što ove usluge nisu obuhvaćene Ugovorom o najmu niti potvrđene pisanim dokumentom od strane tužiteljice. Osim toga prvostupanjski sud prihvaća konačni obračun tuženice prema kojem se najamnina tužiteljice umanjuje za 500,00 eura na ime skladištenja stvari da o tome nije detaljno ispitao parnične stranke, a vodeći računa o činjenici da novčana naknada za skladištenje stvari također nije ugovorena Ugovorom o najmu, kao niti visina boravišne pristojbe, a na koje propuste prvostupanjskog suda osnovano tužiteljica ukazuje u žalbi pa je u prvostupanjskoj presudi u potpunosti je izostalo obrazloženje odlučnih činjenica o kojima ovisi osnovnost dijela tužbenog zahtjeva tužiteljice, slijedom čega prvostupanjska presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati i čime je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP-a, a ujedno je i činjenično stanje odlučno za pravilnu primjenu materijalnog prava u tom dijelu ostalo pogrešno i nepotpuno utvrđeno.
10. Ujedno se ukazuje prvostupanjskom sud da je u presudi dužan obrazložiti istaknute materijalnopravne prigovore stranaka pa tako i istaknute prigovore promašene aktivne i pasivne legitimacije, kao i o procesni prigovor prijeboja koji je istaknula tuženica.
11. Stoga je zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP-a, ne razmatrajući ostale žalbene razloge, prihvaćena žalba tužiteljice na temelju članka 369. stavka 1. ZPP-a te je ukinuta prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu i predmet je u tom dijelu vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
12. U ponovnom suđenju prvostupanjski sud će otkloniti bitnu povredu odredbi parničnog postupka na koju mu je ukazano ovom drugostupanjskom odlukom te će provesti novu glavnu raspravu na kojoj će ponovno saslušati svjedokinju CL i parnične stranke te ih detaljno ispitati na okolnosti spornih stavki konačnog obračuna tuženice, posebno u odnosu na obračun za uslugu kuhanja i prijevoza stvari, zatim će utvrdit točne iznose koje je tužiteljica platila na ime skladištenja stvari, kao i visinu boravišne pristojbe, sa strankama će raspraviti zašto je u konačnom obračunu kao datum početka najma upisan 9. lipanj 2020., iako je u ugovoru o najmu ugovoren najam od 1. lipnja 2020., a u iskazima se navodi datum 20. lipanj 2020., nakon čega će analizom i ocjenom svih provedenih dokaza u skladu s odredbom članka 8. ZPP-a, donijeti novu i zakonitu odluku, u kojoj će napraviti točan obračun plaćene najamnine, kao i drugih ugovorenih stavki te će odluku valjano obrazložiti sukladno članku 338. stavku 4. ZPP-a, uz obrazloženje svih istaknutih prigovora tijekom postupka. Prvostupanjski sud će ponovno odlučiti i o parničnim troškovima.
13. Iz navedenih razloga odlučeno je kao u izreci rješenja.
Slavonski Brod, 3. veljače 2025.
Predsjednica vijeća
Irena Dikanović-Terzić
