Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž Ob-72/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, po sucu Zinki Bulka, u izvanparničnom predmetu predlagatelja Hrvatski zavod za socijalni rad, Područni ured Novi Zagreb, Avenija Dubrovnik 12, Zagreb i 1. protustranke CU, OIB: [osobni identifikacijski broj] s prijavljenim prebivalištem u [adresa], a boravištem u [adresa], 2. protustranke HU, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], oboje zastupani po punomoćniku Mati Knezoviću, odvjetniku u Zagrebu, Vrbanićeva 20, 3. protustranke AU, OIB: [osobni identifikacijski broj], s prijavljenim prebivalištem u [adresa], a boravištem u [adresa], zastupan po punomoćnici Jasni Matičević, odvjetnici u Zagrebu, Horvaćanska 168, 4. protustranke mlt. OU, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po posebnoj skrbnici ČU OIB: [osobni identifikacijski broj], djelatnici Centra za posebno skrbništvo, Zagreb, Oreškovićeva 25, 5. protustranke mlt. DU, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po posebnoj skrbnici ČU OIB: [osobni identifikacijski broj], djelatnici Centra za posebno skrbništvo, Zagreb, Oreškovićeva 25, 6. protustranke mlt. LU, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po posebnoj skrbnici ČU, OIB: [osobni identifikacijski broj], djelatnici Centra za posebno skrbništvo, Zagreb, Oreškovićeva 25, 7. protustranke Caritas zagrebačke nadbiskupije, OIB: 58633897145 "Kuća Svetog Franje", Vugrovec Donji, Sesvete, Augusta Šenoe 52 i 8. protustranke SOS-Dječje selo Ladimirevci, OIB: 30576595771, Ulica Augusta Šenoe 30, Valpovo, radi odluke o produljenju mjere oduzimanja prava na stanovanje roditeljima i povjeravanja svakodnevne skrbi o mlt. djeci ustanovi socijalne skrbi, odlučujući o žalbi 1. i 2. protustranke protiv rješenja Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj R1 Ob-317/2023-37 od 23. srpnja 2024., 3. veljače 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba 1. protustranke CU kao neosnovana i u odnosu na nju potvrđuje rješenje Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj R1 Ob-317/2023- 37 od 23. srpnja 2024. u cijelosti.

II. Odbija se žalba 2. protustranke HU kao neosnovana i u odnosu na njega potvrđuje rješenje Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj R1 Ob- 317/2023-37 od 23. srpnja 2024. pod stavkom I. točke 3. i 6. te pod stavkom II., III. IV. i V. izreke.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvoga stupnja riješeno je:

"I . /

1. Produljuje se mjera oduzimanja prava na stanovanje majci CU u odnosu na mlt. OU rođenu **.**.2012. godine, a svakodnevna skrb o mlt. OU povjerava se Caritasovoj kući za smještaj djece bez odgovarajuće roditeljske skrbi, kuća Svetog Franje, Augusta Šenoe 52, Vugrovec, Sesvete.

2. Produljuje se mjera oduzimanja prava na stanovanje roditeljima CU i AU u odnosu na mlt. DU rođenu **.**.2014. godine, a svakodnevna skrb o mlt. DU povjerava se Caritasovoj kući za smještaj djece bez odgovarajuće roditeljske skrbi, kuća Svetog Franje, Augusta Šenoe 52, Vugrovec, Sesvete.

3. Produljuje se mjera oduzimanja prava na stanovanje roditeljima CU i ĆU u odnosu na mlt. LU rođenu **.**.2018., a svakodnevna skrb o mlt. LU povjerava se SOS Dječjem selu Ladimirevci.

4. Osobni odnosi majke CU s mlt. OU i mlt. DU odvijat će se drugu i četvrtu subotu u mjesecu na adresi stanovanja majke u razdoblju od 11,00 do 18,00 sati na način da će majka doći po djecu i vratiti ih u ustanovu.

5.Osobni odnosi AU s mlt. DU odvijat će se uz nadzor stručne osobe ponedjeljkom i četvrtkom od 17,00 do 19,00 sati kada je dijete ujutro u školi, a od 18,00 do 20,00 sati kada je dijete popodne u školi od 18,00 do 19,00 sati u Centru za pružanje usluga u Zajednici Dugave, Sv. Mateja 70A, Zagreb te srijedom i nedjeljom putem video linka.

6. Osobni odnosi majke CU i oca HU s mlt. LU neće se održavati.

II./ Ova mjera se izriče do pravomoćnog okončanja postupka radi lišenja prava na roditeljsku skrb CU, AU i HU ili do drugačije odluke suda.

III./ Žalba ne odgađa ovrhu rješenja.

IV./ Odbijaju se kao neosnovani prijedlog I protupredlagateljice i protustranke CU i II protupredlagatelja i protustranke HU za donošenjem privremene mjere od 11.07.2023. i od 13.05.2024. g. kao i zahtjev za naknadu troškova postupka.

V./ Odbacuje se prijedlog I protupredlagateljice i protustranke CU i II protupredlagatelja i protustranke HU za donošenje privremene mjere od 19.03.2024. kao nedopušten."

2. Protiv navedenog rješenja zajedničkom žalbom žale se 1. protustranka CU i 2. protustranka MU zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. toč. 1. do 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP). Predlažu da se žalba prihvati i rješenje ukine (navodeći poništi) i da se djeca u roku od 24 sata vrate obitelji. Protustranke nisu navele u kojem dijelu pobijaju navedeno rješenje pa je uzeto da ga pobijaju u dijelu u kojem nisu uspjeli u postupku i to 1. protustranka pobija rješenje u cijelosti, a 2. protustranka pod stavkom I., točke 3. i 6., te pod stavkom II., III., IV. i V. izreke (čl. 365. st. 1. ZPP).

3. Žalba nije osnovana.

4. Predmet ovoga postupka je odlučivanje o prijedlogu Hrvatskog zavoda za socijalni rad Područni ured Novi Zagreb radi produženja odluke o produljenju mjere oduzimanja prava na stanovanje roditeljima i povjeravanja svakodnevne skrbi o mlt. djeci ustanovi socijalne skrbi, sukladno čl. 155. st. 1. i st. 3. i čl. 158. st. 1. Obiteljskog zakona ("Narodne novine", broj 103/15, 98/19 47/20, 49/23 i 156/23 – dalje ObZ).

5. U pobijanom rješenju ne postoji nesuglasnost i kontradikcija između zaključaka suda i dokaza u spisu te stoga u postupku suda prvog stupnja nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju ukazuje žalba protustranaka, a nisu počinjene niti ostale bitne povrede iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st. 2. ZPP, a sve primjenom čl. 146. ObZ.

5.1. Nije osnovan žalbeni navod protustranaka da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354., st. 2. toč. 6. ZPP, odnosno da im je onemogućeno raspravljanje i izjašnjavanje u postupku. Naime, sukladno čl. 151. ObZ rješenje o privremenom povjeravanju djeteta drugoj osobi, udomiteljskoj obitelji ili ustanovi socijalne skrbi donosi sud u izvanparničnom postupku. Kako je ObZ izrijekom propisao izvanparnični postupak nema mjesta primjeni odredbi ZPP, pa tako niti odredbi ZPP kojima je propisana obveza dostave podnesaka suprotnoj strani. Okolnost da protustrankama nisu dostavljeni baš svi podnesci koji su dostavljeni u spis ne dovodi do nemogućnosti raspravljanja. Stoga nije počinjena navedena bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP na koju ukazuje žalba protustranaka.

6. Nije počinjena niti relativno bitna povreda iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi sa čl. 304. i čl. 335. st. 1. ZPP na koju ukazuje žalba protustranaka. Naime, ovaj postupak se ne vodi po pravilima parničnog postupka već po odredbama ObZ i to kao izvanparnični postupak te nema obveze "zaključenja glavne rasprave" (kao što to propisuje čl. 304. ZPP), a nema niti obveze donošenja i objave "presude" sukladno čl. 335. ZPP.

7. Nije osnovan niti žalbeni prigovor pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Sukladno čl. 8. ZPP sud prvog stupnja je ocjenom izvedenih dokaza utvrdio relevantne činjenice i na njima utemeljio svoje pravne zaključke, koje prihvaća i ovaj sud drugog stupnja. Prvostupanjski sud je dao uvjerljive i logične razloge na osnovu točno kojih određenih dokaza sud uzima za utvrđenu i koju činjenicu a koju ne i zašto, kojim od provedenog dokaza vjeruje, a kojima ne i zašto. Stoga zaključke prvostupanjskog suda o postojanju pravno odlučnih činjenica u cijelosti prihvaća i ovaj sud drugog stupnja, a protustranke vlastitom ocjenom izvedenih dokaza nisu uspjele dovesti u sumnju pravilnost zaključka prvostupanjskog suda.

8. Protustranke u žalbi iznose svoju interpretaciju činjenica te njihovi žalbeni navodi su njegovi osobni zaključci u odnosu na postojanje određenih činjenica, ne mogu se prihvatiti utemeljenim, jer nemaju uporišta u izvedenim dokazima. Uz to valja upozoriti da relevantne činjenice prvostupanjski sud utvrđuje prema svom uvjerenju, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, odnosno na temelju rezultata cjelokupnog postupka, pri čemu je stečeno uvjerenje u odnosu na ocjenu izvedenih dokaza dužan opravdati uvjerljivim i logičnim razlozima kako bi se moglo provjeriti da li ocjena izvedenih dokaza izvršena po sudu prvoga stupnja ima pravnu i činjeničnu osnovu, a čemu je u konkretnom slučaju u cijelosti udovoljeno. Osporavajući ocjenu dokaza prvostupanjskog suda i na osnovi nje utvrđenih relevantnih činjenica, protustranke u žalbi iznose vlastitu analizu i tumačenje sadržaja izvedenih dokaza, koje tvrdnje prema ocjeni ovoga suda predstavljaju subjektivni i jednostrani prikaz sadržaja dokaza izvedenih tijekom postupka koji nema objektivno uporišta u sadržaju spisa. Stoga nije osnovan žalbeni navod protustranaka da je činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno.

9. Nije osnovan niti žalbeni navod protustranaka da sud prvog stupnja nije proveo test razmjernosti prilikom odlučivanja o produljenju navedene obiteljsko pravne mjere. Naime, sud prvog stupnja je, imajući u vidu da je pravomoćnim rješenjem Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj R1 Ob-79/22-43 od 18. svibnja 2022. određena privremena mjera identičnog sadržaja, a rješenjem istog suda poslovni broj R1 Ob- 317/2023-3 od 18. svibnja 2023. je ista mjera produljena za još godinu dana, nije utvrdio da protustranke, u proteklom razdoblju trajanja ranije izrečenih mjera, nisu otklonili uzroke zbog kojih im je oduzeto pravo na stanovanje s djecom, da su CU i MU osobe nestabilnih životnih uvjeta i navika, neprestano mijenjaju boravište i sele se u nove podstanarske stanove koje prilagođavaju blizini i dostupnosti radnog mjesta 2. protustranke, dok ne vode računa jesu li u odabranom mjestu stanovanja dostupne ustanove koje su važne za djecu, kao što je vrtić, škola, dom zdravlja i slično. Oboje su nerealni i nekritični u planovima o mogućnosti dobivanja slobodnog mjesta u vrtiću za mlt. C, što je preduvjet za zapošljavanja CU, a i činjenica da je CU osoba stara 38 godina bez zaposlenja i realne i konkretne ideje gdje će se zaposliti, pravilno odlučio da je u interesu mlt. djece da se navedena mjera produži.

9.1. Nadalje, sud je utvrdio temeljem očitovanja SOS Dječjeg sela Ladimirevci, gdje je mlt. LU smještena, da biološki roditelji nisu niti jednom posjetili LU od 16. studenog 2022. do 18. svibnja 2023. kada su im zabranjeni osobni odnosi s djetetom, a da su u tom periodu dijete kontaktirali video pozivima samo 3 puta, s tim da je LU nakon posljednja dva kontakta (1. ožujka 2023. i 10. travnja 2023.) bila uznemirena, po tjedan dana veliku nuždu vršila u gaće, pokazivala znakove uznemirenosti i vrištala po noći, a nakon prekida kontakata LU ne spominje biološke roditelje, dobro se prilagodila i uklopila u SOS obitelj, a sa SOS majkom je razvila odnos sigurnosti i povjerenja. Sud prvog stupnja je cijenio izvješća ustanova u kojima su smještena mlt. djeca kao i zaključak stručnog tima predlagatelja te je pravilno zaključio da roditelji mlt. OU, mlt. DU i mlt. LU nemaju dovoljno razvijene roditeljske kompetencije, da su nekritični prema svom ponašanju, neodgovorni, da ne iskazuju dovoljnu brigu, pažnju niti interes za svoju djecu već samo površno i povremeno sudjeluju u njihovim životima što kod djece izaziva frustraciju u vidu uzrujanosti, nezadovoljstva, negodovanja (kod mlt. LU), neprihvaćenosti od strane vršnjaka, verbalnu i fizičku agresiju, nepoštivanje autoriteta (mlt. H), verbalnu i fizičku agresiju, ispade bijesa, glasno vikanje i plakanje (mlt. DU) odnosno da na temelju obiteljske procjene Zavoda za socijalni rad mlt. djeci povratkom u obitelj prijeti opasnost za život zdravlje i razvoj kao i da se nisu dogodile planirane promjene u obitelji iz prethodno određene mjere tj. da roditelji nisu ništa poduzeli kako bi osigurali uvjete za povratak djece u obitelj.

10. Sud prvog stupnja je, a s obzirom da je majka CU i dalje nekritična prema svojem ponašanju, životnom stilu i roditeljskim kompetencijama, da prebacuje odgovornost za svoje propuste na institucije, neistinito prezentira svoje dosadašnje radno iskustvo odnosno radni staž (u prvom iskazu navodi da ima 15 godina radnog staža, a u dopunskom iskazu da ima 7-8 godina radnog staža), nerealno razmišlja i verbalizira mogućnosti zaposlenja kao što je nerealna i u vezi s mogućnosti smještaja mlt. A u vrtić, iako je notorno da su smještajni kapaciteti u vrtićima u Zagrebu premali i da se veliki broj djece ne uspije upisati u vrtić, da su neuvjerljivi njezini navodi da bi se MU i ona mogli brinuti o četvoro djece u situaciji kad ona nema zaposlenja, mlt. A nije dobila smještaj u vrtić, da nemaju riješeno stambeno pitanje već moraju plaćati najam, da je MU zaposlen u građevini na neodređeno vrijeme i ostvaruje plaću za koju je utvrđeno da iznosi prema potvrdi poslodavca 573,36 Eur od čega mu 430,02 Eur isplaćuje na zaštićeni račun, dok navode 2. protustranke da mu ostatak do 1.200,00 Eura poslodavac isplaćuje u gotovini, pravilno sud prvog stupnja nije prihvatio kao istinit, pravilno ga ocijenivši neuvjerljivim i nelogičnim sa čime je suglasan i ovaj drugostupanjski sud. Istovremeno, iako za sada još i 1. protustranka CU prima naknadu za porodni od 309,00 Eura, pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da se radi o vrlo niskim prihodima domaćinstva s kojima bi se teško moglo uzdržavati četvoro djece i dvoje odraslih te je imajući u vidu najbolji interes mlt. djece pravilno zaključio da je u interesu mlt. djece da se izrečena mjera produži.

10.1. Dakle, nakon provedenog testa razmjernosti sud prvog stupnja je pravilno utvrdio da i povratak djece u obitelj predstavlja visoku razinu rizika, odnosno opasnost za njihov život i zdravlje budući da se nisu dogodile planirane promjene u obitelji te da je u cilju zaštite interesa i dobrobiti mlt. djece stranaka da se roditeljima produlji mjera oduzimanja prava na stanovanje s mlt. OU, mlt. DU i mlt. LU i svakodnevna skrb o mlt. OU i mlt. DU povjeri Caritasovoj kući za smještaj djece bez odgovarajuće roditeljske skrbi, kuća Svetog Franje, Augusta Šenoe 52, Vugrovec, Sesvete, a svakodnevna skrb o mlt. LU povjeri SOS Dječjem selu Ladimirevci do pravomoćnog okončanja postupka radi lišenja prava na roditeljsku skrb ili do drugačije odluke suda.

11. Na tako valjano utvrđeno činjenično stanje, pravilno je sud prvog stupnja primijenio i materijalno prava kada je donio navedenu odluku. Odredbom čl. 155. st. 1. ObZ je propisano da će sud u izvanparničnom postupku rješenjem roditelju oduzeti pravo na stanovanje s djetetom te će svakodnevnu skrb o djetetu povjeriti drugoj osobi, udomiteljskoj obitelji ili ustanovi socijalne skrbi:

1. na temelju obiteljske procjene centra za socijalnu skrb da djetetu ostankom ili povratkom u obitelj prijeti opasnost za život, zdravlje i razvoj ili

2. kad se nisu dogodile planirane promjene u obitelji iz prethodno određenih mjera za zaštitu djeteta, s time da se oduzimanjem prava na stanovanje s djetetom, roditelj lišava i prava na svakodnevnu skrb o djetetu.

12. S obzirom na navedeno, suprotno tvrdnjama žalitelja, odlučne činjenice u postupku pred sudom prvog stupnja su potpuno i pravilno utvrđene te je prvostupanjski sud, imajući u vidu procjenu i zaključak stručnog tima Hrvatskog zavoda za socijalni rad, sveobuhvatnu obiteljsku procjenu, izvješća ustanova gdje su djeca smještena kao i zaključak stručnog tima Hrvatskog zavoda za socijalni rad pravilnom primjenom odredbi čl. 155. ObZ, pravilno odlučio o produženju ove obiteljsko pravne mjere.

13. Pravilno je sud prvog stupnja utvrdio,obzirom na cjelokupnu obiteljsku situaciju činjenicu da bez obzira na okolnosti što je sud već u dva navrata u ukupnom trajanju od 2 godine izrekao mjeru radi privremenog povjeravanja djece drugim osobama, da su i nadalje potrebne intenzivne intervencije i mjere obiteljsko pravne zaštite koje će žurno otkloniti ili umanjiti razvojni rizik po dijete. Pravilno sud prvog stupnja utvrđuje da su prema protustrankama izricane mjere stručne pomoći i potpore u ostvarivanju roditeljske skrbi, no mjere nisu dovele do bitnih i dugotrajnijih promjena u funkcioniranju obitelji, a nisu niti odgovarajuće bile primjerene s obzirom na teško narušeni odnos djeteta i oca.

14. Nadalje, sud prvog stupnja je pravilno utvrdio postojanje sniženih roditeljskih kapaciteta, da roditelji nisu u mogućnosti mlt. djeci osigurati stabilne, sigurne i stimulirajuće uvjete, posebice jer se radi o mlt. djeci s evidentnim poteškoćama i problemima u ponašanju koja zahtijevaju visoku razinu angažiranosti, dosljednosti i emocionalne topline roditelja, da je MU osuđen za kazneno djelo povrede djetetovih prava prema svom polubratu, da se protiv AU vodi kazneni postupak radi sumnje na spolno zlostavljanje mlt. OU radi počinjenja kaznenog djela spolne zloupotrebe djeteta mlađeg od petnaest godina te je podnesena kaznena prijava ODO za mladež u Velikoj Gorici u odnosu na CU za povredu prava mlt. OU i mlt. DU te protiv ĐU u odnosu na mlt. OU te je sud prvog stupnja utvrdio da je kod protustranaka utvrđena visoka razina razvojnih rizika kod njih kao roditelja, ugrožavaju psihofizički rast i razvoj djeteta zbog čega su potrebne žurne mjere i intervencije koje će otkloniti rizike razvojne štete po djetetu.

15. Nadalje, valja istaći da oduzimanje prava protustranci na stanovanje s djetetom, nije sankcija roditelju, nego se roditelj toga prava lišava da bi se zaštitio interes djeteta, a u konkretnom slučaju, taj interes bit će najbolje zaštićen ako se roditeljima ovdje protustrankama privremeno oduzme pravo na stanovanje s djetetom, jer iz priloženih isprava (obiteljske procjene) proizlazi da su obiteljski odnosi rizični, loša materijalna situacija, sklonost agresivnog ponašanja roditelja i činjenica da se protustranke osjećaju frustrirano i neuspješno kao roditelji te time pojačavaju svoje loše ponašanje prema djeci.

16. Stoga je pravilno sud prvog stupnja ocijenio da su ispunjene pretpostavke iz čl. 155. st. 1. i 2. ObZ te imajući u vidu interes maloljetne djece da i nadalje bude izdvojeno iz obitelji protustranaka i povjereno na svakodnevnu skrb ustanovama socijalne skrbi gdje su i sada smješteni, a u skladu s prijedlogom predlagatelja, slijedom čega je protustrankama, kao roditeljima oduzeto pravo na stanovanje sa maloljetnom djecom te su protustranke kao roditelji lišeni prava na svakodnevnu skrb o maloljetnom djecom.

16.1. Nije osnovan žalbeni navod protustranaka da je slaba financijska situacija razlog za produljenje navedene obiteljsko pravne mjere, odnosno da Zavod za socijalni rad "optužuje roditelje zbog njihovog socijalnog statusa". Naime, sud prvog stupnja je uzeo u obzir sve promjene koje su nastupile od prethodne mjere do donošenja obiteljsko pravne mjere u ovom postupku, pa je nakon provedenog postupka razmjernosti, pravilno utvrdio da, iako je do nekih poboljšica došlo, protustranke nisu suštinski otklonile uzroke zbog kojih im je oduzeto pravo na stanovanje s djecom, te utvrdivši postojanje sniženih roditeljskih kapaciteta kod protustranaka, da protustranke kao roditelji nisu u mogućnosti mlt. djeci osigurati stabilne, sigurne i stimulirajuće uvjete, posebice jer se radi o mlt. djeci s evidentnim poteškoćama i problemima u ponašanju koja zahtijevaju visoku razinu angažiranosti, dosljednosti i emocionalne topline roditelja, pravilno odlučio da je u najboljem interesu mlt. djece da se navedene mjere produže.

17. Sud prvog stupnja je pravilno primijenio i odredbu čl. 158. st. 2. ObZ kojom je propisano da se mjere oduzimanja prava na stanovanje s djetetom i povjeravanje svakodnevne skrbi o djetetu drugoj osobi, udomiteljskoj obitelji ili ustanovi socijalne skrbi mogu produžiti za najviše još jednu godinu (što je i učinjeno rješenjem poslovni broj R1 Ob-317/2023-3 od 18. svibnja 2023.), a nakon toga iznimno može trajati do okončanja sudskog postupka pokrenutog radi nadomještanja pristanka za posvojenje djeteta odnosno postupka radi lišenja prava na roditeljsku skrb te imenovanja skrbnika, što je ovdje slučaj.

18. Sukladno čl. 157. st. 1. ObZ kojim je propisano da će sud rješenjem o oduzimanju prava na stanovanje s djetetom i povjeravanju svakodnevne skrbi o djetetu drugoj osobi, udomiteljskoj obitelji ili ustanovi socijalne skrbi odlučiti o smještaju djeteta i ostvarivanju osobnih odnosa s djetetom, odnosno o nadzoru nad ostvarivanjem osobnih odnosa s djetetom ili zabrani ostvarivanja osobnih odnosa ako je to potrebno i ako to predlažu dijete, roditelj ili centar za socijalnu skrb, sud prihvatio prijedlog predlagatelja, posebne skrbnice i maloljetnog djeteta te nije odredio osobne odnose djeteta i protustranke s obzirom na to da je navedeno u interesu maloljetnog djeteta, a u skladu sa čl. 3. i čl. 4. Konvencije o pravima djeteta – dalje Konvencije („Narodne novine“, Međunarodni ugovori, 12/93 i 20/97).

19. Naime, u interesu je mlt. djeteta da ima dobre i tijesne veze s oba roditelja te redovite kontakte s onim roditeljem s kojim ne živi, odnosno da dijete sačuva osjećaj povezanosti, prihvaćenosti i pripadnosti s roditeljem s kojim ne živi te da roditelj koji ne živi s djetetom može utjecati na djetetov razvoj. Naime, sukladno čl. 18. st. 1. Konvencije o pravima djeteta oba roditelja su zajednički odgovorna za odgoj i razvoj djeteta te imaju najveću odgovornost za odgoj i razvoj djeteta. Dobrobit djeteta mora biti njihova temeljna skrb. Ta odgovornost znači da je onaj od roditelja kod kojega dijete živi dužan omogućiti drugom roditelju da ima redovite susrete i druženja s djetetom, jer prisutnost i angažiranje oba roditelja u podizanju djeteta doprinosi njegovom pravilnom psihofizičkom razvoju i pravilnom formiranju njegove ličnosti, posebno kad je dijete privrženo jednom i drugom roditelju. Stoga je pravilno sud prvog stupnja odredio da će se osobni odnosi majke CU s mlt. OU i mlt. DU odvijat drugu i četvrtu subotu u mjesecu na adresi stanovanja majke u razdoblju od 11,00 do 18,00 sati na način da će majka doći po djecu i vratiti ih u ustanovu, a osobni odnosi majke CU i oca HU s mlt. LU neće se održavati. Pri tome se sud prvog stupnja prije svega rukovodio najboljim interesom mlt. djece.

20. Žalbene navode protustranaka u kojima navode da je prvostupanjski sud načinom vođenja postupka povrijedio odredbe Konvencije za zaštitu ljudskih prava i sloboda ("Narodne novine" MU 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10) odnosno čl. 29 st.1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90, 135/97, 08/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10, 05/14) potpuno je neosnovana i bez ikakve podloge u sadržaju spisa. Prvostupanjski sud je vodio postupak u skladu s odredbama ObZ kao mjerodavnim materijalnim i procesno-pravnim propisom. Žalitelji u žalbi, osim pozivanja da im nisu dostavljeni svi podnesci iz spisa, ne ukazuju na bilo kakove konkretne propuste suda prvog stupnja koji su doveli do navedenih povreda. Stoga se nameće zaključak da su žalbeni prigovori protustranaka isključivo rezultat njihovog nezadovoljstva sadržajem pobijane odluke. Međutim, donošenje odluke u skladu s odredbom čl. 155. st. 1. ObZ ne može se smatrati povredom ljudskih prava niti nemogućnosti ostvarivanja prava na pošteno i nepristrano suđenje.

21. Vezano uz žalbene navode u kojima iznose svoje viđenje ustavnosti navedene odluke suda prvog stupnja, ovaj sud nije obvezan, a niti ovlašten razmatrati već isto spada u nadležnost Ustavnog suda. Još valja istaći da Europski sud za ljudska prava u primjeni odredaba Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda s pripadajućim Protokolima broj 1, 4, 6, 7, 11, 12 i 13, u svojim odlukama koje se tiču prava na obiteljski život, u koja, između ostalog, ulaze roditeljska prava i pravo na skrb, istaknuo je obvezu države da uspostavi pravičnu ravnotežu između interesa djeteta i roditelja, s time da se pri tome posebna važnost mora dati najboljem interesu djeteta, koji, ovisno o njegovoj prirodi i ozbiljnosti može nadjačati interes roditelja. Također, Ustavni sud Republike Hrvatske je primjerice u svojim odlukama broj U-III-2182/2014 od 17. lipnja 2014. (NN 108/14) i U-III-4784/2013 od 6. ožujka 2014. (NN 34/14), zauzeo shvaćanje da u svim postupcima koji se odnose na skrb o djeci središnje mjesto moraju imati najbolji interesi djeteta. Pritom, Ustavni sud ističe da se u razrješenju obiteljskih odnosa, koji svakako uključuju i donošenje odluke s kojim će od roditelja dijete nastaviti živjeti u slučaju njihovog razvoda, mora polaziti od uzajamnog poštovanja i pomaganja svih članova obitelji te zaštite dobrobiti i prava djeteta, kao i odgovornosti obaju roditelja za podizanje i odgoj djeteta, a ispunjavanje tih okolnosti ocjenjuje se ovisno o specifičnim okolnostima pojedinog slučaja (Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, broj U-III-962/2016 od 1. ožujka 2018.). Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio koji je najbolji interes mlt. djece te se rukovodio istim principom prilikom donošenja odluke u ovom predmetu.

22. Slijedom iznesenog, valjalo je žalbu protustranaka temeljem odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP odbiti kao neosnovanu i odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske odluke.

23. U ostalom, a nepobijanom dijelu, rješenje u odnosu na 3. protustranku AU ostaje neizmijenjeno.

U Velikoj Gorici 3. veljače 2025.

Sudac

Zinka Bulka