REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

Tome Skalice 2, Slavonski Brod

Poslovni broj Kž-229/2022-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sudaca Mirka Svirčevića predsjednika vijeća, Vedrana Pavelića suca izvjestitelja i Silvije Sajfert člana vijeća, uz sudjelovanje Zrinke Žalac zapisničarke, u kaznenom postupku protiv okrivljenog FU, zbog kaznenog djela iz članka 140. stavak 1. Kaznenog zakona (NN 125/11., 144/12, 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19. dalje KZ/11.), odlučujući o žalbi okrivljenog FU, protiv presude Općinskog suda u Zadru poslovni broj 75 K-359/2020 od 26. travnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 3. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se prihvaća žalba okrivljenog FU, preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kazni - uvjetnoj osudi, tako da se za kazneno djelo iz članka 140. stavak 1. KZ/11. zbog kojeg je prvostupanjskom presudom proglašen krivim, na temelju članka 140. stavak 1. KZ/11. okrivljenom FU utvrđuje kazna zatvora 4 (četiri) mjeseca, pa mu se na temelju članka 56. KZ/11. izriče uvjetna osuda i određuje rok provjeravanja 1 (jedne) godine, tako da se kazna zatvora 4 (četiri) mjeseca neće izvršiti ako okrivljeni FU u roku 1 (jedne) godine ne počini novo kazneno djelo.

II. Odbija se žalba okrivljenog FU u ostalom dijelu kao neosnovana, te se u nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinski sud u Zadru je na temelju članka 544. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13., 152/14.,70/17., 126/19., 80/22. i 36/24. dalje ZKP/08.) stavio izvan snage kazneni nalog izdan presudom tog suda poslovni broj K-359/2020 od 30. srpnja 2020.

2. Okrivljeni FU pobijanom presudom je proglašen krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv osobne slobode – nametljivo ponašanje – opisano i kažnjivo po članku 140. stavak 1. KZ/11., te je osuđen na uvjetnu osudu i to tako da mu je utvrđena kazna zatvora sedam mjeseci i primijenjena uvjetna osuda, te određen rok provjeravanja tri godine, tako da se kazna zatvora sedam mjeseci neće izvršiti ako okrivljenik u roku tri godine ne počini novo kazneno djelo.

3. Na temelju članka 148. stavak 1. ZKP/08. okrivljeni FU je dužan naknaditi paušalni trošak u visini 500,00 kuna koji iznos je dužan uplatiti u korist državnog proračuna Republike Hrvatske u roku 30 dana od pravomoćnosti presude i pod prijetnjom ovrhe.

4. Protiv prvostupanjske presude žalbu je podnio okrivljeni FU osobno, zbog svih žalbenih razloga, s prijedlogom da županijski sud pobijanu presudu ukine i predmet vrati na ponovno suđenje pred potpuno izmijenjenim vijećem, a podredno da pobijanu presudu preinači i oslobodi ga optužbe.

5. Odgovor na žalbu nije podnesen.

6. Na temelju članka 474. stavak 1. ZKP/08. spis je prije dostave sucu izvjestitelju bio dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Slavonskom Brodu.

7. Žaleći se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka okrivljenik navodi da u presudi nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama jer sud u obrazloženju navodi da su činjenice dokazane na temelju iskaza svjedokinje SU, a da pri tom nije naveo kakav je sadržaj njezinog iskaza kao svjedoka po čuvenju, nadalje navodi da o odlučnim činjenicama postoji znatna proturječnost između onog što se navodi u razlozima presude o sadržaju isprava kao i iskazima svjedoka danim u postupku, te da postoji proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju o iskazima navedenim u zapisnicima i presudi od strane okrivljenika koji je u cijelosti osporavao u svojoj obrani cijelu optužnicu kao neosnovanu.

8. Nije u pravu žalitelj da je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka na koju upire, kako je to obrazloženo u točki 7., a proizlazi da je taj žalbeni osnov temeljen na odredbi članka 486. stavak 1. točka 11. ZKP/08.

9. Pravilno je prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude naveo valjanu analizu i ocjenu svih izvedenih dokaza, te određene i prihvatljive razloge o svim odlučnim činjenicama koje tvore biće terećenog kaznenog djela, među kojim razlozima nema nikakvog proturječja, niti postoji znatna proturječnost između onoga što se u presudi navodi o sadržaju izvedenih dokaza i samih tih dokaza, tako da je presuda potpuno razumljiva i može se ispitati.

10. Što se tiče žalbenog osnova pogrešno i nepotpunog činjeničnog stanja u tom dijelu okrivljenik u žalbi ponavlja navode iz obrane i polemizira sa zaključcima prvostupanjskog suda u odnosu na ocjenu dokazne građe.

10.1. Suprotno ovom žalbenom navodu, po mišljenu ovog drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud je utvrdio sve odlučne činjenice u ovom kaznenom postupku, a nema činjenica koje su pogrešno utvrđene niti sadržaj isprava, zapisnika o izvedivim dokazima dovodi u sumnju pravilnost ili pouzdanost utvrđenja odlučnih činjenica.

10.2. Tako je pravilno i u dostatnoj mjeri prvostupanjski sud obrazložio iz kojih razloga je prihvatio iskaz oštećene KU koja između ostalog, navodi da je okrivljenik nju učestalo, čim bi ju vidio na ulicu ili ispred kuće, verbalno napadao govoreći joj da je to njegov zid i da ona na njega nema pravo, a kada ga je ista vidjela u blizini, bojala ga se i osjećala se zastrašena njegovim obraćanjem, iako mu je više puta rekla da ju ostavi na miru i da će zvati policiju ako se nastavi tako ponašati prema njoj, a razloge zbog čega prihvaća takav iskaz KU podrobno je, valjano i dostatno obrazložio prvostupanjski sud u točkama 9.1. i 9.2. obrazloženja pobijane presude, koje obrazloženje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

10.3. Isto tako je pravilno i u dostatnoj mjeri prvostupanjski sud obrazložio iz kojih razloga je prihvatio iskaz svjedokinje SU koja potvrđuje iskaz oštećene KU da je okrivljenik u više navrata prilazio oštećenici i obraćao joj se zbog međašnog zida, da se okrivljenik uporno oštećenici obraćao govoreći da će to biti njegovo, da je okrivljenik pratio oštećenicu G. ulicom, da oštećenica ima popriličan strah od okrivljenika i da je oštećenica dala do znanja okrivljeniku da joj se ne obraća, da joj ne prilazi i da s njom ne pokušava ostvariti kontakt, a to zna posredno po kazivanju oštećenice, a razloge zbog čega prihvaća takav iskaz svjedokinje SU u dostatnoj mjeri i valjano je obrazložio prvostupanjski sud u točki 9.3. obrazloženja pobijane presude.

10.4. Nadalje, stav je ovog drugostupanjskog suda da je pravilno i u dostatnoj mjeri prvostupanjski sud obrazložio u točki 7.2. obrazloženja pobijane presude zbog čega ne prihvaća iskaz svjedokinje PU koja je kći okrivljenika koja odnos između okrivljenika i oštećenice, u bitnom, svodi na narušene međususjedske odnose koji datiraju još od 2014. Pravilno je prvostupanjski sud ocijenio i obranu okrivljenika valjano obrazloživši da je suprotna kako iskazu oštećene KU, tako i svjedokinje SU i zbog toga upravljena na izbjegavanje kazneno pravne odgovornosti i za te je razloge dao potpuno valjano obrazloženje u točki 9. obrazloženja pobijane presude koje razloge prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

10.5. Stoga je stav ovog drugostupanjskog suda da ovdje nema govora o tome da bi kakvu odlučnu činjenicu prvostupanjski sud pogrešno utvrdio ili da kakvu odlučnu činjenicu uopće nije utvrdio, pa stoga ne stoji žalbeni osnov pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjenično stanja.

11. Nadalje, nije u pravu okrivljenik kada upire na žalbeni osnov povrede kaznenog zakona, jer da djelo za koje se progoni nije kazneno djelo. Na temelju potpuno i pravilno utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud je ispravno zaključio da je dokazano da je okrivljenik ustrajno i kroz dulje vrijeme (od kolovoza 2019. do 28. veljače 2020. što je dan kada je oštećenica podnijela kaznenu prijavu nadležnoj policijskoj postaji) s drugom osobom nastojao uspostaviti neželjeni kontakt i time kod nje izazvao tjeskobu i strah za njezinu sigurnost, kako je to i obrazloženo u točki 9.5. obrazloženja pobijane presude. Dakle, ne stoji tvrdnja žalitelja da se radi o tome da djelo za koje se on optužuje nije kazneno djelo i time nije počinjena povreda kaznenog zakona iz članka 469. točka 1. KZ/11.

12. Međutim, stav je ovog drugostupanjskog suda da je osnovana žalba zbog odluke o kazni - uvjetnoj osudi iako se taj žalbeni osnov samo navodi, a posebno u žalbi ne obrazlaže. Pri tome je ocjena ovog drugostupanjskog suda da je pravilno prvostupanjski sud u smislu članka 47. KZ/11. utvrdio sve okolnosti koje su potrebne za odmjeravanje vrste i mjere kazneno pravne sankcije kada je kao olakotne okolnosti utvrdio na strani okrivljenika činjenicu da do sada nije kazneno osuđivan i da je sudionik Domovinskog rata od 1991. do 1993. te odlikovan Spomenicom domovinskog rata, a kada je utvrdio izostanak bilo kakvih otegotnih okolnosti. Stav je ovog drugostupanjskog suda da je prvostupanjski sud osuđujući okrivljenika na uvjetnu osudu pri kojoj mu je utvrdio kaznu zatvora sedam mjeseci i odredio rok provjeravanja tri godine, tako da se kazna zatvora u trajanju sedam mjeseci neće izvršiti ako u roku tri godine ne počini novo kazneno djelo podcijenio pravilno utvrđene olakotne okolnosti. Iako je ovo kazneno djelo okrivljenik nedvojbeno počinio s izravnom namjerom, s obzirom na to da je za ovo kazneno djelo propisana kazna zatvora do jedne godine, stav je ovog drugostupanjskog suda da je pri tome prvostupanjski sud podcijenio značaj olakotnih okolnosti. Ispravno utvrđene olakotne okolnosti u vidu činjenice da je okrivljenik neosuđivan, da je sudionik Domovinskog rata od 1991. do 1993. te odlikovan Spomenicom domovinskog rata i potpuni izostanak otegotnih okolnosti ne opravdavaju onakvu uvjetnu osudu na koju je okrivljenika osudio pobijanom presudom prvostupanjski sud. Upravo nabrojane olakotne okolnosti, a izostanak otegotnih okolnosti, po stavu ovog drugostupanjskog suda čine primjerenom kao vrstu sankcije uvjetnu osudu, ali takvu pri kojoj je za okrivljenika utvrđena kazna zatvora četiri mjeseca, a rok provjeravanja jedne godine, pa je stoga ovom drugostupanjskom presudom prvostupanjska i preinačena samo u odluci o kazni - uvjetnoj osudi, tako da kazna zatvora četiri mjeseca na koju je okrivljenik osuđen neće biti izvršena ako u roku jedne godine ne počini novo kazneno djelo. Stoga je stav ovog drugostupanjskog suda da će se samo ovom uvjetnom osudom pri kojoj je utvrđena kazna zatvora četiri mjeseca i određen rok provjeravanja jedne godine prema okrivljenom FU moći izraziti društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela, jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecati na okrivljenika FU i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja, te mu omogućiti ponovno uključivanje u društvo.

13. Postupajući po službenoj dužnosti sukladno članku 476. stavak 1. ZKP/08. ovaj sud nije našao bitnih povreda odredaba kaznenog postupka i povrede kaznenog zakona na štetu okrivljenika na koje pazi po službenoj dužnosti.

14. S obzirom da je osnovan žalbeni razlog glede odluke o uvjetnoj osudi i ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da pobijanu presudu treba preinačiti u odluci o uvjetnoj osudi, odlučeno je kako je navedeno u točki I. izreke ove presude na temelju članka 486. stavak 1. ZKP/08. S obzirom da preostale žalbene osnove nisu osnovane, valjalo je odbiti žalbu okrivljenika u ostalom dijelu kao neosnovanu, te u nepreinačenom dijelu potvrditi prvostupanjsku presudu na temelju članka 482. ZKP/08. i odlučiti kako je navedeno u točki II.

Slavonski Brod, 3. veljače 2025.

Predsjednik vijeća

Mirko Svirčević