REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

STALNA SLUŽBA U POŽEGI

Požega, Sv. Florijana 2

Poslovni broj: Gž 248/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Branimira Miljevića, kao predsjednika vijeća, Renate Marić kao izvjestiteljice i članice vijeća i Branke Ribičić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja CA, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa]), [adresa], zastupanog po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Milica Nenadović Timarac i Marko Bebek, protiv tužene Republika Hrvatska, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Sisku, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tužene protiv presude Općinskog suda u Sisku, Stalna služba u Glini, poslovni broj P-481/2021-20 od 25. siječnja 2024. u sjednici vijeća održanoj dana 3. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Žalba tužene Republike Hrvatske odbija se kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Sisku, Stalna služba u Glini, poslovni broj P-481/2021-20 od 25. siječnja 2024.

II Odbija se zahtjev tužene za naknadu troškova žalbenog postupka, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

" Usvaja se tužbeni zahtjev tužitelja:

I. Utvrđuje se da je tužitelj JA [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] stekao pravo vlasništva na nekretnini tuženice Republike Hrvatske upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te označene kao: kč. br. [katastarska čestica] pašnjak od 12653 m2

kč. br. [katastarska čestica] pašnjak od 4816 m2

u cijelosti.

II. Nalaže se tuženici Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587 da tužitelju JA Vladi [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknadi parnični trošak u iznosu 1.877,79 EUR zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 25. siječnja 2024. kao dana donošenja presude pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana."

2. Protiv presude tužena je pravovremeno podnijela žalbu zbog svih žalbenih razloga propisanih člankom 353. ZPP-a te zbog povrede iz čl. 354.st.1. i stavak 2. točke 11. ZPP-a. U žalbi ističe da su stajališta suda nepravilna a odluka nezakonita, jer je sud na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje uz bitne povrede parničnog postupka pogrešno primijenio materijalno pravo u vezi stjecanja prava vlasništva dosjelošću. U pogledu činjeničnog stanja tužena ističe slijedeće: da su predmetne nekretnine u zemljišnoj knjizi bile upisane isključivo kao vlasništvo Zemljišne zajednice Mjesta Čemernica, da su predmetne nekretnine u naravi šuma i šumsko zemljište koje su obuhvaćene šumsko-gospodarskom osnovom (1. lipnja 2016. do 31. prosinca 2025.) za gospodarsku jedinicu K. Odsjeka 7D kojom gospodari Šumarija Gvozd, UŠP Karlovac odnosno Hrvatske šume d.o.o. sukladno odredbama Zakona o šumama, te Hrvatske šume d.o.o. kao upravitelj istih imaju faktičnu vlast nad istima, da su predmetne nekretnine obrasle drvećem da su tužitelj i njegov pravni prednik zatražili 2004. i 2005. odobrenje od Hrvatskih šuma d.o.o. da mogu vršiti sječu na predmetnim nekretninama da k. č. br. [katastarska čestica] predstavlja šumu, a k. č. br. [katastarska čestica] predstavlja šumsko zemljište obraslo niskim raslinjem. Nisu ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću. Posebno se naglašava da prvostupanjski sud u točci 17. obrazloženja pobijane presude niti jednom riječju nije spomenuo zaključak suda je li tužitelja smatra poštenim ili nepoštenim. Za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva u ovom predmetu važno je i vrijeme podnošenja tužbe po čemu se ovaj spor razlikuje od predmeta Trgo protiv Republike Hrvatske u kojem je tužba podnesena za vrijeme dok je još na snazi bila kasnije ukinuta odredba članka 388. stavka 4. ZV-a.

2.1. Nadalje u žalbi ističe da je za stjecanje prava vlasništva dosjelošću na nekretninama koje su bile u bivšem društvenom vlasništvu vrijeme potrebno za dosjelost počelo teći tek 12. siječnja 2000., tj. od dana kada je stupio na snagu Zakon o preuzimanju Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima, pa se vrijeme od 06. travnja 1941. do 12. siječnja 2000. ne može uračunavati kao vrijeme potrebno za stjecanje prava vlasništva dosjelošću na stvarima u bivšem društvenom vlasništvu, obzirom da je riječ o nekretninama koje predstavljaju šumu i šumsko zemljište obuhvaćeno šumsko-gospodarskom osnovom Hrvatskih šuma d.o.o. Kako su predmetne nekretnine šuma i šumsko zemljište kojim gospodare Hrvatske šume d.o.o. temeljem odredbi Zakona o šumama dosjelost niti nije mogla teći prije 12. siječnja 2000., a koje su nekretnine u zemljišnoj knjizi bile upisane kao društveno vlasništvo, stoga nije ispunjen vremenski tijek za dosjelost.

2.2. Osporava i dosuđene troškove parničnog postupka jer sud ne cijeni u smislu čl. 155. ZPP-a jesu li isti bili potrebni za vođenje parnice. Sud je pogrešno tužitelju priznao trošak u punom iznosu od 150 eura za podnesak od 27. rujna 2022. obzirom da u istome tužitelj nije navodio nikakve nove činjenične navode niti dokazne prijedlog. Osim toga, četiri obrazložena podneska iz Tbr. 8. točke 1. Tarife obuhvaćaju i trošak sastava samog zahtjeva za mirno rješenje spora i tužbe, pa je sud dosudio trošak za više od četiri podneska propisana navedenom Tbr. 8. točke 1. Ujedno se ističe da je sud pogrešno dosudio trošak od 150,00 eura, puni iznos, za pristup na ročište 19. rujna 2022. koje je bilo odgođeno upravo na prijedlog tužitelja te se na istom ročištu nisu izvodili nikakvi dokazi, stoga tužitelju nikako ne pripada pravo na naknadu punog iznosa troška za navedeno ročište. Odredba Izmjene Tarife od 25. studenog 2023. nema retroaktivni učinak. Predlaže da prihvati i pobijanu presudu ukine u cijelosti i preinači sukladno žalbenim navodima te odbije tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti. Traži troškove žalbenog postupka.

3. Tužitelj nije podnio odgovor na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ovaj drugostupanjski sud ispitao je pobijanu presudu u smislu žalbenih navoda, te u smislu članka 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje: ZPP), te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka u smislu članka 354. stavak 2. ZPP-a, nije našao da bi sud prvog stupnja donošenjem pobijane presude počinio neku od bitnih povreda postupka, niti je pogrešno primijenio materijalno pravo. Činjenično stanje je pravilno i potpuno utvrđeno.

5.1. U razlozima presude prvostupanjski sud dao je za svoj pravni stav jasno obrazloženje, tako da presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla preispitati, niti je u bilo čemu nerazumljiva ili ima proturječja između izreke i razloga presude.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja da se utvrdi da je tužitelj stekao stekao pravo vlasništva na nekretnini tuženice Republike Hrvatske upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te označene kao kč. br. [katastarska čestica] pašnjak od 12653 m2 ikč.br. 435/12 pašnjak od 4816 m2.

7. U postupku je utvrđeno:

- da iz prijepisa Posjedovnog lista [broj]. k. o. [katastarska općina] od 6. kolovoza 2018. proizlazi da je VA izvanknjižni vlasnik nekretnina čest. kat. broj 435/8 Šuma od 12653 m2 i čest. kat. broj 435/12 Šuma od 48,16 m2,

- da iz Potvrde o povijesti posjedovnog lista broj [broj] k. o. [katastarska općina] od 25. ožujka 2019. proizlazi da je kao posjednik posjedovnog lista [broj] k. o. [katastarska općina] od 1960. upisan FA (R) [adresa], a 2005. godine popisom promjena temeljem Rješenja o nasljeđivanju O-6/72-9 umjesto FA kao posjednik upisan je VA iz [adresa],

- da iz Rješenje o nasljeđivanju javnog bilježnika Marine Bukovac, iz Gline, broj O- 763/20 UPP/OS-Sisak-128/20 od 7. srpnja 2020. proizlazi da je nasljednikom iza VA proglašen njegov sin CA,

- da iz povijesnog prikaza zemljišnoknjižnog uloška [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] proizlazi da je uknjiženo pravo vlasništva na česticama 435/8 i 435/12 za korist Republike Hrvatske broj Z-278/2009,

- da je Uprava šuma Podružnica Karlovac izdala je 21. kolovoza 2019. Uvjerenje kojim potvrđuju da se čestice 435/8 i 435/12 iz z. k. uloška [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] nalaze u Osnovi gospodarenja Gospodarske jedinice "K." s važnošću od 1. siječnja 2016. do 31. prosinca 2025. i sastavni su dio 37d odsjeka, kojim gospodare "Hrvatske šume" d.o.o. Uprava šuma Podružnica Karlovac. Predmetne čestice su uključene u Osnove gospodarenja G.J."K." te su Hrvatske šume dužne gospodariti šumama i šumskim zemljištem u vlasništvu Republike Hrvatske,

- da iz Dopisa Uprave šuma Podružnice Karlovac od 17. siječnja 2022. kojim se utvrđuje da su čestice 435/8 i 435/12 uvrštene u Osnove gospodarenja G.J."K." od 1. siječnja 2016. kao dio odjela/odsjeka 37d, a u kojem razdoblju od 10 godina od 1. siječnja 2016. do 31. prosinca 2025. nema propisanih uzgojnih radova niti radova sječe te nije bilo niti izvršenja šumarskih radova

- da je na očevidu u [adresa] od 30. studenog 2023. predstavnik Hrvatskih šuma RA izjavio je da se čestica 435/8 nalazi uz postojeći put i da je obrasla niskim raslinjem, a čestica 435/12 nadovezuje se na česticu 435/8 te ih dijeli samo put. Čestica 435/12 predstavlja šumu, a za vrijeme važenja osnove gospodarenja od 1. siječnja 2016. do 31. prosinca 2025. šumarija Gvozd nije vršila nikakve radove sječe.

7.1. Nakon saslušanja tužitelja i svjedoka prvostupanjski sud zaključuje da je tijekom postupka dokazano da su se predmetne nekretnine vodile na ocu tužitelja pokojnom VA, koji je navedene nekretnine kupio 1947. godine. Ovo proizlazi iz iskaza svjedoka OA, a i svjedok AA iskazao je da je VA kupio predmetne nekretnine. VA je imao sina AA koji je preminuo prije njega te je kao nasljednik ostao samo CA odnosno samo tužitelj. CA je uživao ove nekretnine sve do pokretanja ovog postupka i istome nitko nije osporavao pravo korištenje navedenih nekretnina sve do pokretanja ovog postupka.

7.2. Sud nadalje navodi da su predmetne nekretnine u zemljišnim knjigama uknjižene kao vlasništvu tužene, a prije su uknjižene kao vlasništvo zemljišne zajednice. U odnosu na tužitelja ispunjene su pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću temeljem odredbe članka 159. i 160. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Zemljišne zajednice su prestale postojati 15. travnja 1947. kada je njihova imovina postala općenarodna imovina i od toga dana dosjedanje je izvršavano na općenarodnoj imovini. Tužitelj putem svojih prednika predmetne nekretnine posjeduje već dugi niz godina s obzirom da je njegov otac predmetne nekretnine kupio 1947., a on je iste naslijedio nakon smrti njegovog oca. Sud zaključuje da su se slijedom navedenog ispunile pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću jer je Ustavni sud 17. studenog 1999. ukinuo članak 388. stavak 4. Zakona o vlasništvu da se u rok za stjecanje prava vlasništva dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu ne računa vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana. Predmetne nekretnine nalazile su se i prije, a i danas se nalaze u nesmetanom posjedu tužitelja i njegovih prednika.

8. Iz provedenog dokaznog postupka proizlazi da su se ispunile pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću temeljem izvornih odredaba čl. 159. i 160. u svezi s čl. 388. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/1996), a koja je propisivala da se u rok za stjecanje prava vlasništva dosjelošću nekretnina koje su na dan 08. listopada 1991. godine bile u društvenom vlasništvu računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana.

8.1. Nije sporno da dioba zemljišne zajednice nikada nije provedena, međutim u konkretnom slučaju tužitelj svoje pravo vlasništva ne polaže na temelju propisa koji su uređivali diobu zemljišne zajednice, već na temelju instituta dosjelosti. Ovo iz razloga što su zemljišne zajednice prestale postojati 15. travnja 1947. godine stupanjem na snagu Zakona o proglašenju zemljišnih i njima sličnih zajednica i krajiških imovnih općina općenarodnom imovinom („Narodne novine“ broj 36/47, 51/58 i 13/87), a kada je njihova imovina po sili zakona postala društveno vlasništvo odnosno općenarodna imovina. Dakle, najkasnije od toga dana dosijedanje više nije izvršavano na imovini zemljišnih zajednica već na društvenom vlasništvu, odnosno općenarodnoj imovini, a kako tužitelj putem svojih prednika predmetne nekretnine posjeduje još od 1947., to su se ispunile pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, obzirom da je takvo dosijedanje trajalo svakako dulje od četrdeset godina računajući unatrag od 17. studenog 1999. kada je odlukom Ustavnog suda ukinuta važeća odredba čl. 388. st. 4. ZV/96. Osim toga, predmetne nekretnine uvrštene su u šumsko-gospodarsku osnovu tek od 1.1.2016. a iz postupka proizlazi da Hrvatske šume prije niti poslije nisu izvršavali faktičnu vlast nad tim česticama (dopis od 17.1.2022. Hrvatskih šuma), dok je tužitelj putem svojih prednika u posjedu predmetnih nekretnina.

9. Tužena osporava i troškove parničnog postupka.

9.1. Prvostupanjski sud je pravilno odlučio troškovima postupka temeljem članka 154. ZPP-a, te je pravilno obračunao troškove parničnog postupka prema vrijednosti boda od 2,00 eura za sve poduzete radnje budući je odredbom Tbr. 52. stavkom 3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23) propisano da kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne stranke, da primjenjuje Tarifu i vrijednost boda koja na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka, a kako je odluka donesena 25.1.2024. pravilno je primijenjena važeća Tarifa. Zbog navedenog, žalbeni navod tužene u tom pogledu je neosnovan.

9.2. Sud je odlučio da tužitelju pripadaju troškovi zahtjeva za mirno rješenje spora u iznosu od 150,00 € koliko iznose i troškovi sastava tužbe, podnesaka od 10. siječnja 2022. i 27. rujna 2022., pristupa na sva zakazana ročišta te očevid na licu mjesta uz napomenu da je ročište od 18. siječnja 2022. odgođeno, pa tužitelju za isto pripada naknada u polovici ili odnosno 75,00 €, što zajedno sa troškovima očevida u iznosu od 70,00 € PDV-a i sudske pristojbe u iznosu od 26,54 € daje ukupan iznos od 1.877,79 €.

9.3. Sud je tužitelju pravilno priznao trošak sastava podneska od 27.rujna 2022. godine temeljem Tbr.8.st.1. OT jer se u konkretnom slučaju radi o obrazloženom podnesku. Četiri obrazložena podneska u prvostupanjskom postupku sukladno Tbr.8.st.1. OT ne uključuju i trošak sastava zahtjeva za mirno rješenje spora jer se pravo na naplatu navedenog troška temelji na odredbi Tbr. 32.st.1. OT.

9.4. Dana 19.9.2022. održano je pripremno ročište tužitelj je iznio navode iz tužbe, tuženica je iznijela navode iz odgovora na tužbu, ostali su kod dokaznih prijedloga. Po ocjeni ovog suda, na navedenom ročištu se raspravljalo o glavnoj stvari, zbog čega tužitelju pripada nagrada za zastupanje na tom ročištu prema Tbr. 9.1. Tarife kako je to pravilno prvostupanjski sud odlučio.

9.5. Zbog naprijed navedenih razloga nisu osnovani niti žalbeni navodi tužene u pogledu dosuđenih troškova parničnog postupka.

10. Kako svojim žalbenim navodima tužena nije dovela u pitanje pravilnost i zakonitost osporene odluke, sud je žalbu tužene odbio kao neosnovanu i potvrdio presudu, a sve temeljem članka 368. stavak 1. Zakona o parničnom postupku.

11. O zatraženim troškovima žalbenog postupka sud je odlučio sukladno odredbi čl. 166.st.1. i 154.st.1. Zakona o parničnom postupku.

U Požegi, 3. veljače 2025.

Predsjednik vijeća

Branimir Miljević