REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

STALNA SLUŽBA U POŽEGI

Sv. Florijana 2, Požega

Poslovni broj: Gž-499/2023-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Branimira Miljevića, kao predsjednika vijeća, Branke Ribičić, kao suca izvjestitelja i Berislava Devčića kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja GI iz [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupanog po punomoćniku Ivici Ćutuku odvjetniku iz [adresa], protiv tužene Republike Hrvatske OIB: 52634238587 koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Sesvetama, radi naknade štete, rješavajući žalbu tužitelja protiv presude Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj Pn-852/2019-25 od 27. travnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 3. veljače 2025.

r i j e š i o  j e

Uvažava se žalba tužitelja i ukida presuda Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj Pn-852/2019-25 od 27. travnja 2023. u cijelosti, te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda suđeno je:

I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan, a koji glasi:

"1.Nalaže se tuženoj REPUBLICI HRVATSKOJ, OIB: 52634238587, da na ime naknade štete isplatiti tužitelju HI, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 375.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 23. ožujka 2018. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, kao i da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 6.250,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 12. studenog 2018. do isplate po istoj stopi, sve u roku od 15 dana.

2. Nalaže se tuženoj REPUBLICI HRVATSKOJ, OIB: 52634238587, da tužitelju HI, OIB: [osobni identifikacijski broj] preda robu naznačenu i opisanu u Potvrdi o privremenom oduzimanju predmeta Ministarstva financija Republike Hrvatske,Carinske uprave, Carinarnica Krapina, Carinske ispostave Macelj, broj 032, od dana 30. ožujka 2012., Klasa: 413-01/12-10/032, Ur.broj: 513-02-4701-12-02, i to:

- 396 komada KOVANICA I MEDALJONA (razni)

- 6 komada MEDALJONA SREBRNI FARAONI

- 40 komada MEDALJONA G GIV

- 16 komada MEDALJONA

- 8 komada MEDALJONA OLIMPIJSKI

- 9 komada MEDALJONA NOGOMET

- 6 komada POŠTANSKIH MARKICA (H)

-15 kutijica DIAMANTI

- 1 paketić DIAMANTI

- 4 komada DJEČJI RUČNIK

- 2 -II- BADEMANTIL

- 95 komada DJEČJE HLAČE

-100 -II- DJEČJE MAJICE

- 11 -II- DJEČJE VESTE

- 12 –II- DJEČJE HALJINE

-17 –II- DJEČJE ČARAPE

- 3 –II- DJEČJE PIDŽAME

-17 –II- DJEČJE JAKNE

-12 –II- DJEČJE SUKNJE

- 47 –II- DJEČJI BODI

- 7 –II- DJEČJE CIPELE

- 8 –II- DJEČJE ŠILTERICE

- 2 –II- DJEČJE ČIZMICE

- 8 –II- DJEČJE ŠTRAMPLE

- 6 –II- DJEČJIH POKRIVAČA ZA KREVET

- 1 –II- DJEČJA LUTKA

- 4 –II- DJEČJA ZVEČKA

- 1 –II- DJEČJE PAPUČICE

- 15 –II- MUŠKU REMEN

- 4 –II- MUŠKE TORBE

- 3 –II- NOVČANIK

- 2 –II- TENISICE ARMANI

- 2 –II- CIPELE VERSACI

- 22 (par) MUŠKE ČARAPE

- 23 komada MUŠKE MAJICE

- 20 –II- MUŠKE GAĆE

- 21 –II- MUŠKE KOŠULJE

- 3 –II- MUŠKE PIDŽAME

- 1 –II- ODJELO VERSACE

- 7 –II- MUŠKE HLAČE

- 1 –II- VESTA

- 4 –II- JAKNE VERSACE

- 3 –II- JAKNE KOŽNATE ARMANI

- 1 –II- ŽI

- 1 –II- ODJELO JOOP

- 52 –II- ŽENSKE NAJLONKE

- 3 –II- ŽENSKE DOKOLJENKE

- 3 –II- ŽENSKE ČARAPE

- 32 –II- ŽENSKE GAĆE

- 30 –II- ŽENSKI GRUDNJAK

- 3 –II- ŽENSKE POTKOŠULJE

- 1 –II- Ž

- 2 –II- MUŠKI ŠAL

- 1 –II- KRVATA

- 2 –II- MUŠKA DOLČEVITA

- 1 –II- MUŠKA MAJICA

- 1 –II- MUŠKA JAKNA

- 1 –II- ŽENSKA PIDŽAMA

- 2 –II- APARAT ZA VARENJE

- 1 –II- MASKA ZA VARENJE

- 5 –II- DIZNE ZA VARENJE

- 6 –II- OPREMA ZA JEDRILICU – valjci za uže

- 3 –II- REZAČ ZA KONOP

- 3 –II- NAUŠNICE

- 16 –II- PRSTEN

- 1 –II- PRIVJESAK

- 1 –II- OGRLICA

- 1 –II- NARUKVICA, sve u roku od 15 dana.

3. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana".

II Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od 6.967,96 eur (52.499,94 kn), u roku od 15 dana.

2. Pravodobno izjavljenom žalbom prvostupanjsku presudu pobija tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, te odluke o troškovima postupka. Predlaže da se ista preinači i usvoji tužbeni zahtjev tužitelja, podredno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje uz naknadu troškova parničnog postupka tužitelju.

2.1. U sadržaju žalbe tužitelj ističe kako pobijana presuda ima nedostatke zbog kojih se ne može ispitati, jer da ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, da se ne vidi koje činjenice je sud uopće utvrđivao, te na temelju kojih dokaza je stvorio određeni zaključak, čime da je sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. toč. 11. ZPP-a, te iz članka 354. stavak 1. ZPP-a u vezi sa člankom 8. ZPP-a. Ističe da sud u razlozima presude navodi kako tužitelj nije mogao dokazati porijeklo oduzetih predmeta, jer da nije imao račune, da se čak nije mogao niti sjetiti imena trgovina gdje je kupio, niti iznos novca koji je platio za tu robu. Tužitelj ističe da je sud zanemario činjenicu da je tužitelj u ovome postupku iskazivao nakon što je proteklo gotovo 11 godina od dana oduzimanja predmetne robe i da bi se rijetko koja osoba nakon proteka toliko godina sjetila ili mogla sjetiti imena trgovina i visine novčanog iznosa koji je plaćen za svaki pojedinačni komad robe. Tvrdi da sud pogrešno smatra kako tužitelj nije dokazao da je u smislu članku 116. stav 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima prema kojemu se vlasništvo pokretne stvari stječe se predajom te stvari stjecatelju u samostalan posjed ne temelju valjano očitovane volje dotadašnjeg vlasnika usmjeren na to da njegovo vlasništvo prijeđe na stjecatelja ako zakonom nije određeno drukčije, postao vlasnikom oduzetih predmeta , iako se tužitelj nalazio u samostalnom posjedu predmetne robe koja je od njega bila privremeno oduzeta, te da je tužitelju kao vlasniku predmetna roba vraćena u prekršajnom postupku. Nastavno osporava i stav prvostupanjskog suda da nije povrijeđeno pravo tužitelja na mirno uživanje vlasništva prema članku 1 Protokola broj 1 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda te da isti nema status žrtve povrede Konvencije iz razloga što nije dokazao da je vlasnik predmetnih pokretnina, odnosno nije dokazao porijeklo istih na koji način je tu imovinu stekao, iako su predmeti bili oduzeti upravo tužitelju, da se suprotno mišljenju prvostupanjskog suda mora pretpostaviti da osoba koja posjeduje predmet je i vlasnik tog predmeta ako nije dokazano suprotno, da je navedeni stav izražen u više odluka Europskog suda za ljudska prava, te se konkretno tužitelj poziva na presudu Imeri protiv Hrvatske.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je osnovana.

5. U ovom predmetu nije sporno:

- da su potvrdom o privremenom oduzimanju predmeta Ministarstva financija Republike Hrvatske, Carinske uprave, Carinarnica Krapina, Carinske ispostave Macelj, broj 032, od dana 30. ožujka 2012., Klasa: 413-01/12-10/032, Ur.broj: 513- 02-4701-12-02 tužitelju privremeno oduzeti predmeti kao što je u potvrdi navedeno – a pobliže označeni u točki II. tužbenog zahtjeva

- da je rješenjem Ministarstva financija, Carinske uprava, Područnog carinskog ureda Zagreb, Vijeća za prekršaje broj 03-P-116/12 od 30.3.2018. pod točkom u toči I izreke protiv GI, ovdje tužitelja temeljem članka 190. stavak 2. a u svezi članka 181. stavak 1. točka 5. Prekršajnog zakona, obustavljen prekršajni postupak, jer je nastupila apsolutna zastara za vođenje prekršajnog postupka, dok je u točki II. izreke odlučeno da se temeljem članka 76.a Prekršajnog zakona od fizičke osobe GI, oduzima roba pobliže opisana u potvrdi o privremenom oduzimanju predmeta CI Macelj broj 32 od 30.3.2012. godine (koja potvrda je sastavni dio ovog rješenja) bez ikakve dokumentacije za istu, odnosno bez dokaza o porijeklu i vlasništvu robe budući je ista bila predmet prekršaja iz članka 241. stavak 1. točka 2. Carinskog zakona, a za koju GI dana **.**.2012. godine prilikom ulaska u RH na CI Macelj nije podnio carinsku deklaraciju, a koja roba je s obzirom na količinu i prirodu nedvojbeno komercijalne naravi.

- da je Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske presudom FPž-262/2018 od 4.7.2018. djelomično prihvatio žalbu GI te je preinačio prvostupanjsko rješenje u točki II izreke, na način da se okrivljeniku HI ima vratiti sva privremeno oduzeta roba koja je privremeno oduzeta sukladno potvrdi o privremenom oduzimanju predmeta Ministarstva financija, Carinske uprave, Carinarnice Krapina, Carinske ispostave Macelj, broj 032 od dana 30.3.2012. uz predočenje odgovarajućih dokaza o podrijetlu i vlasništvu oduzetih predmeta.

- da je tužitelj pismenim zahtjevima 15. siječnja 2019. ( list 15) i 25. veljače 219.( list 16) od Carinske uprave Područnog ureda Zagreb zahtijevao povrat oduzetih predmeta

- da je dopisima od 12. veljače 2019. ( list 32) i od 27. ožujka 2019 ( list 33) Carinska uprava Područni carinski ured Zagreb odbio postupiti po zahtjevu tužitelja i vratiti mu oduzetu robu, bez da tužitelj dostavi dokaze o vlasništvu i porijeklu robe.

6. Osnovano u žalbi tužitelj ukazuje na bitnu povredu postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13 , 89/14, 70/19, 80/22 dalje u tekstu: ZPP) jer pobijana presuda nema razloge o odlučnim činjenicama. Naime prvostupanjski sud u razlozima presude polazi od utvrđenja da tužitelj nije dokazao da je stekao vlasništvo stvari u smislu odredbe članku 116. stav 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim prav (Narodne novine, broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06 i 146/08, 38/09,153/09, 55/13 , 60/13, 152/14, 81/15 -pročišćeni tekst dalje ZV) kojom odredbom je propisano da se vlasništvo pokretne stvari stječe predajom te stvari stjecatelju u samostalan posjed na temelju valjano očitovane volje dosadašnjeg vlasnika usmjerene na to da njegovo vlasništvo prijeđe na stjecatelja , ako zakonom nije drugačije određeno, jer tužitelj nije predočio račune za predmetnu robu niti se mogao izjasniti u kojim trgovinama i po kojoj cijeni je navedenu robu kupio.

7. Predmetna roba tužitelju je privremeno oduzeta zbog počinjenja carinskog prekršaja, a navedeni prekršajni postupak je obustavljen bez da je donesena osuđujuća odluka. Kako u tom prekršajnom postupku nije odlučeno da se unatoč nepostojanju osuđujuće odluke, privremeno oduzeti predmeti ipak trajno oduzimaju jer za to postoje Carinskim zakonom točno popisani razlozi, stav je ovog suda se privremeno oduzeti predmeti vračaju tužitelju, a glede obveze tužitelja da predoči odgovarajuće dokaze o vlasništvu i porijeklu robe, važno je imati u vidu na koji način se stječe vlasništvo pokretnina, predajom stvari u posjed stjecatelju temeljem valjano očitovane volje dosadašnjeg vlasnika usmjerene na to da njegovo vlasništvo prijeđe na stjecatelja. Nadalje valja ukazati i na stav Europskog suda za ljudska prava izražen u više odluka, pa tako i u odluci Imeri protiv Hrvatske na koju se poziva tužitelj, kako se mora pretpostaviti da osoba koja posjeduje predmet koji joj je oduzet je vlasnik tog predmeta, dok se ne podnese dokaz o suprotnom, a u ovom postupku se i ne tvrdi da oduzeti predmeti nisu vlasništvo tužitelja.

8. Stoga će u nastavku postupka prvostupanjski sud otkloniti bitnu povredu postupka, provesti dokaze koji su predloženi radi utvrđenja odlučnih činjenica za pravilnu primjenu materijalnog prava, poglavito da li se oduzeti predmeti nalaze u carinskom skladištu kako to tvrdi tužena, ili iste više ne postoje na što ukazuje tužitelj, te obzirom na utvrđeno ponovo odlučiti o tužbenom zahtjevu i troškovima postupka.

9. Radi iznesenog je žalbu tužitelja valjalo uvažiti, ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti na ponovno suđenje.

U Požegi, 3. veljače 2025.

Predsjednik vijeća

Branimir Mljević