Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj Gž Ovr-360/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Roberti Pandža, kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja BŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju punomoćnici SŠ, MB i LA, odvjetnici iz [trgovačko društvo], [adresa], protiv ovršenika [naziv], [adresa], [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju punomoćnici RŠ, TFG i HM, odvjetnici iz [trgovačko društvo], [adresa], radi naknade troškova izvansudske ovrhe, odlučujući o žalbi ovršenika protiv rješenja Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Pakracu, poslovni broj Ovr-3406/2023-5 od 2. veljače 2024., 3. veljače 2025.,
r i j e š i o j e
I. Odbija se žalba ovršenika [naziv], kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Pakracu, poslovni broj Ovr-3406/2023-5 od 2. veljače 2024. u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke.
II. Odbija se zahtjev ovršenika za naknadom troška žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Pobijanim prvostupanjskim rješenjem naloženo je ovršeniku da ovrhovoditelju naknadi troškove postupka izvansudske ovrhe u iznosu od 186,64 eura zajedno sa zateznim kamatama počevši od 2. veljače 2024. do isplate te troškove predmetnog sudskog postupka u iznosu od 15,55 eura zajedno sa zateznim kamatama počevši od 2. veljače 2024. do isplate (točka I. izreke), dok je pod točkom II. izreke djelomično odbijen kao neosnovan zahtjev za naknadu sudskih troškova u dijelu iznad dosuđenog iznosa od 15,55 eura, do zatraženog iznosa od 124,43 eura.
2. Protiv navedenog rješenja u dijelu pod točkom I. izreke, žali se ovršenik iz žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. toč. 2. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP), a koji se ima primijeniti u ovoj pravnoj stvari na temelju odredbe članka 21. stavak 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24, dalje: OZ). Predlaže rješenje u pobijanom dijelu preinačiti u smislu žalbenih navoda, odnosno u tom dijelu rješenje ukinuti, postavljajući ujedno i zahtjev za naknadu troška za sastavljanje žalbe po punomoćnicima odvjetnicima, zajedno s PDV-om u iznosu od 62,590 eura.
3. Žalba ovršenika nije osnovana.
4. Prilikom ispitivanja predmetnog rješenja i postupka koji mu je prethodio, nije utvrđeno da je počinjena neka od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, u svezi s čl. 21. st. 1. OZ-a, a na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st. 2. ZPP-a, u svezi s čl. 381. ZPP-a.
5. Pobijanim prvostupanjskim rješenjem odlučeno je povodom zahtjeva ovrhovoditelja za naknadom troška izvansudske ovrhe od 1. kolovoza 2023. u iznosu od 186,54 eura (ranije 1.406,25 kuna), zajedno sa zateznim kamatama tekućim od donošenja odluke o trošku pa do isplate te povodom zahtjeva za naknadom troška za sastavljanje navedenog zahtjeva za naknadom troška u iznosu od 124,43 eura (ranije 987,50 kuna), zajedno sa zateznim kamatama tekućim od donošenja odluke o trošku pa do isplate, u kojem zahtjevu ovrhovoditelj obrazlaže da je kod Financijske agencije zatražio ovrhu na temelju pravomoćne i ovršne presude i rješenja Općinskog suda u Bjelovaru, poslovni broj Pr-59/2018-45 od 22. svibnja 2020., kojim je naloženo ovršeniku da mu isplati iznos od 614,16 eura (ranije 4.627,41 kuna), koje potraživanje ovršenik nije podmirio mirnim putem po dospijeću, zbog čega je ovrhovoditelj radi ostvarenja svoje tražbine morao podnijeti zahtjev za izravnu naplatu Financijskoj agenciji (u daljnjem tekstu: FINA), čime mu je nastao trošak koji se odnosi na pribavu potvrde pravomoćnosti i ovršnosti u iznosu od 49,77 eura (ranije 375,00 kuna) uz 25% PDV-a, na sastav zahtijeva nadležnoj poreznoj upravi u iznosu od 49,77 eura (ranije 375,00 kuna) uz 25% PDV-a, na trošak radi dostave ovršne isprave FINA-i radi provođenja ovrhe u iznosu od 49,77 eura (ranije 375,00 kuna) uz 25% PDV-a, a posljedično tome i na trošak sastavljanja zahtijeva za naknadu troškova u iznosu od 99,54 eura (ranije 750,00 kuna) uz 25% PDV-a.
6. Rukovodeći se time da pravo na naknadu troškova nastalih povodom i tijekom predmetnog ovršnog postupka izravne naplate kod FINA-e ovrhovoditelju pripada temeljem odredbe čl. 14. st. 4. OZ-a, te da se radi o zahtjevu podnesenom unutar zakonskog roka iz čl. 14. st. 6. OZ-a, s obzirom na vrijednost predmeta spora – visinu novčane tražbine koja se naplaćuje u postupku izvansudske ovrhe, sud prvog stupnja uz primjenu Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22, dalje: Tarifa), ocjenjuje osnovanim zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troškova s naslova odvjetničkih nagrada, i to za pribavu potvrde pravomoćnosti i ovršnosti presude Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj Pr-59/2018-45, u skladu s Tbr. 32. st. 2. Tarife, u iznosu od 25 bodova (25 bodova × 15,00 kuna = 375,00 kuna + PDV 25%), za sastav zahtjeva poreznoj upravi radi izdavanja potvrde o obračunu poreza, prireza i doprinosa u vezi s tražbinom iz radnog odnosa, u skladu s Tbr. 32. st. 3. Tarife), u iznosu od 25 bodova (25 bodova × 15,00 kuna = 375,00 kluna + PDV 25%) te za sastav prijedloga radi dostave ovršne isprave FINA-i, u skladu s Tbr. 11. st. 5. u svezi s Tbr. 7. st. 1. Tarife, 50% od 50 bodova (25 bodova × 15,00 kuna = 375,00 kuna + PDV 25%), u sveukupnom iznosu od 186,64 eura (ranije 1.406,25 kuna).
7. Vezano za trošak odvjetničke nagrade za sastav podneska kojim je zatražena naknada troškova izvansudske ovrhe, pri obračunu nagrade kao vrijednost predmeta spora uzimajući visinu zatražene naknade troškova izvansudske ovrhe, sud prvog stupnja ocjenjuje osnovanim naknadu tog troška u iznosu od 15,55 eura (ranije 117,18 kuna), a ne 124,43 eura (ranije 987,50 kuna), koliko je zatraženo od strane ovrhovoditelja, odnosno u visini od 25% od 25 bodova × 15,00 kuna = 93,75 kuna + PDV 25%.
8. Žalbenim navodima ovršenik ukazuje na to da je ovrhovoditelj prekludiran u pravu na dostavljanje dokaza da je pravovremeno podnio zahtjev za naknadu troškova, uz tvrdnju da je dokaz o navedenom trebao priložiti uz zahtjev za naknadu troškova, a ne tek po pozivu suda, budući da ovršni sud o toj naknadi odlučuje bez raspravljanja, tako da nije ovlašten izvoditi dokaze radi osnovanosti i pravovremenosti zahtjeva, osporavajući izričito ovrhovoditelju pravo na naknadu troškova za pribavu potvrde pravomoćnosti i ovršnosti ovršne isprave.
9. Iz stanja spisa i žalbenih navoda proizlazi neupitnim da ovršenik nije dobrovoljno podmirio tražbinu iz ovršne isprave, pravomoćne i ovršne presude i rješenja Općinskog suda u Bjelovaru, poslovni broj Pr-59/2018-45 od 22. svibnja 2020., kojim mu je naloženo da isplati ovrhovoditelju iznos od 614,16 eura (ranije 4.627,41 kuna) te da je ovrhovoditelj iskoristio zakonsku mogućnost da radi provedbe postupka prisilne naplate temeljem navedene presude i rješenja, angažira profesionalnog punomoćnika - odvjetnika.
10. Iz stanja spisa proizlazi i to da je ovrhovoditelj putem punomoćnika podnio FINA-i 31. svibnja 2023. zahtjev za izravnu naplatu, uz koji zahtjev je dostavio navedenu presudu i rješenje Općinskog suda u Bjelovaru, poslovni broj Pr-59/2018-45 od 22. svibnja 2020., zajedno s presudom i rješenjem Županijskog suda u Rijeci, poslovni broj Gž R-728/2020-2 od 5. listopada 2022.
11. Odredbom čl. 14. st. 4. OZ-a propisano da je ovršenik, odnosno protivnik osiguranja dužan ovrhovoditelju, odnosno predlagatelju osiguranja, naknaditi troškove koji su bili potrebni za ovrhu ili osiguranje.
12. Budući je ovrhovoditelj zatražio troškove postupka koji su mu nastali i bili potrebni u svezi s određivanjem ovrhe, a koji su posljedica nepostupanja ovršenika po ovršnoj ispravi na temelju koje je određena izravna naplata, slijedi da je ovršenik temeljem čl. 14. st. 4. OZ-a, dužan snositi trošak odvjetnika kojeg je ovrhovoditelj angažirao za zaštitu svojih interesa, pri čemu se napominje da je na zajedničkom sastanku predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanom 29. ožujka 2018., prihvaćeno pravno shvaćanje po kojem se troškovi izravne naplate trebaju priznati kao dio troškova ovršnog postupka.
13. Da bi sud mogao odlučiti o naknadi zatraženih troškova izvansudske ovrhe, a posljedično tome i o naknadi troška za sastav podneska kojim je zatražena navedena naknada troškova, potrebno je ispitati i to - radi li se o pravodobno podnesenom zahtjevu za naknadu troškova (čl. 14. st. 6. OZ-a).
14. Žalbenim navodima ovršenik ne osporava zaključak suda prvog stupnja da je zahtjev za naknadu troškova podnesen unutar zakonskog roka iz čl.14. st. 6. OZ-a, koji zaključak sud prvog stupnja temelji na činjenici da iz izvješća FINA-e od 25. siječnja 2024. (koje je ovrhovoditelj dostavio sudu sukladno zaključku posl. br. Ovr- 1658/2023-2 od 23. studenog 2024.), proizlazi da je naplata cjelokupne tražbine ovrhovoditelja izvršena 31. srpnja 2023., pa kako je zahtjev za naknadu troškova podnesen 1. kolovoza 2023., da je očito je podnesen unutar zakonskog roka iz čl.14. st.6. OZ-a, već žalbenim navodima ovršenik prigovara da pravovremenost podnošenja zahtjeva ovrhovoditelj nije pravovremeno dokazao (uz zahtjev za naknadu troškova), već tek po pozivu suda.
15. Prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzetom na sastanku s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanom 21. studenog 2018. , u odnosu na pitanje može li se ovrha na novčanim sredstvima ovršenika smatrati dovršenom dostavom rješenja o ovrsi FINA-i, odnosno banci na provedbu, u smislu odredbe čl.73. OZ-a, zaključeno je da se ovrha ne može smatrati dovršenom samo dostavom rješenja o ovrsi ovršenikovom dužniku, pa valja uzeti da se ovrha u slučaju kao što je konkretan, može smatrati dovršenom, kada je FINA postupila po podnesenom zahtjevu za izravnu naplatu i prenijela zaplijenjenu tražbinu na račun ovrhovoditelja.
16. Istovjetno pravno shvaćanje izrazio je Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj Rev-949/2023 od 9. travnja 2024., odgovarajući na postavljeno pitanje: „U kojem trenutku se smatra da je postupak izvansudske ovrhe dovršen, odnosno do kojeg trenutka ovrhovoditelj može postaviti zahtjev za naknadu troškova koje je imao zbog prisilne naplate putem Financijske agencije?“, na način: „Postupak izvansudske ovrhe je dovršen kada Financijska agencija postupi po podnesenom zahtjevu za izravnu naplatu i prenese zaplijenjenu tražbinu na račun ovrhovoditelja te od tog dana teče rok propisan odredbom čl. 14. st. 6. OZ za podnošenje zahtjeva za naknadu troškova postupka.“
17. Iz naprijed navedenog jasno slijedi da se u kontekstu pravovremenosti podnošenja zahtjeva za naknadu troškova izvansudske ovrhe, kroz sudsku praksu duži niz godina problematiziralo pitanje dovršetka postupka izvansudske ovrhe (uz koji je vezan početak tijeka roka propisanog odredbom čl. 14. st. 6. OZ-a), pa kako pravovremenost podnošenja zahtjeva utvrđuje sud, tada je u takvoj situaciji (u kojoj sud nije bio u mogućnosti utvrditi radi li se o pravovremenom zahtjevu), sud prvog stupnja pravilno, suprotno žalbenim navodima ovršenika, zaključkom od 23. studenog 2024., zatražio od ovrhovoditelja dostavu izvješća FINA-e o provedbi postupka izravne naplate iz kojeg će biti vidljivo je li taj postupak završen i kada.
18. Postupajući po takvom zaključku (dostavljanjem izvješća FINA-e o provedbi postupka izravne naplate), ovrhovoditelj je dostavio dokaz na temelju kojeg je sud mogao pravilno i potpuno utvrditi činjenice relevantne za odlučivanje o pitanju pravovremenosti zahtjeva (čl. 219. st. 1. ZPP-a, u svezi s čl. 220. st. 1. i 2. ZPP-a), u dostavljanju kojeg dokaza, suprotno žalbenim navodima ovršenika kojima (pozivom na odredbu čl. 164. st. 1. i 3. ZPP-a), upire na to da je dokaz o navedenom ovrhovoditelj trebao priložiti uz zahtjev za naknadu troškova, ovrhovoditelj nije bio prekludiran. Utoliko je bez utjecaja na pravilnost pobijanog rješenja, sudska praksa koju ovršenik prilaže uz žalbu sa svrhom potvrđivanja svojih stavova (jer se ne radi o istom činjeničnom i pravnom kontekstu).
19. Suprotno žalbenim prigovorima ovršenika, ovrhovoditelju, kao potreban i opravdan trošak za provođenje postupka izravne naplate, sukladno odredbi čl. 14. st. 4. OZ-a, pripada pravo na naknadu troška koji se odnosi na nagradu punomoćniku odvjetniku za pribavljanje klauzule pravomoćnosti i ovršnosti, sukladno Tbr. 32. st. 2. Tarife. To iz razloga što bez dokaza da je ovršna isprava pravomoćna i ovršna, ovrhovoditelj ne bi mogao zatražiti provedbu ovrhe.
20. Naime, kako je odredbom čl. 209. OZ-a propisano da ovrhovoditelj može izravno od FINA-e tražiti naplatu tražbine samo na temelju ovršne odluke domaćeg suda koja ima izdanu potvrdu ovršnosti, navedena odluka je svakako morala sadržavati i klauzulu pravomoćnosti i ovršnosti. Stoga je takav trošak bio potreban.
21. Nije sporno da sud za izdavanje klauzule pravomoćnosti i ovršnosti ne zaračunava nikakvu naknadu, ali punomoćnik ovrhovoditelja prema Tbr. 32. toč. 2. i 3. Tarife, ima pravo za navedenu radnju zatražiti odvjetničku nagradu i to neovisno o tome što se radi, kako to žalbom sugerira ovršenik, o potvrdi koja se ovrhovoditelju izdaje putem e-komunikacije te što ovrhovoditelj (eventualno) nije zatražio izdavanje navedene potvrde, već mu je sud navedenu potvrdu sam dostavio, odnosno što ovrhovoditelj nije dokazao da je tu radnju sam obavio. Na drugačiji zaključak je bez utjecaja sudska praksa na koju ovršenik upire žalbenim navodima.
22. Stoga, imajući u vidu da ovršenik u preostalom dijelu ne osporava osnovu i visinu dosuđenog troška, pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je ovrhovoditelju priznao trošak postupka izravne naplate u sveukupnom iznosu od 186,64 eura, kao i trošak odvjetničke nagrade za sastav podneska kojim je zatražena naknada troškova izvansudske ovrhe u iznosu od 15,55 eura, imajući u vidu i to da u skladu s odredbom čl. 365. st. 2. ZPP-a, drugostupanjski sud ne pazi po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.
23. Uzimajući u obzir sve naprijed obrazloženo, valjalo je odbiti žalbu ovršenika i na temelju čl. 380. toč. 2. ZPP-a u svezi čl. 21. st. 1. OZ-a, potvrditi pobijano rješenje te riješiti kao u izreci.
24. Ovršeniku nije dosuđen trošak nastao podnošenjem pravnog lijeka jer je njegova žalba neosnovana (čl. 154. st. 1. ZPP-a u svezi s čl. 166. st. 1. ZPP-a), kako je to navedeno pod točkom II. izreke ove odluke.
U Zagrebu 3. veljače 2025.
Sutkinja:
Roberta Pandža