REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-73/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Ružica Omazić, u pravnoj stvari tužitelja CMB j.d.o.o., OIB 77321175043, Osijek, Martina Divalta 187, kojeg zastupa punomoćnik Vedran Pajić, odvjetnik u Osijeku, protiv tuženika ORLIKON d.o.o., OIB 64377561460, Osijek, Županjska 43, radi isplate iznosa od 990,00 EUR, odlučujući o tužiteljevoj i tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj Povrv-307/2024-8 od 20. studenog 2024., 3. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj Povrv-307/2024-8 od 20. studenog 2024. u točki 1. izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženiku platiti tužitelju iznos od 990,00 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 1. kolovoza 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi da dan 1. siječnja, a za drugo polugodište koja je na snazi da dan 1. srpnja, i naknaditi mu ovršni trošak u iznosu od 212,50 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 22. svibnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena i u točki III. izreke.

II. Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj Povrv-307/2024-8 od 20. studenog 2024. u točki 1. izreke u dijelu kojim je naloženo tuženiku platiti tužitelju zatezne kamate na iznos od 990,00 EUR od 30. prosinca do 31. prosinca 2023. i u dijelu točke IV. njene izreke kojom je odbijen tužiteljev zahtjev za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu od 93,32 EUR i sudi:

1. Nalaže se tuženiku platiti tužitelju zatezne kamate na iznos 990,00 EUR od 30. prosinca 2023 do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena.

2. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 93,32 EUR.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove žalbenog postupka u iznosu od 28,93 EUR.

IV. Odbija se kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadom troška žalbenog postupka u iznosu od 64,82 EUR i tuženikov zahtjev za naknadom troškova žalbenog postupka u iznosu od 234,37 EUR.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj Povrv-307/2024-8 od 20. studenog 2024. djelomično je održao na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Lidije Perić iz Osijeka poslovni broj UPP/OS-Ovrv-238/2024 od 22. svibnja 2024. kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 990,00 EUR uvećano za zakonske zatezne kamate koje teku od 1. kolovoza 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, kao i naknaditi mu ovršni trošak u iznosu od 212,50 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama (točka 1. izreke), ukinuo je navedeni platni nalog u dijelu u kojem je tuženiku nalaženo isplatiti tužitelju zakonske zatezne kamate na iznos od 990,00 EUR koja teče od 8. srpnja 2023. do 31. prosinca 2023. te u tom dijelu odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev (točka II. izreke), naložio je tuženiku naknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 602,32 EUR sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama (točka III. izreke), te je odbio kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu od 375,00 EUR (točka IV. izreke).

2. Protiv navedene presude tuženik je podnio žalbu iz koje proizlazi da presudu pobija u dijelu u kojem nije uspio u parnici (točke 1. i III. izreke), zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka te je predložio presudu u pobijanom dijelu preinačiti ili ukinuti uz naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 234,37 EUR. U žalbi je, u bitnom, naveo da je prvostupanjski sud prilikom odlučivanja o tužbenom zahtjevu koristio dokaze koje je tužitelj dostavio protivno odredbi čl. 461.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP), a koje prvostupanjski sud sukladno st. 10. navedenog članka nije trebao uzeti u obzir. Osim toga, smatra da je obrazloženje pobijane odluke nejasno i paušalno vezano za iskaz saslušanog svjedoka kojeg sud neosnovano prihvaća istinitim i u suglasju s ispravama u spisu, dok iskaz zastupnika po zakonu ne prihvaća jer je u suprotnosti s iskazom saslušanog svjedoka. Ukazao je da iz iskaza navedenog svjedoka proizlazi da predmetni posao nije izveden. Istaknuo je da je tužitelj bio dužan dokazati da je izveo sve ugovorene radove, a što iz utvrđenog činjeničnog stanja nije moguće zaključiti.

3. Protiv točke IV. izreke navedene presude tužitelj je podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom ovom sudu da presudu u navedenom dijelu preinači uz naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 93,75 EUR. U žalbi je, u bitnom, naveo da je sud neosnovano odbio tužiteljev zahtjev za naknadom troška ročišta za objavu odluke jer je tužiteljev punomoćnik pristupio na to ročište i nastao mu je navedeni trošak. Pritom je naveo da je tužitelj omaškom u pisanju za tu radnju zatražio trošak u iznosu od 187,50 EUR (uključujući i PDV), a pravilnim obračunom tog troška tužitelju pripada 125,00 EUR (uključujući i PDV). U prilog navedenoj tvrdnji pozvao se na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-832/2022-2.

4. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

5. Tužiteljeva žalba je osnovana, dok je tuženikova žalba neosnovana, osim u dijelu stope zakonskih zateznih kamata.

6. Ovaj sud je ispitao pobijanu presudu na osnovi odredbe čl. 365. ZPP-a u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8. i 9. tog Zakona i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

7. Pri donošenju pobijane presude prvostupanjski sud nije počinio niti jednu od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, pa ni one iz odredaba čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a na koju tuženik ukazuje u žalbi istaknuvši da presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski je sud svoju ocjenu o osnovanosti tužbenog zahtjeva razumljivo obrazložio, pozvavši se na činjenice utvrđene u dokaznom postupku.

8. Predmetni postupak započeo je podnošenjem prijedloga za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave – računa na iznos od 2.000,00 EUR, a javni bilježnik je donio rješenje o ovrsi kojim je naložio tuženiku isplatu iznosa od 990,00 EUR uvećano za spp sukladno ovrhovoditeljevom prijedlogu.

9. Tuženik je u prigovoru protiv rješenja o ovrsi osporio osnovu i visinu potraživanja tvrdnjom da nema nikakvog saznanja o postojanju tražbine koju je ovrhovoditelj utužio.

10. Prvostupanjski je sud je nakon provedenog dokaznog postupka zaključio da je tužitelj bio u poslovnom odnosu s tuženikom na temelju Ugovora od 15. lipnja 2023. prema kojem je tužitelj s tuženikom ugovorio demontažu linije za plastifikaciju u trajanju od tri dana za iznos od 2.000,00 EUR, da je tuženiku ispostavio utuženi račun u iznosu od 2.000,00 EUR, koji je tuženik djelomično podmirio za iznos od 1.010,00 EUR i da je ostao nepodmirena za iznos od 990,00 EUR koji iznos je predmet ove parnice. Iz iskaza saslušanog svjedoka ĆE, tužiteljevog zaposlenika, kojem je poklonio vjeru, sud je utvrdio da je tužitelj izvršio ugovoreni posao, pri čemu nije prihvatio dio iskaza tuženikovog zastupnika po zakonu da je tuženik za navedeni posao angažirao treću osobu - RE, vl. obrta za završne građevinske radove, kojem je tuženik po računima 22/1/1 i 23/1/1 platio sporne radove. Stoga je obvezao tuženika na isplatu ugovorene naknade za izvršene radove s zateznim kamata zbog zakašnjenja u plaćanju te naknade.

11. Iako je tuženik u žalbi naveo da pobija prvostupanjsku presudu zbog žalbenih razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, iz žalbenih navoda proizlazi da tužitelj zapravo ukazuje na navodno pogrešno utvrđeno činjenično stanje.

12. Međutim, ovakvi žalbeni navodi u ovom postupku nisu dopušteni s obzirom da se radi o sporu male vrijednosti iz odredbe čl. 502. st. 1. ZPP-a, a na temelju čl. 467. ZPP-a.

13. Stoga je na osnovi utvrđenog činjeničnog stanja, koje nije u suprotnosti s priloženim ispravama, prvostupanjski sud pravilno tuženika obvezao na isplatu neplaćenog dijela naknade i zakonske zatezne kamate zbog zakašnjenja u isplati. Pri tom je prvostupanjski sud propustio, u pogledu obveze isplate glavnog duga (naknade za izvršeni posao demontaže linije za plastifikaciju), pozvati se na odgovarajuće materijalno pravo – čl. 590. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22) koji utvrđuje naručiteljevu obvezu da izvođaču plati ugovorenu naknadu. Ovaj propust, međutim, ne čini prvostupanjsku presudu nezakonitom, jer je iz smisla obrazloženja jasno da je prvostupanjski sud tuženikovu obvezu isplate zasnovao na ovom propisu.

14. Neosnovano tuženik smatra da je prvostupanjski sud povrijedio odredbu čl. 461.a ZPP-a time što je prilikom odlučivanja o osnovanosti tužbenog zahtjeva uzeo u obzir činjenice i dokaze koje je tužitelj iznio u podnesku od 9. listopada 2024. prije održavanja pripremnog ročišta u prethodnom postupku.

15. Naime, suprotno tuženikovom shvaćanju, tužitelj (ranije ovrhovoditelj) uz prijedlog za ovrhu podnosi samo vjerodostojnu ispravu, a iznosi činjenice i predlaže dokaza tek nakon što tuženik podnese prigovor protiv rješenja o ovrsi, odnosno nakon što je postupak nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, tj. po pravilima parničnog postupka. Stoga se radi o situaciji da tužitelj bez svoje krivnje nije iznio činjenice i predložio dokaze u prijedlogu za ovrhu (koji se smatra tužbom) pa je ovlašten činjenice i dokaze iznijeti nakon podnošenja prijedloga za ovrhu, odnosno na pripremnom ročištu sukladno odredbi čl. 461.a st. 3. ZPP-a. Prema tome, u postupku u sporovima male vrijednosti u povodu prigovora protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave tužitelj može iznijeti činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznijetih činjenica na pripremnom ročištu s obzirom na to da tužitelj u prijedlogu za ovrhu nije bio dužan iznositi činjenice i predlagati dokaze.

16. Odlučivši o naknadi parničnih troškova prvostupanjski je sud djelomično pogrešno primijenio materijalno pravo iz odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a jer tužitelju nije dosudio naknadu onih troškova koji su mu nastali i koje tužitelj ima pravo naplatiti od tuženika. To se odnosi na trošak priznati trošak zastupanja na ročištu za objavu odluke prema Tbr. 9.3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, „Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 126/22 i 138/23) u iznosu od 37,50 bodova prema vrijednosti boda od 1,99 EUR odnosno ukupno 93,32 EUR (uključujući i PDV). Ovo iz razloga jer je punomoćnik tužitelja pristupio na ročište za objavu odluke pa mu je sud, sukladno odredbi čl. 335. st. 8. ZPP-a, morao uručiti presudu jer mu od navedenog dana počeo teći rok za podnošenje pravnog lijeka. Stoga je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbu čl. 155. ZPP-a kada je odbio priznao trošak pristupa tužiteljevog punomoćnika na ročište za objavu u iznosu od 93,32 EUR.

17. Osim toga, prvostupanjski sud je djelomično pogrešno primijenio materijalno pravo kod odmjeravanja visine stope zateznih kamata na dosuđenu glavnicu za razdoblje od 30. do 31. prosinca 2023. dosudivši tužitelju za to razdoblje kamatnu stopu koja je na snazi od 1. siječnja 2024. i uvedena je Izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 155/23), pa je pravilnom primjenom materijalnog prava pobijana presuda preinačena i u tom dijelu i za navedeno je razdoblje tužitelju dosuđena kamatna stopa koja je tada bila na snazi.

18. S obzirom na navedeno, trebalo je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odbiti tuženikovu žalbu i potvrditi prvostupanjski odluku onako kako je to opisano u točki I. izreke ove drugostupanjske odluke, a primjenom čl. 373. t. 3. ZPP-a preinačiti je onako kako je to opisano u točki II. izreke ove drugostupanjske odluke.

19. Tužitelju je trebalo priznati i trošak sastava žalbe na temelju odredbe čl. 166. st. 1. i 2. ZPP-a; i to primjenom čl. 154. i 155. ZPP-a, imajući u vidu da je vrijednost predmeta spora pobijanog djela odluke o trošku parničnog postupka u ovom predmetu 125,00 EUR. Tako je tužitelju trebalo priznati trošak sastava žalbe prema Tbr. 10. t. 5. Tarife u iznosu od 24,89 EUR i trošak poreza na dodanu vrijednost prema Tbr. 42. Tarife u iznosu od 6,22 EUR što ukupno iznosi 31,11 kn. Međutim, kako je tužitelj uspio sa žalbom u omjeru od 93%, to mu je trebalo dosuditi trošak žalbenog postupka u iznosu od 28,93 EUR, dok je za iznos preko dosuđenog tužiteljev zahtjev odbijen kao neosnovan.

20. Tuženik je uspio sa žalbom u razmjerno neznatnom dijelu i to u dijelu koji se tiče sporednog zahtjeva (stope zatezne kamate) koji ne čini vrijednost predmeta spora koja je relevantna za određivanje nagrade za sastav tog podneska (čl. 35. ZPP-a), pa je odbijen njegov zahtjev za naknadu troškova sastava žalbe (čl. 166. st. 2. ZPP-a).

Zagreb, 3. veljače 2025.

Sudac

Ružica Omazić