REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-227/2025-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sutkinja Gorana Aralica Martinović, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja MED TOWAGE & TRANSPORT SERVICES ltd, Mriehel, Birkirkara, Malta, OIB: 35225755123, kojeg zastupa opunomoćeni Viktor Makovac, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Rašica & Partneri d.o.o., protiv ovršenika BRODOSPLIT d.d., Zagreb, Ulica Velimira Škorpika 11, OIB: 18556905592, odlučujući o žalbi ovršenika protiv rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-141/2024 od 6. prosinca 2024., 3. veljače 2025.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba ovršenika i potvrđuje rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-141/2024 od 6. prosinca 2024. u točkama I., II., III., IV., V. i VII. izreke.

II. Odbija se kao neosnovan ovrhovoditeljev zahtjev za naknadu troška sastavljanja odgovora na žalbu u iznosu od 1.250,00 eura.

Obrazloženje

1. Rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-141/2024 od 6. prosinca 2024. na temelju arbitražnog pravorijeka Londonske udruge za pomorsku arbitražu od 6. veljače 2023. koji je pravomoćnim rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj R1-132/2023 od 29. studenog 2023. priznat i izjednačen s pravorijekom arbitražnog suda u Republici Hrvatskoj, a radi naplate novčane tražbine ovrhovoditelja u ukupnom iznosu od 57.960,60 eura s kamatama po stopi od 7% godišnje koje se obračunavaju pro-rata na tromjesečnoj bazi počevši od 3. ožujka 2022. do isplate; te troškova ovršnog postupka u ukupnom iznosu od 1.312,50 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja rješenja o ovrsi pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za osam postotnih poena, određena je ovrha pljenidbom i prijenosom novčanih sredstava ovršenika na svih njegovim računima (točka I. izreke), naloženo je Financijskoj agenciji provesti tu ovrhu (točka II. izreke), zabranjeno je bankama isplata s računa ovršenika (točka III. izreke), određeno je da je pljenidba provedena danom dostave rješenja Financijskoj agenciji (točka IV. izreke) te da pobijano rješenje ima učinak rješenja o ovrsi kojim su određeni zapljena novčana tražbine i prijenos radi naplate (točka V. izreke), odbijen je zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troškova ovršnog postupka u iznosu od 626,06 eura (točka VI. izreke) kao i prijedlog ovršenika za produljenje roka za očitovanje na prijedlog za ovrhu (točka VII. izreke).

2. Prvostupanjski sud u obrazloženju navodi da je na temelju odredbi čl. 23. st. 3. i čl. 41. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24; dalje: OZ) odlučio u točkama I., II., III., IV. i V. izreke, dok je odbio zahtjev za naknadu troškova ovršnog postupka jer navedeni trošak (sudska pristojba na prijedlog i rješenje) nije nastao. Prijedlog ovršenika za produljenje roka za očitovanje na prijedlog za ovrhu sud je odbio jer je u skladu s odredbom čl. 49. st. 3. Zakona o arbitraži („Narodne novine“ broj 88/01; dalje: ZA) dopisom od 31. listopada 2024. pozvao ovršenika očitovati se na prijedlog za ovrhu, a iz ranijeg postupka za priznanje arbitražnog pravorijeka ovršeniku je bilo poznato predmetno potraživanje pa uzimajući u obzir da je ovršni postupak hitan (arg. odredba čl. 13. st. 1. OZ-a) smatra da nije bio osnovan prijedlog ovršenika za produljenje roka.

3. Protiv navedenog rješenja sadržajno u dijelu u kojem nije uspio žalbu podnosi ovršenik zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Pozivanjem na odredbe čl. 47. st. 1. i st. 3. ZA ističe da je potrebno uz prijedlog za ovrhu dostaviti izvornik pravorijeka ili njegov propisano ovjerovljeni prijepis, kao i prijevod na hrvatski jezik. Ističe da pravorijeku nedostaje potvrda ovršnosti ili potvrda da arbitražni sud ne daje takve potvrde, sve u skladu s odredbom čl. 36. st. 1. OZ-a. Smatra da prijedlog za ovrhu nije razumljiv jer se kod ovršnih radnji ne navodi ovršenik te da je sud određujući zabranu svim bankama isplatu s računa ovršenika prekoračio zahtjev sadržan u prijedlog za ovrhu jer na takav način nije postavljen. Navodi da prema odredbi čl. 40. ZA sud će odbiti priznanje i ovrhu strane arbitražne odluke ako predmet nije arbitrabilan prema zakonima Republike Hrvatske, odnosno ako sud utvrdi da bi priznanje ili ovrha bila u suprotnosti s javnim poretkom Republike Hrvatske. Smatra da sud nije utvrdio protivi li se pravorijek načelima obveznog prava poput načela savjesti i poštenja, načela dužnosti ispunjenja obveze, dužnosti suradnje i načela ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima. Osim toga, smatra da pravorijek nije postao obvezatan za stranke jer se još uvijek može izmijeniti, a ovršenik je pokrenuo odgovarajuće postupke koji mogu rezultirati izmjenom pravorijeka. Zbog pogrešnog odlučivanja o podnesenom prijedlogu prigovara i dosuđenom trošku. U smislu navedenog ovršenik smatra da sud nije obrazložio pobijanu odluku te predlaže uvažiti žalbu i odbaciti prijedlog za ovrhu, odnosno odbiti prijedlog, te podredno ukinuti pobijano rješenje i predmet vratiti na ponovan postupak.

4. Ovrhovoditelj je podnio odgovor na žalbu u kojem navodi da je ovršenikova žalba neosnovana jer je arbitražni pravorijek priznat u Republici Hrvatskoj pa time izjednačen s pravorijekom arbitražnog suda u Republici Hrvatskoj, da je u tom postupku dostavljena potvrda o konačnosti predmetnog pravorijeka, a da ovršenik samo ponavlja razloge koje je već isticao u postupku priznanja arbitražnog pravorijeka. Slijedom navedenog predlaže odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi pobijano rješenje.

5. Žalba ovršenika nije osnovana.

6. Ispitujući pobijano rješenje na temelju odredbe čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku u vezi s čl. 381. i čl. 21. st. 1. OZ-a ovaj sud nije našao da bi bile počinjene bitne povrede odredaba postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, a prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo.

7. Nisu osnovani žalbeni razlozi ovršenika u kojima navodi da uz prijedlog za ovrhu nije dostavljen izvornik arbitražnog pravorijeka, odnosno njegov ovjerovljeni prijepis, kao i prijevod na hrvatski jezik, odnosno da je prvostupanjski sud postupio protivno odredbama čl. 47. st. 1. i 3. ZA. Naime, u prijedlogu za ovrhu (list 1. - 4. spisa) ovrhovoditelj je predložio priklop spisa prvostupanjskog suda poslovni broj R1-132/23 u kojem se odlučivalo o priznavanju predmetnog aribtražnog pravorijeka. Iz navedenog spisa proizlazi da je ovrhovoditelj podneskom od 6. rujna 2023. dostavio ovjerenu presliku pravorijeka, odnosno propisano ovjerovljeni prijepis pravorijeka u smislu odredbe čl. 47. st. 1. ZA, kao i propisano ovjerovljeni prijepis ugovora o arbitraži u smislu odredbe čl. 47. st. 2. ZA. Također, ovrhovoditelj je uz prijedlog za priznanje arbitražnog pravorijeka od 9. kolovoza 2023. dostavio propisano ovjerovljeni prijevod tih isprava u smislu odredbe čl. 47. st. 3. ZA (koji je dostavljen i uz prijedlog za ovrhu).

8. Slijedom navedenog ovaj sud zaključuje da prijedlog za ovrhu pravorijeka sadrži sve potrebne priloge u skladu s odredbom čl. 47. ZA.

9. Iz spisa prvostupanjskog suda poslovni broj R1-132/23 proizlazi da je podnesena i potvrda arbitražnog pravorijeka od 6. srpnja 2023., kao i njezin ovjerovljeni prijevod, kojem je potvrđeno da se radi o konačnom aribitražnom pravorijeku i da protiv njega nije pokrenut žalbeni postupak. Zbog toga ovaj sud zaključuje da nisu osnovani žalbeni razlozi ovršenika da predmetni pravorijek nije potvrđen, kao i to da je ovršenik navodno pokrenuo „odgovarajući postupak“ koji bi mogao rezultirati izmjenom predmetnog pravorijeka s obzirom na to da o tome ne dostavlja dokaze pa nisu ispunjene pretpostavke iz odredbe čl. 48. ZA o prekidu postupka ovrhe.

10. Nadalje, nisu osnovani žalbeni razlozi ovršenika kojima osporava sadržaj predmetnog prijedloga za ovrhu s obzirom na to da je on u skladu s odredbom čl. 39. st. 1. OZ-a kao što i rješenje o ovrsi sadrži naznačenu ovršnu ispravu, tražbinu koja se ostvaruje, sredstvo i predmet ovrhe te druge podatke potrebne za provedbu ovrhe (točke IV. - V. izreke rješenja) u skladu s odredbom čl. 41. st. 1. OZ-a. Naime, ovrhovoditelj je jasno odredio ovršnu ispravu (predmetni arbitražni pravorijek), novčanu tražbinu koja se navodi u tome pravorijeku, sredstvo ovrhe (pljenidba i prijenos, odnosno ovršne radnje iz odredbe čl. 174. st. 1. OZ-a) te predmet ovrhe (novčana sredstva ovršenika na računu koje vodi ovršenikov dužnik). Uzimajući u obzir da pobijano rješenje o ovrsi sadrži sve propisane sastojke, a koji su istovrsni onima sadržanim u prijedlogu za ovrhu arbitražnog pravorijeka ovaj sud zaključuje da nisu osnovani žalbeni razlozi da je odlučivanjem prekoračen zahtjev ovrhovoditelja iz prijedloga za ovrhu. Pritom, nema bitne razlike u tome što ovrhovoditelj naznačuje „ovršenikovog dužnika kod kojeg se vode računi ovršenika“, dok se u rješenju o ovrsi navode banke, a što je jasno i iz točke I.a prijedloga za ovrhu u kojem je navedeno da se ovrha ima provesti po svim računima i oročenim novčanim sredstvima u svim bankama u kojima ovršenik ima otvorene račune i oročena novčana sredstva.

11. Po pitanju arbitrabilnosti predmeta spora prema zakonima Republike Hrvatske i suprotnosti priznanja s javnim poretkom Republike Hrvatske, odnosno razloga za odbijanje priznanja pravorijeka iz odredbe čl. 40. st. 2. ZA ovaj sud zaključuje da su žalbeni razlozi neodređeni. Naime, žalitelj neodređeno navodi opća načela obveznih odnosa i tvrdi da je predmetni arbitražni pravorijek u suprotnosti s njima. Valja istaknuti da je navedeno razmotrio prvostupanjski sud već prilikom odlučivanja o priznanju arbitražnog pravorijeka rješenjem poslovni broj R1-132/23-9 od 29. studenog 2023., a takva stajališta je potvrdio i Vrhovni sud Republike Hrvatske rješenjem poslovni broj Gž-2/24-4 od 9. travnja 2024. S obzirom na to da je u navedenim postupcima utvrđeno da nisu ostvareni razlozi u smislu odredbe čl. 40. ZA, a u međuvremenu nije došlo do promjene okolnosti niti žalitelj na to ukazuje, kao što ne dostavlja ni određene dokaze, stoga ovaj sud prihvaća izražena stajališta te zaključuje da nisu ostvarene pretpostavke za odbijanje prijedloga za ovrhu iz razloga propisanih odredbom čl. 40. ZA.

12. Također, u skladu s odredbom čl. 49. st. 4. ZA pobijano rješenje je obrazloženo, a prvostupanjski sud je omogućio ovršeniku da se izjasni o prijedlogu za ovrhu na temelju pravorijeka. Na navedeno ne utječe to što je pobijanim rješenjem odbijen prijedlog ovršenika za produljenje roka za očitovanje na prijedlog za ovrhu, a uzimajući u obzir hitnost postupka kao i činjenicu da se opsežnost dokumentacije u ovom slučaju ne može uzeti kao opravdan razlog jer su priložene isprave već od ranije bile poznate ovršeniku, odnosno radi se o dvostranim ispravama između ovrhovoditelja i ovršenika, kao i odlukama suda donesenim u postupku priznanja arbitražnog pravorijeka u kojem su sudjelovale obje strane. Zbog toga ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud ispunio obvezu iz odredbe čl. 49. st. 3. ZA.

13. Slijedom navedenog, na temelju čl. 380. t. 2. Zakona o parničnom postupku, odlučeno je kao točki I. izreke ovog rješenja.

14. Budući da trošak odgovora na žalbu nije potreban za vođenje ovog postupka u smislu odredbe čl. 155. Zakona o parničnom postupku, odlučeno je kao u točki II. izreke ovoga rješenja.

Zagreb, 3. veljače 2025.

Sutkinja

Gorana Aralica Martinović