Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Gž Ovr-431/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu po sutkinji Amaliji Švegović, kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja Zagrebačka županija, OIB: 07132269553, Zagreb, Ulica grada Vukovara 72 zastupanog po punomoćnici Petri Gjurašić, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Gjurašić, Fak i partneri d.o.o. u Zagrebu, protiv ovršenika PC, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] zastupanog po punomoćnici Andrei Grugan Šagud, odvjetnici u [adresa], radi ovrhe na nekretninama, odlučujući o žalbi ovršenika izjavljenoj protiv rješenja o ovrsi Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj Ovr-719/2024-5 od 30. srpnja 2024., dana 3. veljače 2025.

r i j e š i o  j e

I. Žalba ovršenika odbija se kao neosnovana i potvrđuje rješenje o ovrsi Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj Ovr-719/2024-5 od 30. srpnja 2024.

II. Ovršeniku i ovrhovoditelju se ne dosuđuje trošak žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijano rješenje, koje je izdano sukladno odredbi čl. 41. st. 4. Ovršnog zakona (''Narodne novine'' broj 112/2012, 25/2013, 93/2014, 55/2016, 73/2017, 131/2020, 114/2022, 6/2024, dalje: OZ), prvostupanjski sud je, sukladno prijedlogu ovrhovoditelja od 21. lipnja 2024., donio na temelju javnobilježničkog akta – ugovora sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine osnivanjem hipoteke od 10. studenoga 2000. solemniziranom po javnoj bilježnici Branki Rački iz [adresa] pod poslovnim brojem OU-232-2000 dana 13. studenoga 2000., ovršnom 23. lipnja 2004., kojemu prileži ugovor o dugoročnom kreditu s valutnom klauzulom broj 3200407371, broj partije 3150800326 od 10. studenoga 2000. i Izjava od 30. prosinca 2004. ovjerena po javnoj bilježnici Ivi Hanžeković Živković iz Zagreba pod brojem OV-14/2005 od 3. siječnja 2005., radi naplate tražbine ovrhovoditelja u iznosu od 61.922,28 EUR-a s pripadajućim zateznim kamatama na iznos od 36.930,59 EUR-a od 17. listopada 2023., kao i troškova ovog ovršnog postupka u iznosu od 1.750,52 EUR-a ovrhom na nekretninama ovršenika. Navedenim rješenjem određena je ovrha na nekretninama ovršenika na način određen odredbom čl. 80. OZ-a.

2. Navedeno rješenje pravodobnom i dopuštenom žalbom pobija ovršenik iz svih zakonskih žalbenih razloga. Ovršenik u žalbi prvenstveno ističe prigovor zastare tražbine s osnova potraživanja kamata i drugih sporednih davanja. Navodi da ovrhovoditelj ne raspolaže ispravom na temelju koje bi mogao pokrenuti ovršni postupak protiv njega kao ovršenika, jer da ovrhovoditelj nije javnom niti javno ovjerovljenom ispravom dokazao da je tražbina koju je Zagrebačka banka imala prema ovršeniku, kao i prava iz ugovora o osiguranju novčane tražbine, na njega prenesena niti je dokazao da je na koji drugi način na njega prešla. Ovršenik smatra da nije potrebno provođenje ovrhe na svih nekretninama na kojima je određena ovrha, obzirom su iste veće vrijednosti od tražbine, pa bi održavanjem rješenja o ovrsi preko mjere koja je dovoljna za ostvarenje tražbine bile povrijeđene odredbe čl. 5. i 6. OZ-a. Predlaže ukinuti pobijano rješenje i odbaciti prijedlog za ovrhu uz naknadu troškova.

3. Ovrhovoditelj se u odgovoru na žalbu protivio svim žalbenim navodima ovršenika, te predložio odbiti žalbu ovršenika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsko rješenje.

4. Žalba ovršenika nije osnovana.

5. Razlozi zbog kojih ovršenik može pobijati rješenje o ovrsi normirani su odredbom čl. 50. st. 1. toč. 1-11. i st. 4. i 5. OZ. Imajući u vidu da ovršenik od svih žalbenih razloga zbog kojih je ovlašten pobijati rješenje o ovrsi na temelju ovršne isprave sadržajno ističe razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 7. OZ (da ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave, odnosno da nije ovlašten na temelju nje tražiti ovrhu protiv ovršenika) i iz čl. 50. st. 1. toč. 11. OZ-a (da je nastupila zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom), ovaj sud je primjenom odredbe čl. 50. st. 5. OZ-a ispitao pobijano rješenje u pravcu žalbenih razloga na koje pazi po službenoj dužnosti i utvrdio da nisu ostvareni žalbeni razlozi iz čl. 50. st. 1. toč. 1. i 5. OZ-a i da ovrha nije određena na predmetima iz čl. 4. st. 4. i 5. OZ-a. Prvostupanjski sud nije počinio niti jednu bitnu povredu odredaba ovršnog postupka na koje temeljem odredbe čl. 365. st. 2. u vezi čl. 381. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 84/2008, 96/2008, 123/2008, 57/2011, 148/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022 i 155/2023 – dalje u tekstu: ZPP), a koji se Zakon u ovršnim postupcima primjenjuje temeljem čl. 21. st. 1. OZ-a, ovaj sud u žalbenom postupku pazi po službenoj dužnosti. Prvostupanjski sud je, pravilno primijenio i materijalno pravo, a na koju povredu ovaj sud također pazi po službenoj dužnosti, odredivši ovrhu na nekretninama ovršenika temeljem čl. 80. OZ-a.

6. O žalbenim razlozima iz čl. 50. st. 1. toč. 7. i toč. 11. OZ-a je, u okviru svoje nadležnosti, odlučio prvostupanjski sud zaključkom broj Ovr-719/2024-41 od 27. rujna 2024., kojim je uputio ovršenika na pokretanje parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom.

7. Ovršenik u žalbi predlaže ograničenje sredstava i predmeta ovrhe u smislu čl. 5. i 6. OZ-a, ali o tom prijedlogu nije ovlašten odlučiti ovaj sud, već će o istome u nastavku postupka u okviru svoje nadležnosti odlučiti prvostupanjski sud.

8. Kako žalbenim navodima ovršenika nije dovedena u sumnju zakonitost i pravilnost pobijanog rješenja, valjalo je žalbu ovršenika odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijano rješenje o ovrsi sukladno odredbi čl. 380. toč. 2. ZPP-a u svezi čl. 21. st. 1. OZ-a.

9. Ovršeniku nije dosuđen trošak žalbenog postupka jer isti nije uspio sa svojom žalbom (čl. 154. st. 1. ZPP-a). Ovrhovoditelju nije dosuđen trošak sastava odgovora na žalbu jer isti u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a u vezi čl. 21. st. 1. OZ-a nije bio nužan za odlučivanje u žalbenom postupku.

U Varaždinu, 3. veljače 2025.

Sutkinja

Amalija Švegović