REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27, 21000 Split

Pr-251/2020-31

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Eneji Stejskal Kanazir kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice VB, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćnici Zvjezdani Barić, odvjetnici u Splitu, protiv tuženika Hanza Media d.o.o., OIB: 79517545745, Koranska 2, 10000 Zagreb, zastupanog po punomoćnicima, odvjetnicima iz OD Hanžeković&partneri d.o.o., Zagreb, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, u prisutnosti punomoćnice tužiteljice i zamjenice punomoćnika tuženika, prilikom zaključenja glavne rasprave, prilikom objave, a nakon objave, dana 3. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

I/ Nalaže se tuženiku Hanza Media d.o.o., OIB: 79517545745, Koranska 2, 10000 Zagreb, isplatiti tužiteljici VB, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe iznos od 7.031,59 EUR, sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 120,35 EUR od 16.01.2015.

- na iznos od 120,35 EUR od 16.02.2015.

- na iznos od 120,35 EUR od 16.03.2015.

- na iznos od 120,35 EUR od 16.04.2015.

- na iznos od 120,69 EUR od 16.05.2015.

- na iznos od 120,35 EUR od 16.06.2015.

- na iznos od 120,44 EUR od 16.07.2015.

- na iznos od 120,67 EUR od 16.08.2015.

- na iznos od 120,35 EUR od 16.09.2015.

- na iznos od 120,35 EUR od 16.10.2015.

- na iznos od 120,35 EUR od 16.11.2015.

- na iznos od 120,35 EUR od 16.12.2015

- na iznos od 121,96 EUR od 16.01.2016.

- na iznos od 120,35 EUR od 16.02.2016.

- na iznos od 120,35 EUR od 16.03.2016.

- na iznos od 120,35 EUR od 16.04.2016.

- na iznos od 120,35 EUR od 16.05.2016.

- na iznos od 120,35 EUR od 16.06.2016.

- na iznos od 120,35 EUR od 16.07.2016.

- na iznos od 120,35 EUR od 16.08.2016.

- na iznos od 120,35 EUR od 16.09.2016.

- na iznos od 120,35 EUR od 16.10.2016.

- na iznos od 120,35 EUR od 16.11.2016.

- na iznos od 120,35 EUR od 16.12.2016.

- na iznos od 49,23 EUR od 16.01.2017.

- na iznos od 120,35 EUR od 16.02.2017.

- na iznos od 120,35 EUR od 16.03.2017.

- na iznos od 120,35 EUR od 16.04.2017.

- na iznos od 120,35 EUR od 16.05.2017.

- na iznos od 121,84 EUR od 16.06.2017.

- na iznos od 120,35 EUR od 16.07.2017.

- na iznos od 120,35 EUR od 16.08.2017.

- na iznos od 120,87 EUR od 16.09.2017.

- na iznos od 120,35 EUR od 16.10.2017.

- na iznos od 120,62 EUR od 16.11.2017.

- na iznos od 76,58 EUR od 16.12.2017.

- na iznos od 120,35 EUR od 16.01.2018.

- na iznos od 120,35 EUR od 16.02.2018.

- na iznos od 99,26 EUR od 16.03.2018.

- na iznos od 78,17 EUR od 16.04.2018.

- na iznos od 120,35 EUR od 16.06.2018.

- na iznos od 120,35 EUR od 16.07.2018.

- na iznos od 120,35 EUR od 16.08.2018.

- na iznos od 120,58 EUR od 16.09.2018.

- na iznos od 120,35 EUR od 16.10.2018.

- na iznos od 122,62 EUR od 16.11.2018.

- na iznos od 120,42 EUR od 16.12.2018.

- na iznos od 120,07 EUR od 16.01.2019.

- na iznos od 117,90 EUR od 16.02.2019.

- na iznos od 120,35 EUR od 16.03.2019.

- na iznos od 120,35 EUR od 16.04.2019.

- na iznos od 120,35 EUR od 16.05.2019.

- na iznos od 120,35 EUR od 16.06.2019.

- na iznos od 109,41 EUR od 16.07.2019.

- na iznos od 115,71 EUR od 16.08.2019.

- na iznos od 120,35 EUR od 16.09.2019.

- na iznos od 120,35 EUR od 16.10.2019.

- na iznos od 120,35 EUR od 16.11.2019.

- na iznos od 120,35 EUR od 16.12.2019.

- na iznos od 120,35 EUR od 16.01.2020.,

sa zakonskom zateznom kamatom koja se do 31.12.2022.godine obračunava u visini stope određene uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1.1.2023. do isplate određene za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotna poena.

II/Odbija se dio tužbenog zahtjeva tužiteljice kao neosnovan, a koji se odnosi na potraživanje zakonske zatezne kamate tekuće na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto iznosu razlike naknade plaće kao neosnovan.

III/ Nalaže se tuženiku, da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužiteljici parnični trošak u ukupnom iznosu od 1.687,50 EUR, zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, te koja se zakonska zatezna kamata obračunava za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotna poena.

Obrazloženje

1.U tužbi zaprimljenoj pred ovim sudom dana 17. veljače 2020. se navodi da tužiteljica ima potpisan Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 19. prosinca 2012. s poslodavcem Slobodna Dalmacija d.d. Split, koji je sa danom 1. travnja 2019. sukladno čl. 137 Zakona o radu prenesen na novog poslodavca Hanza Media d.o.o. Zagreb, ovdje tuženika. Tužiteljica da je temeljem predmetnog ugovora o radu obavljala poslove analitičara. Tuženik da je dana 3. siječnja 2014., navodeći loše poslovne rezultate kao razlog, donio Odluku o izmjeni i dopuni Pravilnika o radu, te pozivajući se na čl. 83a izmijenjenog Pravilnika o radu dana 13. siječnja 2013. donio odluku o umanjenju osnovne bruto plaće i promijenio retrogradno počevši od 1. prosinca 2013. osnovnu bruto plaću radnicima za 10%, pa tako i tužiteljici. Navedena Odluka i Pravilnik, te nastavno i Odluka o umanjenju osnovne bruto plaće da je prema donesenom aktu imala ograničeni rok primjene najduže godinu dana, te da je stoga tuženik ovu odluku mogao primjenjivati zaključno sa 30. studenog 2014. Tuženik da je suprotno predmetnom Pravilniku o radu i donio Odluku o smanjenju osnovice bruto plaće za 2015. i 2016. godinu. Ove odluke da su donesene suprotno suglasnosti Radničkog vijeća, iako je temeljem čl. 150 Zakona o radu tuženik bio dužan o namjeravanim odlukama provesti postupak savjetovanja jer da su iste odluke bitne za gospodarski i socijalni položaj radnika. Ova činjenica da je bitna jer propuštanje savjetovanja sa Radničkim vijećem sukladno odredbama 150. st. 12 Zakona o radu, samu odluku o umanjenju osnovne bruto plaće donesene u 2015. i 2016. godini čini ništetnom. Dakle, tuženik da je radnicima nezakonito umanjivao bruto plaću za 10%. Radi svega navedenog, budući da je donio nezakonitu odluku o smanjenju osnovice bruto plaće, tuženik da je dužan isplatiti tužiteljici iznos od 52.471,08 kuna sa zakonskim zateznim kamatama te naknaditi istoj parnične troškove. Tužiteljica je konačno uredila tužbeni zahtjev podneskom od 29. studenog 2024. tako da sada potražuje iznos od 7.031,59 EUR sa zakonskim zateznim kamatama.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu (list 32-34 spisa) ističe da se protivi tužbi te da je tužbeni zahtjev činjenično i pravno neosnovan. Naime, iz tužbe i priloženih isprava da proizlazi kako tužiteljica osnovanost tužbenog zahtjeva temelji na tvrdnjama da joj je tuženik, u razdoblju od prosinca 2014. do prosinca 2019., protuzakonito smanjio plaću jer je na temelju Izmjena i dopuna Pravilnika o radu od 29. listopada 2012., a koji je donesen 3. siječnja 2014., smio smanjiti plaću isključivo za jednu godinu, a ne za više godina i jer se o donošenju Izmjena i dopuna Pravilnika o radu i odluka o smanjenju plaće tuženik nije savjetovao s radničkim vijećem. Tužiteljica tvrdi da su odluke tuženika ništetne i da joj je tuženik dužan isplatiti dio plaće koju joj je smanjio u razdoblju od prosinca 2014. do prosinca 2019. Međutim, tuženik ističe da su tvrdnje tužiteljice izvučene iz konteksta i ničim dokazane. Naime, da nije točno da je tuženik, na temelju Izmjena i dopuna Pravilnika o radu, smio smanjiti plaću isključivo za jednu godinu jer u članku 83.a jasno stoji sljedeće: „U slučaju poteškoća u poslovanju Društva, poslodavac je ovlašten, posebnom odlukom, smanjiti osnovnu bruto plaću utvrđenu Pravilnikom o radu, za najviše 10%, u razdoblju ne dužem od godinu dana od dana njenog donošenja. Osnovna bruto plaća radnika isplaćena temeljem umanjene osnovne bruto plaće, ne smije biti manja od minimalne bruto plaće propisane zakonom.“ Dakle, tuženik da ima pravo na temelju Izmjena i dopuna donijeti odluku kojom smanjuje plaću u razdoblju koje ne smije biti dulje od godine dana i plaća se smanjuje na temelju odluke koja se donosi u skladu sa Izmjenama i dopunama, a ne na temelju Izmjena i dopuna. Izmjenama i dopunama da je predviđena mogućnost donošenja odluke u slučaju poteškoća u poslovanju i donošenje odluke nije ograničeno isključivo na 2014. Tužiteljica da u pokušaju dokazivanja osnovanosti tužbenog zahtjeva, izvlači iz konteksta odluke tuženika, međutim iz odluka koje je tužiteljica priložila spisu vidljivo je da tuženik nije protuzakonito smanjio plaću za utuženo razdoblje. Tuženik spisu prilaže i odluke za utuženo razdoblje koje je tužiteljica propustila priložiti uz svoju tužbu. Također, da nije točno da se tuženik o donošenju Izmjena i dopuna Pravilnika o radu nije savjetovao s radničkim vijećem. Tuženik ističe kako nije točno niti to da se nije savjetovao s radničkim vijećem o odlukama o smanjenju plaće koje je donosio jer su te odluke donesene u skladu s Izmjenama i dopunama Pravilnika o radu kojim je predviđena mogućnost donošenja odluka o smanjenju plaće. Dakle, Izmjene i dopune i/ili odluke da nisu ništetne, već da su donesene na pravilan način, a tužbeni zahtjev tužiteljice da je u cijelosti neosnovan te tuženik ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije jer da tužiteljica nije ovlaštena od suda tražiti da se utvrdi da su Izmjene i dopune Pravilnika o radu ništetne. Stoga, tuženik predlaže sudu odbaciti tužbu kao neosnovanu, a podredno odbiti tužbeni zahtjev kao činjenično i pravno neosnovan i naložiti tužiteljici da tuženiku naknadi prouzročeni trošak postupka.

3. Tijekom postupka sud je izveo dokaz pregledom: Ugovora o radu od 19. prosinca 2012. sklopljenog između Slobodne Dalmacije d.d. Split i tužiteljice (list 7-9 spisa); kartona zaposlenika VB (list 10-17 spisa); Izmjene i dopune Pravilnika o radu od 29.10.2012. (list 18 spisa); Odluke o umanjenju osnovne bruto plaće do 10% od 16.11.2016. (list 19 spisa); Odluke o umanjenju osnovne bruto plaće do 10% od 24.11.2014. (list 20 spisa): dopisa Slobodne Dalmacije d.d. Radničkom vijeću Slobodne Dalmacije d.d. od 30. prosinca 2013. iz prijedlog Odluke o izmjeni i dopune Pravilnika o radu (list 36-38 spisa); Odluke o umanjenju osnovne bruto plaće od 13. siječnja 2014. (list 42 spisa); Odluke o umanjenju osnovne bruto plaće do 10% od 16. studenog 2015. (list 44 spisa); Odluke o umanjenju osnovne bruto plaće do 10% od 16. studenog 2017. (list 48 spisa); Pravilnik o radu Slobodna Dalmacija d.d. od 29.10.2012.;Izmjena i dopuna Pravilnika o radu Slobodna Dalmacija d.d. od 03.01.2014.; Pravilnik o radu Slobodna Dalmacija d.d. od 19.09.2018.; Pravilnik o radu EPH d.o.o. od 31.12.2015.; Izmjena i dopuna Pravilnika o radu EPH d.o.o. od 11.06.2018.; Izmjena i dopuna Pravilnika o radu EPH d.o.o. od 01.08.2018.; Izmjena i dopuna Pravilnika o radu EPH d.o.o. od 23.03.2019.; Izmjena i dopuna Pravilnika o radu EPH d.o.o. od 26.06.2019.; Izmjena i dopuna Pravilnika o radu EPH d.o.o. od 02.12.2019.; Pravilnika o radu – pročišćeni tekst od 02.12.2019. (sadržava Pravilnik o radu od 31.12.2015. sa svim izmjenama i dopunama); evidencija radnog vremena i obračun plaće (isplatna lista) za utuženo razdoblje (listovi 79-352 spisa); izveden je dokaz saslušanjem tužiteljice (list 364-365 spisa) te svjedokinje SB (list 361-363 spisa), te pregledom nalaza i mišljenja sudskog vještaku za financije i računovodstvo Ante Mrčele (list 375-380 spisa). Sud je odustao od izvođenja dokaza saslušanjem svjedoka IB, kao suvišnog.

4. Tužbeni zahtjev tužiteljice djelomično je osnovan.

5. Među strankama je nesporna činjenica da je tužiteljica bila zaposlenica kod poslodavca Slobodne Dalmacije d.d. Split, temeljem ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 19.12.2012.godine (list 7-9 spisa), te da je temeljem tog ugovora o radu radila na radnom mjestu analitičara, te da je njen ugovor o radu temeljem odredbe članka 137. Zakona o radu sa danom 01.04.2019.godine prenesen na novog poslodavca Hanza Mediu d.o.o, tuženika u ovom postupku.

6. Ono što je u postupku sporno i što je trebalo utvrditi da li je tuženik suprotno odredbama svog Pravilnika o radu donio odluku o smanjenju osnovice za obračun bruto plaće za 2015. i 2016.godinu te da li je u tom smislu osnovano potraživanje tužiteljice s osnova manje isplaćene plaće za razdoblje od 01.12.2014.godine do zaključno 31.12.2019.godine u iznosu od 7.031,59 Eur-a.

7. Iz pregledanog ugovora o radu zaključenog između Slobodne Dalmacije d.d. i tužiteljice zaključenog dana 19.prosinca 2022.godine (list 7 spisa) je razvidno da je tužiteljica prema tom ugovoru trebala obavljati poslove radnog mjesta analitičar s početkom rada od 01.siječnja 2013.godine. Člankom 5. navedenog ugovora je ugovoreno da će poslodavac tužiteljici za obavljanje navedenih poslova analitičara isplaćivati osnovnu plaću u iznosu određenom za koeficijent složenosti 3,25 te dodatke na plaću predviđene Zakonom i Pravilnikom o radu, te je člankom 9. citiranog ugovora o radu ugovoreno da će se plaća radnika isplaćivati na način i u rokovima utvrđenim Pravilnikom o radu.

8. Iz pregledane izmjene i dopune Pravilnika o radu od 29.10.2012.godine, a za koju je izmjenu i dopunu navedeno da je donesena temeljem odredbe članka 126. Zakona o radu i odredbe članka 106. Pravilnika o radu po provedenom postupku savjetovanja sa Radničkim vijećem, te za koju izmjenu i dopunu je navedeno da je objavljena na oglasnoj ploči dana 03.siječnja 2014.godine (list 18 spisa) proizlazi da je u istoj navedeno u članku 1. da se iza članka 83. Pravilnika o radu dodaje članak 83 a koji da glasi:''da u slučaju poteškoća u poslovanju društva poslodavac je ovlašten posebnom odlukom smanjiti osnovnu bruto plaću utvrđenu Pravilnikom o radu za najviše 10% u razdoblju ne dužem od godinu dana od njenog donošenja, te da osnovna bruto plaća radnika isplaćena temeljem umanjene osnovne bruto plaće ne smije biti manja od minimalne bruto plaće propisane zakonom. U članku 2. navedene izmjene je istaknuto da ostale odredbe Pravilnika o radu od 29.10.2012.godine (list 18 spisa) ostaju na snazi u neizmjenjenom obliku, te je člankom 3. navedene izmjene istaknuto da ta izmjena i dopuna Pravilnika o radu stupa na snagu osmog dana od dana objave na oglasnoj ploči te da se primjenjuje od 01.prosinca 2013.godine.

9. Iz pregledane odluke o umanjenju osnovne bruto plaće do 10% od 16.11.2016.godine (list 19 spisa) proizlazi da je temeljem članka 83. a Pravilnika o radu Uprava društva Slobodne Dalmacije d.d. Split dana 16.11.2016.godine donijela odluku o umanjenju osnovne bruto plaće od 10% radi poteškoća u poslovanju društva ističući u navedenoj odluci da se osnovna bruto plaća radnika društva utvrđena odredbama Pravilnika o radu u iznosu od 2.814,00 Kuna smanjuje za 279,00 Kuna te da ista iznosi 2.535,00 Kuna, te se navodi da osnovna bruto plaća radnika isplaćena temeljem umanjene osnovne bruto plaće ne smije biti manja od minimalne bruto plaće propisane zakonom za puno radno vrijeme. Navedeno je da se ta odluka donosi za razdoblje ne duže od godinu dana i da stupa na snagu danom donošenja te da se primjenjuje od 01.prosinca 2016.godine.

10. Iz pregledane odluke o umanjenju osnovne bruto plaće do 10% od 24.11.2014.godine (list 20 spisa) proizlazi da je temeljem članka 83. a Pravilnika o radu Uprava društva Slobodne Dalmacije d.d. Split dana 24.11.2014.godine donijela odluku o umanjenju osnovne bruto plaće od 10% radi poteškoća u poslovanju društva ističući u navedenoj odluci da se osnovna bruto plaća radnika društva utvrđena odredbama Pravilnika o radu u iznosu od 2.814,00 Kuna smanjuje za 279,00 Kuna te da ista iznosi 2.535,00 Kuna, te se navodi da osnovna bruto plaća radnika isplaćena temeljem umanjene osnovne bruto plaće ne smije biti manja od minimalne bruto plaće propisane zakonom za puno radno vrijeme. Navedeno je da se ta odluka donosi za razdoblje ne duže od godinu dana i da stupa na snagu danom donošenja te da se primjenjuje od 01.prosinca 2014.godine.

11. Iz pregledanog dopisa Slobodne Dalmacije d.d., Uprave društva od 30.12.2013.godine (list 36-37 spisa) proizlazi da se ovim dopisom Slobodna Dalmacija d.d. obratila Radničkom vijeću Slobodne Dalmacije d.d. (gđi. VBU) ističući da u prilogu navedenom Radničkom vijeću dostavlja prijedlog izmjene i dopune Pravilnika o radu sa obrazloženjem i pozivom Radničkom vijeću da u roku od osam dana od primitka tog dopisa dostavi Slobodnoj Dalmaciji d.d. očitovanje o namjeravanoj odluci poslodavca vezano za donošenje izmjena i dopuna Pravilnika o radu Slobodne Dalmacije d.d. U privitku tog dopisa se nalazi nacrt Odluke o izmjeni i dopuni Pravilnika o radu iz 2013. (list 37-38 spisa), a u kojoj stoji da se iza članka 83. Pravilnika o radu dodaje članak 83 a koji da glasi da u slučaju poteškoća u poslovanju društva, poslodavac je ovlašten posebnom odlukom smanjiti osnovnu bruto plaću utvrđenu Pravilnikom o radu, za najviše 10% u razdoblju ne dužem od godinu dana od dana njenog donošenja, te je navedeno da osnovna bruto plaća radnika isplaćena temeljem umanjene osnovne bruto plaće ne smije biti manja od minimalne bruto plaće propisane zakonom. Navedeno je u članku 2. da ostale odredbe Pravilnika o radu od 29.10.2012.godine ostaju na snazi u neizmjenjenom obliku , te u članku 3. da ta izmjena i dopuna Pravilnika o radu stupa na snagu osmog dana od dana objave na oglasnoj ploči, te da se primjenjuje od 01.prosinca 2013.godine. Slobodna Dalmacija d.d. je u obrazloženju navedene odluke istakla da je odmah po primitku pravomoćne presude kojom joj je naloženo isplatiti znatan novčani iznos na ime regresnog duga iz pravnog posla u kojem je bila sudužnik obavijestila predstavnike sindikata koji djeluju u društvu i Radničkoj vijeća o istoj te o prijetećoj nesposobnosti izvršavanja obveza društva jer da isto ne može podmiriti obvezu iz pravomoćne presude sredstvima iz redovnog poslovanja jer da nema prihode kojim bi ta sredstva osiguralo. Navodi se između ostalog da obzirom da nije razumno očekivati znatnije povećanje prihoda društva u narednom razdoblju koji bi omogućili redovno podmirenje obveza da je jedini realni izvor sredstava iz kojih bi se mogla izvršiti isplata duga po pravomoćnoj presudi ušteda na prihodima radnika društva odnosno smanjenje plaća radnika društva u narednom razdoblju. Zaključno je Slobodna Dalmacija d.d. ovom odlukom predložila izmjenu i dopunu Pravilnika o radu društvu na način da se društvu da mogućnost umanjenja osnovne bruto plaće u slučaju poteškoća u poslovanju na način da vrijednost koeficijenta 1,00 umanji za 10% u odnosu na iznos naveden u Pravilniku o radu, te je istaknuto da se poslodavac obvezuje radnicima isplatiti iznos minimalne plaće propisan Zakonom.

12. Iz pregledane izmjene i dopune Pravilnika o radu od 29.10.2012.godine (list 40- 41 spisa), a koja je izmjena donesena 03.siječnja 2014.godine proizlazi da je tom izmjenom iza članka 83. Pravilnika o radu dodan članak 83 a koji glasi da u slučaju poteškoća u poslovanju društva poslodavac je ovlašten posebnom odlukom smanjiti osnovnu bruto plaću utvrđenu Pravilnikom o radu za najviše 10% u razdoblju ne dužem od godinu dana od dana njenog donošenja, te je navedeno da osnovna bruto plaća radnika isplaćena temeljem umanjene osnovne bruto plaće ne smije biti manja od minimalne bruto plaće propisane zakonom. Člankom 2. navedene izmjene i dopune je navedeno da ostale odredbe Pravilnika o radu od 29.10.2012.godine ostaju na snazi u neizmijenjenom obliku, dok je člankom 3 navedene izmjene istaknuto da navedena izmjena i dopuna Pravilnika o radu stupa na snagu osmog dana od dana objave na oglasnoj ploči te da se primjenjuje od 01.prosinca 2013.godine.

13. Iz pregledane odluke o umanjenju osnovne bruto plaće od 13.siječnja 2014.godine (list 42-43 spisa) proizlazi da je osnovna bruto plaća radnika društva Slobodna Dalmacija d.d. Split utvrđena odredbama Pravilnika o radu u iznosu od 2.814,00 Kn, te da se ista tom odlukom smanjuje za 279,00 Kuna, te da iznosi 2.535,00 Kuna. Navedeno je u toj odluci i da osnovna bruto plaća radnika isplaćena temeljem umanjene osnovne bruto plaće ne smije biti manja od minimalne bruto plaće propisane zakonom, te da se ta odluka donosi za razdoblje ne duže od godinu dana od dana njenog donošenja, te da navedena odluka stupa na snagu danom donošenja, a da se primjenjuje retrogradno od 01.prosinca 2013.godine.

14. Također iz pregledane odluke o umanjenju osnovne bruto plaće do 10% od 16.studenog 2015.godine (list 44-45 spisa) proizlazi da je ovom odlukom radi poteškoća u poslovanju društva umanjena osnovna bruto plaća radnika društva utvrđena odredbama Pravilnika o radu u iznosu od 2.814,00 Kuna tako da je smanjena za 279,00 Kuna i u tom smislu da iznosi 2.535,00 Kuna. U ovoj odluci je isto navedeno da osnovna bruto plaća radnika isplaćena temeljem umanjene osnovne bruto plaće ne smije biti manja od minimalne bruto plaće propisane zakonom za puno radno vrijeme. U ovoj odluci je također istaknuto da se donosi za razdoblje ne duže od godinu dana i da stupa na snagu danom donošenja, a da se primjenjuje od 01.12.2015.godine.

15. Iz pregledane odluke o umanjenju osnovne bruto plaće do 10% od 16.11.2016.godine (list 46-47 spisa) proizlazi da je ovom odlukom radi poteškoća u poslovanju društva umanjena osnovna bruto plaća radnika društva utvrđena odredbama Pravilnika o radu u iznosu od 2.814,00 Kuna tako da je smanjena za 279,00 Kuna i u tom smislu da iznosi 2.535,00 Kuna. U ovoj odluci je isto navedeno da osnovna bruto plaća radnika isplaćena temeljem umanjene osnovne bruto plaće ne smije biti manja od minimalne bruto plaće propisane zakonom za puno radno vrijeme. U ovoj odluci je također istaknuto da se donosi za razdoblje ne duže od godinu dana i da stupa na snagu danom donošenja, a da se primjenjuje od 01.12.2016.godine.

16.Iz pregledane odluke o umanjenju osnovne bruto plaće do 10% od 16.11.2017.godine (list 48-49 spisa) proizlazi da je ovom odlukom radi poteškoća u poslovanju društva umanjena osnovna bruto plaća radnika društva utvrđena odredbama Pravilnika o radu u iznosu od 2.814,00 Kuna tako da je smanjena za 279,00 Kuna i u tom smislu da iznosi 2.535,00 Kuna. U ovoj odluci je također istaknuto da se donosi za razdoblje ne duže od godinu dana i da stupa na snagu danom donošenja, a da se primjenjuje od 01.12.2017.godine.

17. Iz pregledanog pročišćenog teksta kataloga radnih mjesta od 29.10.2012.godine izmijenjenog odlukom Uprave društva Slobodne Dalmacije d.d. nakon savjetovanja sa Radničkim vijećem 27.01.2016.godine, a koji je katalog stupio na snagu osmog dana od objave 04.02.2016.godine te koji je ovom sudu dostavljen kao prilog uz podnesak tuženika od 05.12.2023.godine proizlazi da nekadašnjem radnom mjestu analitičara na kojem je radila tužiteljica odgovara prema ovom katalogu ''radno mjesto planera'' pod rednim brojem 25, a za kojeg je utvrđen raspon koeficijenta složenosti poslova od 2,50 do 3,50.

18. Iz iskaza saslušane tužiteljice VB (list 364-365 spisa) proizlazi da je ista kod Slobodne Dalmacije radila na radnom mjestu analitičara temeljem ugovora o radu na neodređeno vrijeme i da je radila u Slobodnoj 33 godine i 4 mjeseca, te da je tako radila sve dok nije dobila od strane Hanza medije kao poslodavca (budući da je Hanza mediji bila pripojena Slobodna Dalmacija) poslovno uvjetovani otkaz i to dana 15.11.2019. Ista navodi da je ona dobila poslovno uvjetovan otkaz bez obveze da odradi otkazni rok i da joj je zadnji dan rada po toj odluci bila sredina ožujka 2020. Navodi da je uprava tuženika donijela odluku o umanjenju plaće radnicima za 10% i to radnicima tada Slobodne Dalmacije, pa tako i njoj sa datumom od siječnja 2014., ali u kojoj odluci iz siječnja da se navodi retrogradna primjena navedenog umanjenja plaća počevši od 1.12.2013. na period najduže od godinu dana, pa da je po tome njoj trebala biti umanjena plaća za 10% najduže do 30. studenog 2014. Ista navodi da je za tu odluku tuženik imao suglasnost radničkog vijeća i da je za tu odluku bilo provedeno savjetovanje s radničkim vijećem. Međutim ista navodi da za sve daljnje odluke tuženika, na temelju kojih je i dalje stajalo umanjenje osnovne plaće za 10% tuženik nije imao ni suglasnost radničkog vijeća niti je za takve odluke bilo provedeno savjetovanje. Napominje da je ona prije utuženja radi predmetnog spora od sindikata koji su tada bili tražila da joj daju primjerke odluka tuženika o smanjenju plaće za 10% i priložila tužbi odluke koje je pronašla, a da nigdje nije bilo kod nijednog sindikata ni kod tuženika odluka niti je mogla pribaviti za 2015. i 2017. godinu pa da ona pretpostavlja da možda poslodavac-tuženik nije niti donio takve odluke budući se takve odluke obično stavljaju na oglasnu ploču poslodavca. U odnosu na činjenicu koliko je iznosila njena mjesečna neto plaća prije navedenog umanjenja ista navodi da je njoj plaća uračunavajući umanjenje iznosila tada cca 5.800,00 kn a prije umanjenja cca 6.300,00 kn. Tužiteljica nadalje navodi da ona nije s nikim razgovarala vezano za navedeno umanjenje plaće, pri tome misli na nadležne kod tuženika, budući da u vrijeme kad se događala sporna odluka nije bila jasna vlasnička struktura poslodavca, te da se ista stalno mijenjala, u početku je Slobodna funkcionirala kao samostalna pravna osoba a da je njen vlasnik bio PH, a kasnije da je došlo do pripajanja Slobodne Dalmacije Hanza mediji, a da je prije toga vlasništvo bilo promijenjeno, da je Slobodna Dalmacija i dalje bila dioničko društvo kao samostalna pravna osoba, a daje tek u trećoj fazi došlo do pripajanja Slobodne Dalmacije Hanza mediji u travnju 2019. a da 2014. Slobodna još uvijek nije bila u vlasništvu Hanze. Navodi da je ona nakon otkaza u srpnju 2020. otišla u prijevremenu mirovinu sa tada navršenih 58 godina i 8 mjeseci. Tužiteljica pojašnjava da ona nije razgovarala s nadležnima u periodu kad je došlo do odluke o umanjenju plaće jer da se mijenjala vlasnička struktura poslodavca i da su radnici pa tako i ona bili tjeskobni zbog nesigurnosti na radnom mjestu koju je sve to izazivalo. Zaključno ističe da obzirom da joj je poslodavac odlučio svojom odlukom umanjiti plaću za 10% da smatra da joj je u tom trenutku mogao ponuditi ugovor sa izmijenjenim uvjetima za radno mjesto koje je odgovarajuće stručnoj spremi nje kao tužiteljice, ali da do toga nikada nije došlo. Tužiteljica nadalje navodi da je kod donošenja odluka o umanjenju plaće radnicima Slobodna uvijek kao razloga navodila loše financijske rezultate a da ona obzirom da je obavljala poslove analitičara je bila upućena u poslovanje Slobodne Dalmacije te da je u tom smislu znala da je u cijelom promatranom razdoblju umanjenja plaće pa i dok je Slobodna bila dioničko društvo ista poslovala pozitivno. Ista navodi da je to bilo razvidno iz izvješća na burzi koji su bili objavljivani od strane Slobodne. Navodi i da je u 2018. neposredno pred pripajanje Slobodne Dalmacije Hanza mediji, također Slobodna Dalmacija poslovala pozitivno, a da je i Hanza medija ostvarivala izvrsne rezultate, a o čemu da svjedoči da je i pitanje predstečajne nagodbe bilo realizirano i prije samog roka. Tužiteljica u tom smislu navodi da joj nije jasno isticanje loših financijskih rezultata u odlukama koje se tiču umanjenja plaća radnicima, a s druge strane da su u navedenim izvješćima tuženika prikazivani izrazito dobri financijski rezultati. Ističe da joj nije jasno obzirom da je i ona zajedno s upravom sudjelovala u izradi plana poslovanja da kako se može poslodavac pozivati na neostvareni plan, a istovremeno čitavo vrijeme ostvarivati odgovarajuću dobit te da budući da radnici nisu niti sudjelovali u podjeli dobiti koja je ostvarivana, da iz kojeg razloga bi isti morali snositi posljedice radi eventualnog neostvarivanja zamišljene dobiti od strane poslodavca, i to na način da im se umanji plaća. Tužiteljica nadalje navodi da je upoznata s time da se poslodavac nije savjetovao s radničkim vijećem jer da je radničko vijeće pripremilo zahtjev prema upravi za vraćanje osnovice na prijašnju razinu vezano za umanjenje plaće, a da ona premda nije u jednom spomenutom razdoblju bila u radničko m vijeću da zna o svemu navedenom i obzirom na svoje mjesto analitičara budući da je ona primala svu relevantnu dokumentaciju vezano za poslovanje poslodavca, a i dolazila je na posao u Dugopolje pa da joj ta činjenica nije mogla ostati nepoznata. Navodi da je tužila za ovu isplatu razlike plaće nakon što je dobila poslovno uvjetovani otkaz. Nadalje navodi da su se te odluke o smanjenju plaće u utuženom razdoblju smanjile njenim kolegicama i kolegama. Tužiteljica nadalje ističe da vodi spor za osporavanje odluke o otkazu te se isti vodi pod br. Pr-1140/2019 pred ovim sudom i da isti predmet još uvijek nije dovršen.

19. Iz iskaza saslušane svjedokinje SB (list 361-363 spisa) proizlazi da su istoj poznate činjenice o kojima svjedoči budući da je tužiteljica radila u Slobodnoj Dalmaciji, a koja je sada u vlasništvu Hanza medije u tadašnjoj financijskoj službi i bila je analitičar i planer, te da koliko joj je poznato da je tužiteljičino radno mjesto analitičara i planera ukinuto, a da je ona na tom radnom mjestu bila sve dok isto nije ukinuto, a da je to radno mjesto ukinuto u mandatu radničkog vijeća kad mu je ona bila predsjednica, dakle tijekom 2019., a da se radničko vijeće suprotstavilo takvom ukidanju radnog mjesta. Svjedokinja navodi da je ona isto kod tuženika novinarka , a da je u periodu od sredine 11. mjeseca 2012. do zaključno 2015. ona bila glasnogovornica Ministarstva regionalnog razvoja u fondovima Europske unije. Ističe da je ona bila predsjednica radničkog vijeća tuženika od kraja srpnja 2018. pa 4 godine nakon toga. Ista navodi da je saznala od kolega koji su radili u Slobodnoj Dalmaciji i koji su bili članovi prethodnih radničkih vijeća u prethodnim mandatima, da je uprava Slobodne Dalmacije donijela odluku na temelju koje je odlučila da će osnovnu plaću smanjiti za 10% zbog nekih financijskih poteškoća i da je ta odluka trebala trajati najduže godinu dana, a ako se promijene okolnosti da je trebala biti ukinuta i prije toga. Navodi da je odluka na temelju kojeg je plaća smanjena djelatnicima tuženika pa tako i tužiteljici od strane uprave tuženika bila donesena krajem 2013. te da je radničko vijeće dalo suglasnost samo na tu odluku koja je donesena krajem 2013. g. i to samo na period od godinu dana a da nakon toga uprava tuženika je na svoju ruku donosila odluke o smanjenju osnovne bruto plaće za 10% bez da je za to imala suglasnost radničkog vijeća tuženika. Također navodi da je nekih 10-ak tužiteljičinih kolega kod tuženika u periodu nešto bliže 2013. godini ili nakon što je prošla godina dana od donošenja navedene odluke iz 2013. da su podnijeli tužbe na sudu također iz istog osnova kao i tužiteljica u ovom postupku i da su uspjeli ostvariti pozitivne odluke vezano za to. Vezano za upit suca da li se suglasnost radničkog vijeća odnosila samo na odluku za umanjenje plaće od 10% iz 2013. godine ili je davana i suglasnost radničkog vijeća za izmjenu pravilnika na temelju kojeg je donesena navedena odluka ista ističe da ne može biti sasvim sigurna u to ali da misli da je radničko vijeće dalo samo suglasnost za odluku o smanjenju plaće za 10 %, al samo u odnosu na odluku iz 2013.g. Svjedokinja navodi da su nakon ovog perioda sindikati tražili od uprave tuženika da vrate u prijašnje stanje plaće prije ovog umanjenja od 10% ali da tom zahtjevu sindikata uprava tuženika nikada nije udovoljila. Ističe da je tijekom 2018. došlo do donošenja novog Pravilnika o radu tuženika odnosno da je izmijenjen prijašnji pravilnika tuženika o radu i to zbog toga što se planiralo pripajanje Slobodne Dalmacije Hanza mediji. Ističe da radnici o toj težnji da se Slobodna pripoji Hanzi nisu bili posebno informirani odnosno nije poslan od strane Slobodne nikakav prijedlog za savjetovanje Radničkom vijeću vezano za pripajanje, a što bitno utječe na gospodarski i socijalni status radnika kao i njihova stečena prava, pa da je Radničko vijeće zbog toga uputilo predstavku na Trgovački sud, te da je sudac Trgovačkog suda čak u početku prihvatio predstavku Radničkog vijeća i da je privremeno bilo zaustavljeno pripajanje Slobodne Dalmacije Hanza mediji i onda još u jednom navratu nakon žalbe tuženika sud je odbio navedeno pripajanje, ali da je u trećem navratu ipak došlo do pripajanja Slobodne Dalmacije Hanza mediji. Međutim, svjedokinja napominje da je u svim tim promjenama uvijek ostalo nepromijenjeno da tuženik nije nikada odustao na traženje sindikata od navedenih 10% umanjenja bruto plaće te da je do danas to ostalo nepromijenjeno te je sada situacija dosta različita budući su nekim ljudima povećane plaće dok je nekima ostalo kao što je i bilo – umanjeno. Nadalje svjedokinja navodi da je zakonska obveza poslodavca da se savjetuje s radničkim vijećem za sva pitanja koja su vezana za gospodarske promjene i materijalna prava radnika iz radnog odnosa, te da je obveza poslodavca i da svako 3 mjeseca informira radničko vijeće vezano za rezultate poslovanja i druge bitne stvari vezano za radnike, te je radničko vijeće uvijek moralo podsjećati direktora Slobodne Dalmacije, a nakon pripajanja direktora poslovne jedinice na obvezu informiranja o poslovnim rezultatima pa da se može smatrati da to nikad nije bilo samoinicijativno. Ista navodi da kad je ona bila predsjednik Radničkog vijeća i kad je došlo do pripajanja Slobodne Dalmacije Hanza mediji od 1. travnja 2019. da je Hanza medija vodila računa o tome da radničkom vijeću dostavi sve relevantne podatke vezano za savjetovanje o odlukama koje su donosili u odnosu na radnike. Nadalje svjedokinja navodi da dok je ona bila predsjednik vijeća da može sa sigurnošću reći da nije dobila prijedlog za suglasnost za umanjivanje od 10% a da su je njene kolege iz radničkog vijeća informirale da ni oni nisu dobili nikad takav prijedlog za davanje suglasnosti na odluku o umanjenju plaće a za period od 2016. -2018. Svjedokinja nadalje navodi da ne može sa sigurnošću reći da je vidjela inicijalnu odluku odnosno odluku koja je prethodila smanjenu plaće od 2014., da je moguće da je pokazivana po redakciji, ali da ona tada nije bila u Slobodnoj Dalmaciji, nije tu radila već u Ministarstvu regionalnog razvoja i fondova Europske unije.

20. Prvenstveno je potrebno istaći u ovom postupku da je za način i rokove obračuna plaće tužiteljice mjerodavno ono što je propisano tuženikovim Pravilnikom o radu pa se navedeno odnosi i na način i rokove obračuna plaće tužiteljice za 2015. i 2016.godinu. Ovo nedvojbeno proizlazi i iz sadržaja odredbe članka 9. ugovora o radu kojeg je tužiteljica imala zaključen sa prednikom tuženika Slobodnom Dalmacijom d.d. dana 19.prosinca 2012.godine budući je u navedenoj odredbi navedeno da će se plaća radnika isplaćivati na način i u rokovima utvrđenim Pravilnikom o radu.

21. Odredbom članka 81. tuženikovog Pravilnika o radu donesenog dana 29.10.2012.godine je propisano da radnik ostvaruje plaću za izvršeni rad na temelju odredbi ovog Pravilnika o radu dok je odredbom članka 82. istog Pravilnika propisano da se plaća radnika sastoji od osnovne plaće, te ako poslodavac odredi i od stimulativnog djela. Odredbom članka 83. navedenog Pravilnika o radu je propisano da se osnovna plaća utvrđuje primjenom koeficijenata složenosti utvrđenog za svaki posao u okviru zanimanja, a u skladu sa katalogom poslova. Nadalje je propisano da vrijednost koeficijenta iznosi 2.814,00 Kuna bruto za koeficijent 1,00. Istaknuto je da stimulativni dio plaće radnik ostvaruje temeljem osobnog učinka vezanog za količinu i kvalitetu obavljenog posla. Prema članku 86. istog Pravilnika je propisano da se plaća isplaćuje najkasnije do 15-tog tekućeg mjeseca za prethodni mjesec. U članku 106. navedenog Pravilnika je propisano da se Pravilnik može mijenjati i dopunjavati na način propisan Zakonom. Navedenim Pravilnikom je stavljen van snage tuženikov Pravilnik o radu od 20.05.2010.godine, a citirani Pravilnik je objavljen na oglasnoj ploči od 29.10.2012.godine te je stupio na snagu osmi dan od dana objavljivanja na oglasnoj ploči. Izmjena i dopuna navedenog tuženikovog Pravilnika o radu je donesena 03.siječnja 2014.godine (list 40-41 spisa) te je tom izmjenom i dopunom u navedenom Pravilniku o radu dodan članak 83 a koji glasi da u slučaju poteškoća u poslovanju društva poslodavac je ovlašten posebnom odlukom smanjiti osnovnu bruto plaću utvrđenu Pravilnikom o radu za najviše 10% u razdoblju ne dužem od godinu dana od dana njenog donošenja, te je utvrđeno da osnovna bruto plaća radnika isplaćena temeljem umanjene osnovne bruto plaće ne smije biti manja od minimalne bruto plaće propisane zakonom. U navedenoj izmjeni i dopuni tuženikovog Pravilnika o radu je navedeno da se ista primjenjuje od 01.prosinca 2013.godine. Nakon navedenog Pravilnika o radu od 29.10.2012.godine i spomenute izmjene istog tuženik je donio Pravilnik o radu od 07.rujna 2018.godine kojim je u članku 87. propisano da za izvršeni rad u društvu radnik može ostvariti plaću koja se sastoji od osnovne bruto plaće, stimulativne bruto plaće te dodatka na osnovnu plaću. Člankom 88. tog Pravilnika je propisano da osnovna bruto plaća predstavlja umnožak bruto osnovice za puno radno vrijeme i pripadajućeg koeficijenta složenosti poslova utvrđenog u ugovoru o radu, te da visina bruto osnovice iznosi 2.525,00 Kuna, te da će se predmetna visina bruto osnovice primjenjivati na radnike poslovne jedinice Slobodna Dalmacija nakon provedbe pripajanja sa društvom Hanza Media. Također je ovom odredbom propisano da najniža osnovna bruto plaća u društvu ne može biti niža od najniže minimalne bruto plaće u RH na način kako je regulirano pozitivnim zakonskim propisima. U navedenom članku 88. Pravilnika je navedeno i da postojeći katalog poslova u PJ Slobodna Dalmacija od 27.01.2016.godine čini prilog tog Pravilnika o radu te da će ostati neizmijenjen i nakon provedenog pripajanja sa društvom Hanza Media d.o.o. Navedeni Pravilnik o radu je objavljen na oglasnoj ploči društva dana 07.09.2018.godine, te je stupio na snagu 15.09.2018.godine, te je stupanjem na snagu istog prestao važiti Pravilnik o radu od 29.10.2012.godine. Prema članku 73. tuženikovog Pravilnika o radu od 31.12.2015.godine je propisano da za izvršeni rad u društvu radnik može ostvariti plaću koja se sastoji od osnovne bruto plaće, stimulativne bruto plaće, te dodatka na osnovnu plaću. Također je člankom 74. istog Pravilnika propisano da osnovna bruto plaća predstavlja umnožak bruto osnovice za puno radno vrijeme i pripadajućeg koeficijenta složenosti poslova, te da visinu bruto osnovice svojom odlukom određuje uprava društva sukladno financijskim rezultatima poslovanja društva, te da se raspon koeficijenta složenosti poslova za svako radno mjesto utvrđuje u katalogu radnih mjesta koji čini sastavni dio Pravilnika o sistematizaciji poslova. Navodi se i da najniža osnovna bruto plaća u društvu ne može biti niža od minimalne bruto plaće u RH na način kako je regulirano pozitivnim zakonskim propisima. Člankom 80. navedenog Pravilnika od 31.12.2015.godine je propisano da se plaća obračunava i isplaćuje mjesečno najkasnije do 15-tog u tekućem mjesecu za prethodni mjesec, te je stupanjem na snagu tog Pravilnika prestao važiti tuženikov Pravilnik o radu od 20.11.2009.godine sa svim kasnijim izmjenama i dopunama. Navedeni Pravilnik od 31.12.2015.godine je objavljen na oglasnoj ploči društva 31.12.2015.godine, a stupio je na snagu 08.01.2016.godine. Nakon navedenih Pravilnika o radu tuženik je donio čitav niz izmjena i dopuna Pravilnika o radu i to od 11.06.2018, 01.08.2018.godine, 23.03.2019.godine, 26.06.2019.godine, te 02.12.2019.godine. Međutim, navedenim izmjenama i dopunama tuženikovog Pravilnika o radu nije ništa izmijenjeno u pogledu načina obračuna plaće radnika. Dana 10.12.2019.godine je stupio na snagu tuženikov pročišćeni tekst Pravilnika o radu u kojem su obuhvaćene sve ranije izmjene i dopune Pravilnika o radu. Prema pročišćenom tekstu tuženikovog Pravilnika o radu i to članku 74.stavku 1 je propisano da osnovna plaća predstavlja umnožak bruto osnovice za puno rano vrijeme i pripadajućeg koeficijenta složenosti poslova utvrđenog u ugovoru o radu, dok je člankom 74. stavkom 2. tog Pravilnika propisano da visinu bruto osnovice svojom odlukom određuje uprava društva sukladno financijskim rezultatima poslovanja društva. Odredbom članka 74.stavka 3. istog Pravilnika je propisano da raspon koeficijenta složenosti poslova za svako radno mjesto se utvrđuje u katalogu radnih mjesta koji čini sastavni dio Pravilnika o sistematizaciji poslova, te je člankom 74.stavkom 4. istog Pravilnika propisano da najniža osnovna bruto plaća u društvu ne može biti niža od najniže minimalne bruto plaće u RH na način kako je regulirano pozitivnih pravnim propisima. U citiranom pročišćenom tekstu tuženikovog Pravilnika o radu je navedeno da je Uprava Hanza Medie nakon savjetovanja sa Radničkim vijećem 02.12.2019.godine donijela navedeni pročišćeni tekst Pravilnika o radu.

22. Iz svih navedenih tuženikovih Pravilnika o radu te njihovih izmjena i dopuna, a koje Pravilnike te izmjenu i dopunu istih je tuženik u dokazne svrhe dostavio ovom sudu kao priloge uz podnesak od 05.12.2023.godine (list 79-352 spisa) je razvidno da je u svim navedenim Pravilnicima o radu podjednako propisano što predstavlja osnovnu plaću (umnožak bruto osnovice za puno radno vrijeme i koeficijenta složenosti poslova utvrđenog u ugovoru o radu), te da najniža osnovna bruto plaća u društvu ne može biti niža od najniže minimalne bruto plaće u RH na način kako je regulirano pozitivnih pravnim propisima, kao i da se plaća obračunava i isplaćuje mjesečno najkasnije do 15-tog u tekućem mjesecu za prethodni mjesec, te da je visina bruto osnovice iznosi 2.525,00 Kuna, te da će se predmetna visina bruto osnovice primjenjivati na radnike poslovne jedinice Slobodna Dalmacija nakon provedbe pripajanja sa društvom Hanza Media. Niti jednim od citiranih tuženikovih Pravilnika o radu kao ni izmjenama i dopunama istog nije predviđena ni propisana mogućnost smanjenja osnovne bruto plaće u iznosu od 2.525,00 Kuna osim Izmjenom i dopunom Pravilnika o radu od 29.10.2012.godine (list 40-41 spisa), a koja izmjena i dopuna je u primjeni od 01.12.2014.godine. U navedenoj izmjeni i dopuni tuženikovog Pravilnika o radu je iza odredbe članka 83. tuženikovog Pravilnika o radu od 29.10.2012.godine dodan članak 83 a koji glasi: ''U slučaju poteškoća u poslovanju društva, poslodavac je ovlašten, posebnom odlukom smanjiti osnovnu bruto plaću utvrđenu Pravilnikom o radu za najviše 10% u razdoblju ne dužem od godinu dana od dana njenog donošenja.

23. Temeljem odredbe članka 150. stavka 1. Zakona o radu (''NN'' 93/14-u daljnjem tekstu ZR-a) je propisano da prije donošenja odluke važne za položaj radnika, poslodavac se mora savjetovati sa radničkim vijećem o namjeravanoj odluci te mora radničkom vijeću dostaviti podatke važne za donošenje odluke i sagledavanje njezina utjecaja na položaj radnika, te je sukladno stavku 2. istog članka poslodavac radničkom vijeću na njegov zahtjev, prije konačnog očitovanja o namjeravanoj odluci poslodavca, dužan omogućiti održavanje sastanka radi dodatnih odgovora i obrazloženja na njihovo izneseno mišljenje. Temeljem odredbe članka 150.stavka 3. točke 1. ZR-a važnim odlukama iz stavka 1.ovog članka smatraju se između ostalog osobito odluke o donošenju pravilnika o radu. Nadalje, temeljem odredbe članka 150.stavka 4. ZR-a podaci o namjeravanoj odluci moraju se dostaviti radničkom vijeću potpuno i pravodobno tako da mu se omogući davanje primjedbi i prijedloga kako bi rezultati rasprave stvarno mogli utjecati na donošenje odluke. Naposljetku, temeljem odredbe članka 150.stavka 12. ZR-a odluka poslodavca donesena protivno odredbama ovog Zakona o obvezi savjetovanja sa Radničkim vijećem ništetna je.

24. Imajući u vidu citiranu odredbu članka 150. stavka 1. ZR-a, a posebice odredbu članka 150.stavka 3. točku 1. ZR-a upotpunosti je razvidno da je tuženik donoseći odluke o umanjenju osnovne bruto plaće od 13.siječnja 2014.godine, 16.studenog 2015.godine, 16. studenog 2016.godine, te 16.studenog 2017.godine trebao izvršiti izmjenu odredbi svog Pravilnika o radu na način da propiše u kojoj je situaciji moguće izvršiti smanjenje osnovne bruto plaće budući je način obračuna plaće radnika pa tako i tužiteljice propisan tuženikovim Pravilnikom o radu, a da bi isti izvršio izmjenu i dopunu Pravilnika o radu vezano za uvrštavanje odredbe u kojim je situacijama moguće umanjenje osnovne bruto plaće tuženik je kao raniji tužiteljičin poslodavac morao o navedenim odlukama prethodno provesti savjetovanje sa radničkim vijećem sukladno onome što je propisano citiranom odredbom članka 150. stavka 1. ZR-a. Tužiteljica tužbom potražuje neisplaćenu razliku bruto plaća za utuženo razdoblje od 01.12.2014.godine do 31.12.2019.godine. Tuženik je ovom sudu, a vezano za utuženo razdoblje dostavio samo izmijenjeni i dopunjeni Pravilnik o radu od 29.10.2012.godine (list 18 spisa) u kojem se navodi da je isti donesen nakon savjetovanja sa Radničkim vijećem 03.siječnja 2014. i u kojem se navodi da je u primjeni od 01.12.2013.godine, dakle retrogradno, te u kojem je dodan članak 83 a koji glasi da u slučaju poteškoća u poslovanju društva poslodavac je ovlašten posebnom odlukom smanjiti osnovnu bruto plaću utvrđenu Pravilnikom o radu za najviše 10% u razdoblju ne dužem od godinu dana od njenog donošenja. Na temelju navedene izmjene i dopune Pravilnika o radu koja je donesena 03.siječnja 2014.godine koja je donesena nakon savjetovanja sa Radničkim vijećem tuženik je donio odluku od 13.siječnja 2014. o smanjenju osnovne bruto plaće od 13.siječnja 2014.godine (list 42-43 spisa) na način da je osnovnu bruto plaću radnika društva Slobodna Dalmacija d.d. Split utvrđenu odredbama Pravilnika o radu u iznosu od 2.814,00 Kuna smanjio za 279,00 Kuna te utvrdio da ista iznosi 2.535,00 Kuna. Točkom 3. navedene odluke od 13.siječnja 2014.godine je bilo utvrđeno da se ovo smanjenje donosi za razdoblje od najduže godinu dana od dana donošenja navedene odluke. Obzirom da je navedena odluka u primjeni retrogradno od 01.12.2013.godine ista odluka o smanjenju osnovne bruto plaće radnika je trebala trajati najkasnije do 01.prosinca 2014. . Za sve ostale odluke o umanjenju osnovne bruto plaće radnicima i to odluku o umanjenju osnovne bruto plaće do 10% od 16.studenog 2016.godine (list 16 spisa), odluku o umanjenju osnovne bruto plaće do 10% od 24.studenog 2014.godine (list 20 spisa); odluku o umanjenju osnovne bruto plaće od 13.siječnja 2014.godine (list 42-43 spisa), te odluku o smanjenju osnovne bruto plaće od 10% od 16.studenog 2015.godine (list 44-45 spisa) tuženik nije sudu dostavio niti jedan dokaz iz kojeg bi se sa sigurnošću mogla smatrati dokazanom činjenica da je isti za razdoblja donošenja navedenih odluka proveo savjetovanje sa Radničkim vijećem sukladno onome što je propisano citiranom odredbom članka 150.ZR-a kao ni da uopće donosio izmjene i dopune Pravilnika o radu nakon provedenog savjetovanja sa Radničkim vijećem, a u razdoblju donošenja navedenih odluka, niti takav dokaz prileže ovom spisu slijedom čega se navedene činjenice ne mogu smatrati dokazanim. Budući tuženik nije sudu priložio ni predložio dokaz iz kojeg bi se nedvojbeno mogao izvesti zaključak da su navedene odluke koje su donesene o smanjenju osnovne bruto plaće radnika za 10% pa tako i smanjenje osnovne bruto plaće tužiteljice u utuženom razdoblju donesene na način da prethodno na pravilan način izmijenjen tuženikov Pravilnik o radu i da je na način propisan odredbom članka 150. ZR-a provedeno savjetovanje sa Radničkim vijećem vezano za navedene nabrojane odluke o smanjenju osnovne bruto plaće ovaj sud je mišljenja da budući su navedene odluke tuženika kao poslodavca donesene protivno odredbama Zakona o radu o obvezi savjetovanja sa radničkim vijećem da su iste sukladno odredbi članka 150. stavka 12. ZR-a u tom smislu ništetne. U navedenom smislu ovaj sud je mišljenja da su iz razloga neprovođenja savjetovanja sa Radničkim vijećem ništetne sve odluke o smanjenju osnovne bruto plaće radnika tuženika pa tako i tužiteljice, a koje su donesene nakon odluke tuženika o smanjenju plaće od 13.siječnja 2014.godine. Sve navedeno nedvojbeno proizlazi i iz iskaza saslušane tužiteljice (list 364-365 spisa), te svjedokinje SB (list 361-363 spisa). Naime, iz iskaza saslušane tužiteljice nedvojbeno proizlazi da je uprava tuženika u odnosu na nju kao i na sve radnike donijela odluku o umanjenju plaće radnicima za 10% i to sa datumom od siječnja 2014.godine te da je primjena te odluke trebala biti retrogradno najduže do 30.studenog 2014.godine, te je ista istakla da je za tu odluku provedeno savjetovanje sa radničkim vijećem, ali da za sve daljnje odluke tuženika na temelju kojih da je stajalo umanjenje osnovne plaće za 10% da tuženik nije ima suglasnost radničkog vijeća i da za te odluke nije provedeno savjetovanje sa radničkim vijećem. Iz iskaza tužiteljice je razvidno da je upoznata s time da se poslodavac nije savjetovao sa radničkim vijećem jer da je radničko vijeće pripremilo zahtjev prema upravi za vraćanje osnovice na prijašnju razinu vezano za umanjenje plaće. Također iz iskaza saslušane svjedokinje SB (list 361-363 spisa) proizlazi da je ona bila predsjednica radničkog vijeća tuženika od kraja srpnja 2018.godine te još četiri godine nakon toga te da je saznala od kolega koji su radili u Slobodnoj Dalmaciji i koji su bili članovi prethodnih radničkih vijeća da je uprava Slobodne Dalmacije donijela odluku na temelju koje je odlučila da će osnovnu plaću smanjiti za 10% zbog financijskih teškoća i da je ta odluka trebala trajati najduže godinu dana. Iz iskaza svjedokinje SB nedvojbeno proizlazi da je odluka na temelju koje je plaća smanjena djelatnicima tuženika pa tako i tužiteljici od strane uprave tuženika donesena krajem 2013.godine te da je radničko vijeće dalo suglasnost samo na tu odluku koja je donesena krajem 2013.godine i to samo na period od godinu dana. Svjedokinja SB je decidirano u iskazu navela da je nakon navedene odluke o smanjenju osnovne bruto plaće radnika donesene krajem 2013.godine uprava tuženika na svoju ruku donosila odluke o smanjenju osnovne bruto plaće za 10 % bez da je za to imala suglasnost radničkog vijeća. Također iz iskaza svjedokinje SB proizlazi da su je njene kolege iz radničkog vijeća informirale da nisu dobile od tuženika nikada nikakav prijedlog za davanje suglasnosti na odluku o umanjenju plaće za period od 2016-2018.godine.

25. Imajući u vidu sve pregledane dokaze u ovom postupku, posebice tuženikove Pravilnike o radu, te izmjene i dopune istih kao i jedinu izmjenu i dopunu tuženikovog Pravilnika o radu od 29.10.2012.godine kojom je propisan uvjet za smanjenje osnovne bruto plaće radnicima, te odluke o umanjenju osnovne bruto plaće radnicima koje je tuženik donosio kao i iskaz saslušane tužiteljice i svjedokinje SB nedvojbeno proizlazi kao utvrđena činjenica da tuženik u utuženom razdoblju od 01.12.2014.godine do 31.12.2019.godine za sve odluke o smanjenju bruto plaće koje je za to razdoblje donio nije imao suglasnost radničkog vijeća tuženika niti je proveo savjetovanje sukladno odredbi članka 150. ZR-a. Jedina zakonita odluka o smanjenju osnovne bruto plaće radnika za koju je provedeno savjetovanje sa Radničkim vijećem i koja je trebala trajati najkasnije do 01.prosinca 2014.godine je bila odluka tuženika od 13.siječnja 2014.godine za koju je naveden retrogradni početak primjene od 01.prosinca 2013.godine, dok su sve ostale odluke koje je tuženik donio nakon iste bile donesene bez izmjene Pravilnika o radu i bez savjetovanja sa Radničkim vijećem. Budući iz svega navedenog proizlazi da je tuženik temeljem ništetnih odluka o smanjenju osnovne bruto plaće u utuženom razdoblju isplaćivao tužiteljici manju bruto plaću tužiteljica osnovano potražuje za utuženo razdoblje od 01.12.2014.godine do 31.12.2019.godine neisplaćenu razliku bruto plaće.

26. Radi utvrđivanja visine predmetnog potraživanja u predmetnoj pravnoj stvari izveden je dokaz financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem po sudskom vještaku za financije i računovodstvo Anti Mrčela. Iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka za financije i računovodstvo Ante Mrčele (list 375-379 spisa) proizlazi da je iz tužbe tužiteljice od 17.2.2020. godine razvidno da ista traži razliku bruto plaća od tuženika za razdoblje od 1.12.2014. do 31.12.2019. godine., sve u odnosu na bruto plaće koje je tužiteljica ostvarivala prije donijete odluke o umanjenju osnovne bruto plaće za 10%, tj. prije 1.12.2013. godine i primljenih bruto plaća tužiteljice u navedenom utuženom razdoblju. Nadalje, da je vještak navedeno vještačenje proveo na temelju dokumentacije koja mu je bila na raspolaganju i to kako: tužba tužiteljice od 17.2.2020. godine; Ugovor o radu od 19.12.2012. godine; Karton zaposlenika (tužiteljice) za razdoblje od 1.1.2013. do 31.12.2019. godine; Izmjena i dopuna Pravilnika o radu od 29.10.2012., te odluke o umanjenu osnovne bruto plaće do 10% od 1.12.2013. do 31.12.2019. godine. Vještak navodi da je u naslovu, zaglavlju, stupcima i redovima tablice koja je priložena uz vještvo pojasnio na što se navedeni podaci odnose, od čega se sastoje i temeljem koje dokumentacije su iskazani. U stupcu 15. gornje tablice, da je iskazao iznose bruto plaća tužiteljice koje bi ista ostvarila u utuženom razdoblju da nije bilo smanjenja bruto plaća za 10%. (Pravilnik o radu od 29.10.2012…, odnosno odluka koja je vrijedila od 1.12.2013. godine…, list 20., 42., 44., 46., 48. i 78. spisa). U stupcu 16. da je iskazao iznose bruto plaća tužiteljice koje je ista primila u utuženom razdoblju. U stupcu 17. navedene tablice da je iskazao razlike bruto plaća tužiteljice iskazanih u kunama, protuvrijednost u eurima, stupac 18. iste tablice, sve kako je to iskazano u zaglavlju spomenute tablice. Vještak u zaključnom mišljenju navodi da je na temelju zadatka suda, dokumentacije koja mu je bila na raspolaganju i podataka navedenih u gornjoj tablici, iskazao razlike bruto plaća tužiteljice za razdoblje od 1.12.2014. do 31.12.2019. godine, u ukupnom iznosu iskazanom u kunama od 52.979,48 kuna (stupac 17., red ukupno), što u protuvrijednosti eura iznosi, preračunano po spomenutom fiksnom tečaju za konverziju, 7.031,59 EUR (stupac 18., red ukupno).

27. Navedeni nalaz i mišljenje vještaka Ante Mrčela ovaj sud smatra vjerodostojnim i logičnim budući je isti zasnovan na relevantnoj dokumentaciji u predmetnom spisu te stranke nisu imale primjedbi na navedeni nalaz i mišljenje, te se tuženik nije protivio matematičkom izračunu iz navedenog vještva, a tužiteljica je uredila tužbeni zahtjev upotpunosti u skladu sa navedenim nalazom i mišljenjem.

28. Radi svega navedenog ocjenom svih dokaza u ovom postupku sukladno odredbi članka 8. ZPP-a te primjenom pravila o teretu dokazivanja djelomično je usvojen tužbeni zahtjev tužiteljice te je odlučeno kao u točki I/ izreke ove presude. Na priznati iznos neisplaćene razlike bruto plaće tužiteljice, a koji iznos tužiteljicu pripada iz svih prethodno navedenih razloga u iznosu od 7.031, 59 Eur-a tužiteljicu sukladno odredbi članka 29.stavka 1. i 2. ZOO-a (''NN'' 35/05, 41/08, 78/15, 126/21) pripada i zatražena zakonska zatezna kamata koja se do 31.12.2022.godine obračunava temeljem odredbe članka 29. stavka 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima (''NN'' br. 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, 29/18, 126/21), a od 01.01.2023.godine do isplate sukladno izmijenjenoj odredbi članka 29.stavka 2. ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), a koje zakonske zatezne kamate teku od dospijeća svakog pojedinačnog iznosa petnaestog dana u idućem mjesecu za prethodni mjesec pa do isplate, a prema članku 84. stavku 3. ZR/09, odnosno 92. stavku 3. ZR/14. Budući zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, a koje su sadržane u dosuđenom bruto iznosu zatražene razlike naknade plaće do trenutka isplate nisu dospjeli na naplatu pa se na te iznose zatezne kamate ne obračunavaju, sve sukladno odredbi čl. 45. Zakona o porezu na dohodak (NN 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/12, 43/13, 120/13, 125/13 i 148/13) i čl. 61. Pravilnika o porezu na dohodak (NN 95/05, 96/06, 68/07, 146/08, 2/09, 9/09, 146/09, 123/10, 137/11, 61/12, 79/13 i 160/13) tužiteljici je dosuđena zakonska zatezna kamata kao u točki I/ izreke ove presude dok je odbijen tužbeni zahtjev iste za potraživanje zakonskih zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak kao neosnovan, a kako je i odlučeno u točki II/ izreke ove presude.

29. Što se tiče troškova ovog parničnog postupka obzirom da tužiteljica nije uspjela samo sa neznatnim dijelom svog tužbenog zahtjeva koji se odnosio na potraživanje zakonskih zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, a za koji dio nisu nastali posebni troškovi ovaj sud je odlučio temeljem odredbe članka 154. stavka 3. ZPP-a da tuženik tužiteljici naknadi cjelokupne parnične troškove. U navedenom smislu tužiteljicu kao opravdani, a sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''NN'' 138/23) pripadaju trošak sastava tužbe u iznosu od 100 bodova; zastupanja na ročištu od 01.03.2023.godine u iznosu od 50 bodova (Tbr. 9 točka 2. OT-a); trošak sastava podneska od 05.09.2023.godine u iznosu od 25 bodova; trošak sastava podneska od 10.10.2023.godine u iznosu od 25 bodova; zastupanja na ročištu od 20.11.2023.godine u iznosu od 100 bodova; zastupanja na ročištu od 29.svibnja 2024.godine u iznosu od 100 bodova; zastupanja na ročištu od 01.07.2024.godine u iznosu od 50 bodova (Tbr. 9 točka 2. OT-a);trošak sastava podneska od 03.07.2024.godine u iznosu od 25 bodova; trošak sastava podneska od 02.12.2024.godine u iznosu od 100 bodova; zastupanja na ročištu od 09.12.2024.godine u iznosu od 100 bodova; a što ukupno iznosi 675 bodova, a što s obzirom na vrijednost boda od 2,00 Eur-a ukupno iznosi 1.350,00 Eur-a, te što uz dodatak od 25 % PDV-a u iznosu od 337,50 Eur-a ukupno iznosi 1.687,50 Eur-a, a koji iznos je tuženik dužan isplatiti tužiteljici zajedno sa zatraženom zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od presuđenja pa do isplate, te koja se zakonska zatezna kamata obračunava sukladno izmijenjenoj odredbi članka 29.stavka 2. ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbi o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), a kako je i odlučeno u točci III/ izreke ove presude.

U Splitu, 3. veljače 2025.

Sudac

Eneja Stejskal Kanazir

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi u tri primjerka pismeno putem ovog suda za Županijski sud. Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

Dna:

-pun. tužiteljice

-pun. tuženika