REPUBLIKA HRVATSKA
TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU
Zagreb, Trg J. F. Kennedyja 11
Poslovni broj: Povrv-1600/2019-91
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji Ivani Manestar, u pravnoj stvari tužitelja A1 Hrvatska d.o.o., Zagreb, Vrtni put 1, OIB: 29524210204, kojeg zastupa Hrvoje Ivić, odvjetnik u Zagrebu, Savska cesta 32, protiv tuženika Telemach Hrvatska d.o.o., Zagreb, Ulica Josipa Marohnića 1, OIB: 70133616033 (kao sveopćeg pravnog sljednika društva Totalna televizija d.o.o., Zagreb, Buzinski prilaz 10, OIB: 80112273645), kojeg zastupa Mislav Bradvica, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Bradvica Marić Wahl Cesarec d.o.o., Zagreb, Miramarska 24, radi isplate, dana 3. veljače 2025.
r i j e š i o j e
I. Ispravlja se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj Povrv- 1600/2019-84 od 17. siječnja 2025., u stavku III. izreke, u drugom retku, na način da umjesto datuma ''17. siječnja 2024.'' treba pisati datum ''17. siječnja 2025.''
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova ovršnog postupka u daljnjem iznosu od 4.484,48 EUR, kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Prilikom pisanja presude u ovom predmetu došlo je do očite pogreške u pisanju brojeva, konkretno, u stavku III. izreke presude kojom su tužitelju dosuđeni parnični troškovi u iznosu od 144.400,63 EUR s zateznim kamatama od dana donošenja presude, kao datum donošenja presude od kojeg teku zatezne kamate, naveden je pogrešno ''17. siječnja 2024.'' umjesto ispravno ''17. siječnja 2025.'', slijedom čega je u tom dijelu valjalo ispraviti presudu (čl. 342. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku /Narodne novine, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 28/2013., 89/2014. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., 80/2022., dalje u tekstu: ZPP/).
2. Pored toga, tužitelj je podneskom od 23. siječnja 2025. zatražio donošenje dopunskog rješenja o trošku, budući da sud nije odlučio o njegovom zahtjevu za naknadu troškova ovršnog postupka za sastav ovršnog prijedloga u punom iznosu od 13.430,00 EUR, već mu je u okviru platnog naloga dosudio po toj osnovi iznos od 8.945,52 EUR, dok o zahtjevu za isplatu preostalog iznosa od 4.484,48 EUR sud nije odlučio.
3. Prijedlog za donošenje dopunskog rješenja o troškovima postupka jest pravovremen i neosnovan, ali je zahtjev za naknadu daljnjih troškova ovršnog postupka neosnovan.
4. Naime, predmetni postupak započet je po pravilima ovršnog postupka, podnošenjem od strane tužitelja ovršnog prijedloga nadležnom javnom bilježniku radi donošenja rješenja o ovrsi temeljem vjerodostojne isprave, koje rješenje je i doneseno, ali je po prigovoru tuženika spis dostavljen sudu radi stavljanja izvan snage rješenja o ovrsi u dijelu u kojem je određena ovrha te nastavljanju postupka po pravilima parničnog postupka kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.
5. Odluka o troškovima ovršnog postupka sastavni je dio platnog naloga, a sud u parnici isključivo odlučuje o održavanju na snazi ili ukidanju tog platnog naloga (čl. 451. st. 3. ZPP-a), bez mogućnosti dosuđivanja tužitelju troškova ovršnog postupka koji bi prelazili granice onog što je sadržano u tom platnom nalogu.
6. Naime, prema odredbi čl. 14. st. 8. Ovršnog zakona (Narodne novine, broj: 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016., 73/2017., dalje u tekstu: OZ) ako ovrhovoditelj u ovršnom prijedlogu zahtijeva određivanje ovrhe za troškove, dužan je u ovršnom prijedlogu posebno navesti za koje nastale troškove zahtijeva naknadu i njihov ukupni obračun.
7. O troškovima ovršnog postupka odlučuje sud (u konkretnom slučaju javni bilježnik, kao povjerenik suda) u ovršnom postupku i u tom postupku određuje, na prijedlog stranke, ovrhu radi njihova ostvarenja (čl. 14. st. 7. OZ-a).
8. Tako je i u konkretnom slučaju tužitelj u ovršnom prijedlogu zatražio naknadu troška sastava ovršnog prijedloga u iznosu od 67.400,00 kn/8.945,52 EUR prema Tbr. 11/1 i Tbr. 42 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 142/2012., 103/2014,. 118/2014., 107/2015., dalje u tekstu: OT/12) koja je bila na snazi u vrijeme podnošenja ovršnog prijedloga i donošenja rješenja o ovrsi.
9. Sud je presudom održao na snazi platni nalog u cijelosti u pogledu tako zatraženog troška ovršnog postupka koji se odnosi na trošak sastava ovršnog prijedloga.
10. Tužitelj je u troškovniku predanom na posljednjem ročištu po osnovi naknade troška sastava ovršnog prijedloga zahtijevao iznos od 13.457,50 EUR, pravdajući to povećanje činjenicom da je u međuvremenu, od donošenja rješenja o ovrsi do donošenja presude, donesena nova Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 138/2023., dalje u tekstu: OT/23), prema kojoj vrijednost boda više nije 10,00 kn/1,33 EUR, već 2,00 EUR.
11. Međutim, unatoč tomu što je odredbom Tbr. 52/3 OT-a/23 određeno da kada sud odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane da tada primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka, to se ne odnosi na troškove ovršnog postupka o kojima je već odlučeno rješenjem o ovrsi, odnosno platnim nalogom sadržanim u rješenju o ovrsi, a sud u parnici preispituje isključivo pravilnost te odluke u okviru tuženikovog prigovora.
12. Dakle, nema mjesta primjeni odredaba OT-a/23 na troškove ovršnog postupka koji su nastali, zatraženi i obuhvaćeni platnim nalogom donesenim za vrijeme važenja odredaba OT-a/12.
13. S obzirom da su navedeni ovršni troškovi nastali u to vrijeme, to su tužitelju, u okviru platnog naloga, i dosuđene zatezne kamate na te troškove od dana donošenja rješenja o ovrsi, 30. travnja 2019., sukladno odredbama čl. 30. st. 2. i 3. OZ-a, a ne tek od dana donošenja presude, 17. siječnja 2025., sukladno odredbi čl. 151. st. 3. ZPP- a.
14. Tužitelj nema pravo na naknadu troškova ovršnog postupka nastalih u 2019. prema odredbama OT-a/23 s zateznim kamatama od dana donošenja rješenja o ovrsi.
15. Stoga je zahtjev za naknadu troškova ovršnog postupka u daljnjem iznosu od 4.484,48 EUR (preko iznosa od 8.945,52 EUR dosuđenog platnim nalogom do zahtijevanog iznosa od 13.430,00 EUR, za razliku od 4.484,48 EUR zahtijevanu troškovnikom predanim u parničnom postupku) valjalo odbiti kao neosnovan (čl. 339. st. 1. i 3. ZPP-a i čl. 340. st. 4. ZPP-a u vezi čl. 347. ZPP-a).
16. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu 3. veljače 2025.
Sutkinja:
Ivana Manestar
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ovog rješenja stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 8 dana od dana dostave rješenja, koja se podnosi putem informacijskog sustava e-Komunikacija ovog suda.
