REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj:P-2141/2023-122

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Andrijani Markić Jurišić kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja Biz Support d.o.o., Zagreb, Ilica 1a, OIB: 66958426797, kojeg zastupa punomoćnik Marko Kallay, odvjetnik u Zagrebu, Ulica 1A/III, protiv tuženika AČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Ivan Emer, odvjetnik u Zagrebu, Vončinina 2/V, radi isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 19. prosinca 2024. u prisutnosti z. punomoćnika tužitelja Ivne Medić, odvjetnice u Zagrebu, tuženika i z. punomoćnika tuženika Branimira Ždravca, odvjetnika u Zagrebu, 31. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Željke Maroslavac od 23. lipnja 2008. broj:Ovrv-1091/08 u dijelu kojim je tuženiku AČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naloženo u roku 8 dana isplatiti iznos od 130.528,53 Eur sa zateznim kamatama prema stopi ugovorene kamate od 15% godišnje koje na iznos od 97.773,08 Eur teku od 7. studenog 2007. do isplate te se odbija tužbeni zahtjev da se naloži tuženiku AČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] navedeni iznos isplatiti Return to business d.o.o. Zagreb, Korčulanska 2, OIB: 41614576274.

II. Odbija se zahtjev tužitelja Biz Support d.o.o., Zagreb, Ilica 1a, OIB: 66958426797 za naknadu troškova parničnog postupka.

III Nalaže se tužitelju Biz Support d.o.o., Zagreb, Ilica 1a, OIB: 66958426797 nadoknaditi tuženiku AČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] trošak postupka u iznosu 40.412,37 Eur u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Temeljem prijedloga tužitelja od 6. lipnja 2008. javni bilježnik Željka Maroslavac donosi 23. lipnja 2008. rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave broj Ovrv- 1091/08 kojim je naloženo tuženiku isplatiti Hypo Steiermark Kraftfahrzeug – Und Maschiwnenleasing GmbH, predniku tužitelja, iznos od 138.733,97 Eur sa zateznom kamatom prema stopi ugovorene kamate od 15% godišnje koje teku od 7. studenog 2007. do isplate, kao i nadoknaditi mu trošak ovršnog postupka u iznosu 18.788,00 kn s pripadajućom zateznom kamatom od donošenja rješenja o ovrsi do isplate.

1.1. Svoje potraživanje tužitelj temelji na vjerodostojnoj ispravi - izvodu iz poslovnih knjiga.

2. Tuženik prigovorom pobija rješenje o ovrsi navodeći da nema saznanja o postojanju pravnog odnosa s tužiteljem, tj. o osnovu i visini njegova potraživanja.

3. Povodom prigovora tuženika rješenje o ovrsi stavljeno je izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha i ukinute su provedene radnje te određeno da se postupak ima nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

3.1. Pravomoćnom presudom od 4. siječnja 2021. broj:P-7494/09-75 djelomično je ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Željke Maroslavac od 23. lipnja 2008. broj:Ovrv-1091/08 i to u dijelu kojim je tuženiku naloženo isplatiti predniku tužitelja iznos od 8.205,44 Eur s pripadajućom kamatom te zateznu kamatu na iznos od 32.755,45 Eur za razdoblje od 7. studenog 2007. do isplate, u kojem je dijelu tužbeni zahtjev odbijen, dok je preostalo za odlučiti o dijelu zahtjeva za isplatu iznosa pobliže opisanog u stavku I. izreke ove presude nakon odluke Županijskog suda u Zadru broj:Gž-152/2023-2 od 22. veljače 2023., kao i troškovima postupka.

4. Tužitelj u tijeku postupka navodi da obveza tuženika proizlazi iz Garancije koju je potpisao u svojstvu solidarnog jamca za uredno namirenje svih potraživanja i prava iz glavnih i sporednih obveza koja proizlaze iz Ugovora o leasingu sklopljenog s glavnim dužnikom - Petrić nekretnine d.o.o., Zagreb, Škrlčeva 29, da iz tog Ugovora te Općih uvjeta poslovanja proizlazi obveza plaćanja naknade za leasing za glavnog dužnika, da visina tražbine proizlazi iz izvatka iz poslovnih knjiga, naime, korisnik leasinga se ugovorom obvezao, a tuženik je potpisom Garancije solidarno jamčio, plaćati određene mjesečne iznose i to 2.099,37 EUR kroz 49 mjeseci, uz trošak dodatne rate u iznosu 72,67 EUR, da je korisnik leasinga, osim obveze plaćanja mjesečnih ugovorenih rata, potpisom ugovora i prema Općim uvjetima za ugovore o leasingu pokretnina i motornih vozila, preuzeo i obvezu u slučaju zakašnjenja plaćati i tamo propisanu kamatu te naknadu troškova opomene, da je odredbom čl. 4. Posebnih uvjeta ugovora propisana mogućnost davatelju leasinga, ali ne i obveza, da u slučaju zakašnjenja u plaćanju korisnika leasinga raskine ugovor ili učini dospjelim sve preostale rate leasinga, pa kako je glavni dužnik bio u zakašnjenju i ugovor je raskinut na dan 31. kolovoz 2005., a prijedlog za ovrhu je predan 26. svibnja 2008., dok je protiv glavnog dužnika postupak pokrenut 19. prosinca 2005. pod brojem: Ovr-2147/06 (isti je obustavljen rješenjem od 19. prosinca 2007.), to u svakom slučaju nije istekao niti trogodišnji rok na koji se eventualno odnosi tuženikov prigovor zastare, uz napomenu da je zastarni rok u konkretnom slučaju 30 godina te da je pokretanjem gore navedenog postupka prema glavnom dužniku došlo do prekida zastare i ista je ponovno počela teći obustavom tog postupka (s obzirom da za glavnog dužnika i jamca vrijedi isti zastarni rok) sve u smislu čl. 1478., 1497., 1357. i 1363. Austrijskog Općeg građanskog zakonika (ABGB-a).

4.1. U konačnici tužitelj navodi da je s društvom Return to business d.o.o. , kao primateljem, zaključio 5. veljače 2021. ugovor o ustupanju tražbina kojim je određeno da to društvo nema obvezu stupiti u ostale postupke iz Priloga 7, među kojima je i predmetni postupak, odnosno one postupke koji ne predstavljaju aktivne ovršne postupke, već je iste i dalje dužan voditi tužitelj (ustupitelj) u najboljem interesu primatelja, pa stoga predlaže održati na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Željke Maroslavac od 23. lipnja 2008. broj:Ovrv-1091/08 u dijelu kojim je tuženiku naloženo u roku 8 dana isplatiti iznos od 130.528,53 Eur sa zateznim kamatama prema stopi ugovorene kamate od 15% godišnje koje na iznos od 97.773,08 Eur teku od 7. studenog 2007. do isplate te ga obvezati da taj iznos isplati Return to business d.o.o. Zagreb, Korčulanska 2, OIB: 41614576274, dok po pitanju troškova postupka traži da mu tuženik iste nadoknadi.

5. Tuženik u daljnjem tijeku postupka osporava svoj potpis na Jamstvu odnosno Garanciji, kao i visinu zahtjeva jer da nije vidljivo na koji je način tužitelj došao do iste niti je poznata sudbina vozila odnosno nije vidljivo da li se mogao dug umanjiti prodajom istog, bilo unovčenjem vrijednosti od kasko osiguranja ili na koji drugi način, da je tužitelj bio ovlašten i trebao ugovoriti policu kasko osiguranja, slijedom čega treba cijeniti je li postupao s pažnjom dobrog gospodarstvenika, da u konkretnom slučaju valja primijeniti načelo zaštite potrošaka, kao slabije ugovorne strane, da se u konkretnom predmetu ima primijeniti austrijsko pravo te da se on ne sjeća da bi potpisao bilo kakvu garanciju, uz napomenu da je u vrijeme potpisivanja Ugovora o leasingu tj. u siječnju 2005. bio ovisnik o teškim drogama, pa sve i da je potpisao tu Garanciju na njegovoj se strani radilo o manama volje - zabludi i/ili prijevari glavnog dužnika. Na ročištu održanom 14. listopada 2014. tuženik pak čini nespornim da je potpisao Garanciju i stoga povlači prigovor u tom pravcu, dok na ročištu održanom 8. lipnja 2016. ističe prigovor zastare i upućuje na čl.4. Posebnih uvjeta ugovora te navodi da tužitelj nakon prve opomene nije učinio dospjelim sve obveze iz Ugovora o leasingu, a morao je raskinuti ugovor, slijedom čega su sve obveze dospjele najkasnije prilikom treće opomene od 23. svibnja 2005. i stoga je cjelokupno potraživanje u zastari s obzirom na protek trogodišnjeg roka.

5.1. Tuženik nadalje navodi da je tužitelj 2021. predmetnu tražbinu ustupio društvu Return to business d.o.o. te da je u sporazumu o cesiji određeno da cesionar ustupom tražbina stječe sva prava tužitelja te je ovlašten u pogledu te tražbine nastaviti predmetni postupak na mjesto i umjesto tužitelja, slijedom čega da je tužitelj izgubio aktivnu legitimaciju za predmetni zahtjev.

5.2. U odnosu na zahtjev tužitelja pobliže opisan u toč.4.1. obrazloženja i st. I. izreke presude tuženik ističe protivljenje preinaci tužbe.

6. U tijeku postupka sud je izvršio uvid u izvod iz poslovnih knjiga, Opće uvjete za ugovore o leasingu pokretnina i motornih vozila (dalje: Opći uvjeti), Garanciju, Ugovor o leasingu motornog vozila od 18. siječnja 2005., Aneks od 18. siječnja 2005., dopis od 19. srpnja 2005., drugu opomenu od 19. travnja 2005., treću opomenu od 23. svibnja 2005. i posljednju opomenu od 19. srpnja 2005., izlaznu fakturu, nosač podataka - popratni list i AVZ - popis naloga, ispravu o sadržaju stranog prava, izvješće o intervenciji, podsjetnicu za plaćanje od 22. ožujka 2005., dopis od 10. kolovoza 2005., prijedlog za ovrhu i rješenje ovog suda od 19. prosinca 2007. broj Ovr-2147/06, dopis PU Sisačko-Moslavačke od 19. ožujka 2018. i račun od 17. veljače 2005., izvadak iz registra, izvod iz javnobilježničkog akta, ugovor o ustupu tražbina i predmet Općinskog suda u Varaždinu P-1748/09, saslušao tuženika te proveo vještačenje po vještaku mr.sc.Zrinku Ručeviću iz Ručević vještačenja d.o.o.

6.1. Preostalu dokumentaciju sud nije posebno razmatrao i cijenio jer istu ne nalazi odlučnom za predmet spora, dok je prijedlog tuženika istaknut na ročištu 19. prosinca 2024. da se zatraži očitovanje o primjeni prava od nadležnog tijela Republike Austrije odbijen jer je činjenično stanje bilo dovoljno raspravljeno i utvrđeno za donošenje odluke.

6.2. Sud nije uzeo u obzir dokumentaciju koju je tuženik predao na ročištu 19. prosinca 2024. jer nema dokaza o postojanju opravdanih razloga zbog kojih nije mogla biti predana ranije (čl.299.st.2. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine"

53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje: ZPP), pri čemu posebno valja napomenuti da je tuženik 6. studenog 2024. (prethodno ročište) imao saznanja o datumu održavanja gore navedenog ročišta i stoga dovoljno vremena pribaviti dokumentaciju za koju smatra da je relevantna, pa i pravovremeno predložiti da se ročište eventualno odredi za neki drugi termin.

6.3. U odnosu na zahtjev tužitelja pobliže opisan u toč.4.1. obrazloženja i st. I. izreke presude napominje se da takvo disponiranje zahtjevom nema karakter preinake tužbe u smislu čl.191. ZPP-a slijedom čega tuženikovo protivljenje u tom smislu nije odlučno. 7. Ocjenjujući rezultate provedenih dokaza, u skladu s čl. 8. ZPP-a, sud je utvrdio da je zahtjev tužitelja neosnovan.

8. Iz dokumentacije u koju je izvršen uvid kao bitno proizlazi slijedeće:

-da je u izvatku iz poslovnih knjiga evidentiran dug tuženika u iznosu 138.733,97 EUR na dan 6. studeni 2007.,

-da je Općim uvjetima propisano, između ostalog, da je korisnik leasinga u slučaju zakašnjenja u plaćanju dužan platiti i tamo propisanu kamate koje se kapitaliziraju i pribrojavaju dugovanju, a isto tako mora nadoknaditi troškove opomene, sudske i izvansudske troškove, pristojbe i ostala plaćanja koja nastanu u svezi s Ugovorom o leasingu te Općim uvjetima i Posebnim uvjetima za Ugovore o leasingu pokretnina i motornih vozila (čl.6), da je davatelj leasinga ovlašten u svako doba pisanom izjavom raskinuti ugovor, između ostalog, u slučaju zakašnjenja plaćanja prema čl.6. Općih uvjeta (čl.7.), te da davatelj leasinga kod raskida ugovora prije roka trajanja istog, ukoliko korisnik naknadu za leasing nije u smislu čl.4. Posebnih uvjeta ugovora prijevremeno smatrao dospjelom, ima pravo na neplaćenu naknadu za leasing od prijevremenog završetka ugovora do ugovorenog roka trajanja istog ukamačenu s dodatnim troškovima, pristojbama i porezima,

-da je između prednika tužitelja, kao davatelja leasinga, i Petrić nekretnine d.o.o., kao korisnika leasinga zaključen 18. siječnja 2005. Ugovor o leasingu motornog vozila broj 264460012, u kojem se navodi da je predmet leasinga vozilo pobliže opisano u Ugovoru te da ukupna mjesečna naknada leasinga iznosi 2.099,37 EUR kroz razdoblje od 49 mjeseci, a prema Posebnim uvjetima ugovora naknada za leasing dospijeva svakog 1. u mjesecu unaprijed (čl.1.), time da davalac leasinga, ako korisnik unatoč opomeni i naknadno odobrenom roku od 2 tjedna zakasni s dvije dospjele rate ili drugim dospjelim isplatama, ima izbor zatražiti da se odmah isplate sve preostale rate ili da prije roka raskine ugovor o leasingu uz očuvanje prava iz čl. 8. Općih uvjeta (čl.4.), -da je između gore navedenih stranaka 18. siječnja 2005. sklopljen Aneks ugovora o leasingu u kojem se navodi obveza korisnika leasinga uplatiti dodatnih 72,67 EUR,

-da je tuženik potpisao Garanciju u kojoj se navodi da mu je poznato da je prednik tužitelja sklopio Ugovor o leasingu s Petrić nekretnine d.o.o. pod brojem 264460012 o korištenju predmeta leasinga te garantira - solidarno jamči za uredno namirenje svih potraživanja i prava iz glavnih i sporednih obveza u vezi tog Ugovora o leasingu te se obvezuje na prvo traženje prednika tužitelja doznačiti u roku 8 dana iznos u visini glavnice 95.572,11 EUR s pripadajućim kamatama i troškovima,

-da je prednik tužitelja dopisom od 22. ožujka 2005. podsjetio korisnika leasinga na dug u iznosu 4.473,44 EUR,

-da je prednik tužitelja korisnika leasinga opomenuo 19. travnja 2005. drugom opomenom navodeći dug 6.391,34 EUR, 23. svibnja 2005. trećom opomenom navodeći dug od 8.611,34 EUR te posljednjom opomenom od 19. srpnja 2005. navodeći dug od 12.984,71 EUR,

-da je prednik tužitelja dopisom od 19. srpnja 2005. obavijestio zastupnika Petrić nekretnine d.o.o. da na ime leasing obroka duguje 12.810,08 EUR, a na ime kamate i troškova 174,63 EUR, sve jer je potpisom Garancije jamčio za uredno namirenje tražbine prema korisniku leasinga, a isto takvo pismeno je naslovljeno i na tuženika,

-da je prednik tužitelja dopisom od 10. kolovoza 2005. obavijestio korisnika leasinga da ukupan iznos na dan raskida ugovora 31. kolovoz 2005. iznosi 93.629,75 EUR,

-da je za razdoblje od 9. lipnja do 29. lipnja 2005. izdana izlazna faktura za korisnika leasinga na iznos 162,67 EUR, dok je 3. kolovoza 2005. tvrtki AVZ isplaćen iznos od 34.040,49 EUR,

-da je, prema izvješću o intervenciji za korisnika leasinga, po pitanju vozila koje je predmet leasinga evidentirano da tvrtka nikada nije postojala na danoj adresi, da je vlasnik tvrtke prijavljen na adresi [adresa], te je evidentiran u policiji s nekoliko kaznenih prijava, da je od najmodavca vlasnika tvrtke dobivena informacija da su istog u više navrata tražili djelatnici policije i kamatari te da je predmet leasinga prilikom prve registracije prijavljen na tvrtku Auto-Tomislav d.o.o., pa kako je ta tvrtka poznata zbog prevare iz ranijih intervencija to se predlaže podizanje kaznene prijave,

-da je prednik tužitelja 19. prosinca 2005. protiv korisnika leasinga podnio prijedlog za ovrhu na temelju ovršne javnobilježničke isprave - Sporazuma radi osiguranja novčane tražbine prijenosom prava vlasništva na pokretnoj stvari (predmet leasinga) u iznosu 95.215,87 EUR u kunskoj protuvrijednosti i troškove ovršnog postupka,

-da je rješenjem ovog suda od 19. prosinca 2007. broj Ovr-2147/06, u pravnoj stvari prednika tužitelja protiv ovršenika - korisnika leasinga obustavljena ovrha određena rješenjem od 1. prosinca 2006. i ukinute su sve provedene radnje, iz obrazloženja koje odluke proizlazi da se rješenje o ovrsi nije moglo provesti na adresi ovršenika jer je nepoznata odnosno da je ovrhu nemoguće provesti pljenidbom pokretnina jer nije navedeno gdje se nalaze, a ovršenik nije pronađen niti na adresi navedenoj u sudskom registru,

-da je, prema očitovanju PU Sisačko-moslavačke od 19. ožujka 2018., korisnik leasinga prodao vozilo koje je bilo predmetom leasinga Auto-Tomislavu d.o.o., Sisak (prema računu od 17. veljače 2005.), a isti je to vozilo prodao tvrtki Boris-Trade d.o.o., Zagreb,

-da se u ispravi o sadržaju stranog prava (l.61-69. spisa) napominje da ugovor o leasingu u austrijskom pravu nije reguliran zakonom već je u okviru slobode ugovaranja i prema sudskoj praksi sadrži elemente najma i kupnje, a ovisno o individualnom oblikovanju odgovara više jednom ili drugom tipu, slijedom čega pravna ocjena u svakom pojedinačnom slučaju počiva na odredbama ABGBA o kupnji (čl.1053-1089) i najmu (čl.1090-1121.), da što više fiksno ugovoreno trajanje korištenja odgovara ukupnom trajanju uporabljivosti ekonomskog dobra uzetog na leasing, to je ugovorni odnos prema sudskoj praksi bliži kupoprodajnom ugovoru, ali ako je ugovor o leasingu zaključen na neodređeno vrijeme i može se otkazati u svako doba tada sudska praksa upućuje na ugovor o najmu, da se ugovorne kamate mogu u načelu slobodno ugovarati, da je općeniti rok zastare 30 godina prema čl.1478. ABGB-a, a za posebne slučajeve su predviđeni kraći rokovi, primjerice 3 godine za isporuku stvari, izvođenje radova ili ostale usluge u poslovanju (čl.1486. ABGB-a) te zaostalih godišnjih plaćanja, posebice kamata (čl.1480. ABGB-a) te da vjerovnik u načelu može prema jamcima isticati zahtjeve tek nakon što je opomenuo glavnog dužnika, a ovaj ne plati u primjerenom roku, time da zahtjev prethodne opomene ne postoji ako je glavni dužnik u stečaju ili nepoznatog boravišta (čl.1356. ABGB-a) ili ako se netko obvezao kao jamac platac (čl.1357. ABG-a),

-da je prednik tužitelja, kao ustupitelj zaključio 5. veljače 2021. s Return to business d.o.o., kao primateljem, ugovor o ustupanju tražbinu iz kojeg proizlazi, u čl.6., da se za dio tražbina vode postupci – ovršni, parnični, stečajni i kazneni - u tablici 7, da je primatelj dužan obavijestiti sud u svakom od aktivnih ovršnih postupaka iz priloga 7 o izvršenom ustupanju tražbine i predložiti promjenu stranke, tima de nema obvezu stupiti u ostale postupke iz priloga 7 odnosno one koji nisu aktivni ovršni postupci, već će iste i dalje voditi ustupitelj vodeći se pri tome najboljim interesima primatelja, na kojem popisu se nalazi predmet "Ovrv-1091/08 P-7494/09 AČ", dok iz čl.6.3. proizlazi da je do dana promjene stranaka u svakom pojedinom postupku (izuzev aktivnih ovršnih) ustupitelj dužan voditi iste u najboljem interesu primatelja do pravomoćnog okončanja istog,

-da je javni bilježnik Nevenka Jukić 25. lipnja 2021. izdao izvod iz javnobilježničkog akta u pravcu da su prednik tužitelja i Return to business d.o.o. zaključili 2. lipnja 2021. sporazum u obliku javnobilježničkog akta u kojem se navodi da su na Return to business d.o.o prenesene tražbine iz tablice u čl.1. sporazuma, u potpunosti i u cijelosti, uključivo glavnicu, kamate, zatezne kamate i troškove te da se prava koja proizlaze za Return to business d.o.o. iz tog Sporazuma odnose i na tražbinu "rješenje o ovrsi Ovrv-1090/08 – AČ – JB Željka Maroslavac – 23.6.2008.", slijedom čega isti stječe ta prava u cijelosti, u punom opsegu i ima ovlaštenje poduzimati sve radnje radi ostvarivanja svojih prava te kao novi vjerovnik pokrenuti svaki postupak odnosno stupiti na mjesto tužitelja u već pokrenutim postupcima,

9. Uvidom u predmet Općinskog suda u Varaždinu br. P-1748/09 utvrđeno je da se u istom nalazi "verbalna nota" o karakteru Ugovora o leasingu (l. 55) iz koje proizlazi da ugovor o leasingu u austrijskom pravu nije reguliran zakonom već je u okviru slobode ugovaranja i prema sudskoj praksi sadrži elemente najma i kupnje te ovisno o individualnom oblikovanju odgovara više jednom ili drugom tipu, slijedom čega pravna ocjena u svakom pojedinačnom slučaju počiva na odredbama ABGBA o kupnji (čl.1053-1089) i najmu (čl.1090-1121.), da što više fiksno ugovoreno trajanje korištenja odgovara ukupnom trajanju uporabljivosti ekonomskog dobra uzetog na leasing, to je ugovorni odnos prema sudskoj praksi bliži kupoprodajnom ugovoru, ali ako je ugovor o leasingu zaključen na neodređeno vrijeme i može se otkazati u svako doba tada sudska praksa upućuje na ugovor o najmu, da ni za zastaru prava na naknadu za leasing nema posebne zakonske regulative, slijedom čega načelno dolazi u obzir opći rok zastare od 30 godina iz čl.1478. ABGB-a ili iznimno rok od 3 godine koji bi se u određenom kontekstu mogao temeljiti na čl.1480. i/ili čl.1486.toč.4. ABGB-a te da referentna sudska praksa vezano za zastaru kod ugovora o leasingu postoji za operativni leasing, uz napomenu da iz odluke Vrhovnog suda od 15. prosinca 1982. 1 Ob 790/82 kratki rok zastare iz čl.1486.toč.4. ABGB-a vrijedi za protučinidbu za leasing motornog vozila kod kojeg pretežu elementi ugovora o najmu ili općenito nedostaju elementi slični ugovoru o kupoprodaji pa praksa takav ugovor s aspekta zastare izjednačava s najamninom i zakupninom.

10. U odnosu na prigovor tuženika da je u vrijeme potpisivanja Ugovora o leasingu između prednika tužitelja i korisnika leasinga u siječnju 2005. bio ovisnik o teškim drogama i nije bio svjestan mnogobrojnih životnih prilika odnosno da se na njegovoj strani u tom smislu radilo o manama volje - zabludi i/ili prijevari glavnog dužnika, valja istaći da tuženik nije dokazao postojanje zdravstvenih tegoba u navedenom pravcu odgovarajućom medicinskom dokumentacijom, slijedom čega nije prihvaćen prijedlog za izvođenje dokaza medicinskim vještačenjem na okolnost njegova psihofizičkog stanja tijekom 2005., dok na ročišta 8. travnja 2014. i 14. listopada 2014., na kojima je bilo predviđeno izvođenje dokaza njegovim saslušanjem, nije pristupio niti je dostavio dokaz o opravdanosti izostanka, slijedom čega sud iznesene prigovore nalazi paušalnim i ničim dokazanim.

10.1. Nadalje, iskaz tuženika s ročišta održanog 19. prosinca 2024. sud je prihvatio kao iskren te u skladu s dokumentacijom u koju je izvršen uvid u dijelu iz kojeg proizlazi kao relevantno da nema ništa s korisnikom leasinga Petrić nekretnine d.o.o., ne zna tko su NČ i SČ te da je potpisao dokument u vidu jamstva za nekakav automobil zbog obećanja poznanika da će za to dobiti 500,00 Eur, slijedom čega je u postupku utvrđeno da tuženik u poslovnom odnosu prednika tužitelja i Petrić nekretnine d.o.o. nije sudjelovao u svojstvu stranke niti je djelovao u okviru svog obrta, poduzeća i profesije, a isto tako ni na koji način nije povezan sa Petrić nekretnine d.o.o., slijedom čega se ne može smatrati potrošačem u smislu primjenu Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim odredbama u potrošačkim ugovorima (Sl. I. EZ 1993 L 95/29).

10.2. Slijedom navedenog, kako tuženik nije potrošač to nema mjesta primjeni načela načela zaštite potrošača na koje se tuženik poziva.

11. U odnosu na prigovor kako nije poznata sudbina vozila odnosno da nije vidljivo da li se mogao dug umanjiti prodajom istog, bilo unovčenjem vrijednosti od kasko osiguranja ili na koji drugi način napominje se da je, prema dokumentaciji dostavljenoj od strane tuženika, korisnik leasinga prodao vozilo koje je bilo predmetom leasinga Auto-Tomislavu d.o.o., Sisak (prema računu od 17. veljače 2005.), a isti je to vozilo prodao tvrtki Boris-Trade d.o.o., Zagreb, koje pak okolnosti nisu od utjecaja na predmet spora.

12. Što se tiče prigovora tuženika da je prednik tužitelja bio ovlašten i trebao ugovoriti policu kasko osiguranja i da stoga treba ocijeniti je li postupao s pažnjom dobrog gospodarstvenika, ističe se da iz odredaba Općih uvjeta ne proizlazi obveza ugovoriti sredstvo osiguranja u vidu kaska, već obveza prednika tužitelja da osigura predmet leasinga u dovoljnoj mjeri protiv uobičajenih rizika (čl.5. Općih uvjeta), slijedom čega se Garancija ima smatrati primjerenim sredstvom osiguranja.

13. U odnosu pak na prigovor zastare prvenstveno valja istaći da je Općim uvjetima propisano ovlaštenje davatelja leasinga u svako doba pisanom izjavom raskinuti ugovor, između ostalog, u slučaju zakašnjenja plaćanja prema čl.6. Općih uvjeta, dok iz odredbe čl.4. Posebnih uvjeta proizlazi da davatelj leasinga ima mogućnost, ali ne i obvezu, raskinuti ugovor prije roka ili zahtijevati isplatu svih rata ukoliko je primatelj leasinga u zakašnjenju.

13.1. Odredbom čl.1478. ABGB-a je propisan rok zastare 30 godina, koji bi u konkretnom slučaju valjalo primijeniti jer za zastaru prava na naknadu za leasing nema posebne zakonske regulative i stoga se ima primijeniti opći zastarni rok. Također se ukazuje na čl.1357. i čl.1363.ABGB-a iz kojih proizlazi da jamac platac odgovara za cijeli dug kao sudužnik te da njegova obveza prestaje u razmjeru u kojem prestaje obveza dužnika i čl.1497. ABGB-a u smislu da se zastara prekida podnošenjem tužbe.

13.2. Slijedom navedenog, kako iz dokumentacije u koju je izvršen uvid proizlazi da prednik tužitelja nije imao obvezu, već samo ovlaštenje/mogućnost, raskinuti ugovor prije roka ili zahtijevati isplatu svih rata u slučaju zakašnjenja korisnika leasinga s dvije dospjele rate ili drugim dospjelim isplatama, da je prednik tužitelja zbog zakašnjenja korisnika leasinga - glavnog dužnika, a nakon opomena istom, raskinuo ugovor o leasingu s danom 31. kolovoz 2005., s kojim trenutkom je dug dospio u cijelosti, da je ovršni postupak protiv korisnika leasinga - glavnog dužnika pokrenut 19. prosinca 2005. i obustavljen rješenjem od 19. prosinca 2007., slijedom čega je u svakom slučaju došlo do prekida zastare te da je predmetni postupak protiv tuženika, kao solidarnog jamca, pokrenut 6. lipnja 2008., to nije istekao rok iz čl. 1478. ABGB-a, pa niti rok od 3 godine na koji se tuženik poziva i stoga se prigovor zastare ukazuje neosnovanim.

14. Iz nalaza i mišljenja vještaka mr. sc. Zrinka Ručevića iz Ručević vještačenja d.o.o., prihvaćenog u potpunosti jer je izrađen u skladu s priloženom dokumentacijom i pravilima struke, proizlazi da ukupan dug iznosi 130.528,53 EUR, od toga 97.773,08 EUR dospjelih, a nepodmirenih anuiteta i ostatka glavnice te 32.755,45 EUR dospjelih nepodmirenih zateznih kamata, pri čemu nisu uzeti u obzir troškovi prisilne naplate tvrtke ABS i opomena u iznosu 71,50 EUR, time da na iznose nepodmirenih anuiteta i ostatka glavnice od 97.773,08 EUR se obračunavaju daljnje zatezne kamate počev od 7. studenog 2007. do isplate.

15. Slijedom navedenog, kako se u konkretnom slučaju radilo o obvezi tuženika kao solidarnog jamca za korisnika leasinga - glavnog dužnika, a prema nalazu i mišljenju vještaka ukupan dug iznosi 130.528,53 EUR i na iznose nepodmirenih anuiteta i ostatka glavnice od 97.773,08 EUR se obračunavaju daljnje zatezne kamate počev od 7. studenog 2007. do isplate, to bi tuženik bio u obvezi isplatiti tužitelju iznos naveden u stavku I. izreke presude, u skladu s prethodno citiranim odredbama Općih i Posebnih uvjeta, odredaba ABGBA-a i čl.451.st.3. ZPP-a.

16. Međutim, prednik tužitelja je tijekom postupka otuđio predmet spora drugoj osobi i izgubio je dotadašnju aktivnu materijalnopravnu legitimaciju, posebice jer iz pravnog posla na temelju kojeg je došlo do otuđenja ne proizlazi drugačije, tj. ne proizlazi da bi tužitelj zadržao pravo nastaviti i voditi predmetni postupak te ostvariti utuženu tražbinu u ime i za račun treće osobe - Return to business d.o.o.

16.1. Naime, iz dokumentacije u koju je izvršen uvid proizlazi da je prednik tužitelja, kao ustupitelj zaključio 5. veljače 2021. s Return to business d.o.o., kao primateljem, ugovor o ustupanju tražbina iz kojeg proizlazi, u čl.6., da se za dio tražbina vode postupci – ovršni, parnični, stečajni i kazneni - u tablici 7 te da je primatelj dužan obavijestiti sud u svakom od aktivnih ovršnih postupaka iz priloga 7 o izvršenom ustupanju tražbine i predložiti promjenu stranke, tima de nema obvezu stupiti u ostale postupke iz priloga 7 odnosno one koji nisu aktivni ovršni postupci, već će iste i dalje voditi ustupitelj vodeći se pri tome najboljim interesima primatelja, na kojem popisu se nalazi predmet "Ovrv-1091/08 P-7494/09 AČ", dok iz čl.6.3. proizlazi da je do dana promjene stranaka u svakom pojedinom postupku (izuzev aktivnih ovršnih) ustupitelj dužan voditi iste u najboljem interesu primatelja do pravomoćnog okončanja istog.

16.2. Uvidom u izvod iz javnobilježničkog akta od 25. lipnja 2021. utvrđeno je da su prednik tužitelja i Return to business d.o.o. zaključili novi pravni posao i to 2. lipnja 2021. u vidu Sporazuma kojim je određeno da su na Return to business d.o.o. prenesene tražbine u potpunosti i u cijelosti, uključivo glavnicu, kamate, zatezne kamate i troškove te da se prava koja proizlaze za Return to business d.o.o. iz tog Sporazuma odnose i na tražbinu – "rješenje o ovrsi Ovrv-1090/08 – AČ – JB Željka Maroslavac – 23.6.2008.", slijedom čega isti stječe ta prava u cijelosti, u punom opsegu i ima ovlaštenje poduzimati sve radnje radi ostvarivanja svojih prava te kao novi vjerovnik pokrenuti svaki postupak odnosno stupiti na mjesto prednika tužitelja u već pokrenutim postupcima.

16.3. Iz gore navedenog jasno proizlazi da je kasnijim pravnim poslom od 25. lipnja 2021. na Return to business d.o.o. u cijelosti preneseno sporno potraživanje te da prednik tužitelja, a time niti tužitelj, nema ovlaštenje u svoje ime, a za račun Return to business d.o.o., provesti predmetni postupak.

16.4. Slijedom navedenog tužbeni je zahtjev valjalo odbiti i odlučiti kao u stavku I. izreke presude.

17. S obzirom da je tužitelj izgubio parnicu ne pripada mu pravo na naknadu troškova postupka, slijedom čega je odlučeno kao u stavku II. izreke presude.

17.1. Odluka o troškovima postupka u odnosu na tuženika temelji se na čl.154.st.1. ZPP-a, a isti je odmjeren prema Tbr.7 do 9 i 46 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i to za sastav prigovora i podnesaka od 2.3.2012., 15.11.2016., 7.9.2018. i 29.5.2019. (Tbr.8/1) te pristup na ročišta 12.11.2009., 2.11.2010., 8.4.2014., 14.10.2014., 8.6.2016., 12.6.2019., 11.11.2020., 15.5.2024. i 19.12.2024. po 1.966,00 Eur, za sastav podnesaka od 9.1.2013., 2.3.2015. i 20.3.2017. po 50,00 Eur (Tbr.8/4), za sastav podneska od 6.9.2023. iznos od 200,00 Eur (Tbr.8/3), za sastav žalbe iznos od 2.457,50 Eur te za sastav ustavne tužbe iznos od 2.000,00 Eur, uz pdv u iznosu 8.082,87 Eur – sveukupno 40.412,37 Eur.

17.2. Tuženiku nije priznat trošak sastava podneska od 14.10.2014. jer se u spisu ne nalazi, trošak sastava prijedloga za dopuštenje revizije i dopune istog jer s istim nije uspio, kao niti trošak sastava podnesaka od 18.5.2023.i 10.1.2024. kojima požuruje postupanje suda, 29.10.2024. (kojim dostavlja praksu) i 10.11.2020. (iznosi prigovor koji je na ročištu povučen i ustraje na ranijim navodima) jer isti nisu bili potrebni za vođenje postupka, sve temeljem čl.155.st.1. ZPP-a.

17.3. Nadalje, tuženiku nije priznat trošak ročišta od 15.3.2011. i 24.5.2024. jer su odgođena zbog osobnog izostanka tuženika, a opravdanost izostanka ničim nije dokazana, ročišta od 12.9.2018. jer je u tom pravcu odlučeno rješenjem P-7494/09-43 te ročišta od 6.11.2024. odgođenog krivnjom samog tuženika (jer podnesak nije bio dostavljen najmanje 8 dana prije održavanja ročišta).

17.4. Tuženiku nije priznat trošak ročišta radi objave presude temeljem čl.155.st.1. u vezi s čl. 335.st.9-10. ZPP-a. Naime, ako stranka ne pristupi na ročište na kojem se presuda objavljuje sud presudu ističe na internetskoj stranici e-oglasna ploča sudova, a stranka ovjereni prijepis iste može naknadno preuzeti u sudskoj zgradi, iz čega proizlazi da je presuda stranci dostupna putem interneta istoga dana kada se održava ročište radi objave presude i njezin dolazak na to ročište, a time i trošak, nije potreban za vođenje parnice. Posebno se napominje da okolnost što je odredbom Tbr.9/3 OT-a propisano pravo na nagradu za ročište na kojem se presuda objavljuje ne otklanja primjenu čl.155.st.1. ZPP-a.

17.5. Tuženiku nisu priznati niti troškovi pristojbi jer nema dokaza da su plaćeni.

U Zagrebu, 31. siječnja 2025.

SUDAC:

ANDRIJANA MARKIĆ JURIŠIĆ

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda na Županijski sud u Zadru, pisanim putem u 4 primjerka.

DNA:

1. tužitelj po pun.

2. tuženik po pun.