REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27

Split

Poslovni broj: P-2373/2021-67

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji ovog suda Sanji Bikić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ČJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], Aljinovićeva 127 A, Žrnovnica, zastupanog po punomoćniku Vlahu Duplančiću, odvjetniku u Splitu, Gundulićeva 18, protiv tuženika HJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], Aljinovićeva 127 A, Žrnovnica, zastupanog po punomoćniku Dejanu Biliću, odvjetniku u Kaštel Kambelovcu, Cesta dr.Franje Tuđmana 481 A, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon provedene glavne i javne rasprave zaključene 2.prosinca 2024. u prisutnosti punomoćnika tužitelja Vlahe Duplančića, odvjetnika u Splitu, i zamjenika punomoćnika tuženika Tonia Kurtovića, odvjetnika u Splitu, na ročištu za objavu i uručenje presude 31.siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e:

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„1. Utvrđuje se da je tužitelj vlasnik za 1688/10000 idealnog dijela nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] (stari broj čest. zem. [katastarska čestica]) Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], te je tužitelj ovlašten na temelju ove presude, a sve bez daljnje suglasnosti i sudjelovanja tuženika zatražiti i postići uknjižbu prava vlasništva za 1688/10000 idealnog dijela nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] (stari broj čest. zem. [katastarska čestica]) Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina] na svoje ime i korist, uz istodobno brisanje tog prava sa imena i koristi tuženika za 1688/10000.

2. Utvrđuje se da je tužitelj isključivi vlasnik stana na I.katu površine 158,45 m2, stambene zgrade položene na čest. zem. [katastarska čestica] (stari broj čest. zem. [katastarska čestica]) Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina]."

II. Nalaže se tužitelju da u roku od 15 dana naknadi tuženiku parnični trošak u iznosu od 12.575,00 EUR (slovima: dvanaest tisuća pet stotina sedamdeset pet eura) sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 31.siječnja 2025. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope (koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1. Pred ovim sudom zaprimljena je 1. lipnja 2017. tužba radi utvrđenja prava vlasništva protiv tuženika pod 1. HJ i pod 2. RJ, u kojoj se navodi da su tuženici suvlasnici nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] (stari broj čest. zem. [katastarska čestica]) ZU 2004 K. O. [katastarska općina] za ½ idealnog dijela. Međutim, takav upis u zemljišnim knjigama ne odgovara stvarnom stanju. Predmetna nekretnina sastoji se od stambene zgrade površine 163 m2 i dvorišta površine 430 m2, odnosno ukupno 593 m2, s tim da se stambena zgrada sastoji od prizemlja i prvog kata. Prizemlje stambene zgrade sagrađeno je tijekom bračne zajednice tuženika pod 1 i pod 2. u razdoblju od 2000. -2007., kada je obitelj tuženika uselila u prizemlje. Tužitelj je sin tuženika pod 1 i pod 2., te je tijekom 2010. započeo s izgradnjom stana na prvom katu uz suglasnost tuženika pod 1. i pod 2. da navedeni kat gradi za sebe. Stan na prvom katu nije još u cijelosti dovršen, ali je tužitelj istoga osposobio za stanovanje, u istom stanuje i taj stan drži u kvalificiranom posjedu. Tužitelj je građevinske struke, pa je vlastitim radom obavio većinu poslova na izgradnji prvog kata, vlasnik je trgovačkog društva Suhozid d.o.o. Split, u kojem je zaposlen od 2008. a trenutno je likvidator tog društva. Sav prihod nastao u radu društva Suhozid d.o.o., tužitelj je ulagao u izgradnju prvog kata kuće, platio je izradu arhitektonskog snimka i legalizaciju predmetne stambene zgrade, te je vlastitim radom i ulaganjem uz suglasnost tuženih stekao vlasništvo stana na prvom katu zgrade za cijelo. Navedeni stan je u vlasništvu i posjedu tužitelja, te predstavlja suvlasnički dio od 1/5 dijela u odnosu na cijelu nekretninu.

1.1. Slijedom navedenog, tužitelj predlaže da sud donese presudu kojom će pod toč. I. utvrditi da je tužitelj vlasnik 1/5 idealnog dijela nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], te da na temelju presude, a bez daljnje suglasnosti i sudjelovanje tuženika, postići uknjižbu prava vlasništva za 1/5 dijela ( odnosno 2/10) navedene nekretnine na svoje ime uz istodobno brisanje tog prava sa imena tuženika za po 1/10, ili ukupno 2/10 dijela, tako da u zemljišnoj knjizi budu upisani suvlasnički dijelovi na način da tužitelj bude upisan za 1/5 dijela, a tuženici za po 2/5 dijela, zatim da se pod toč. II. utvrdi da je tužitelj isključivi vlasnik stana na prvom katu površine 158,45 m2 stambene zgrade, položene na čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], te pod toč. III. da se naloži tuženicima naknaditi tužitelju parnični trošak sa zateznom kamatom od presuđenja do isplate.

1.2. Podneskom od 14.studenoga 2022. tužitelj je nakon provedenog građevinskog vještačenja uredio glavni tužbeni zahtjev na način da se pod točkom I. izreke utvrdi da je tužitelj suvlasnik za 4936/10000 idealnog dijela nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], dok pod točkom II. predlaže da se utvrdi da te tužitelj isključivi vlasnik stana na prvom katu zgrade sagrađene na čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina]. Tužitelj je stavio u srazmjer vrijednost cijele nekretnine sa vrijednošću prvog kata (465.983,20 kn/61.983,20 EUR/1.059.860,00 kn/140.667,40 EUR), iz čega zaključuje da vrijednost prvog kata predstavlja 49,36% u odnosu na cijelu nekretninu, pa tužitelj ima pravo zahtijevati uknjižbu prava vlasništva na predmetnoj nekretnini na svoje ime za idealni dio od 4936/10000, uz brisanje tuženika za 2532/10000 dijela. Kao podredni tužbeni zahtjev tužitelj je istaknuo zahtjev za utvrđenjem da bi tužitelj bio vlasnik za 1/5 idealnog dijela nekretnine čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], kao i da bi bio isključivi vlasnik stana na I.katu zgrade sagrađene na toj nekretnini.

1.3.Podneskom od 2.rujna 2024. tužitelj je nakon provedenog dopunskog građevinskog vještačenja precizirao tužbeni zahtjev na način da predlaže da se pod točkom I. utvrdi da je tužitelj vlasnik za 1688/10000 idealnog dijela nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] (stari broj čest. zem. [katastarska čestica]) Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], te je tužitelj ovlašten na temelju ove presude, a sve bez daljnje suglasnosti i sudjelovanja tuženika zatražiti i postići uknjižbu prava vlasništva za 1688/10000 idealnog dijela nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] (stari broj čest. zem. [katastarska čestica]) Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina] na svoje ime i korist, uz istodobno brisanje tog prava sa imena i koristi tuženika za 1688/10000, nakon što je dopunskim vještačenjem utvrđeno da vrijednost prvog kata predstavlja 33,76% u odnosu na cijelu nekretninu (3376/10000 dijela, od čega polovica iznosi 1688/10000 dijela), a pod točkom II. predlaže da se utvrdi da je tužitelj isključivi vlasnik stana na I.katu površine 158,45 m2, stambene zgrade položene na čest. zem. [katastarska čestica] (stari broj čest. zem. [katastarska čestica]) Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina]. Istim podneskom tužitelj je povukao podredni tužbeni zahtjev budući da se tuženik usprotivio preinaci tužbe.

2. U odgovoru na tužbu, tuženik pod 1. usprotivio se tužbi i tužbenom zahtjevu kao neosnovanima, navodeći da tužitelj nema nikakvih vlasničkih niti drugih prava u vezi predmetne nekretnine, koja je u suvlasništvu tuženika pod 1. i pod 2. te predstavlja njihovu bračnu stečevinu. Tuženik pod 1. nije dao nikakvu suglasnost tužitelju niti za korištenje predmetne nekretnine, a naročito ne za stjecanje bilo kakvog stvarnog prava na toj nekretnini, te je protiv tužitelja kao tuženika pred ovim sudom pokrenuo postupak radi iseljenja iz predmetne nekretnine. Tužitelj je 2010. imao 19 godina i primanja od oko 398,17 EUR/3.000,00 kn mjesečno, pa teoretski nije moguće da bi svojim sredstvima sagradio kat kuće. Upravo je tuženik izgradio i financirao izgradnju kata stambene kuće, pa predlaže odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

3. Tužba je uredno dostavljena na odgovor tuženoj pod 2. RJ, uz poziv za ročište od 8. veljače 2018., na koje ista, iako uredno pozvana, nije pristupila niti je svoj izostanak opravdala.

4. Na prijedlog tužitelja, sud je donio presudu zbog izostanka posl. broj P-2831/2017- 11 od 8. veljače 2018. u odnosu na tuženu pod 2. na način da je pod toč. I. izreke utvrđeno da je tužitelj vlasnik 1/5 idealnog dijela nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], te da na temelju presude, a bez daljnje suglasnosti i sudjelovanje tuženika, postići uknjižbu prava vlasništva za 1/5 dijela ( odnosno 2/10) navedene nekretnine na svoje ime uz istodobno brisanje tog prava sa imena tuženika za po 1/10, ili ukupno 2/10 dijela, tako da u zemljišnoj knjizi budu upisani suvlasnički dijelovi na način da tužitelj bude upisan za 1/5 dijela, a tuženici za po 2/5 dijela, dok je pod toč. II. izreke utvrđeno da je tužitelj isključivi vlasnik stana na prvom katu površine 158,45 m2 stambene zgrade, položene na čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina].

5.Tuženik pod 1. izjavio je žalbu protiv presude zbog izostanka navodeći prvenstveno da bi u ovom postupku tuženici bili jedinstveni i nužni suparničari, koju žalbu je Županijski sud u Zagrebu rješenjem posl. broj Gž-2719/2018 od 16. listopada 2018. odbacio kao nedopuštenu, navodeći da tuženik pod 1. HJ nema pravnog interesa za podnošenje žalbe, budući da tuženici nisu jedinstveni i nužni suparničari, pa će presuda zbog izostanka imati učinak samo u odnosu na suvlasnički dio tužene pod 2. RJ.

6. Na ročište za glavnu raspravu zakazano za 12. travnja 2021. nije pristupio uredno pozvani tužitelj, dok se tuženik odbio upustiti u raspravljanje, pa je sud donio rješenje kojim se tužba smatra povučenom.

7.Tužitelj je 14. travnja 2021. podnio prijedlog za povratom u prijašnje stanje, podredno žalbu protiv rješenja kojim se tužba smatra povučenom, navodeći da punomoćnik tužitelja zbog bolesti nije mogao pristupiti na navedeno ročište, o čemu je u spis dostavio liječničku potvrdu.

8. Na ročištu održanom 25. svibnja 2021. sud je dopustio povrat u prijašnje stanje zbog propuštanja pristupa na ročište od 12. travnja 2021., te je ukinuo rješenje o presumiranom povlačenju tužbe od 20. travnja 2021.

9. Tijekom postupka izveden je dokaz pregledom izvatka iz zemljišne knjige za ZU 2004 K. O. [katastarska općina] od 30. svibnja 2017., Arhitektonskog snimka izvedenog stanja nezakonito izvedene zgrade izrađenog od strane ovlaštenog arhitekta GJ iz svibnja 2016., Povijesnog izvatka iz sudskog registra za tvrtku Suhozid d.o.o. od 16. veljače 2018., Zapisnika ZK odjela Split posl. broj Z-6500/2007/2004 od 28. travnja 2009. sastavljenog povodom preoblikovanja zemljišne knjige za K. O. [katastarska općina], saslušanjem tužitelja i tuženika, saslušanjem svjedoka ŽJ, CJ, AJ, RJ, ĆJ, DJ, PJ, BJ, ĐJ, vještačenjem po sudskom vještaku za graditeljstvo Mladenu Škomrlju i dopunskim pisanim i usmenim očitovanjem vještaka Škomrlja, pregledom i uvidom u predmete ovog suda posl. broj R1-225/2016, Ps- 151/2016, P-1581/2016, i POb-446/2014.

10. Tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

11. Predmet spora je zahtjev tužitelja na utvrđenje da je suvlasnik za 1688/10000 idealnog dijela nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], koji dio u naravi predstavlja prvi kat stambene zgrade na toj nekretnini, a suvlasništvo koje je stekao građenjem na tuđem zemljištu uz suglasnost tuženika, kao i utvrđenje da je tužitelj isključivi vlasnik stana na I.katu zgrade sagrađene na čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina].

12. Tužitelj se poziva da je stekao pravo vlasništva predmetne nekretnine na temelju građenja na nekretnini u suvlasništvu svojih roditelja uz njihovu suglasnost. Zakonom o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine 91/96, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17, nadalje:ZV) propisano je na koji način se može steći pravo vlasništva nekretnine, a to je stjecanje na temelju pravnog posla, stjecanje odlukom suda ili druge vlasti, stjecanje nasljeđivanjem i stjecanje na temelju zakona.

13. Za stjecanje prava vlasništva građenjem na tuđem zemljištu mjerodavna je odredba čl.153. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine 91/96, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17 dalje:ZV), kojom je propisano da ako je vlasnik zemljišta znao za građenje, a nije bez odgode zabranio daljnju gradnju poštenom graditelju, zemljišna čestica sa zgradom koja je na njoj izgrađena pripada graditelju, a prijašnji vlasnik zemljišta ima samo pravo zahtijevati naknadu tržišne vrijednosti zemljišta. Ako graditelj nije bio pošten, zgrada pripada vlasniku zemljišta i kad nije bez odgode zabranio gradnju, no vlasnik zemljišta tada nema pravo zahtijevati uspostavu prijašnjeg stanja.

14. Iz navedenih odredbi proizlazi da je u ovom postupku potrebno utvrditi da li se tužitelja ima smatrati graditeljem u smislu čl.153. ZV-a, te ukoliko jest da li je pritom bio pošteni graditelj, da li su suvlasnici zemljišta znali za građenje zgrade na svom zemljištu i da li su se tome usprotivili.

15. Tužitelj u ovom postupku tvrdi da je stekao pravo vlasništva prvoga kata stambene zgrade na nekretnini označenoj kao 4374 K. O. [katastarska općina] građenjem na tuđem zemljištu. Pri tom treba navesti kako je građenje na tuđem zemljištu jedno od načina stjecanja vlasništva ili suvlasništva na temelju zakona, dok se pod zgradom misli na onu zgradu koja je dovedena u takvo stanje da ju je moguće rabiti za svrhu kojoj takva zgrada redovito služi, a to u ovom slučaju znači za redovito stanovanje. Treba napomenuti da dok je gradnja još uvijek u tijeku, da se radi o ugrađivanju materijala u vlasnikovo zemljište, te da će do stjecanja vlasništva izgradnjom zgrade doći tek ako se ispune zakonske pretpostavke. To što graditelj nema građevinsku dozvolu za građenje na tom zemljištu, nije relevantno za stjecanje vlasništva iz razloga što postojanje građevinske dozvole ne daje pravo vlasništva niti ga nepostojanje te dozvole oduzima.

16. Kod stjecanja građenja na tuđem zemljištu, zakon razlikuje tri situacije, koje ovise o poštenju graditelja i vlasnika zemljišta. Međutim, da bi se u konkretnom slučaju uopće moglo prosuđivati o poštenju i nepoštenju graditelja i vlasnika zemljišta, potrebno je utvrditi da li je tužitelj uopće bio graditelj prvoga kata stambene zgrade, ili je isti samo izvršavao ulaganja u tuđu nekretninu.

17. Naime, u slučaju da netko ulaže u tuđu zgradu, ne dolazi do stjecanja prava vlasništva sukladno čl. 156. ZV-a, već jedino osoba koja je izvršila ulaganja može prema vlasniku nekretnine staviti obveznopravni zahtjev.

18. Pregledom pisane dokumentacije priložene u spis, kao i na temelju nespornih činjenica između parničnih stranaka, utvrđeno je:

-da su tužitelj i tuženik otac i sin,

-da je nekretnina označena kao čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], stambena zgrada i dvorište ukupne površine 593 m2, upisana kao suvlasništvo majke tužitelja RJ i oca tužitelja, ovdje tuženika, za po ½ dijela,

-da navedena nekretnina predstavlja bračnu stečevinu roditelja tužitelja,

-da je RJ, majka tužitelja, naručila izradu arhitektonskog snimka izvedenog stanja nezakonito izvedene zgrade, za predmetnu nekretninu od strane arhitekta GJ, koji je u svibnju 2016. i napravio navedenu arhitektonsku snimku,

-da iz arhitektonske snimke proizlazi da je na predmetnoj nekretnini sagrađena manje zahtjevna zgrada ukupne površine 319,94 m2, koja je sastoji od prizemlja i prvoga kata,

-da su se roditelji tužitelja, RJ i tuženik razveli presudom ovog suda posl. broj POb-446/2014 od 15. lipnja 2015.,

-da je tuženik kao predlagatelj podnio 15. ožujka 2016. prijedlog radi razvrgnuća suvlasničke zajednice protiv predloženice RJ u pogledu čest. zem. [katastarska čestica], s tim da je predloženica izjavila da je suglasna s prijedlogom za razvrgnuće suvlasništva i to civilnom diobom, s tim da je navedeni postupak prekinut do pravomoćnog okončanja ovog parničnog predmeta,

-da je tuženik kao tužitelj podnio tužbu protiv tužitelja kao tuženika radi iseljenja i predaje u posjed stana na prvom katu obiteljske kuće sagrađene na čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], te da stan preda u isključivi suposjed tužitelju, ovdje tuženiku i RJ, koji parnični postupak se vodi pod posl. brojem Ps-151/2016 i koji nije pravomoćno okončan,

-da je tuženik kao tužitelj podnio tužbu protiv RJ, radi predaje u suposjed nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], koji postupak je pravomoćno okončan presudom ovog suda posl. broj P-1581/2016 od 2. svibnja 2017. na način da je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja HJ,

-da je predmetna nekretnina označena kao 4374 K. O. [katastarska općina], bila predmetom preoblikovanja zemljišne knjige za K. O. [katastarska općina],

-da je prije navedena nekretnina imala oznaku 1089/17, te da su se tuženik i RJ na zapisniku od 28. travnja 2009. očitovali da su suglasni s novom izmjerom, te da su navedenu nekretninu stekli kupnjom od IJ, EJ i MJ,

-da je sudski vještak za graditeljstvo Mladen Škomrlj izradio nalaz i mišljenje u kojem se očitovao o tržišnoj vrijednosti nekretnine odnosno obiteljske kuća bruto površine 319,94 m[2] , katnosti prizemlje + 1., koja se sastoji od ukupno dvije stambene jedinice (jedna u prizemlju, druga na katu), izgrađene na k.č.z. 4374 K. O. [katastarska općina], anagrafske oznake Aljinovića 127 a, 21251 [adresa],

- da prema mišljenju vještaka Mladena Škomrlja tržišna vrijednost 1. kata obiteljske kuće izgrađene na k.č.z. 4374, ZU 2004, K. O. [katastarska općina], na dan 03. lipnja 2022. iznosi 61.846,60 EUR/465.983,20 kn, bez PDV-a,

-da prema vještaku Mladenu Škomrlju odnos procijenjene tržišne vrijednosti prvog kata prema procijenjenoj cjelokupnoj tržišnoj vrijednosti prvog kata, prizemlja, zemljišta pod kućom i zemljišta oko kuće na istoj čestici, dakle cijele nekretnine iznosi 58.400,00 € / 173.000,00 € = 0,3376, odnosno 33,76%.

19. Tužitelj, sin tuženika, u svom iskazu navodi da su tuženik i njegova supruga, majka tužitelja, suvlasnici nekretnine koja u naravi predstavlja prizemnu zgradu koju su isti sagradili u razdoblju od 2000. -2007., te su suvlasnici i pripadajućeg dvorišta. U prizemlju je tužitelj živio s roditeljima, bratom i sestrom, a negdje oko 2010. odlučio je raditi prvi kat na toj prizemnici za što je dobio suglasnost roditelja, a tuženik je govorio i da će upisati tužitelja kod nadležnih tijela kao vlasnika prvog kata. Izgradnja prvog kata je trajala nekoliko godina, tužitelj sada živi u dovršenoj nekretnini, a sa izgradnjom je počeo sa 19 godina, jer je po struci blizak građevinarstvu kao i tuženik. Tako je već sa 14 godina tužitelj pomagao tuženiku u građevinskim radovima, ali je prvi kat uglavnom gradio tužitelj, te su mu pomagali radnici iz majčine firme Suhozid d.o.o. Izgradnju prvog kata je uglavnom financirao tužitelj, misli da su mu pomagali i roditelji, uključujući i tuženiku, ali se ne može sjetiti kada i s koliko novca, osim da je to financijsko pomaganje trajalo do završetka grubih građevinskim radova. Danas prvi kat predstavlja uređen luksuzni stan, površine 120 m2, zajedno sa terasom od 40 m2 i garažom od 40 m2. U međuvremenu su se njegovi roditelji rastavili 2014., pa u prizemlju kuće živi njegova majka RJ i brat Č, dok je sestra odselila u grad. Cijelo vrijeme dok je trajala izgradnja prvog kata, njegovi roditelji, brat i sestra živjeli su u prizemlju, a nakon rastave otac je otišao živjeti na Šoltu, s tim da bi dolazio kući u [adresa], što radi i danas. Da bi završio prvi kat kredit je podigla na svoje ime sestra tužitelja 2014. radi kupnje namještaja i predala mu novac jer tužitelj nije bio kreditno sposoban. Tužitelj se oženio 2010. i dobio dijete, zbog čega je počeo s gradnjom prvog kata, u koji je uselio 2013. sa suprugom i kćerkom, s tim da se u međuvremenu rastavio. Od 2017. tužitelj ima vlastitu građevinsku firmu, a u razdoblju od 2009. do 2013. radio je u firmi Suhozid d.o.o., koja je u vlasništvu majke tužitelja i koja je osnovana za vrijeme trajanja braka njegovih roditelja. Plaća tužitelja je bila minimalna, negdje oko 424,71 EUR/3.200,00 kn, ali to nije bila realna plaća, jer je zarađivao dva do tri puta više, imao je i ozljedu na radu, zbog čega je dobio odštetu, te posjeduje dokumentaciju o tome koliko je novca bilo položeno na njegovom bankovnom računu. Prilikom useljenja u stan na prvom katu tijekom 2013., stan je bio u grubim radovima, na način da su nedostajala sobna vrata, od namještaja je imao krevet, wc školjku i kuhinju, s tim da su postavljeni vanjski zatvori, razvedena električna i vodovodna instalacija, unutrašnjost stana ožbukana, te postavljeni pločice i parketi. Svi navedeni radovi izvršeni do 2013. su iznosili negdje oko 30.000,00- 40.000,00 EUR, s tim da je odšteta zbog ozljede na radu, s još nekim novčanim sredstvima iznosila 13.272,28 EUR/100.000,00 kn. Tužitelj napominje da su instalacije i žbukanje radili njegovi prijatelji koji nisu tražili da budu plaćeni, a ako je i izvršio isplatu to je bilo u minimalnom iznosu. Tako je npr. beton nabavljao od tvrtke Mamić i platio ga oko 2.654,46 EUR/20.000,00 kn, vodovodne instalacije radio je njegov stric i stričev vjenčani kum NJ, koji nisu naplatili svoje usluge, osim što je tužitelj kupio potrebni materijal. Poslove žbukanja radio je KJ i tužitelj mu je platio u dva navrata, iznos od oko 2.000,00 EUR i drugi put 796,34 EUR/6.000,00 kn. Prozore i vrata postavljao je očev kum ĆJ, kojem je tužitelj platio negdje oko 4.000,00 EUR. U periodu od 2009.-2013. tužitelj je koristio vozilo tvrtke Mazdu 6, te je u tom vremenu imao i motor Gilera Nexus iz 2006., koji je kupio od svog kuma za nekih 1.200,00 EUR. Tužitelj osporava da bi ga tuženik tužio radi predaje ključeva i stana na prvom katu, te navodi da je tuženik u mirovini od 2000.

20. Tuženik, otac tužitelja, u svom iskazu navodi da nije tužitelju dao suglasnost da gradi kat na prizemnici zgrade u vlasništvu tuženika i njegove bivše supruge, već je navedeni kat podigao upravo tuženik za svoju obitelj. Prvi kat se počeo graditi 2009., tako što je tuženik angažirao svoje prijatelje i radnike iz firme Suhozid čiji je tuženik bio v.d. direktora, te je tako podignut prvi kat i stan je bio gotov krajem 2012., osim sobnih vrata. Baš u tom periodu, tužitelj je sa svojom bivšom suprugom i kćerkom uselio u stan, na što tuženik nije imao nikakvih primjedbi, niti je za to bilo razloga. Svi su i dalje živjeli u skladu i u zajedničkom kućanstvu, jer je supruga kuhala, ali su se njihovi odnosi promijenili negdje 2013. kada je tužitelj zabranio tuženiku da uđe u taj stan pri tom mu i fizički zaprijetivši. Razlog tome je to što su se poremetili odnosi tuženika i njegove bivše supruge, time da se tužitelj priklonio svojoj majci, i to smatra razlogom promjene ponašanja tužitelja prema tuženiku. Netočni su navodi tužitelja da bi on plaćao račune za radove obavljene na prvom katu, jer je sve račune od nabave materijala do plaćanja radnika, izvršavao isključivo tuženik, novcem u gotovini. Tuženik je u mirovini od 2003., ona iznosi oko 265,45 EUR/2.000,00 kn, bio je v.d. direktora tvrtke Suhozid d.o.o., ali nije ostvarivao službene prihode. Potvrđuje da je tužitelj već sa 14 godina pomagao tuženiku u građevinskim radovima, iako bi nekada te radove znao i izbjegavati, nije mu poznato da je isti ostvario ozljedu na radu u tvrtki Suhozid d.o.o. Tuženik je radio u toj firmi sve potrebne poslove, koja je 2014. došla do pozitivne nule, odnosno nije imala dugovanja. Na radove oko izgradnje prvog kata potrošio je oko 70.000,00 EUR, a i fizički je sudjelovao u gradnji (šalovanje, postavljanje pločica, armiranje, zidanje i ostalo), što sigurno predstavlja 10% cijene ukupnih radova. Novac koji je platio za izgradnju prvog kata je bio zajednički novac tuženika i njegove bivše supruge.

21. Svjedok ŽJ, brat tuženika, stric tužitelja, u svom iskazu navodi da je tuženik negdje 2010. -2011. počeo sa izgradnjom prvog kata te je pozvao svjedoka, koji je po struci vodoinstalater da mu pomogne u vodoinstalaterskim radovima, koje je isti obavio besplatno, te osim toga nije više sudjelovao u izgradnji. Prije nego je počeo s tim radovima, dao je tuženiku popis materijala koji mu je potreban, te je valjda tuženik taj materijal platio. Nije mu poznato kada je prvi kat kuće završen, tko u njemu živi, osim što mu je poznato da je tuženik uvijek govorio da je on financirao izgradnju prvog kata, a pri tom nije spominjao suprugu i tužitelja. Svjedok potvrđuje da je tužitelj dok je on bio prisutan pomagao u radovima, za koje vrijeme su u prizemlju živjeli tužitelj, tuženik i njegova tadašnja supruga, a jedno vrijeme i tužiteljeva supruga s malim djetetom. U izvođenju radova sudjelovao je i njegov kum NJ, također besplatno, tužitelj im je pomagao u radovima, tako što je "štemao" pripremu za instalaciju.

22. Svjedok CJ, u svom iskazu navodi da se bavi prijevozom miješalice za beton, te je dva puta od strane tuženika bio pozvan kako bi se betonirale dvije "tarace" na prvom katu kuće u [adresa]. Ne sjeća se tko ga je prvi put platio, dok je za drugo nalijevanje betona plaćen od strane tuženika koji je vodio radove, a tužitelj mu je u tome pomagao. U ured svjedoka vezano za ove radove dolazili su i tužitelj i tuženik.

23. Svjedokinja TJ, sestra tužitelja, kći tuženika, u svom iskazu navodi da su u prizemlju kuće u [adresa] živjeli svi zajedno, te se 2010. počeo raditi kat, jer je tuženik uvijek govorio da će se podignuti prvi kat kako bi tužitelj tu živio. Na izgradnji prvog kata najviše je radio tužitelj, dok joj nije poznato tko je plaćao meštre, s tim da je ona podignula kredit i novac dala tužitelju kako bi mogao opremiti prvi kat. Svjedokinja se 2015. udala i otišla iz [adresa], majka i tuženik su se razveli negdje oko 2013., sve papire oko legalizacije nekretnine platio je tužitelj, ne može se sjetiti kad je on prešao živjeti na prvi kat, osim da je ona još tada stanovala s roditeljima. Tuženik je pomagao u izgradnji prvog kata, ali je bio sklon alkoholu i najviše je pio, pa svjedokinja nije s njim u dobrim odnosima.

24. Svjedokinja RJ, majka tužitelja, supruga tuženika, u svom iskazu navodi da su ona i tuženik u razdoblju od 2000.-2007. sagradili prizemlje kuće u [adresa], u kojoj su živjeli sa djecom TJ, Č i tužiteljem. Moguće je da su 2010. počeli s gradnjom prvog kata, jer je njihov sin došao na ideju da želi raditi kat, oženiti se i osnovati svoju obitelj, a tuženik i svjedokinja su zbog toga bili sretni i dali su mu za to suglasnost. Čitav projekt oko gradnje na sebi je nosio tužitelj, u tome mu je pomagao tuženik, ali joj nije poznato da li su neki radnici radili besplatno i u kojoj mjeri, osim da je ono što je trebalo platiti, platio tužitelj. Tužitelj i tuženik su radili zajedno u tvrtki Suhozid na izgradnji manjih građevinskih objekata, dok je kćerka TJ podigla kredit kako bi pomogla tužitelju da dovrši prvi kat kuće. Do završetka radova na prvom katu, tužitelj je već bio oženjen i imao tek rođenu kćerku, te je živio zajedno s njima u prizemlju. Tuženik je otišao u mirovinu prije nego su započeti radovi na prvom katu kuće, sve dozvole kao npr. legalizaciju plaćao je tužitelj. Svjedokinja se 2012., neformalno, a 2015. i formalno rastala od tuženika. Nije vidjela tuženika da bi odlazio na prvi kat nakon što se uselio tužitelj s obitelji, živjeli su u skladu i ljubavi, ali su razmjerice počele zbog neurednog života i ovisnosti tuženika. Svjedokinji nije poznato da li je financijski sudjelovao u izgradnji prvog kata, da li je preko njihove firme Suhozid izvršeno kakvo plaćanje, ili naručivanje materijala.

25. Svjedok ĆJ, u svom iskazu navodi da mu je tuženik kum i prijatelj, te je s cijelom njegovom obitelji u prijateljskim odnosima, pa mu je poznato da imaju kuću u [adresa], koja se sastoji od prizemlja i prvog kata. Prije desetak godina na poziv tuženika, postavljao je zatvore u prizemlju kuće, a kasnije i na prvom katu, sav trošak je iznosio negdje oko 4.645,30 EUR/35.000,00 kn, koji iznos mu je isplatio tuženik. Ne zna tko je podizao i financirao prvi kat, osim da se radi o prilično velikoj površini i da su potrebna poprilična sredstva za to. Tužitelja je viđao da pomaže tuženiku u građevinskim radovima dok je još imao 15 ili 16 godina, pa je tako viđao tužitelja da pomaže tuženiku i na izgradnji prvog kata kuće.

26. Svjedok DJ, u svom iskazu navodi da stranke poznaje desetak godina jer je tuženik izvodio radove na objektu svjedoka pri čemu mu je pomagao tužitelj. Jedne prigode tuženik je naručio staklo za kupatilo, kad je prvi kat već bio gotov, koje staklo je nabavio tijekom 2013. i koje mu je tuženik platio, s tim da je mjere za staklo napravo tužitelj. Staklo su postavili radnici tvrtke Decor. Svjedoku nije poznato tko bi radio prvi kat kuće, osim da kad je on bio kod njih u posjeti, isti je bio dovršen, osim nekih finalnih radova, kao što je postavljanje pločica, stakla na kupatilu i žbukanja.

27. Svjedok PJ, u svom iskazu navodi da poznaje tuženika koji je negdje 2011.-2012. od svjedoka naručio garažna vrata, koja je svjedok i postavio, a tuženik mu je za to izvršio plaćanje. Ne može se sjetiti da li je na kući postojao kat, pa ne zna niti tko ga je gradio ili tko je bio investitor.

28. Svjedok BJ, u svom iskazu navodi da je prvi rođak tužitelju, da je cijeli život u odličnim odnosima sa tužiteljem i tuženikom. Tužitelj i svjedok su istodobno rješavali svoje životne probleme, odlučili su se ženiti i osigurati stambeni prostor, pa je tako tužitelj odlučio podignuti kat negdje oko 2009. Grube betonske radove zajedno su radili tužitelj i tuženik, svjedok je bio prisutan gotovo svakodnevno jer je i on građevinske struke. Nakon što su završeni grubi betonski radovi, dovršetak izgradnje i uređenje prvog kata izveo je tužitelj, i nikada nije čuo da bi se tužiteljevi roditelji tome suprotstavljali, niti su mu poznati razlozi narušenih odnosa između tužitelja i tuženika. Dovršetak radova obuhvaća krečenje, postavljanje keramike, uređenje kuhinje, balkona itd., što je financirao tuženik, svjedok je pomagao u tim radovima jer je i tužitelj pomagao njemu. Od tužitelja ima saznanje da je pločice za prvi kat kupio tužitelj, dok svjedoku nije poznato ništa o soboslikarskim radovima, ali je siguran da je tužitelj uselio na prvi kat negdje odmah nakon vjenčanja 2010.

29. Svjedok ĐJ, u svom iskazu navodi da mu je tužitelj kum i najbolji prijatelj te da se poznaju od početka srednje škole. Poznato mu je da je s obitelji živio u prizemlju kuće u [adresa], a kada se tužitelj trebao oženiti, odlučili su podignuti kat da bi tužitelj mogao tu živjeti s obitelji. Svjedok ima saznanja da su svi u obitelji bili suglasni da se podigne taj kat, što su zajedno i učinili tužitelj i tuženik, ali mu nije poznato tko je financirao i plaćao određene radove. Nekoliko puta je dolazio pomagati tužitelju na podizanju tog kata i nije primijetio da nitko od obitelji, pa ni tuženik, tome prigovara. Štoviše, tuženik je pomagao u izgradnji kata. Kada se tužitelj trebao oženiti, prvi kat je bio dovršen u grubim radovima, pa je u početku tužitelj sa suprugom živio u prizemlju s roditeljima. Dovršio je radove prvog kata, pomagati mu je dolazio i svjedok, koji bi tom prilikom svaki put vidio tuženika. Svjedok je u to vrijeme imao oko 18 godina, a tužitelj je već sa 16 godina počeo pomagati tuženiku u građevinskoj firmi.

30. Sud je radi utvrđenja odlučnih činjenica o kojima ovisi osnovanost tužbenog zahtjeva morao detaljno analizirati iskaze svih saslušanih svjedoka, kao i parničnih stranaka.

31.Tužitelj u svom iskazu navodi da je dobio suglasnost roditelja da počne sa izgradnjom kata negdje 2009., kada je imao 19 godina, da su mu prilikom izgradnje financijski pomagali roditelji do završetka grubih radova i da je u stan uselio 2013., te da vrijednost radova iznosi negdje oko 30.000,00 -40.000,00 EUR. Za razliku od tužitelja, tuženik navodi da nije tužitelju dao nikakvu suglasnost za gradnju kata, jer je taj kat gradio upravo tuženik za svoju obitelj, gradnja je počela 2009. te je tuženik za gradnju angažirao svoje prijatelje i radnike iz firme Suhozid, te je prvi kat bio potpuno gotov negdje krajem 2012., kada je uz njegovo dopuštenje u stan na prvom katu uselio tužitelj sa svojom tadašnjom suprugom i kćerkom. Radove je plaćao isključivo tuženik novcem u gotovini, te je za radove potrošio negdje oko 70.000,00 EUR koji novac predstavlja bračnu stečevinu njega i njegove sada bivše supruge.

32. Iskaz tužitelja u suprotnosti je sa navodima tužitelja iz tužbe. Tako tužitelj navodi u tužbi da je bio vlasnik tvrtke Suhozid d.o.o., dok u svom iskazu, što potvrđuju podaci iz Sudskog registra, navodi da se radilo o tvrtki u vlasništvu majke tužitelja RJ. Isto tako iskaz tužitelja je u više dijelova kontradiktoran samom sebi i ostalim izvedenim dokazima. Navodi tužitelja u pogledu izvedenih radova u suprotnosti je sa iskazom svjedoka ŽJ, koji navodi da je izveo vodoinstalaterske radove besplatno tuženiku, koji je i nabavio sav potreban materijal, te je pri izvođenju ovih radova pomagao i tužitelj. Nadalje, iskaz tužitelja je u suprotnosti sa iskazom svjedoka CJ vezano za plaćanje betona i angažiranje navedenog svjedoka, koji u svom iskazu nedvojbeno navodi da je oba puta miješalicu s betonom naručio tuženik, s tim da se prvi put ne sjeća tko bi ga platio, dok ga je drugi put platio tuženik. CJ tvrdi i da je radove vodio tuženik. Kako svjedok CJ nije u nikakvom srodstvu s parničnim strankama, niti zainteresiran za ishod ovog spora, sud njegov iskaz prihvaća kao istinit, za razliku od iskaza tužitelja koji navodi da je on naručivao beton od svjedoka CJ i da mu je platio za to 2.654,46 EUR/20.000,00 kn.

33. Isto tako tužitelj osporava da bi ga tuženik tužio radi iseljenja iz stana na prvom katu, jer suprotno proizlazi upravo iz pregleda spisa ovog suda posl. broj Ps- 151/2016, iz kojeg je vidljivo da tuženik kao tužitelj traži iseljenje tužitelja kao tuženika iz stana na prvom katu, te da se navedeni postupak još uvijek nalazi u rješavanju. Tužitelj je tijekom postupka tvrdio da je on financirao legalizaciju i svu ostalu dokumentaciju, te da o tome posjeduje dokaze, međutim u spis ništa od navedenog nije priložio. Svjedokinja TJ, sestra tužitelja i kći tuženika, u svom iskazu navodi da se negdje oko 2010. počeo graditi prvi kat, te da je o podizanju tog kata govorio uvijek tuženik, da bi ga napravio za svog sina, ovdje tužitelja. Ova svjedokinja navodi da je na izgradnji prvog kata najviše radio tužitelj, ali joj nije poznato tko bi plaćao majstore, osim što je ona podigla kredit i novac dala tužitelju radi opremanja kata namještajem. Svjedok ĆJ u svom iskazu navodi da je na poziv tuženika postavljao zatvore u prizemlju njegove kuće, a nakon što se podigao prvi kat, postavljao je zatvore i na prvom katu, te je sav trošak u iznosu od oko 4.645,30 EUR/35.000,00 kn podmirio tuženik, s tim da je viđao tužitelja da pomaže tuženiku prilikom izgradnje prvog kata kuće. Tužitelj pak tvrdi da je ovom svjedoku naknadu za postavljanje prozora i vrata platio upravo tužitelj u iznosu od 4.000,00 EUR, tako da je iskaz tužitelja kontradiktoran i iskazu ovog svjedoka.

34. Svjedok BJ, prvi rođak tužitelja navodi da su tužitelj i tuženik tijekom 2009. zajedno radili grube betonske radove, da je on bio svakodnevno prisutan, te je nakon toga dovršetak i uređenje kata preuzeo tužitelj, te mu nije poznato da bi se njegovi roditelji tome protivili. Svjedok navodi da je taj dovršetak radova obuhvaćao krečenje, postavljanje keramike, uređenje kuhinje i balkona, što je financirao tuženik, pri tom se napominje kako je ovaj svjedok očito mislio na tužitelja. Ovaj svjedok sa sigurnošću potvrđuje da je tužitelj na prvi kat uselio odmah nakon vjenčanja 2010. što je u suprotnosti sa iskazom samog tužitelja i tuženika koji navode da je tužitelj uselio u stan na prvom katu 2012. odnosno 2013.

35. Svjedok ĐJ, najbolji prijatelj tužitelja, navodi da je obitelj tužitelja živjela u prizemlju nove kuće, te da su odlučili podignuti kat na kući kako bi tu mogao živjeti tužitelj sa obitelji. Ovaj svjedok ističe da su kat zajedno podizali tužitelj i tuženik, ali mu nije poznato tko je financirao i plaćao određene radove, osim da je on nekoliko puta dolazio pomagati tužitelju, a tu bi uvijek bio i tuženik koji je pomagao na izgradnji kata. Svjedok je tada imao 18 godina, dok se tužitelj oženio kada je imao negdje oko 20 godina.

36. Svjedokinja RJ, majka tužitelja, i bivša supruga tuženika, u svom iskazu navodi da su počeli sa izgradnjom prvog kata 2010., dakle po pitanju gradnje govori u množini, s tim da bi ideja za gradnju potjecala od tužitelja, koji je nosio cijeli projekt izgradnje, s tim da mu je u tome pomagao i tuženik. Svjedokinja navodi da joj nije poznato koji su radnici radili besplatno, ali navodi da je sva plaćanja izvršavao tužitelj, te da je kćerka TJ podigla kredit radi unutarnjeg uređenja izgrađenog kata i nije joj poznato da li je tuženik financijski sudjelovao u izgradnji prvog kata. U odnosu na ovu svjedokinju i njen iskaz, treba navesti da je ista bila u braku s tuženikom koji brak je službeno razveden 2015., a navodno je tuženik odselio još negdje tijekom 2012., te su se uslijed njihova razvoda poremetili svi obiteljski odnosi, a posebice odnos tužitelja i tuženika. Međutim, ova svjedokinja želi prikazati da bi njen sin s 19 godina i plaćom od nekih 424,71 EUR/3.200,00 kn mjesečno u cijelosti financirao izgradnju gornjeg kata, dok se paralelno s tim oženio i dobio dijete, čime su se njegovi mjesečni izdatci svakako povećali, što nije niti logično niti životno, a čak niti ona ne spori da su gradnju započeli tužitelj i tuženik zajedno, jer prilikom spominjanja gradnje navodi množinu "mi".

37. Sud nema potrebe ocjenjivati iskaze svjedoka DJ i PJ, iz razloga što navedeni svjedoci nemaju nikakvih relevantnih saznanja o tome tko bi gradio prvi kat i financirao tu gradnju.

38. Sud iskaze svjedoka ŽJ, CJ, ĆJ, BJ i ĐJ prihvaća u cijelosti kao istinite, logične i sukladne svim ostalim dokazima. Ovi svjedoci nemaju nikakvog osobnog ili kakvog drugog interesa da neka od parničnih stranaka postigne uspjeh u ovom sporu, i uglavnom se radi o osobama koji su bili angažirani na radovima prilikom gradnje prvoga kata kuće i koji imaju neposredna saznanja o odlučnim činjenicama za ovaj spor.

39. Na temelju svih izvedenih dokaza sud nije mogao nedvojbeno utvrditi da je tužitelj samostalno sudjelovao u izgradnji prvoga kata stambene zgrade, i da bi na taj način stekao odgovarajući suvlasnički dio cijele nekretnine, a teret dokaza je na strani tužitelja. Sud smatra da tužitelj, tada kao 19-godišnjak i s plaćom od oko 424,71 EUR/ 3.200,00 kn mjesečno nije mogao u tako kratko vremena samostalno financirati gradnju prvoga kata ulaganjem iznosa od oko 40.000,00 EUR. Pri tome čak i tužitelj u svom iskazu potvrđuje da su roditelji, dakle i tuženik, financijski pomagali tužitelju prilikom izgradnje sve do dovršetka grubih radova. Tužitelj ne navodi da bi navedena novčana sredstva posudio od nekoga ili da bi mu netko od bliskih osoba darovao novac koji je ulagao u gradnju prvoga kata. Iako sud ne osporava da je tužitelj u spornom periodu svojim radom mogao zaraditi dodatni novac, treba uzeti u obzir nespornu činjenicu da se tužitelj tada oženio i dobio dijete, a što je sigurno po prirodi stvari povećalo mjesečne izdatke tužitelja.

40. Dakle, kako tužitelj nije nedvojbeno dokazao da je samostalno izgradio prvi kat kuće, sud smatra da je tužitelj ulagao svoj fizički rad i dijelom financije, kako bi pripomogao tuženiku u izgradnji i dovršetku izgradnje prvog kata. Na zaključak suda ne utječe okolnost (ničim dokazana) da je sestra tužitelja AJ podignula kredit i novčani iznos predala tužitelju radi opremanja prvog kata namještajem, uz napomenu da niti tužitelj niti svjedokinja TJ ne navode o kolikom iznosu bi se radilo. Ukoliko to i ne bi bilo sporno, tužitelj je na taj način samo izvršio ulaganje u tuđu nekretninu i može prema tuženiku imati obveznopravni zahtjev, ali time ne može steći pravo vlasništva sporne nekretnine. Kako u postupku nije utvrđeno da je tužitelj uopće bio samostalni graditelj, to nema mjesta prosuđivanju poštenja graditelja i vlasnika zemljišta.

41. Slijedom navedenoga, sud je odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja i odlučio kao u izreci ove presude pod točkom I./1.

42. Tužitelj postavlja i zahtjev na utvrđenje da bi on bio isključivi vlasnik stana na I.katu obiteljske kuće, slijedom činjenice da je građenjem stekao vlasništvo ovog dijela nekretnine. Osim što tužitelj nije dokazao da bi samostalno izgradio sporni I.kat kako je naprijed navedeno, njegov tužbeni zahtjev u ovom dijelu suprotan je odredbama ZV-a koji sadrži pravila o suvlasništvu i vlasništvu posebnog dijela nekretnine. Polazište za utvrđivanje odgovarajućeg suvlasničkog dijela nekretnine može biti samo veličina posebnih dijelova u etažnom vlasništvu u odnosu na veličinu cijele nekretnine, a što znači da tužitelj jedino može tražiti samo utvrđenje prava suvlasništva na točno određenom i jasno definiranom posebnom dijelu, koji je neodvojivo povezan s odgovarajućim suvlasničkim dijelom (idealnim dijelom) nekretnine na kojem je uspostavljeno etažno vlasništvo, ali ne i pravo suvlasništva idealnog dijela cijele (nepodijeljene) nekretnine. Radi navedenoga odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja i u tom dijelu, te je odlučeno kao u izreci presude pod točkom I./2.

43. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1., 155., 164. i čl.85. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 26/91, 34/91, 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, nadalje:ZPP-a). Tuženiku je trošak odmjeren sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 138/2023, nadalje: Tarifa), Zakonu o sudskim pristojbama (Narodne novine, broj: 118/2018. i 51/2023, nadalje: ZSP), Uredbi o Tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine, broj: 37/2023.), priloženom popisu parničnog troška, i vrijednosti predmeta spora od 26.677,28 EUR/201.000,00 kn, za sljedeće radnje: za sastav odgovora na tužbu 250 bodova, za sastav obrazloženih podnesaka od 2. studenog 2022., 14. studenog 2022., od 22. svibnja 2024. i 5. lipnja 2024. po 250 bodova za svaki podnesak (250x4), za sastav podneska iz Tbr. 8. toč. 2.Tarife od 5. rujna 2024. -100 bodova, za sastav žalbe protiv presude zbog izostanka-312,5 bodova, za zastupanje na ročištima na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari ili su se izvodili dokazi održanim 29. studenog 2017., 8. veljače 2018., 5. ožujka 2020., 2 lipnja 2020., 10. rujna 2020., 10. studenog 2020., 2. veljače 2021., 26. srpnja 2021., 14. prosinca 2021., 17. svibnja 2022., 3. lipnja 2022., 29. studenog 2022., 15. studenog 2023., 12. veljače 2024., 21. ožujka 2024. i 2. prosinca 2024. po 250 bodova za svako ročište (250x16), za zastupanje na ročištima na kojima se raspravljalo o procesnim pitanjima održanim 12. travnja 2021., 25. svibnja 2021. i 12. rujna 2024. po 125 bodova za svako ročište (125x3), odnosno ukupno 6 037,5 bodova, što pomnoženo s vrijednosti boda od 2,00 EUR daje iznos od 12.075,00 EUR, s tim da punomoćnik tuženika nije zatražio uvećanje za 25%PDV-a. Na taj iznos tuženiku treba priznat trošak za dopunsko građevinsko vještačenje u iznosu od 500,00 EUR, tako da je tuženiku priznat ukupan trošak u iznosu od 12.575,00 EUR. Na dosuđeni trošak tuženiku je priznata zatezna kamata temeljem odredbe čl.151.st.3.ZPP-a, i po stopi određenoj člankom 29.st.2.ZOO-a, pa je odlučeno kao u izreci ove presude pod točkom II. U Splitu, 31.siječnja 2025.

SUTKINJA:

Sanja Bikić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove odluke nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, a za nadležni županijski sud u 3 primjerka.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

DNA:

- tužitelju putem punomoćnika,

- tuženiku putem punomoćnika,

-u spis.