REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI KAZNENI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Ilica-Selska, Ilica 207

Poslovni broj: K-1255/2020-92

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski kazneni sud u Zagrebu po sutkinji tog suda Iris Juzbašić Gabron kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Natalije Tomić kao zapisničarke, u kaznenom postupku protiv optuženog CP, zbog kaznenog djela iz članka 232. stavak 1. i 3. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24 – dalje u tekstu: KZ/11), povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Osijeku broj K-DO-1198/19 od 17. siječnja 2020., koja je preuzeta po Općinskom državnom odvjetništvu u Zagrebu (sada Općinsko kazneno državno odvjetništvo u Zagrebu, dalje u tekstu: OKDO Zagreb) pod brojem KO-DO-3624/20., s izmjenom od 28. svibnja 2024. i 15. siječnja 2025., nakon održane javne rasprave 10. travnja 2024., 23. listopada 2024. i 31. siječnja 2025., u prisutnosti savjetnice u OKDO Zagreb EP, optuženog i branitelja optuženog, odvjetnika Dražena Delača, dana 31. siječnja 2025., objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Optuženi CP, zvani C, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin E i Đ, rođen **.**.1967. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin RH, sa završenom VSS, stomatolog, liječnik dentalne medicine, zaposlen u TD „Elbetin“ d.o.o, s primanjima od oko 700 eura, bez imovine, razveden, otac dvoje punoljetne djece, vojsku služio u JNA, sudionik Domovinskog rata, s činom bojnika i tri odlikovanja za Oluju, za hrabrost i Spomenica, vodi se drugi kazneni postupak zbog pomaganja u prijevari u gospodarskom poslovanju, kazneno neosuđivan,

k r i v  j e

što je:

- u razdoblju od 28. svibnja 2007. pa do 14. srpnja 2010., u Zagrebu, kao direktor trgovačkog društva "Hiron" d.o.o. Zagreb, primatelja leasinga sklopio s "Optima leasing" d.o.o. Zagreb, davateljem leasinga ugovore o financijskom leasingu broj 0679/07, 0680/07, 0681/07, 0682/07, 0683/07 od 28. svibnja 2007., broj 1054/07 od 3. prosinca 2007., broj 1523/08 i broj 1527/08 od 14. srpnja 2008., a nakon što je dopisima Optime leasing d.o.o. od 6. srpnja 2010. obaviješten o raskidu svih 8 (osam) ugovora o leasingu zbog neplaćanja financijskih obveza s danom 14. srpnjem 2010. i da je dužan odmah vratiti u posjed davatelju leasinga "Optima leasing" d.o.o. Zagreb sve predmete leasinga, unatoč tome nije tako postupio, već predmete leasinga vrijedne 328.539,78 eura u cilju da ih protupravno prisvoji nije vratio,

- dakle, prisvojio tuđe pokretne stvari koje su mu povjerene, a utajene stvari su velike vrijednosti,

- čime je počinio kazneno djelo protiv imovine – utaju, opisano po članku 232. stavku 1. i 3. KZ/11, a kažnjivo po članku 232. stavku 3. KZ/11.

II. Temeljem članka 232. stavak 3. KZ/11 optuženi CP se

o s u đ u j e

NA KAZNU ZATVORA

U TRAJANJU OD 1 (JEDNE) GODINE i 6 (ŠEST) MJESECI.

III. Temeljem članka 56. KZ/11 i članka 62. stavak 1. točka 1. KZ/11 optuženom se

i z r i č e

UVJETNA OSUDA S POSEBNOM OBVEZOM

te se određuje da se kazna zatvora na koju je osuđen neće izvršiti ukoliko optuženi u roku od 5 (pet) godina od pravomoćnosti ove presude ne počini novo kazneno djelo uz posebnu obvezu da temeljem članka 56. stavka 4. u svezi članka 62. stavka 1. točka 1. KZ/11, u roku od 2 (dvije) godine od dana pravomoćnosti presude popravi štetu počinjenu kaznenim djelom na način da oštećenom MULTICUT d.o.o. u likvidaciji, Zagreb, Ulica Ante Kovačića 3, OIB: 71463153978 (ranije OPTIMA LEASING d.o.o. Zagreb, Miramarska cesta 24/6, OIB: 71463153978), isplati iznos od 328.539,78

eura (tristodvadesetosamtisućapetstotridesetdeveteuraisedamdesetosamcenti).

IV. Temeljem članka 58. stavak 5. KZ/11 sud može opozvati uvjetnu osudu ukoliko optuženi u roku koji mu je određen ne izvrši u potpunosti ili većoj mjeri određenu mu posebnu obvezu.

V. Temeljem članka 158. stavka 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24 - dalje u tekstu: ZKP) oštećenom MULTICUT d.o.o. u likvidaciji, Zagreb, Ulica Ante Kovačića 3, OIB: 71463153978 (ranije OPTIMA LEASING d.o.o., Zagreb, Miramarska cesta 24/6, OIB: 71463153978), dosuđuje se postavljeni imovinskopravni zahtjev

u iznosu

od

328.539,78

eura (tristodvadesetosamtisućapetstotridesetdeveteuraisedamdesetosamcenti).

VI. Temeljem članka 148. stavak 1. u svezi članka 145. stavak 2. točka 6. ZKP-a optuženi je dužan naknaditi troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 200,00 (dvjesto) eura, koji trošak je dužan platiti u roku od 15 (petnaest) dana od dana pravomoćnosti ove presude, te trošak nagrade i nužnih izdataka punomoćnika oštećenog u iznosu koji će biti određen posebnim rješenjem po dostavi troškovnika i pravomoćnosti presude.

Obrazloženje

1. OKDO Zagreb podiglo je uvodno citiranu optužnicu protiv optuženog CP i optuženog ĐP zbog kaznenog djela utaje iz članka 220. stavak 1. i 4. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97, 27/98 ,50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08 i 57/11 – dalje u tekstu: KZ/97).

1.1. Pravomoćnim rješenjem K-1255/2020-82 od 16. siječnja 2025. obustavljen je kazneni postupak protiv optuženog ĐP, obzirom je OKDO Zagreb odustalo od kaznenog progona u odnosu na njega da bi počinio predmetno kazneno djelo.

2. Oštećeno trgovačko društvo MULTICUT d.o.o. u likvidaciji (ranije OPTIMA LEASING d.o.o.) postavilo je imovinskopravni zahtjev u iznosu od 2.475.382,96 kuna / 328.539,78 eura (list 264 spisa).

3. Optuženi pozvan da se očituje o optužbi i imovinskopravnom zahtjevu izjavio je da se ne smatra krivim za kazneno djelo koje mu se optužnicom stavlja na teret te da nije suglasan s imovinskopravnim zahtjevom.

4. U svojoj obrani, iznesenoj na kraju dokaznog postupka, optuženi CP naveo je kako prvenstveno želi istaknuti da mu je žao što se sve ovo dogodilo, kao i da smatra da nije bilo razloga da se isto dogodi. S Optima Leasing je vrlo dobro komunicirao, pratili su nekoliko projekata koje je Hiron d.o.o. sprovodio, a kako je u to doba Ministarstvo zdravstva bilo u ozbiljnim problemima to je isto dozvoljavalo da se oprema za bolnice financira putem leasing kuće. Napomenuo je kako svjedoci koji su ispitani u ovom postupku nisu bili aktivni prilikom samog ugovaranja tih leasinga, no preuzeli su onda obveze tih osoba s kojima je isto ugovorio. U to vrijeme Hiron je imao devet zaposlenih te je isključivo funkcionirao na bazi projekata, međutim tada je došlo do kolapsa opće poznatog, i projekti su pali, odnosno samo promet u Hironu je tri puta umanjen u razdoblju od godine dana. Došlo je do blokade računa te su banke počele vjerovnički nastupati jer tvrtka više nije bila solventna te nažalost Optima Leasing više nije dobivao novac, dok se do tada vrlo redovito sve plaćalo, a što je i vidljivo. Blokadu nisu uspjeli skinuti te je tvrtku morao staviti u stečaj, s time da je osobno inzistirao na stečaju te se istim bavio odvjetnik Delač. Prije toga su i on i odvjetnik Delač osobno kontaktirali vjerovnike pa tako i Optima Leasing. Nažalost, Optima Leasing kroz taj period od godinu i pol se nije niti jedanput očitovao u pisanom obliku, a kada im je pokušavao skrenuti pozornost da oni sami pokušaju naći način da povrate tu opremu. Radi se o teškoj medicinskoj opremi, koju prosječan čovjek ne može niti podići, tako da nije niti bio u mogućnosti s istom nešto i napraviti. Rekao je da je bio stopostotni vlasnik Hirona d.o.o., no kako je bio i jamac, to je i njegova osobna imovina blokirana te zbog toga nije mogao pomoći Hironu d.o.o. Napomenuo je kako nije sretan što se ovo dogodilo, ali se ne osjeća krivim jer smatra da je Optima Leasing mogao znatno bolje reagirati u trenutku kada je Hiron d.o.o. morao prestati s plaćanjem.

4.1. Na posebno pitanje suda odgovorio je da u svakom tom ugovoru o leasingu je bilo dogovoreno da Optima Leasing direktno šalje opremu krajnjem korisniku, odnosno leasing je znao da Hiron neće koristiti tu opremu, već da ju daje dalje u podnajam to jest da oprema odlazi u bolnice i domove zdravlja. Optima Leasing je tako znao gdje se ta oprema nalazi te mu nikada nije bilo rečeno da on tu opremu mora vratiti. Gospodin RP, koji je u to vrijeme bio zadužen za Hiron, je njega osobno kontaktirao i pitao da li može nastaviti s plaćanjem, na što mu je odgovorio da kao što zna da je Hiron d.o.o. u blokadi. Jednako tako, gospodin RP je predlagao sastanke s Upravom, no oni osam mjeseci nisu imali Upravu, a što je postalo veliki problem jer u trenutku kada je formirana nova Uprava, tada Hiron d.o.o. više nije imao šansi da nešto financijski napravi. Bolnice i domovi zdravlja su znali za dogovor s leasingom, a on nije pokušavao iz bolnica i domova zdravlja uzeti tu opremu i vratiti leasingu jer je smatrao da to nije njegova obveza, već obveza vjerovnika odnosno leasinga. U više navrata je molio Optima Leasing da mu pomognu da tu opremu vrati. Na kraju je napomenuo da su upravo iz navedenih razloga i predlagali ispitati svjedoke, čiji ispitivanje je odbijeno, a kako bi potvrdili ono što je rekao, a to je gdje je oprema bila te da su svi s istim bili upućeni. Jednako tako, naglasio je kako sve ovo jako dugo traje te da se puno ranije moglo već sve riješiti.

5. Tijekom dokaznog postupka ispitani su u svojstvu svjedoka HP, RP, KP i MP, te je uz suglasnost stranaka pročitano i razgledano: povijesni izvadak iz sudskog registra za Optima Leasing d.o.o., povijesni izvadak iz sudskog registra za TD Hiron d.o.o., osam ugovora o financijskom leasingu broj 0679/07, 0680/07, 0681/07, 0682/07, 0683/07, 1054/07, 1523/08 i 1527/08, dodatak broj 1 ugovorima o financijskom leasingu broj 0679/07 do 0683/07, dodatak broj 2 ugovorima o financijskom leasingu od broja 0679/07 do 0683/07, prvi aneks ugovora o financijskom leasingu broj 1523/08, prvi aneks ugovora o financijskom leasingu broj 1527/08, opći uvjeti ugovora o financijskom leasingu opreme broj SP 6/02, opći uvjeti ugovora o financijskom leasingu FLSP 01/2007, prijava tvrtke Optima Leasing radi izlučnog prava na pokretninama, vlasništvo izlučnog vjerovnika tražbine u stečajnu masu stečajnog vjerovnika sa prilozima, zapisnik sa ispitnog ročišta ST-1033/11 od 8. svibnja 2012., e-mail korespondencija između Optima Leasinga i I-okrivljenog CP, ugovor o financijskom leasingu broj 0679/07 sa planom otplate najmoprimca Hiron d.o.o., ponudom tvrtke Hiron d.o.o. i opomenom i raskidom ugovora o leasingu, ugovor o financijskom leasingu broj 0680/07 sa planom otplate najmoprimca Hiron d.o.o., ponudom tvrtke Hiron d.o.o. i opomenom i raskidom ugovora o leasingu, ugovor o financijskom leasingu broj 0681/07 sa planom otplate najmoprimca Hiron d.o.o., ponudom tvrtke Hiron d.o.o. i opomenom i raskidom ugovora o leasingu, ugovor o financijskom leasingu broj 068207 sa planom otplate najmoprimca Hiron d.o.o., ponudom tvrtke Hiron d.o.o. i opomenom i raskidom ugovora o leasingu, ugovor o financijskom leasingu broj 0683/07 sa planom otplate najmoprimca Hiron d.o.o., ponudom tvrtke Hiron d.o.o. i opomenom i raskidom ugovora o leasingu, dodatak broj 2 ugovorima o financijskom leasingu od broja 0679/07 od 0683/07, dodatak broj 1 ugovorima o financijskom leasingu od broja 0679/07 od 0683/07, ugovor o financijskom leasingu broj 1054/07 sa planom otplate najmoprimca Hiron d.o.o., ponudom tvrtke Hiron d.o.o. i opomenom i raskidom ugovora leasingu, ugovor o financijskom leasingu broj 1523/08 sa prvim aneksom ugovora o financijskom leasingu broj 1523/08 sa planom otplate najmoprimca Hiron d.o.o., ponudom tvrtke Hiron d.o.o. i opomenom i raskidom ugovora o leasingu, ugovor o financijskom leasingu broj 1527/08 sa prvim aneksom ugovora o financijskom leasingu, sa planom otplate najmoprimca Hiron d.o.o., ponudom tvrtke Hiron d.o.o. i opomenom i raskidom ugovora o leasingu, opći uvjeti ugovora o financijskom leasingu opreme broj SP-6/02, opći uvjeti ugovora o financijskom leasngu FLSP-01/2007, osam zapisnika o primopredaji objekta leasinga, prijava Optima Leasinga izlučnog prava na pokretninama od 28. ožujka 2012., pregled plaćanja partnera Optima Leasinga za partnera Hiron d.o.o., pregleda plaćanja potraživanja po tečaju: prodajni tečaj EUR-a, Splitska banka d.d. za Hiron d.o.o., te stanje otvorenih potraživanja na dan 7. svibnja 2018. iskazano u EUR-ima za partnera Hiron d.o.o., a na kraju dokaznog postupka, prije iznesene obrane, pročitan je izvadak iz kaznene i prekršajne evidencije za optuženog (list 376 i 380-381 spisa).

5.1. Odbijen je dokazni prijedlog optužbe da se u svojstvu svjedoka ispita SP i to temeljem članka 421. stavak 1. točka 4. ZKP-a, iz razloga jer je isto ocijenjeno odugovlačećim, budući da iz spisa predmeta provedenom terenskom provjerom je utvrđeno da isti više nema adresu u Republici Hrvatskoj, kao i iz razloga jer je svjedok RP naveo kako isti nije bio angažiran u Optima Leasingu vezano uz ovaj predmet.

5.2. Odbijeni su i dokazni prijedlozi obrane da se u svojstvu svjedoka ispitaju ĆP, DP, dr. FP, dr. Josip Marcelić, odvjetnik Mario Migić, Andrija Božidar Lukša i gospodin R iz Optima Leasinga, na okolnost saznanja gdje su se nalazili predmeti leasinga, odnosno da optuženi s istima nije raspolagao, i to temeljem članka 421. stavak 1. točka 4. ZKP-a, budući da je ocijenjeno da se radi također o odugovlačećim dokaznim prijedlozima, obzirom je činjenično stanje dovoljno utvrđeno drugim provedenim dokazima. Jednako tako odbijeno je da se u odnosu na postavljeni imovinskopravni zahtjev provede financijsko vještačenje i to temeljem istog zakonskog članka, s time da će u nastavku o istome biti više navedeno.

6. U ovom postupku nije bilo sporno da je optuženi u inkriminirano vrijeme bio direktor Hiron d.o.o. i da je sklopio s Optima Leasing d.o.o. osam ugovora o financijskom leasingu za predmete velike vrijednosti, kao i da je zbog neplaćanja obveza obaviješten o raskidu svih osam ugovora o leasingu, budući da isto proizlazi kako iz obrane optuženog tako i iz iskaza ispitanih svjedoka, te pročitane materijalne dokumentacije. Sporno je da li je optuženi bio upoznat s činjenicom da je po raskidu ugovora odmah bio dužan predmete leasinga vratiti Optima Leasing d.o.o., kao i da li je predmete mogao ustupiti trećim osobama.

7. Proanaliziravši i ocijenivši sve izvedene dokaze, kako pojedinačno, tako i u njihovoj ukupnosti te dovodeći iste u međusobnu svezu, ovaj sud je utvrdilo da je optuženi počinio kazneno djelo protiv imovine, utaju i to upravo na način kako mu je to stavljeno na teret optužnicom OKDO Zagreb.

8. Prije svega valja napomenuti da je kazneno djelo počinjeno u razdoblju od 28. svibnja 2007. pa do 14. srpnja 2010. u vrijeme važenje KZ/97. Dana 1. siječnja 2013. stupio je na snagu KZ/11 koji određuje da će se prema počinitelju primijeniti zakon koji je bio na snazi u vrijeme kada je kazneno djelo počinjeno (članak 3. stavak 1.), a ako se zakon nakon počinjenja kaznenog djela, a prije donošenja pravomoćne presude, izmijeni jednom ili više puta, primijenit će se zakon koji je najblaži za počinitelja (članak 3. stavak 2. KZ/11). Prema članku 3. stavku 3. KZ/11 ako se izmijeni naziv ili opis kaznenog djela, sud će ispitati postoji li pravni kontinuitet tako da činjenično stanje podvede pod biće odgovarajućeg kaznenog djela iz novog zakona pa ako utvrdi da kontinuitet postoji, primijenit će zakon koji je blaži za počinitelja.

8.1. Sukladno navedenom sud je prvotno ispitao postojanje pravnog kontinuiteta u odnosu na inkriminirano kazneno djelo. Kazneno djelo koje se okrivljenom stavlja na teret predstavljalo je kazneno djelo utaje iz članka 220. stavak 4. KZ/97, dok je prema KZ/11 istoimeno kazneno djelo sadržano u članku 232. stavku 1. i 3. KZ/11, s time da su djela gotovo identičnog opisa. Dakle, nema dvojbe da postoji pravni kontinuitet i da se činjenični supstrat optužnice koji je odgovarao zakonskom opisu kaznenog djela iz članka 220. stavak 4. KZ/97 može podvesti pod činjenični supstrat djela iz članka 232. stavak 3. KZ/11. Pri tome je analizirajući koji je zakon blaži za počinitelja te koji je potrebno primijeniti u konkretnom slučaju, sud ocijenio da je blaži zakon KZ/11 koji za kvalificirani oblik djela iz članka 232. stavka 3. KZ/11 traži ostvarenje imovinske koristiti od 60.000,00 kuna, za razliku od kvalificiranog oblika kaznenog djela iz članka 220. stavak 4. KZ/97 prema kojem je za kvalificirani oblik potrebno ostvarenje imovinske koristi u iznosu od 30.000,00 kuna.

8.2. Uslijed navedenog, u konkretnom slučaju temeljem podvođenja činjeničnog opisa kaznenog djela koje je optuženom stavljeno na teret optužnicom OKDO Zagreb, a pravno označenim kao kazneno djelo utaje iz članka 220. stavka 4. KZ/97, sud je utvrdio postojanje pravnog kontinuiteta u kaznenom djelu utaje iz članka 232. stavka 1. i 3. KZ/11 te zaključio da je KZ/11 blaži za počinitelja obzirom je za ostvarenje kvalifikatornog obilježja djela iz članka 232. stavka 3. KZ/11 potrebna veća količina neprava, konkretno ostvarenje imovinske koristi u iznosu većem od 60.000,00 kuna, dok je za ostvarenje obilježja kvalificiranog oblika kaznenog djela iz članka 220. stavak 4. KZ/97 potrebno ostvarenje imovinske koristi u iznosu većem od 30.000,00 kuna. Slijedom toga, na optuženog je kao blaži Zakon valjalo primijeniti KZ/11.

9. Iz iskaza svjedoka HP proizlazi da je od svibnja mjeseca 2013. član Uprave Optima Leasing d.o.o. Od trenutka kada je postao član uprave društva upoznat je s predmetom pokušaja naplate odnosno povrata predmeta leasinga obzirom su s Hiron d.o.o. ugovori o financijskom leasingu prethodno sklopljeni bili raskinuti, zapravo su istekli, te se pokušavao iznaći modus da dužnik vrati predmete leasinga to jest isplati iznos koji je bio obvezan po ugovorima. U više navrata 2013. razgovaralo se s CP kao predstavnikom dužnika i jamcem po tim ugovorima, obzirom je Hiron d.o.o. već tada bilo u stečaju te su bili obaviješteni da su ti predmeti leasinga prodani trećim osobama, dakle, da više nisu u posjedu Hiron d.o.o. u stečaju. O tome ih je na taj način obavijestio stečajni upravitelj navodeći da on o tim predmetima leasinga nema nikakvih saznanja. Tijekom 2013. i 2014. je bilo više sastanaka s pokušajem iznalaženja rješenja oko otplate preostalog iznosa to jest povrata predmeta, no kako nakon godinu dana pregovaranja nisu se iznašla rješenja, bili su primorani pokrenuti odgovarajuće sudske postupke i podnijeti kaznenu prijavu.

9.1. Na posebno pitanje optužbe naveo je da sukladno Općim uvjetima koji su sastavni dio ugovora o financijskom leasingu nije bilo moguće da primatelj leasinga predmete leasinga da u podnajam to jest zakup ili na korištenje trećim osobama bez suglasnosti Optima Leasing d.o.o. Prema dokumentaciji kojom raspolažu nije bio poslan zahtjev za takvu suglasnost od Hiron d.o.o. niti su iznašli dokumentaciju da bi Optima leasing dao takvo odobrenje. Ukupna vrijednost predmeta leasinga u vrijeme davanja to jest zaključenja ugovora 2007. i 2008. bila je nešto više od 400.000,00 eura. Ti pregovori koji su vođeni s predstavnicima Hiron d.o.o. vođeni su isključivo s CP, dok sa strane Optima leasinga je bio nazočan on, H koji je komercijalist, kao i osobe iz pravne službe. Ne zna točno datum, no to je bilo krajem 2013. ili početkom 2014. kada ih je na jednom od sastanaka optuženi obavijestio da ne može vratiti medicinsku opremu (predmete leasinga) jer je ista prodana poliklinikama, to jest zdravstvenim ustanovama. Misli da su ti ugovori o financijskom leasingu zaključivani 2007. na rok otplate tri godine pa su istekli 2010. protekom tog roka, nakon čega su se počele poduzimati radnje. Hiron d.o.o. je prilikom sklapanja ugovora o financijskom leasingu 2007. i 2008. platilo učešće te su potom 2008. i 2009. otplaćivane rate leasinga, te je ukupno otplaćen iznos oko 200.000,00 eura, a onda se prestalo s plaćanjem. Na posebno pitanje punomoćnika naveo je da zaostalo potraživanje prema Hiron d.o.o. zajedno s kamatama kada su podnosili prijavu je iznosilo oko 2.400.000,00 kuna. Pokretali su postupke i protiv Hiron d.o.o. i protiv optuženog koji je bio jamac platac po tim ugovorima, no niti tijekom tih postupaka nije ništa naplaćeno. Na posebno pitanje obrane naveo je da je optuženi sam rekao da je predmete leasinga prodao trećim osobama, dakle, zdravstvenim ustanovama, no radi se o predmetima leasinga koji su u vlasništvu leasing kuće te ih on kao takave nije mogao niti prodati. Tada im nije rečeno gdje se nalaze predmeti leasinga. Tijekom tih pregovara optuženi im je nudio predati zamjensku opremu ili otplatiti iznos duga te su se u tom pravcu vodili njihovi pregovori. Koliko mu je poznato, iz dokumentacije Optima Leasing, nisu dobili bilo kakvu pravomoćnu presudu u postupku vođenom protiv optuženog osobno kao jamca placa za predmete leasinga. Na posebno pitanje optuženog naveo je da je od 1. siječnja 2015. do 30. rujna 2016. bio predsjednik uprave društva Optima Leasing, a od tada do danas je likvidator tog društva. Ne mora biti informiran o detaljima sudskih postupaka koje društvo vodi, obzirom o tome vodi brigu pravna služba društva. Predmeti leasinga su bili medicinska oprema i to osam predmeta leasinga, zna da je bio jedan zubarski stolac, a ne zna koja još točno oprema. Nije bio nazočan kod sklapanja ugovora o financijskom leasingu 2007. i 2008. jer je u Optima leasing došao tek 2013. te ne zna gdje su se ti predmeti leasinga trebali nalaziti, općenito se to ne definira u ugovoru o financijskom leasingu. Predmete leasinga prema Općim uvjetima je korisnik leasinga trebao imati u svom posjedu i pod nadzorom te sukladno Općim uvjetima bez suglasnosti davatelja leasinga nije ih mogao dati na korištenje trećim osobama. Ti predmeti leasinga sukladno prethodno rečenom, trebali su biti u posjedu korisnika leasinga, dakle, Hiron d.o.o. ili uz pisanu suglasnost su isti mogli biti dani u podzakup trećim osobama. Nema konkretnih saznanja o ovim ugovorima o financijskom leasingu, no davatelj leasinga je po općim pravilima trebao biti upoznat sa djelatnošću korisnika leasinga to jest za što će se koristiti predmeti leasinga. U pravilu, davatelj leasinga bi trebao jednom godišnje izvršiti nadzor to jest provjeru gdje se nalaze predmeti leasinga i provesti osiguranje istih. Upravo 2013. je to bio problem jer nisu mogli te predmete leasinga niti osigurati jer nisu znali gdje se isti nalaze. Koliko mu je poznato, kada je upoznat s predmetom 2013., utvrdio je da tijekom 2011., 2012. i 2013. nije bio proveden taj nadzor jer nije bilo procjene vrijednosti leasinga, koja se mora obavljati radi osiguranja, a ne zna da li je taj nadzor obavljen prethodnih godina kod sklapanja ugovora o financijskom leasingu, no svi ti podaci trebaju biti u pisanom predmetu leasinga. Pravilo je takvo da bez obzira na to da li korisnik leasinga plaća rate leasinga treba se jednom godišnje obaviti nadzor i procjena vrijednosti predmeta leasinga radi osiguranja istih, ne može ulaziti u to da li je to obavljano prethodnih godina i ako nije zašto nije obavljano, samo zna da kada je 2013. došao tamo za člana uprave, da su tražili odmah da se izvrši procjena vrijednosti predmeta leasinga i tada su utvrdili ovo. Ne može se sjetiti da li je ikada bio slučaj da su raskidali ugovor o financijskom leasingu nakon što su po izvršenom nadzoru utvrdili da se predmet leasinga ne nalazi u posjedu korisnika leasinga koji je uredno plaćao rate leasinga. Ne može odgovoriti na pitanje kada je zadnji puta bio izvršen nadzor gdje se nalaze konkretni predmeti leasinga, samo zna da prema dokumentaciji taj nadzor nije izvršen 2011. i 2012. Na dodatno pitanje optuženog naveo je da se ne sjeća bilo kojeg drugog predmeta leasinga osim tog stomatološkog stolca. Ne sjeća se da bi im optuženi na tim sastancima koje su vodili ponudio popis medicinske opreme s naznakama gdje se ona nalazi. Od kolege RP je prije jednog od tih sastanaka s optuženim bio obaviješten da se jedan predmet od te medicinske opreme nalazi u bolnici u Osijeku, dok mu nije poznato da bi primio bilo kakav mail s popisom i naznakama adresa gdje se oprema nalazi. Nije mu poznato koji je bio razlog da se nakon godinu dana urednog plaćanja stalo s plaćanjima rata leasinga. Prilikom primopredaje dužnosti raniji predsjednik uprave ga nije bio dužan obavijestiti o svim predmetima leasinga u tijeku. U spisu je utvrdio da je postojala i pisana komunikacija u tom razdoblju između Hiron i Optima Leasing, a sve vezano uz obveze iz ugovora o financijskom leasingu.

10. Svjedok RP naveo je da je radio u Optima Leasing d.o.o. u Zagrebu od ožujka 2011. do 31. prosinca 2017. u Odjelu naplate potraživanja. Njegov zadatak je bio brinuti o naplati potraživanja u kojem je cilju telefonskim putem pozivao klijente koji nisu uredno plaćali obveze prema ugovorima o leasingu i pokušao ishoditi ili da dođe do plaćanja ili da se izvrši povrat leasinga. Već tada kada je počeo raditi, dakle 2011., zatekao je u radu ovaj predmet Hiron, no već se tada ništa nije moglo napraviti po tom predmetu, misli da je društvo već bilo blokirano. Potpisao je punomoć vanjskoj agenciji koju su angažirali da pokuša pronaći predmete leasinga, zna da su saznali tek za nekoliko predmeta leasinga gdje se nalaze, odnosno tako za jednu stomatološku stolicu da je u Petrovoj bolnici u Zagrebu, drugi predmet da se nalazi u bolnici u Sisku, a jedan predmet je bio u bolnici u Puli. U više je navrata telefonskim putem kontaktirao s optuženim te je njegovo bilo obaviti taj razgovor i u sustav upisati da je razgovor obavljen i pokušalo se iznaći rješenje, no zapravo puno toga nije sam mogao napraviti. O svemu je obavještavao nadređene, a koliko mu je poznato do kada je otišao iz Optima Leasing predmeti nisu bili vraćeni, a niti je taj leasing bio otplaćen.

10.1. Na posebno pitanje optužbe naveo je da je razgovarao s CP, uvijek je uljudno razgovarao, primio sve na znanje i govorio da pokušava riješiti problem, no ništa konkretno nisu dogovorili. Zna da su se pokušavali s njime dogovoriti da dade stan u [adresa] društvu kao garanciju da će izvršiti plaćanje pa da će na taj način prebiti to dugovanje, no to se nije realiziralo. Ne zna koja je bila pravna osnova po kojoj su ti predmeti dani bolnicama na korištenje, da li je to bio podnajam ili su bili prodani, tek se sjeća jer je bio prisutan kada se obavljao razgovor s ravnateljem bolnice u Puli gdje se nalazio jedan od predmeta leasinga, te je ravnatelj izjavio čak da su oni taj predmet platili Hiron d.o.o., štoviše, bio je zatečen činjenicom da se traži povrat tog predmeta leasinga. Angažirali su TD Rumica usluge te su ih oni onda izvijestili da su pronašli gdje se nalaze neki od predmeta leasinga koje je društvo bilo u vlasništvu ZP koji je bio angažiran na poslovima traženja objekata leasinga. Na posebno pitanje punomoćnika naveo je da ne zna točno kakva su bila tada pravila u Optima Leasingu, moguće je da je bilo moguće trećoj strani na temelju ugovora o podnajmu dati objekt leasinga u podnajam, no za to je trebala postojati suglasnost leasing kuće. Da li je u konkretnom slučaju takva suglasnost bila pribavljena, stvarno ne zna, no o tome moraju postojati podaci. Koliko se sjeća u jednom trenutku je bio sklopljen sporazum o obročnoj otplati duga, ne sjeća se da li s Hiron d.o.o. ili CP, no po istom je čak neki manji iznos bio plaćen. Na posebno pitanje suda naveo je da su njegovi nadređeni bili UP i HP koji su se bavili ovim predmetom, a prethodno misli da je bila angažirana ŽP, koja je bila predsjednica uprave Optima Leasing. SP je bio član uprave Optima Leasing negdje 2015. ili 2016., no koliko mu je poznato on nije bio angažiran vezano uz ovaj predmet.

11. Svjedok KP naveo je da je bio stečajni upravitelj u stečajnom postupku Hiron d.o.o. u stečaju i to negdje od kraja 2012. do 2018. kada je stečajni postupak okončan. Sjeća se da je postojala nedostatnost stečajne mase TD Hiron d.o.o. Što se tiče poslovne dokumentacije društva ista se nalazila u toj jednoj nekretnini koja je bila u vlasništvu društva, no zbog problema s izljevom kanalizacije ista je velikim dijelom uništena.

11.1. Na posebno pitanje obrane naveo je da se ne sjeća da bi u stečajnom postupku došao u kontakt s dokumentacijom koja se odnosila na sklopljene ugovore o leasingu s Optima Leasing d.o.o. Na daljnje pitanje naveo je da se ne sjeća uopće da bi ga kontaktiralo društvo Optima leasing d.o.o. u tom stečajnom postupku, no naglasio je da je naslijedio taj predmet od ranijeg stečajnog upravitelja, koji je preminuo, a koji je bio nazočan kod održavanja prvog ispitnog ročišta pa moguće da je tražbina tada bila objavljena, no nema o tome nikakvih saznanja. Na posebno pitanje optužbe odgovorio je da se ne sjeća da bi se pred Trgovačkim sudom vodio postupak između Hiron d.o.o. u stečaju i Optima Leasing na kojem bi bio nazočan.

12. Svjedokinja MP navela je da se ne sjeća puno, budući da je bila na porodiljnom dopustu od negdje kraja 2006. do ožujka ili travnja 2010. Kada se vratila zna da je bilo nekih plaćanja računa, no kako je nestalo novca tako se prestalo i plaćati.

12.1. Na postavljeno pitanje branitelja odgovorila je da se sjeća da je bilo nekakvih zaključenih ugovora s Optima Leasingom, no ne zna da li su isti i tražili povrat od njih. Na postavljeno pitanje suda odgovorila je da je u Hironu obavljala funkciju administratora i to od 2005. do kraja 2010. te se sjeća da su u firmi bili gospodin CP, gospodin ĐP, gospođa K i gospodin Božidar. Ona je vodila račune, odnosno po nalogu gospodina CP vršila je plaćanja i to isključivo po njegovom nalogu, dok nalog od drugih osoba nije dobivala, a gospodin ĐP je imao neke projekte te neke natječaje.

13. Iz povijesnog izvatka iz sudskog registra za Hiron d.o.o., to jest Hiron d.o.o. – u stečaju proizlazi da je CP jedini osnivač, kao i da je bio direktor i osoba ovlaštena za zastupanje, uz ĐP. Kao upravitelji/likvidatori su navedeni Željko Klapan i KP.

14. Čitanjem predmetnih osam ugovora o financijskom leasingu vidljivo je da je iste potpisao u ime primatelja leasinga optuženi CP, kao direktor Hiron d.o.o., te da je potpisom istih izjavio kako je, između ostalog, pročitao Opće uvjete ugovora o financijskom leasingu.

15. Iz Općih uvjeta ugovora o financijskom leasingu proizlazi da je u slučaju raskida Ugovora o leasingu, primatelj leasinga dužan davatelju leasinga odmah vratiti objekt leasinga. Jednako tako navedeno je da primatelj leasinga ne može prava i obveze iz Ugovora o leasingu prenijeti na treću osobu bez izričite pisane suglasnosti davatelja leasinga.

16. Iz razmijenjenih mail-ova iz 2014. i 2015. između VP iz Optima Leasinga i optuženog proizlazi kako je optuženi obećavao u više navrata povrat predmeta leasinga.

17. Iz posljednjih opomena/raskida ugovora, zbog neplaćanja rata leasinga, proizlazi kako je primatelj leasinga bio pozvan da odmah vrati opremu u posjed davatelju leasinga Optima Leasing d.o.o., kao i da će u slučaju raskida Optima Leasing d.o.o. pokrenuti postupke radi naplate cjelokupne svoje novčane tražbine, uz pridržaj prva na naknadu štete koja bi proizišla zbog raskida ugovora te uz naplatu svih prouzročenih troškova.

18. Iz zapisnika o primopredaji objekta leasinga proizlazi da je primatelj leasinga optuženi kao direktor Hiron d.o.o. preuzeo opremu, dok iz zapisnika o preuzimanju proizlazi da je mjesto isporuke bilo Hiron d.o.o.

19. Iz prijave Optima Leasing izlučnog prava na pokretninama od 28. ožujka 2012. proizlazi kako obavještavaju stečajnog upravitelja Željka Kaplana o postojanju izlučnog prava na predmetnim pokretninama koje su u vlasništvu stečajnog/izlučnog vjerovnika, a u posjedu primatelja leasinga pa time predmetne nekretnine ne mogu biti dijelom stečajne mase. Stečajni vjerovnik Optima Leasing d.o.o. sukladno članku 173. Stečajnog zakona tim putem je prijavio svoje potraživanje u stečajnu masu prema stečajnom dužniku Hiron d.o.o., uz potraživanje iznosa od sveukupno 2.450.873,96 kuna po Ugovoru o financijskom leasingu br. 0679/07, 0680/07, 0681/07, 0682/07, 0683/07, 1054/07, 1523/08 i 1527/08, vidljivo temeljem ovjerenog stanja otvorenih potraživanja stečajnog vjerovnika na dan 23.02.2012. (poleđina lista 113 spisa), kao i iznos odvjetničkih troškova od 24.509,00 kuna.

20. Iskazi svjedoka HP, RP i KP u cijelosti su prihvaćeni kao jasni i istiniti, budući da su isti dani uvjerljivo i logično, od strane osoba nezainteresiranih za ishod postupka, a isti su potvrđeni materijalnom dokumentacijom u spisu. Pri tome je posebno cijenjen dio iskaza svjedoka HP koji je potvrdio traženje povrata predmeta leasinga od strane Optima Leasing, kao i da se u više navrata razgovaralo s optuženim o povratu opreme, te da ih je tek stečajni upravitelj obavijestio da su predmeti leasinga prodani trećim osobama, dok ih je optuženi 2013. ili početkom 2014. na jednom od sastanaka obavijestio kako ne može vratiti medicinsku opremu (predmete leasinga) jer je ista prodana zdravstvenim ustanovama. Činjenicu da Optima Leasing nije imao saznanja da se predmeti leasinga nalaze kod trećih osoba, a ne kod primatelja leasinga, potvrdio je u svom iskazu i svjedok RP, koji je naveo kako je radio u Optima Leasing u odjelu naplate potraživanja te da je potpisao punomoć vanjskoj agenciji da ista pokuša pronaći predmete leasinga. Ono što je sud posebno cijenio iz iskaza svjedoka RP jest i navod da je ravnatelj bolnice u Puli, gdje se nalazio jedan od predmeta leasinga, rekao da su taj predmet platili Hiron d.o.o., tako da je ravnatelj ostao zatečen što se traži povrat tog predmeta. Jednako tako ovaj svjedok je također potvrdio da je u više navrata kontaktirao s optuženim, a što su potvrdili i pročitani mail-ovi. U svojim iskazima i svjedok HP i svjedok RP jasno su potvrdili kako nije bilo moguće da primatelj leasinga predmete dade u podnajam, to jest zakup ili na korištenje trećim osobama bez suglasnosti Optima Leasinga, a svjedok HP je još naveo kako prema dokumentaciji kojom raspolažu nije bio poslan zahtjev za takvu suglasnost od Hiron d.o.o. niti su iznašli dokumentaciju da bi Optima Leasing dao takvo odobrenje, tako da su predmeti leasinga trebali biti u posjedu korisnika leasinga, dakle Hiron d.o.o.

21. Iskaz svjedoka KP također je prihvaćen kao istinit, no isti je iskazao da je kao stečajni upravitelj naslijedio predmet od ranijeg stečajnog upravitelja koji je preminuo, a koji je kao takav sigurno imao više saznanja. Upravo tog prethodnog stečajnog upravitelja Željka Klapana je Optima Leasing obavijestio o postojanju izlučnog prava na predmetnim pokretninama, a koje su u posjedu primatelja leasinga te su istome prijavili svoje potraživanje u stečajnu masu prema stečajnom dužniku Hiron d.o.o., uz potraživanje iznosa od 2.450.873,96 kuna po ugovorima o leasingu, te 24.509,00 kuna na ime troškova, odnosno sveukupno 2.475.382,96 kuna / 328.539,78 eura. Ono što ovdje još valja napomenuti jest okolnost da je svjedok KP naveo kako je poslovna dokumentacija Hiron d.o.o. zbog problema s izljevom kanalizacije velikim dijelom uništena. Kada se navedenom pridoda da Optima Leasing također više ne postoji, obzirom je Optima Leasing u likvidaciji preuzeta sada po MULTICUT d.o.o. u likvidaciji, tada je razvidno da se ne bi moglo doći za potrebe predloženog vještačenja niti do dokumentacije davatelja leasinga, osim one koje se već nalazi u spisu (pregled plaćanja partnera Optima Leasinga za partnera Hiron d.o.o., pregled plaćanja potraživanja po tečaju: prodajni tečaj EUR-a, Splitska banka d.d. za Hiron d.o.o., stanje otvorenih potraživanja na dan 7. svibnja 2018. iskazano u EUR-ima za partnera "Hiron" d.o.o), a sukladno kojoj je utvrđeno koliko je ostalo potraživanje davatelja leasinga prema primatelju leasinga, s time da je nesporno da je prema potpisanim ugovorima vrijednost svih predmeta iznosila 522.721,93 eura, dok je vrijednost istih nakon prestanka plaćanja utvrđena u ukupnom iznosu od 328.539,78 eura, na koliko je i postavljen imovinskopravni zahtjev.

22. Iskaz svjedokinje MP isto je ocijenjen kao vjerodostojan i istinit, makar ova svjedokinja nema nekih neposrednih saznanja, no ista je potvrdila kako je plaćanje u Hironu d.o.o. vršila isključivo po nalogu optuženog.

23. U potpunosti je prihvaćena i materijalna dokumentacija pročitana tijekom dokaznog postupka, obzirom ista nije ničim dovedena u pitanje.

24. Nasuprot tome, sud je prihvatio obranu optuženog samo u dijelu da je u početku imao dobru suradnju s Optima Leasing, kao i da je u početku obveze uredno podmirivao, obzirom je taj dio obrane u suglasnosti s materijalnom dokumentacijom. Sud nije prihvatio dio obrane optuženog da je bilo dogovoreno da Optima Leasing direktno šalje opremu krajnjem korisniku, odnosno da je leasing znao da Hiron neće koristiti tu opremu, već da ju daje dalje u podnajam, to jest da oprema odlazi u bolnice i domove zdravlja, a na koji način je Optima leasing znao gdje se ta oprema nalazi, kao i da mu nikada nije bilo rečeno da tu opremu mora vratiti. Taj dio obrane sud ne prihvaća, te ga smatra isključivo usmjerenim k otklanjanju kaznene odgovornosti iz razloga što je u suprotnosti s iskazom svjedoka HP i RP, kao i pročitanom materijalnom dokumentacijom, posebice u suprotnosti zapisniku o primopredaji predmeta leasinga iz kojih proizlazi kako je Hiron preuzeo predmete leasinga, a ne netko treći. Prije svega ovakva obrana optuženog je krajnje neuvjerljiva i nevjerodostojna jer upravo pročitani mail-ovi, kao i poslane opomene/raskidi ugovora o leasingu, kao i iskazi svjedoka potvrđuju da je optuženi znao da po neispunjenju obveza predmete leasinga mora vratiti, a kao što se obvezao potpisom ugovora pročitavši Opće uvjete ugovora o financijskom leasingu. Također iz iskaza svjedoka proizlazi da niti ravnatelj bolnice nije znao za takav navodni dogovor s Optima Leasingom, obzirom je naveo kako je oprema kupljena od Hiron d.o.o. Ovakva obrana optuženog je suprotna ostalim izvedenim dokazima, odnosno ista je dana nelogično i neuvjerljivo, ista je ostala nedosljedna te je ocjena ovog suda stoga da je ista iskonstruirana isključivo radi otklanjanja kaznenopravne odgovornosti od optuženog za učinjeno.

25. Dakle, iako optuženi osporava da bi predmete leasinga protupravno prisvojio braneći se da je Optima Leasing znao da predmeti leasinga idu odmah u podnajam trećim osobama, kao i da su svi s istim bili upućeni, ovaj sud ovakvu obranu optuženog ne prihvaća kao istinitu i vjerodostojnu, budući da je ista suprotna izvedenim dokazima u postupku, a iz kojih jasno i nedvojbeno proizlazi da Optima Leasing nije znao gdje se predmeti leasinga nalaze, da je radi istoga čak morao angažirati vanjsku agenciju da iste pronađe, a kada je ista i pronađena onda je dobiven podatak da je jedan od predmeta prodan, iako je trebao biti u posjedu Hiron d.o.o., budući da suglasnost za podnajam nije nikada tražena. Jednako tako nesporno je utvrđeno da je optuženi znao da predmete leasinga mora vratiti ukoliko ne postupa sukladno ugovornoj obvezi, no predmete nije vratio, već je tuđe predmete velike vrijednosti nepripadno prisvojio. Optuženi je sudu nastojao prezentirati kako nije imao nikakvih saznanja da predmete treba vratiti, no izvedeni dokazi govore suprotno.

26. Na opisani način je optuženi protupravno prisvojio tuđe pokretne stvari medicinsku opremu koja mu je bila povjerena temeljem navedenih ugovora o financijskom leasingu, a uzimajući u obzir vrijednost predmeta, kao što to proizlazi iz ovjerenog stanja otvorenih potraživanja stečajnog vjerovnika, radi se o velikoj vrijednosti utajene stvari (vrijednost utajene stvari sukladno članku 87. točki 29. KZ/11 je velika ukoliko prelazi 60.000,00 kuna), čime su u ponašanju optuženog ostvarena sva objektivna obilježja kaznenog djela utaje iz članka 232. stavak 1. i 3. KZ/11. Optuženi je pri tome postupao s izravnom namjerom, bio je svjestan svojeg djela i htio je isto počiniti kao takvo i kao svoje, sve kako bi zadržao stvari velike vrijednosti. Isto je razvidno iz analize njegovih postupaka, kao što je naprijed obrazloženo, bio je svjestan da preuzima opremu velike vrijednosti kao i da mu se na ugovoreni rok ista povjerava, a prodajući ih dalje trećim osobama raspolagao je stvarima kao da su njegove i isto je želio učiniti, čime je postupao s izravnom namjerom, svjesno prisvajajući tuđe pokretne stvari velike vrijednosti koje su mu bile povjerene.

27. Svijest o protupravnosti u vrijeme počinjenja djela nije dovedena u pitanje, a tijekom dokaznog postupka se nisu pojavile okolnosti koje bi upućivale na sumnju u ubrojivost optuženog, zbog čega je sud utvrdio da je optuženi upravo svojim ponašanjem ostvario sva subjektivna i objektivna obilježja kaznenog djela utaje iz članka 232. stavka 1. i 3. KZ/11 za koje je oglašen krivim.

28. Prilikom odluke o kazni sud je primijenio opće pravilo o izboru vrste i mjere kazne te je u odnosu na optuženog ocijenio sve olakotne i otegotne okolnosti.

28.1. Kao olakotne okolnosti na strani optuženog sud je cijenio korektno držanje pred sudom, narušeno zdravstveno stanje, sudioništvo uz odlikovanja u Domovinskom ratu, te kaznenu neosuđivanost. Otegotno je cijenjena prekršajna osuđivanost u dva navrata radi prekršaja vezanih za računovodstvo.

29. Odlučujući o vrsti i visini kazne sud je uzeo u obzir i zapriječenu kaznu za kazneno djelo iz članka 232. stavak 3. KZ/11, pri čemu je posebno cijenjeno postupanje optuženog, odnosno da je isti kazneno djelo počinio s najtežim stupnjem krivnje – izravnom namjerom koja iako je sastavni element kaznenog djela ima biti uzeta u obzir prilikom odluke suda o kazni. Isto tako uzeta je u obzir i visina štete koja je nastala oštećenom društvu.

29.1. Stoga je sud, odlučujući o vrsti i visini kazne, a cijeneći sve prethodno izložene okolnosti, kako one koje se tiču osobe počinitelja, tako i one koje se tiču počinjenja djela i okolnosti pod kojima je djelo počinjeno, optuženog osudio na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci, ali je potom optuženom izrekao uvjetnu osudu na način da se kazna zatvora na koju je osuđen neće izvršiti ako u roku od pet godina od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo uz posebnu obvezu da u roku od dvije godine od pravomoćnosti presude popravi štetu počinjenu kaznenim djelom na način da oštećenom trgovačkom društvu isplati iznos od 328.539,78 eura, koji rok sud smatra primjerenim visini štete te proteku roka od kada je djelo počinjeno. Sud je pri tome vodio računa da se radi o osobi koja kazneno nije osuđivana, a kako to proizlazi iz izvatka iz kaznene evidencije pa stoga sud smatra da kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci, koja je dovoljna i primjerena svim okolnostima počinjenja djela nije potrebno neposredno i izvršiti, jer će već i uvjetna osuda s posebnom obvezom postići opću i specijalnu svrhu kažnjavanja, zbog čega ju je i izrekao optuženom. Naime, sud smatra da se i uvjetnom osudom s posebnom obvezom može ostvariti svrha specijalne prevencije, te utjecati i u smislu generalne prevencije na ostale, potencijalne počinitelje kaznenih djela, te da će ovakvom kaznom biti izražena društvena osuda za počinjena djela i jačat će se povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, te će se i jačati svijest optuženika, ali i ostalih potencijalnih počinitelja da ne čine nova kaznena djela jer će ovakvom kaznom biti ojačana svijest o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela, ali i o pravednosti kažnjavanja. U prilog navedenom govori i činjenica da je optuženi kao osoba zrelije dobi naveo da mu je žao što je do svega ovoga došlo. Stoga sud smatra da je rok provjeravanja od pet godina, što u konkretnom slučaju znači da kazna zatvora na koju je optuženi osuđen neće biti izvršena ukoliko u tom roku ne počini novo kazneno djelo i ako popravi štetu oštećenom društvu, upravo primjeren i dostatan za ispunjenje svoje svrhe.

30. Optuženi je upozoren sukladno članku 58. stavak 5. KZ/11 da sud može opozvati uvjetnu osudu i odrediti izvršenje izrečene kazne ukoliko predmetni u roku koji mu je određen pravomoćnom presudom ne izvršiti u potpunosti ili većoj mjeri određenu mu posebnu obvezu iz članka 62. stavka 1. točke 1. KZ/11.

31. Oštećenom trgovačkom društvu je obzirom na utvrđeno dosuđen postavljeni imovinskopravni zahtjev u iznosu 328.539,78 eura, te je optuženom naloženo isplatiti naprijed navedeni iznos oštećenom društvu.

32. Temeljem članka 148. stavak 1. u svezi članka 145. stavak 2. točka 6. ZKP-a optuženom je naloženo naknaditi troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 200,00 eura razmjerno složenosti i trajanju postupka, te izvedenim dokazima, koji trošak je dužan platiti u roku od petnaest dana od dana pravomoćnosti ove presude, kao i nužne izdatke punomoćnika oštećenog trgovačkog društva. Ocjena je da plaćanjem navedenog iznosa neće biti dovedena u pitanje osnovna životna egzistencija optuženog, imajući pri tome na umu da je zaposlen te da nije u obvezi uzdržavanja.

U Zagrebu 31. siječnja 2025.

Sutkinja:

Iris Juzbašić Gabron

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude stranke imaju pravo podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud kao drugostupanjski sud.

DNA:

1. OKDO Zagreb na broj KO-DO-3624/20

2. punomoćniku oštećenog, odvjetniku Saši Poldanu

3. optuženom CP, [adresa]

4. branitelju optuženog, odvjetniku Draženu Delaču