REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-2992/2019-40

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Marijanu Glavašu, u pravnoj stvari tužiteljice ĆA (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], koju zastupaju punomoćnici GA, Domagoj Rukavina i Tomislav Špehar, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Špehar & Špehar & Rukavina j.t.d., Zagreb, protiv tuženika Grada Zagreba (OIB: 61817894937), Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, kojega zastupa punomoćnik Andro Mrljak, odvjetnik u Zagrebu, radi naknade štete, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 13. siječnja 2025. u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužiteljice OA i punomoćnika tuženika, **.**.2025.

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku Gradu Zagrebu isplatiti tužiteljici ĆA iznos od 3.809,67 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 6. prosinca 2019. do isplate, i to za razdoblje do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određivala za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određivala za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. pa nadalje po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, kao i naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 2.159,81 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 31. siječnja 2025. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

II Odbija se zahtjev tužiteljice za isplatu preostalog zatraženog iznosa od 952,42 EUR, kao i zahtjev za isplatu zateznih kamata na gore dosuđeni iznos od 3.809,67 EUR za razdoblje od 5. prosinca 2019. do 6. prosinca 2019.

III Odbija se zahtjev tuženika Grada Zagreba za naknadu troškova postupka.

Obrazloženje

1.Tužiteljica u tužbi navodi da je 28.8.2018. u Zagrebu, Travno, u poslijepodnevnim satima doživjela nezgodu na način da se kao pješak kretala nogostupom, spotakla i pala zbog neodržavanog i oštećenog kolnika – prekopanog uslijed radova. Na mjestu događaja nije bilo nikakvih znakova upozorenja niti je bilo ograničeno kretanje za pješake. U navedenom štetnom događaju tužiteljica je zadobila tjelesne ozljede zbog kojih je provodila liječenje. Sve to kod nje je dovelo do povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, zbog čega je trpjela fizičke bolove i strah, trpi duševne bolove zbog smanjenja životne aktivnosti, a bila joj je potrebna i tuđa pomoć. S obzirom da je za održavanje mjesta štetnog događaja (javna površina) odgovoran tuženik Grad Zagreb, tužiteljica stoga od tuženika u konačnici potražuje pravičnu novčanu naknadu za neimovinsku štetu u iznosu od 4.379,85 EUR (prema kriteriju pretrpljenih fizičkih bolova, pretrpljenog straha i duševnih bolova zbog smanjenja životnih aktivnosti), kao i naknadu za imovinsku štetu u vidu tuđe pomoći u iznosu od 382,24 EUR, dakle ukupno iznos od 4.762,09 EUR sa zateznim kamatama tekućim od dana podnošenja tužbe 5.12.2019. do isplate uz naknadu parničnog troška sa zateznim kamatama. Ovdje je za istaknuti da je sud primjenom odredaba čl. 190. st. 2. i 3. Zakona o parničnom postupku usprkos protivljenju tuženika ("Narodne novine", br. 53/91., 91/92., 112/99., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. i 70/19. – dalje: ZPP) dopustio preinaku tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva izvršenu nakon zaključenja prethodnog postupka (za iznos od 1.178,57 EUR), a budući da takvu preinaku sud prvenstveno smatra svrsishodnom za konačno rješenje odnosa među strankama, a tužbu na navedeni način (uslijed naknadno provedenog medicinskog vještačenja) tužiteljica bez svoje krivnje nije mogla preinačiti do zaključenja prethodnog postupka.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev. Navodi da nema saznanja o štetnom događaju te ističe prigovor promašene pasivne legitimacije s obzirom da nije nadležan održavati mjesto nastale štete, odnosno u konkretnom slučaju legitimirani su investitor i izvođač radova koji su se vršili kritične zgode. Osporava i u tužbi opisani način nastanka štete te ističe prigovor isključive krivnje tužiteljice za nastanak štetnog događaja. Tuženik spori i osnovu i visinu zatražene neimovinske i imovinske štete te osporava i uzročno-posljedičnu vezu između štetnog događaja i ozljeda za koje tužiteljica navodi da ih je zadobila. Prigovara i zatraženom tijeku zatezne kamate, ističe prigovor zastare za preinačeni dio te u konačnici predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu parničnog troška.

3. U provedenom postupku sud je izvršio uvid u prijavu o ozljedi na radu od 30.8.2018., zaključak Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalni ured Zagreb od 7.9.2018., nadopunu izjave tužiteljice od 28.9.2018., fotografije mjesta događaja, medicinsku dokumentaciju za tužiteljicu, liječničku potvrdu od 27.9.2021., suglasnost za prijekop Zagrebačkog holdinga d.o.o., Podružnice Zagrebačke ceste od 20.8.2018., proveden je očevid na mjestu nastanka štetnog događaja 26.3.2024., provedeno je medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku dr. Žarku Rašiću, kirurgu, saslušana je tužiteljica.

4. Svi provedeni dokazi ocijenjeni su sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a.

5. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

6. Tužiteljica u iskazu navodi da je kritične zgode bilo negdje oko 15,45 sati, vrijeme je bilo sunčano i suho. Kao i inače vraćala se s posla, došla je autobusom na autobusnu stanicu u Travnom kod tzv. "Mamutice", prešla je cestu preko pješačkog prijelaza, a njezina zgrada se nalazi otprilike 50-tak metara udaljena od tog mjesta. Vidjela je da se na nogostupu nalazi nekakva neograđena jama, a oko jame su bili vidljivi ostaci pijeska, šute, kamenčića i slično, što je sve upućivalo na to da su se vršili nekakvi radovi na tom mjestu. Nije primijetila da je tamo postojao kakav znak koji bi ukazivao na postojanje radova, već su takav znak stavili tek naknadno. Te radove primijetila je i vidjela tog dana iako tamo svakodnevno prolazi, dakle prije dana nezgode nisu vršeni nikakvi radovi. Sjeća se da je na nogama imala zatvorene ravne cipele, koje i inače nosi u tom dijelu godine te je krenula u pravcu njezine zgrade preko tog dijela sa šutom, pijeskom i kamenčićima, da bi u jednom trenutku samo pala, a niti danas ne zna što je bio točan uzrok pada, već pretpostavlja da je stala na nekakav kamenčić koji se pod cipelom zarotirao i što je dovelo do pada. Pala je na lijevu stranu, te je natukla lijevo koljeno i slomila lijevu palčanu kost. Sjeća se da joj pomoć tamo ukazala jedna gospođa koja je u ono vrijeme radila u obližnjoj cvjećarni, ali ne zna kako se ta gospođa zvala budući da više ne radi tamo, a djelatnice u toj cvjećarni se često izmjenjuju. Odmah nakon pada nazvala je svog sina koji je došao automobilom po nju i odvezao je u bolnicu na Rebro, gdje su joj pružili pomoć. Tog dana kao i uvijek nosila je žensku torbicu i to preko lijevog ramena, a drugog tereta ili vrećica nije imala. Na očevidu provedenom na licu mjesta 26.3.2024. tužiteljica je potvrdila smjer svog kretanja kritične zgode, tj. sišla je s autobusa na stajalištu u ulici Božidara Magovca preko puta "Mamutice", zatim krenula sjeverno prema semaforu i pješačkom prijelazu na raskrižju te ulice i Ukrajinske ulice, a onda i prešla to križanje u smjeru zapad – istok. U daljnjem tijeku nastavila se kretati južnim nogostupom Ukrajinske ulice u smjeru istoka, tako je prešla oko 50-ak metara, dakle prošla pored i na očevidu zatečene mesnice " Ć" i cvjećarne, te otprilike 7-8 metara od cvjećarne pala i ozlijedila se. Tužiteljica je pokazala rasvjetni stup iza kojeg se nalazila svježe iskopana rupa, odnosno prije tog stupa i nogostup je bio djelomice raskopan te pun šljunka. Ponovila je da nisu postojali nikakvi znaci upozorenja pa čak niti upozoravajuće trake koje su stavljene tek nakon njezinog pada. Prilikom provođenja očevida utvrđeno je da je mjesto događaja u međuvremenu sanirano te nema nikakvih oštećenja na nogostupu, a tužiteljica je ujedno navela da u to vrijeme nije postojala niti na očevidu zatečena živica koja se prostire uz nogostup s desne strane.

7. Sud je prihvatio iskaz tužiteljice cijeneći ga iskrenim, životnim i uvjerljivim te u suglasju s dokumentacijom priležećom spisu, odnosno pokazivanjima na očevidu. Tako je npr. iz priležeće prijave o ozljedi na radu s nadopunom izjave od 28.9.2018. razvidno da je predmetno ozljeđivanje tužiteljice od 28.8.2018. prijavljeno Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje kao ozljeda na radu, a kao mjesto ozljeđivanja navedena je "blizina autobusne stanice u Travnom", dok je kao uzrok pada naznačen prekopani nogostup pun šljunka i kamenčića koji nakon radova nije vraćen u prvobitno stanje (nadopuna izjave). Iz nalaza Centra za hitnu medicinu KBC Zagreb proizlazi da se 28.8.2018. u 19,06 tužiteljica javila u tu ustanovu nakon što je na putu s posla pala. Tužiteljica je također na očevidu pokazala mjesto pada te isto označila na priležećoj fotografiji s lista 10 spisa, iz kojeg proizlazi da se radilo o lijevom rubu tog dijela nogostupa na kojem su se izvodili radovi, tada bez asfalta i tla posutog kamenčićima i šljunkom te udaljenog od rasvjetnog stupa iza kojega se nalazila iskopana rupa nekoliko metara.

8. Na temelju tako provedenih dokaza sud nalazi utvrđenim da je tužiteljica doista 28.8.2018. oko 15,45 sati pala na nogostupu na južnoj strani Ukrajinske ulice u Zagrebu, otprilike 7-8 metara istočnije od cvjećarne, i to na dijelu nogostupa oštećenog uslijed izvođenja radova (što bi posredno potvrđivala i po tuženiku dostavljena Suglasnost za prijekop na dijelu Ukrajinske ulice i ulice SR Njemačke radi polaganja elektrokabela koju je 20.8.2018. izdao Zagrebački holding d.o.o., Podružnica Zagrebačke ceste investitoru HEP-Operator distribucijskog sustava d.o.o. DP Elektra Zagreb, dok je izvođač bio Jandras d.o.o.) te posutog šljunkom i kamenčićima. Slijedom toga, neosnovani su navodi tuženika kojima osporava nastanak predmetnog štetnog događaja, a okolnost da nije bilo prijavljenih očevidaca događaja te da tužiteljica nije zvala hitnu medicinsku pomoć sama za sebe ne ukazuje da se isti nije zbio (tužiteljica potvrđuje da nije bilo očevidaca već joj je prvotno pomoć pružila prodavačica iz cvjećarne čiji podaci su joj nepoznati, dok ju je u bolnicu odmah nakon pada odvezao sin kojega je nazvala). Isto tako, tuženik ne dokazuje da bi mjesto događaja kritične zgode bilo ograđeno ili da su postojali znakovi upozorenja koji bi ukazivali na potencijalnu opasnost kretanju pješaka.

9. U odnosu na prigovor tuženika o promašenoj pasivnoj legitimaciji za istaknuti je da je odredbom čl. 1. Zakona o komunalnom gospodarstvu ("Narodne novine", br. 68/18. - dalje: ZKG) propisano da se tim Zakonom uređuju načela komunalnog gospodarstva, obavljanje i financiranje komunalnih djelatnosti, građenje i održavanje komunalne infrastrukture, plaćanje komunalnog doprinosa i komunalne naknade, održavanje komunalnog reda i druga pitanja važna za komunalno gospodarstvo. Prema odredbi čl. 2. st. 1. ZKG-a komunalno gospodarstvo cjelovit je sustav obavljanja komunalnih djelatnosti, građenja i održavanja komunalne infrastrukture te održavanja komunalnog reda na području općina, gradova i Grada Zagreba. Odredbom čl. 21. ZKG-a propisano je da su komunalne djelatnosti djelatnosti kojima se osigurava građenje i/ili održavanje komunalne infrastrukture u stanju funkcionalne ispravnosti i komunalne djelatnosti kojima se pojedinačnim korisnicima pružaju usluge nužne za svakodnevni život i rad na području jedinice lokalne samouprave. Iz odredbe čl. 22. st. 1. ZKG-a proizlazi da su između ostaloga komunalne djelatnosti kojima se osigurava održavanje komunalne infrastrukture i održavanje nerazvrstanih cesta te održavanje javnih površina na kojima nije dopušten promet motornim vozilima, a prema odredbi čl. 23. st. 1. ZKG-a pod održavanjem nerazvrstanih cesta podrazumijeva se skup mjera i radnji koje se obavljaju tijekom cijele godine na nerazvrstanim cestama, uključujući i svu opremu, uređaje i instalacije, sa svrhom održavanja prohodnosti i tehničke ispravnosti cesta i prometne sigurnosti na njima (redovito održavanje), kao i mjestimičnog poboljšanja elemenata ceste i cestovnih objekata i povećanja sigurnosti prometa (izvanredno održavanje), a u skladu s propisima kojima je uređeno održavanje cesta, dok se prema odredbi st. 2. istoga članka pod održavanjem javnih površina na kojima nije dopušten promet motornih vozila podrazumijeva održavanje i popravci tih površina kojima se osigurava njihova funkcionalna ispravnost. U skladu s odredbom čl. 27. st. 1. ZKG-a obavljanje komunalne djelatnosti organizira se i obavlja na području jedinice lokalne samouprave na način uređen tim Zakonom i posebnim zakonom, dok prema odredbi čl. 33. st. komunalne djelatnosti može obavljati trgovačko društvo koje osniva jedinica lokalne samouprave ili više jedinica lokalne samouprave, javna ustanova koju osniva jedinica lokalne samouprave, služba - vlastiti pogon koju osniva jedinice lokalne samouprave, pravna i fizička osoba na temelju ugovora o koncesiji te pravna i fizička osoba na temelju ugovora o obavljanju komunalne djelatnosti. Odredba čl. 59. ZKG-a propisuje da su komunalna infrastruktura između ostaloga nerazvrstane ceste i javne prometne površine na kojima nije dopušten promet motornih vozila, a odredba čl. 60. st. 1. ZKG-a definira nerazvrstane ceste kao ceste koje se koriste za promet vozilima i koje svatko može slobodno koristiti na način i pod uvjetima određenim tim Zakonom i drugim propisima, a koje nisu razvrstane kao javne ceste u smislu zakona kojim se uređuju ceste, dok su prema odredbi st. 2. tog članka javne prometne površine na kojima nije dopušten promet motornim vozilima trgovi, pločnici, javni prolazi, javne stube, prečaci, šetališta, uređene plaže, biciklističke i pješačke staze, pothodnici, podvožnjaci, nadvožnjaci, mostovi i tuneli, ako nisu sastavni dio nerazvrstane ili druge ceste. Odredba čl. 61. st. 1. ZKG-a propisuje da je komunalna infrastruktura javno dobro u općoj uporabi u vlasništvu odnosno suvlasništvu jedinice lokalne samouprave i/ili osobe koja obavlja komunalnu djelatnost, a prema odredbi čl. 64. st. 1. ZKG-a građenje i održavanje komunalne infrastrukture obveza je jedinica lokalne samouprave odnosno osoba na koje je ta obveza prenesena u skladu s tim Zakonom ili posebnim zakonom. Odredbom čl. 104. st. 1. ZKG-a određeno je da u svrhu uređenja naselja te uspostave i održavanja komunalnog reda u naselju predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave donosi odluku o komunalnom redu kojom se propisuje uređenje naselja, način uređenja i korištenja površina javne namjene i zemljišta u vlasništvu jedinice lokalne samouprave, uvjete korištenja javnih parkirališta, javnih garaža, nerazvrstanih cesta i drugih površina javne namjene te održavanje čistoće i čuvanje površina javne namjene, uključujući uklanjanje snijega i leda s tih površina. Tada važećom Odlukom o komunalnom redu ("Službeni glasnik Grada Zagreba", br. 3/14., 16/14., 22/14., 25/15. i 6/17. – dalje: Odluka) u odredbi čl. 1. bilo je određeno da se tom Odlukom propisuje komunalni red i mjere za njegovo provođenje radi uređenja naselja, održavanja čistoće, čuvanja i korištenja javnih površina, skupljanja, odvoza i postupanja sa skupljenim komunalnim otpadom, uklanjanja snijega i leda, te uklanjanja protupravno postavljenih predmeta na području Grada Zagreba. Prema odredbi čl. 2. toč. 1. Odluke javne površine su površine u općoj uporabi, a prema namjeni između ostaloga su i javnoprometne površine – nerazvrstane ceste (trgovi, mostovi, podvožnjaci, nadvožnjaci, pothodnici, nathodnici, pješački prolazi, pješačke zone, tuneli, parkirališta, javne garaže, nogostupi, biciklističke staze, stajališta javnog prometa, javna stubišta i slične površine). Odredbom čl. 71. st. 2. Odluke propisano je da javne površine moraju biti uredne i čiste i služiti svrsi za koju su namijenjene, dok prema odredbama čl. 104. Odluke nadzor nad provedbom te Odluke provodi komunalno redarstvo. Nadalje, mjesto pada tužiteljice očito predstavlja dio nerazvrstane ceste kako je određena odredbama čl. 98. i 100. tada važećeg Zakona o cestama ("Narodne novine", br. 84/11., 22/13., 54/13., 148/13. i 92/14. – dalje: ZOC) i odredbama čl. 2. Odluke o nerazvrstanim cestama ("Službeni glasnik Grada Zagreba", br. 18/13., 16/14., 25/15., 2/17. i 7/18.), a ista je sukladno odredbi čl. 101. ZOC-a te spomenute odredbe Odluke o nerazvrstanim cestama vlasništvo ovdje tuženika Grada Zagreba, dok se upravljanje, građenje i održavanje nerazvrstanih cesta u pravilu obavlja na način propisan za obavljanje komunalnih djelatnosti sukladno propisima koja se uređuje komunalno gospodarstvo (čl. 107. st. 1. ZOC-a).

10. Cijeneći tako pobrojane propise, sud nalazi da je tuženik Grad Zagreb dužan osigurati da komunalne i druge službe od općeg interesa grada funkcioniraju da se zaštite prava i imovina građana, kao i da se spriječi nanošenje štete, slijedom čega je Grad Zagreb dužan preko svojih komunalnih i drugih organa nadzirati funkcioniranje pojedinih službi od općeg interesa i poduzimati mjere za osiguranje njihova funkcioniranja. S obzirom da je predmetni štetni događaj nastao na nogostupu Ukrajinske ulice u Zagrebu, dakle na javno prometnoj površini – nerazvrstanoj cesti u vlasništvu tuženika Grada Zagreba i to uslijed radova i posljedično tome oštećenog nogostupa, to je tuženik u smislu gore citiranih propisa kao jedinica lokalne samouprave na čijem području je nastupio štetni događaj i u čiju nadležnost ulazi i održavanje mjesta nastanka štetnog događaja, odgovoran za eventualno nastalu štetu. Dakle, konkretna odgovornost tuženika ogleda se u propustu istoga da poduzme odgovarajuće mjere nužne za održavanje funkcionalne ispravnosti predmetne komunalne infrastrukture na kojoj je tužiteljica pala, a eventualna okolnost da je obavljanje te komunalne djelatnosti povjerio nekom trećem, odnosno da su treći bili investitor i izvođač radova, ne oslobađa tuženika odgovornosti uslijed propuštanju nadzora radi sprječavanja štetnih posljedica uslijed takvog neodržavanja. Slijedom svega toga, tuženik je u smislu odredbe čl. 1084. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" , br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18. - dalje: ZOO) odgovoran tužiteljici za nastalu štetu. Međutim, prema nalazu suda za tako nastalu štetu ne postoji isključiva odgovornost tuženika, već i određeni doprinos tužiteljice. Naime, iz iskaza tužiteljice nedvojbeno proizlazi da je ista prije pada zamijetila nastala oštećenja na tom dijelu nogostupa (vrijeme je bilo sunčano i suho te je postojala dnevna svjetlost, nije bilo drugih pješaka) i neovisno o tome počela prolaziti istim, dok se iz priležećih fotografija mjesta događaja (listovi 10-12 spisa) može uočiti da je tužiteljica imala mogućnost kretanja i dijelom nogostupa koji nije bio oštećen na taj način. U takvoj situaciji razvidno je da tužiteljica prilikom prolaska oštećenim dijelom nogostupa nije primijenila stupanj pažnje koji bi bio razumno za očekivati od pješaka koji je prethodno uočio ta oštećenja i mogao ih izbjeći, a zbog čega, iako načelno ne treba očekivati od pješaka da bi prilikom normalnog hoda trebali stalno gledati u tlo i tamo očekivati potencijalnu opasnost njihovom kretanju, sud smatra da je doprinijela nastanku pretrpljene štete i to u omjeru od 20 % za koji sukladno odredbama čl. 1092. i 1106. ZOO-a valja sniziti pripadajuću joj naknadu štete.

11. Vještak dr. Žarko Rašić, kirurg, nakon uvida u priloženu medicinsku dokumentaciju i pregleda tužiteljice, u svom pisanom nalazu i mišljenju navodi da je tužiteljica u štetnom događaju zadobila prijelom donjeg dijela lijeve palčane kosti. Nakon štetnog događaja pregledana je od strane kirurga. Učinila se odgovarajuća RTG obrada kojom se utvrdio navedeni prijelom. Postavila se podlaktična imobilizacija te je preporučena simptomatska terapija. Provedeni su kontrolni pregledi kirurga, a učinjen je i pregled fizijatra. Tužiteljica je provodila propisanu fizikalnu terapiju. Nakon provedenih 9 ciklusa terapije, a s obzirom da funkcionalni status nije napredovao preporučen je pregled ortopeda koji ne indicira operativno liječenje, već konzervativnu terapiju. Liječenje tužiteljice je završeno, odnosno stanje se stabiliziralo nakon što je provela fizikalnu terapiju, učinila MR lijevog ručnog zgloba te učinila pregled ortopeda – 19.6.2019. Fizičke bolove jakog intenziteta, trajnog karaktera tužiteljica je trpjela sumarno 4 dana, srednjeg intenziteta trajnog karaktera sumarno 10 dana. Bolovi slabijeg intenziteta trajnog karaktera trajali su sumarno tijekom 60 dana, dok su povremeni bolovi manjeg intenziteta iskazani kroz smanjenje životne aktivnosti. Tzv. primarni strah (strah koji se javlja u samoj situaciji neposredne životne ugroženosti i istovremenog ozljeđivanja) bio je jačeg intenziteta i kraćeg trajanja. Sekundarni strah (strah koji nastaje uslijed tjelesnih ozljeda i mogućih posljedica i komplikacija) jačeg intenziteta trajao je kumulativno 2 dana, srednjeg intenziteta kumulativno 8 dana, a manjeg intenziteta kumulativno 45 dana. Ozljeda u vidu prijeloma donjeg dijela lijeve palčane kosti dovela je do trajnog smanjenja životnih aktivnosti tužiteljice od 10 %, a koje se očituje u ograničenoj pokretljivosti lijevog ručnog zgloba te povremenim bolovima prilikom dužeg rada lijevom rukom. Pri ocjeni smanjenja životnih aktivnosti uzeta je u obzir ranija ozljeda lijeve podlaktice (prema potvrdi Specijalističke ordinacije opće medicine dr. Hrvoje Tiljak od 22.9.2021. tužiteljica je 2005. zadobila prijelom kosti lijeve podlaktice), a vještakova ocjena smanjenja životnih aktivnosti od 10 % odnosi se na stanje po predmetnom štetnom događaju. Nakon štetnog događaja tužiteljici je bila potrebna nestručna tuđa pomoć u trajanju sumarno 45 dana po 2 sata dnevno, odnosno još 30 dana po 1 sat dnevno za uobičajene kućanske poslove (kuhanje, peglanje, spremanje), pomoć pri odlasku u trgovinu i sl.

12. Tužiteljica nije imala primjedbi na nalaz i mišljenje liječnika vještaka, dok je tuženik istima prigovarao u cijelosti navodeći da iz nalaza i mišljenja nije razvidno da li se vještak prilikom ocjene smanjena životnih aktivnosti rukovodio postojećim medicinskim orijentacijskim tablicama, zatim da li je uzeo u obzir degenerativne promjene kod tužiteljice i raniju ozljedu lijeve ruke, kao i na temelju čega je vještak procijenio vremensko trajanje i intenzitet bolova i straha te da je procijenjena potreba za tuđom pomoći preuveličana i protivna medicinskoj dokumentaciji.

13. U očitovanju na te prigovore tuženika na ročištu za glavnu raspravu vještak navodi da je pri ocjeni smanjenja životnih aktivnosti uzeo u obzir raniju ozljeda lijeve podlaktice tužiteljice, a što je i navedeno u pisanom nalazu i mišljenju. Tužiteljica je dostavila liječničku potvrdu iz koje je vidljivo da je ista 2005. imala prijelom lijeve podlaktice, dakle ne prijelom u ručnom zglobu, a također i na kliničkom pregledu je navela da je imala navedeni prijelom 2005. godine, dakle 13 godina prije predmetnog štetnog događaja, a u pisanom nalazu i mišljenju vještak je naveo da je navedeni prijelom lijeve podlaktice uzeo u obzir pri procjeni smanjenja životnih aktivnosti, dok prijelom podlaktice prije 13 godina ne utječe na trajanje i intenzitet bolova, straha i potrebe za tuđom pomoći.Što se tiče degenerativnih promjena navodi da je izvršio komparativno mjerenje pokretljivosti oba ručna zgloba te se na taj način kompenzira utjecaj degenerativnih promjena, a s obzirom da su degenerativne promjene ukoliko nije bilo ranijih ozljeda na zglobu podjednake na oba ručna zgloba. Ocjena se upravo temelji na priloženoj medicinskoj dokumentaciji tužiteljice, a sva medicinska dokumentacija, tijek i način liječenja, je upravo citiran u pisanom nalazu i mišljenju. Trajanje i intenzitet bolova procijenjeni su na temelju uvida u postojeću medicinsku dokumentaciju, tijek i način liječenja, kako po kirurgu, tako i fizijatru, te uzimajući u obzir da je tužiteljica u više navrata provodila fizikalnu terapiju i preglede fizijatra. Sve je to utjecalo kako na procjenu trajanja i intenziteta bolova, tako i na trajanje i intenzitet straha. Iz medicinske dokumentacije vidljivo je da je liječenje tužiteljice trajalo gotovo 10 mjeseci nakon štetnog događaja, te sve to ima utjecaj na procjenu trajanja intenziteta bolova i straha. Tužiteljica je u predmetnom štetnom događaju zadobila prijelom u području lijevog ručnog zgloba, nosila je imobilizaciju, provodila fizikalnu terapiju, a to su faktori koji su utjecali na procjenu potrebe za tuđom pomoći. Uobičajeni mehanizam nastanka prijeloma palčane kosti u donjem dijelu, odnosno tzv. prijelom palčane kosti na tipičnom mjestu, nastaje prilikom pada i dočekivanja otvorenim dlanom o tvrdu podlogu.

14. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje liječnika vještaka dopunjeno usmenim očitovanjem, cijeneći ih nepristranim i u skladu s pravilima znanosti i vještine, a tuženik svojim prigovorima nije doveo u sumnju pravilnost i prihvatljivost istih. Tako je vještak u cijelosti odgovorio na postavljeni zadatak suda i to savjesno i u skladu s pravilima struke i vještine (čl. 258. st. 1. ZPP-a), sukladno priloženoj medicinskoj dokumentaciji, a dano mišljenje potkrijepio i odgovarajućom argumentacijom, odnosno na isti način i otklonio sve prigovore tuženika, što sve prihvaća i ovaj sud. Uzročno- posljedična veza između štetnog događaja i ozljede tužiteljice opisane u medicinskoj dokumentaciji jasno je vidljiva iz svih provedenih dokaza (medicinska dokumentacija, iskaz tužiteljice, nalaz i mišljenje liječnika vještaka, fotografije mjesta pada), dok tuženik na tu okolnost nije predlagao izvođenje odgovarajućih dokaza pa se takav prigovor u konačnici ukazuje neosnovanim.

15. Tužiteljica u tom dijelu svog iskaza, koji sud također prihvaća kao iskren i uvjerljiv te u suglasju s priloženom medicinskom dokumentacijom i nalazom i mišljenjem liječnika vještaka, ponavlja navode o provedenom liječenju kako je to navedeno u medicinskoj dokumentaciji te ističe da je bila na bolovanju oko godinu dana, nosila je imobilizaciju na lijevoj ruci, morala mirovati, a za to vrijeme pomoć joj je pružao suprug. Radilo se o uobičajenoj pomoći, dakle obavljanju kućanskih poslova, odlazaka u nabavu, prijevoz liječniku i sl. I danas osjeća posljedice predmetnog ozljeđivanja jer više nema snage u toj ruci, a to je vidljivo i na njezinom radnom mjestu spremačice u vrtiću kada mora obavljati fizičke poslova (podizanje kante s vodom i sl.). Potvrđuje da je 2005. imala ozljedu lijeve podlaktice prilikom pada s traktora.

16. Odredbom čl. 1100. st. 1. ZOO-a propisano je da će sud, u slučaju povrede prava osobnosti, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Odredba st. 2. istog članka određuje da će sud pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilj kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

17. Na temelju tako provedenih dokaza, a uzimajući u obzir ozljedu koje je tužiteljica zadobila u predmetnoj prometnoj nezgodi i posljedice istih kako je to pobliže opisano u mišljenju liječnika vještaka, sud nalazi da je tužiteljici u smislu odredbe čl. 19. st. 2. ZOO-a u konkretnom slučaju povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, te joj u skladu s težinom povrede pripada pravo na pravičnu novčanu naknadu. Pri odlučivanju o visini iste sud je uzeo u obzir vrstu i narav ozljede koju je tužiteljica zadobila u štetnom događaju, jačinu duševnih bolova zbog smanjenja opće životne sposobnosti, dob (rođena 1960. zbog čega će po redovnom tijeku stvari posljedice trpjeti još relativno više godina) i zanimanje tužiteljice (spremačica) te trajanje i jačinu fizičkih bolova i pretrpljenog straha. Fizički bolovi i strah ukupno su trajali do otprilike 75 dana, tužiteljica je bila podvrgnuta pregledima, terapijama i snimanjima, mirovala je i nosila imobilizaciju, što je sve zasigurno u znatnoj mjeri narušilo i narušava kvalitetu njezinog života.

18. Slijedom navedenih kvalifikatornih okolnosti, ovaj sud cijeni da bi tužiteljici inače pripadala pravična novčana naknada neimovinske štete s osnova povrede prava osobnosti u zatraženom iznosu od 4.379,85 EUR, no uzimajući u obzir utvrđeni doprinos tužiteljice nastanku štete od 20 %, valjalo je primjenom gornjih odredaba ZOO-a tužiteljici po toj osnovi dosuditi razmjerni iznos naknade od 3.503,88 EUR, a kao neosnovan odbiti preostali iznos od 875,97 EUR.

19. Tužiteljici bi s osnova pružene tuđe pomoći (ukupno 120 sati) primjenom odredbe čl. 1095. st. 1. ZOO-a, pripadala po ocjeni ovog suda novčana naknada u zatraženom iznosu od 382,24 EUR, pri čemu je sud po slobodnoj ocjeni utvrdio cijenu sata u iznosu od 3,19 EUR, a koji iznos je primjeren cijenama na tržištu osoba koje pružaju takvu vrstu pomoći uz uobičajenu praksu da se takva vrsta pomoći pruža od strane ukućana, rodbine ili poznatih kako je i tužiteljica navela u svom iskazu. Međutim, cijeneći doprinos tužiteljice nastanku štete od 20 %, valjalo je po toj osnovi tužiteljici dosuditi iznos od 305,79 EUR, a odbiti preostali zatraženi iznos od 76,45 EUR kao neosnovan.

20. Odredbom čl. 1103. ZOO-a propisano je da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga, dok se prema odredbi čl. 1086. ZOO-a obveza naknade štete smatra dospjelom od trenutka nastanka štete. Cijeneći navedeno i dovodeći u vezu te odredbe, odnosno okolnosti konkretnog slučaja, sud nalazi da je cjelokupna tuženikova obveza naknade štete dospjela podnošenjem tužbe 5.12.2019., zbog čega i zatezne kamate počinju teći od prvog dana iza dana dospijeća obveze, dakle od 6.12.2019. (zbog toga je i odbijen zahtjev za isplatu zatezne kamate do tog dana). Ovdje valja i napomenuti da je tuženik primitkom tužbe u ovoj pravnoj stvari bio upoznat sa štetnim događajem te je već tada prema stajalištu suda mogao u cijelosti utvrditi osnovu i visinu zahtjeva tužiteljice za naknadu štete, a što nije učinio već je u cijelosti osporavao podneseni zahtjev, zbog čega primjenom gore citiranih odredaba ZOO-a, na ovdje utužene iznose neimovinske i imovinske štete tužiteljici pripada kamata od prvog dana iza dana podnošenja tužbe, i to kako u odnosu na prvotno utuženi tako i povećani zahtjev. Stopa zatezne kamate temelji se odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22. i 156/22. – dalje: ZO).

21. Sud je odbio prijedlog tuženika za pribavu cjelokupnog zdravstvenog kartona tužiteljice, a s obzirom da je isto u suprotnosti s pravom tužiteljice na povjerljivost podataka koji se odnose na stanje njezinog zdravlja predviđeno odredbom čl. 25. Zakona o zaštiti prava pacijenata ("Narodne novine", br. 169/04. i 37/08.) u svezi obveze čuvanja čuvanja liječničke tajne koja se može odati uz privolu pacijenta koje ovdje nema u smislu odredbe čl. 21. Zakona o liječništvu ("Narodne novine", br. 121/03. i 117/08.), dok je ovdje odlučno prethodno zdravstveno stanje tužiteljice utvrđeno uvidom u potvrdu tužiteljičinog izabranog liječnika izdanu po uvidu u zdravstveni karton. Prigovor zastare u odnosu na preinačeni dio također nije osnovan, a s obzirom da je u konkretnom slučaju zastara tužiteljičinog potraživanje naknade neimovinske i imovinske štete iz predmetnog događaja prekinuta podnošenjem predmetne tužbe 5.12.2019., kada trogodišnji rok zastare iz čl. 230. st. 1. ZOO-a svakako nije protekao. Tužiteljica naknadnim povećanjem zahtjeva za isplatu štete nije postavila zahtjev koji bi se činjenično i pravno razlikovao od ranije postavljenog zahtjeva (dakle, ne radi se o novoj tužbi ili novom zahtjevu), već je zahtjev uskladila s nalazom i mišljenjem vještaka, a koji dokaz se i upravo provodi zbog toga što sud ne raspolaže stručnim znanjem potrebnim za utvrđivanje tih činjenica, koje znanje stoga u pravilu nemaju niti stranke. Prihvaćenje suprotnog tumačenja predstavljalo bi stoga nerazumno ograničenje prava na pristup sudu, kao najvažnijeg jamstva prava na pravično suđenje, a što nije dopustivo.

22. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a, a budući da su stranke djelomično uspjele u parnici. Prilikom ocjene uspjeha stranaka u sporu sud je cijenio kako kvantitativni, tako i kvalitativni uspjeh, te uzimajući u obzir sve navedeno te okolnosti konkretnog predmeta sud nalazi da je u konačnici tužiteljica uspjela u ovoj parnici u omjeru od 80 %, a tuženik u omjeru od 20 %. Kada se oduzmu ti postoci na strani tužiteljice ostaje omjer od 60 %. Trošak tužiteljice odnosi se na trošak zastupanja iste po punomoćnicima odvjetnicima i to: za sastav tužbe – 100 bodova (Tbr. 7. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika /„Narodne novine“, br. 138/23. - dalje Tarifa/), za sastav podnesaka od 17.2.2020., 27.1.2021., 13.10.2022. i 2.3.2023. – 4 x 100 bodova = 400 bodova (Tbr. 8. t. 1. Tarife u svezi Tbr. 7. t. 1. Tarife), za zastupanje na ročištima 11.1.2021., 13.9.2021., 1.3.2022., 2.10.2023. i 13.1.2025.

– 5 x 100 bodova = 500 bodova (Tbr. 9. t. 1. u svezi Tbr. 7. t. 1. Tarife), za sastav podnesaka od 28.9.2021., 3.3.2022., 4.10.2023. i 28.3.2024. – 4 x 25 bodova = 100 bodova (Tbr. 8. t. 4. u svezi Tbr. 7. t. 1. Tarife), za nazočnost očevidu 26.3.2024. - 100 bodova (Tbr. 9. t. 7. u svezi Tbr. 7. t. 1. Tarife) te za pristup na ročište za objavu ove presude – 50 bodova (Tbr. 9. t. 3. u svezi Tbr. 7. t. 1. Tarife), i to do 12.10.2022. vrijednosti predmeta spora od 3.583,52 EUR, a nadalje prema konačnoj vrijednosti predmeta spora od 4.762,09 EUR, što ukupno čini 1250 bodova koji primjenom Tbr. 54. Tarife daju iznos od 2.500,00 EUR. Tužiteljici je priznat i trošak PDV-a na troškove zastupanja u iznosu od 625,00 EUR, zatim trošak provođenja očevida u iznosu od 49,48 EUR, kao i trošak plaćene sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 82,29 EUR te trošak sudske pristojbe na ovu presudu u iznosu od 94,07 EUR, sve sukladno Zakonu o sudskim pristojbama ("Narodne novine", br. 118/18. i 51/23. – dalje: ZSP) i na tužbu tada važećom Uredbom o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine", br. 53/19.), a na presudu Uredbom o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine", br. 37/23.), što sveukupno u tom dijelu čini trošak tužiteljice u iznosu od 3.350,84 EUR. Tužiteljici kao nepotreban nije priznat zatraženi trošak sastava podnesaka od 5.12.2019. (dokaz o plaćanju pristojbe trebala je dostaviti još uz tužbu), 24.9.2020., 14.12.2022. i 1.6.2023. (požurnice).

23. Slijedom toga, valjalo je primjenom gore navedene zakonske odredbe odmjeriti tužiteljici razmjerni dio gornjeg troška u iznosu od 2.010,50 EUR (60 %) uvećano za trošak provedenog medicinskog vještačenja u iznosu od 149,31 EUR u cijelosti potrebnog za vođenje postupka, dakle ukupno trošak u iznosu od 2.159,81 EUR te naložiti tuženiku naknadu tih troškova tužiteljici, odnosno odbiti zahtjev tuženika za naknadu troškova.

24. Odluka o zateznim kamatama na trošak parničnog postupka tužiteljice temelji se na odredbi čl. 27. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 80/22.), a ista teče od dana donošenja ove presude do isplate po stopi određenoj odredbama čl. 29. st. 2. i 8. ZO-a.

U Zagrebu 31. siječnja 2025.

SUDAC:

MARIJAN GLAVAŠ

POUKA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe na županijski sud, u roku od 15 dana od dana dostave iste putem ovog suda.

DNA

tužiteljici po pun.

tuženiku po pun.